REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-600/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UĆ, pok. U, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Velimir Švigir, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Pisarnica u Poreču, protiv tuženika EĆ, pok. U, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), kojeg zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, radi utvrđenja ništavosti ugovora i uspostave ranije zemljišno knjižnog stanja te utvrđivanje prava suvlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 399/2022-6 od 18. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-16/2021-13 od 23. ožujka 2022., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-399/2022-6 od 18. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-16/2021-13 od 23. ožujka 2022.
1.1. U prijedlogu postavlja šest pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
1.2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1330/09 od 19. lipnja 2013., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1924/2991-2 od 15. prosinca 1992., Rev 1196/01-2 od 26. studenoga 2003., II Rev-221/1998-2 od 27. lipnja 2002., Rev-x 89/11-2 od 19. lipnja 2012. i Rev-x 475/14-2 od 2. prosinca 2014. uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u pobijanoj drugostupanjskoj presudi suprotno shvaćanju u navedenim odlukama. Predlaže dopustiti podnošenje revizije.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se protivi navodima prijedloga te predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije odbaci, podredno odbije.
Potražuje trošak odgovora na reviziju.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Odgovor na ovako postavljena pitanja (prvo, drugo, treće i četvrto) ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima pa se stoga ne mogu smatrati pravnim pitanjima važnim ne samo za odluku o ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih kroz sudsku praksu.
3.2. Obrazlaganjem postavljenih pitanja tužitelja izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom presudom ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka, na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
3.3. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
4. Pogrešno je i shvaćanje tužitelja da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili da bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se poziva tužitelj odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka o sporu o postavljenim pitanjima ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga njene odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tužitelj opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja.
4.1. Petim i šestim postavljenim pitanjem predlagatelj ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka, počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
6. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).
Zagreb, 18. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
