Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: Pn-87/2022-96

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović-Husain, u parničnom predmetu tužiteljice BCM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grada Velike Gorice OIB: 75834963344, Velika Gorica, Trg Kralja Zvonimira 34, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju BC, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d. OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Grgić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 16. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača, na ročištu 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I

Nalaže se tuženiku Grad Velika Gorica, OIB:75834963344, Velika Gorica, Trg Kralja Zvonimira 34, isplatiti tužiteljici BCM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 6.245,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Posl. broj: Pn-87/2022-96

II Odbija se preostali tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.200,00 eur, kao i zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata zatraženih na taj iznos od 21. lipnja 2017. pa do isplate, te zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice pod točkom I izreke tekućih od 21. lipnja 2017. pa do 24. svibnja 2018., kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.105,32 eur u roku od 15 dana.

IV Odbija se preostali zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.121,72 eur.

V Odbija se zahtjev tuženika i umješača za naknadu troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u podnesenoj tužbi tvrdi da je 1. veljače 2017. krećući se pješice nogostupom [adresa] u [adresa] naišla na zaleđenu površinu na kojoj se poskliznula i pala te pritom zadobila tjelesnu ozljedu radi koje je pretrpjela neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti te imovinsku štetu u vidu troškova liječenja. Smatra tuženika odgovornim za nastalu joj štetu zbog nepravilnog održavanja nogostupa na način da bude siguran za kretanje pješaka, pozivajući se na odredbe Zakona o cestama i Odluku tuženika o nerazvrstanim cestama prema kojima se nogostup smatra nerazvrstanom cestom.

2. Stoga potražuje neimovinsku štetu u vidu pravične novčane naknade za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, duševne boli zbog naruženja, pretrpljenih bolova i straha u iznosu od 28.000,00 kn što sada preračunato iznos od 3.716,24 eur prema Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) te naknadu za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja u iznosu od 2.000,00 kn (sada iznos od 265,44 eur), što je ukupno 30.000,00 kn (3.981,68 eur).

3. Podneskom od 18. lipnja 2020. preinačuje tužbeni zahtjev povišenjem istoga u skladu sa pravnim shvaćanjem sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa od 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5 te po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova potražuje iznos od 22.500,00 kn (2.986,26 eur), pretrpljenog straha iznos od 15.000,00 kn (1.990,84 eur), duševnih boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti iznos od 15.000,00 kn (1.990,84 eur), a na ime naknade za nenovčanu imovinsku štetu i to pružanu tuđu pomoć i njegu iznos od 5.180,00 kn (687,50 eur) odnosno ukupno iznos od 57.680,00 kn (7.655,45 eur). Na tako utuženi iznos traži i zakonske zatezne kamate tekuće od 21. lipnja 2017. pa do isplate.

4. Podneskom od 2. prosinca 2024., a nakon provedenog medicinskog vještačenja postavlja konačni tužbeni zahtjev te na ime povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje potražuje neimovinsku štetu na način da je prema kriteriju pretrpljenih bolova traži iznos od 2.000,00 eur, prema kriteriju

Posl. broj: Pn-87/2022-96

pretrpljenog straha iznos od 1.500,00 eur, zatim prema kriteriju duševnih boli uslijed smanjenja životne aktivnosti iznos od 2.500,00 eur, a kriteriju duševnih boli uslijed naruženja iznos od 500,00 eur, što je ukupno iznos od 6.500,00 eur. Na ime materijalne štete u vidu tuđe pomoći i njege pak traži iznos od 954,00 eur, odnosno ukupno po svim navedenim osnovama potražuje naknadu štete u iznosu od 7.445,00 eur na koji i nadalje potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od 21. lipnja 2017. pa do isplate. Dakle u odnosu na preinačeni zahtjev od 18. lipnja 2020. konačno postavljeni zahtjev je snižen.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da su navodi tužiteljice o mjestu nezgode paušalni i ničim dokazani, jer iz dokaza koje je predložila ne proizlazi da bi pala na pješačkoj stazi u [adresa] kao dijelu nerazvrstane ceste. Nadalje poriče i da bi taj pješački nogostup bio zaleđen, a upire i na mogućnost da je tužiteljica moguće pridonijela padu koji se možda mogao i spriječiti. Osporava i visinu štete, posebice što nije specificirana. Predlaže miješanje u parnicu osiguratelja Euroherc osiguranje d.d.. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Euroherc osiguranje d.d. kao umješač na strani tuženika koji pravni interes za miješanje u ovu parnicu dokumentira policom osiguranja broj [broj police osiguranja] o osiguranju tuženika od izvanugovorne odgovornosti osporava također njegovu odgovornost tvrdeći da je do štete došlo isključivom radnjom tužiteljice. Nakon provedenog prvog medicinskog vještačenja po sudskom vještaku prim. dr. Milanu Andrakoviću osporava postojanje uzročne veze između predmetne nezgode i nastanka Sudeckove distrofije lijeve šake tužiteljice. Smatra i da tužiteljičine ozljede nisu takve težine da bi opravdavale osnovu za novčanu naknadu. Osporava osnovanost i visinu zahtjeva tužiteljice kao i zatraženog tijeka zateznih kamata. Protivi se i povišenju tužbenog zahtjeva ističući prigovor zastare na preinačeni dio. 7. U prvom prvostupanjskom postupku u predmetu poslovni broj Pn-2678/2019 izvedeni su dokazi uvidom u fotografije (list 4-6 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 7-14), dopis umješača od 23. lipnja 2017. (list 15), zahtjev tužiteljice za naknadu štete u mirnom postupku (list 16-17), dopis tuženika umješaču od 9. lipnja 2017. (list 28), saslušana je tužiteljica kao parnična stranka (list 38-39) te svjedok TC (list 39 i 253), izvršen je uvid u Uvjete za osiguranje izvanugovorne odgovornosti umješača (list 51-59), provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku prim. dr. Milanu Andrakoviću (list 68-69, 94-95 i 293-294), izvršen je uvid u dopis Državnog hidrometereološkog zavoda sa dostavljenim podacima (list 72-75) te izvršen uvid u naknadno dostavljeni osobni zdravstveni karton tužiteljice (list 106-244) te fotografije mjesta nesreće (list 268-269).

8. Na temelju tako provedenih ocijenjenih dokaza odlučeno je o tužbenom zahtjevu presudom poslovni broj Pn-2678/2019-50 od 24. kolovoza 2020. koja je po žalbi tuženika i umješača ukinuta te je predmet vraćen na ponovni postupak.

9. U ponovljenom postupku nastavno su izvedeni i dokazi uvidom u dopis Doma zdravlja Zagreb Centar (list 439), saslušana je dodatno tužiteljica kao stranka (list 474), izvršen je uvid u njezinu naknadno dostavljenu medicinsku dokumentaciju (list 476-480), po prijedlogu umješača provedeno je novo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku prim. ĆC dr. med. (list 490-495 i 534-536).

Posl. broj: Pn-87/2022-96

10. Umješač na strani tuženika je i nadalje ostao kod prigovora zastare za preinačeni dio tužbenog zahtjeva za iznos od 3.673,76 eur tvrdeći da se povećani dio tužbenog zahtjeva ima smatrati kao samostalni zahtjev po pitanju zastare jer je za ocjenu nastupa zastare tražbine na koju se odnosi preinaka odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe. Polemizira za pravnim shvaćanjem izraženim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. upirući kako nije obrazloženo, da unatoč takvom shvaćanju toga Suda nije izmijenjena eksplicitna odredba članka 191. stavak 2. Zakona o parničnom postupku koja ne dopušta tumačenje da bi se povećanje tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove imalo smatrati „nepravom preinakom“ kako je izraženo tim pravnim shvaćanjem, tvrdeći da time Vrhovni sud Republike Hrvatske intervenira u tu zakonsku odredbu zauzimajući stajalište da istu neće primijeniti kada je tužbeni zahtjev povećan bez istodobne i preinake činjenične osnove.

11. Što se tiče nalaza i mišljenja sudskog vještaka prim. ĆC dr. med. spec. traumatologije i ortopedije tvrdi da je neprihvatljiv dio zaključka vještaka da je tužiteljica pretrpjela u spornoj nesreći i prijelom 5. metatarzalne kosti desnog stopala jer pri liječničkom pregledu nije imala tegobe sa tim stopalom već je u nalazu od 5. lipnja 2017. izričito navedeno „prije par dana pala i ozlijedila desno stopalo“, te da stoga iz ocjene vještaka treba izuzeti postotak koji je vrednovao po osnovi te ozljede. Tvrdi i da se ukupna ocjena nikada ne zbraja matematički (14+2=16) no da tih 2% i nije iz predmetne nesreće. Smatra previsoko ocijenjene bolove i strah tvrdeći da nisu trajali 24 sata dnevno zbog uzimanja analgetika koji uklanjaju bol, a pri spavanju nema svjesni osjet boli i straha, kao i ukazujući da liječnički pregledi i terapije ne traju 24 sata te da je tužiteljica nosila imobilizaciju do 22. veljače 2017. što je 21 dan. Također smatra da tužiteljica nema naruženja kao posljedice sporne nesreće, da je ona osoba u dobi od 81 godinu i ima druge zdravstvene tegobe (hoda sa štakom). Navodi i da se vještak nije očitovao o završenom liječenju. Ukoliko vještak ne korigira svoj nalaz i mišljenje predlaže izvesti doka novim medicinskim vještačenjem.

12. Cijeneći sve provedene dokaze u skladu sa odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

13. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastale joj padom na javnoj površini-nogostupu odnosno pješačkoj stazi kojom upravlja tuženik.

14. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja kao i njegova dinamika, odgovornost tuženika, doprinos tužiteljice nastanku štete kao i osnova i visina štete.

15. Nije sporno da nogostup sukladno odredbi članka 100. Zakona o cestama (NN 84/11,22/13,54/13,148/13 i 92/14-dalje:ZC) predstavlja nerazvrstanu cestu te da je prema odredbi članka 101. stavak 1. toga Zakona javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Kako je mjesto pada tužiteljice na nogostupu [adresa] koji vodi prema [adresa] u [adresa], dakle na području Grada Velike Gorice, tuženik je bio dužan u sklopu izvršavanja svoje komunalne djelatnosti održavati i te površine, stoga je pasivno legitimiran u ovom sporu.

Posl. broj: Pn-87/2022-96

16. Činjenica pada tužiteljice kao i okolnosti povređivanja utvrđene su njezinim saslušanjem i iskazom nepristranog svjedoka TC.

17. Tužiteljica tvrdi da je spornog dana oko 10,00 sati izašavši iz svoje kuće u [adresa] krenula pješke nogostupom u pravcu Đakovačke ulice te je prošavši svega oko 100 metara od kuće kod znaka sa nazivom te ulice počela silaziti po spustu za kretanje invalida sa nogostupa na ulicu gdje se na zaleđenom tlu poskliznula i pala. Osjetila je jaku bol u lijevoj ruci i nije se mogla pridići. Ne sjeća se je li toga dana padao snijeg, ali se sjeća da su ulicama prolazile ralice razgrćući ga. Do mjesta pada nogostup je bio očišćen od snijega, nije primijetila da bi bio zaleđen. Bila je prikladno obuvena za zimske uvjete, imala je visoke cipele sa gumenim đonom. Priskočio joj je u pomoć vozač koji je vozilom dolazio iza zavoja i pomogao joj doći do kuće, a potom je hitnom pomoći prevezena u bolnicu.

18. Svjedok TC naveo je u iskazu da je automobilom vozio iz Đakovačke ulice skrećući u [adresa] i odmah iza zavoja ugledao je sa suprotne strane uz cestu tužiteljicu kako sjedi na nogostupu i nije mu izgledala baš dobro. Malo dalje se zaustavio i vratio joj se pomoći ustati. Dok joj je pomagao osjetio je da je nogostup zaleđen pa je morao paziti da i on ne padne. Nogostup je bio očišćen od snijega, ali je bio zaleđen cijeli spust sa nogostupa prema cesti koji se vidio tek kad je došao do njega. Tužiteljicu osobno ne poznaje, slučajno je tuda prolazio poslovno. Ponovo saslušan na očevidu na licu mjesta svjedok je pojasnio kako je nogostup kojim je tužiteljica došla do mjesta pada bio raščišćen od snijega po sredini, na način da je razgrnut na rubove nogostupa ali samo do mjesta njezinog pada, a nije bila raščišćena cijela površina nagiba nogostupa prema cesti već samo otprilike do pola duljine dok je na ostatak bio gurnut snijeg i dalje od toga nogostup nije ni očišćen. 19. Opisano stanje mjesta pada tužiteljice po ovom svjedoku potvrđuje i fotografija u spisu na listu 4 za koju je tužiteljica navela da je nastala poslije događaja toga dana. Iz te je fotografije dobro vidljivo kako nije bila raščišćena cijela površina nogostupa u pravcu njezina kretanja, kao ni cijeli nagib sa nogostupa na kolnik namijenjen za kretanje invalida na kojem je ona pala.

20. Sud nema razloga ne pokloniti vjeru iskazu tužiteljice kojim je zorno opisala svoje kretanje te mjesto i okolnosti pada na nogostupu. Njezin je iskaz u bitnome, još i zornije opisujući izgled mjesta pada, potvrdio nepristrani joj i nezainteresirani svjedok. I fotografije tužiteljice sa izgledom mjesta nesreće s lista 4 spisa u potpunosti odgovaraju opisu mjesta nesreće danom njezinim iskazom i iskazom svjedoka.

21. Prihvaćajući te dokaze utvrđuje se da je mjesto spornog pada tužiteljice na kojem se pritom ozlijedila bilo upravo na mjestu gdje su ga ona i svjedok opisali, dakle na javnoj površini, nogostupu ulice u [adresa] koja nije bila dovoljno održavana zbog nedovoljno očišćenog snijega te zaleđene podloge kojom se kretala, dok tuženik nije dao ikakvih dokaza da bi tužiteljica pala negdje drugdje i u drugim okolnostima.

22. Iz izvješća Državnog hidrometereološkog zavoda od 21. studenoga 2019. proizlazi da je sporno mjesto pada tužiteljice u nadležnosti postaje Hrvatske kontrole

Posl. broj: Pn-87/2022-96

zračne plovidbe Zagreb Pleso vezano za praćenje vremenskih prilika. Prema dostavljenim podacima te Postaje proizlazi da je dan prije štetnog događaja 31. siječnja 2017. u opisu vremena navedeno: "Ujutro sumaglica, zatim prehladna kiša i poledica, popodne zatopljenje pa navečer kiša, vjetar slab". Na dan nastanka štetnog događaja bilo je pak oblačno i maglovito i temperatura oko nule. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se štetni događaj dogodio oko 10,00 sati, što odgovara podatku koji je dala u hitnom prijemu Klinike za traumatologiju KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu gdje je zaprimljena u 10,35 sati. Iz dostavljenog izvješća o vremenskim prilikama proizlazi da je od jutra 1. veljače 2017. pa do 10,00 sati zabilježena sumaglica i slaba kiša-tragovi.

23. Cijeneći podatke iz kojih proizlazi da je temperatura zraka bila oko nule sa laganim padalinama (makar samo u tragovima), kao i sumaglicom, notorno je da su to uvjeti u kojima se ledi tlo, posebice imajući u vidu ostatke neraščišćenog snijega koji se otapanjem prirodnim padom slijevao niz nagib na nogostupu prema ulici.

24. Iz povijesti bolesti (list 7) proizlazi da je tužiteljica na dan štetnog događaja u 14,33 sati zaprimljena u hitnom prijemu gdje joj je utvrđena ozljeda lijevog ramena i postavljen Desaultov prijevoj. U 6. kontrolnom posjetu 5. lipnja 2017. utvrđena je i ozljeda prijeloma desnog stopala uz konstataciju da je prije par dana pala i ozlijedila stopalo, ali i u danoj terapiji stoji: "obzirom na vrijeme proteklo od ozljede, ne smatram potrebnim imobilizaciju stopala."

25. Iz naprijed izloženog proizlazi da je tužiteljica pala i zadobila tjelesne ozljede upravo radi takve nedovoljno održavane staze za kretanje pješaka. Tuženik i umješač nisu u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a pružili ikakvih dokaza iz kojih bi proizlazilo da klizav dio nogostupa nije bio uzrok pada tužiteljice ili da zadobivene ozljede nisu posljedica toga pada. Činjenica što se nesreća dogodila na mjestu gdje ne postoji na cesti pješački prijelaz od dijela nogostupa kojim je cesti pokušala pristupiti tužiteljica nije u uzročnoj vezi sa nastankom štete. Pri utvrđenju da ostatak nogostupa kojim se kretala do mjesta pada nije ni bio očišćen od snijega, tužiteljica nije ni mogla nastaviti kretanje tim nogostupom bez silaska na kolnik nagibom sa nogostupa što je vidljivo i iz fotografije u spisu.

26. Zaleđeno tlo predstavlja opasnu stvar pa tuženik odgovara za nastalu joj štetu prema načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO).

27. Iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi tužiteljica pridonijela nastanku štetnog događaja pa je tuženik isključivo odgovoran za nastalu štetu.

28. Opseg i visina štete utvrđeni su provedenim medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku ĆC. Iz njegova pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica u spornom štetnom događaju zadobila prijelom lijeve nadlaktične kosti u području kirurškog vrata s pomakom ulomaka i skraćenjem dužine kosti. Liječena je konzervativno i imobilizacijom. Prijelom nadlaktice je zacijelio urednim periostalnim i endostalnim kalusom s manjim pomakom ulomaka. Kasnije je utvrđen i prijelom dijafize 5. metatarzalne kosti desnog stopala koji je također konzervativno liječen.

Posl. broj: Pn-87/2022-96

Liječenje smatra završenim u specijalističkoj fizijatrijskoj ambulanti 15. studenoga 2017.

29. Vještak tvrdi (i u usmeno danom mišljenju na primjedbe umješača) da unatoč tijekom liječenja dijagnosticiranom Sudeckovom sindromu (kronični regionalni bolni sindrom) lijeve šake, najprije kvalificiran kao I.-II. stupnja, a kasnije se navodi samo I. stupnja, ta dijagnoza nije postavljena potrebnom dijagnostičkom pretragom (EMNG) već samo na osnovu kliničke procjene. Vještak je izvršio uvid u RTG snimke lijeve šake tužiteljice nastale tijekom liječenja koje se nalaze u bolničkom sustavu ISSA te je mišljenja da iste ne prikazuju znakove Sudeckove distrofije jer nisu vidljive mrljasto razrijeđene koštane strukture, već je uočio znakove izrazite perifokalne osteopenije i degenerativnih promjena kostiju te šake, što može ići samo u sklopu Sudeckovog sindroma I. stupnja i kao posljedica ozljede lijeve nadlaktice, dakle ozljede zadobivene u štetnom događaju i to kao komplikacija nastala tijekom liječenja u imobilizaciji. Tvrdi da taj dijagnosticirani sindrom nije ostavio trajnih posljedica na njezino zdravstveno stanje. Tužiteljica jedino ima posljedice kroničnih i degenerativnih bolesti na lijevom ručnom zglobu i šaci koje nisu vezane za predmeti štetni događaj.

30. Vezano za zaključak da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila i prijelom 5. metatarzalne kosti desnog stopala, a koja je ozljeda dijagnosticirana tek kasnije tijekom liječenja od ozljede lijevog ramena, vještak je svoj zaključak detaljno obrazložio u usmenom očitovanju na primjedbe umješača pisanom nalazu i mišljenju. Tako je naveo da se u RTG snimci toga stopala od 5. lipnja 2017. i 26. lipnja 2017. vidi taj prijelom koji cijeli s endostalnim i periostalnim kalusom starosti oko četiri mjeseca te da je onda nemoguće što se navodi u nalazu da je slomila stopalo nekoliko dana prije tog nalaza 5. lipnja 2017., jer da je bilo tako, u tom bi slučaju rubovi prijeloma bili svježi, oštri, bez endostalnog kalusa u prijelomnoj pukotini, a pogotovo bez periostalnog kalusa koji odgovara ozljedi od 1. veljače 2017. Ukazao je da je na povijesti bolesti tužiteljice koju je prim. dr. B u Klinici za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice otvorio 1. veljače 2017. u vezi liječenja ozljede tužiteljice iz predmetnog štetnog događaja, u nalaz od 26. lipnja 2017. dopisao i ovu ozljedu iz čega da također proizlazi da su obje ozljede porijeklom iz spornog štetnog događaja.

31. Vještak je nalaz i mišljenje temeljio na postojećoj medicinskoj dokumentaciji u spisu, pored ostalog i osobnom zdravstvenom kartonu koji je sastavni dio spisa, a i na kliničkom pregledu tužiteljice. Cijeneći njegovo stručno znanje i iskustvo te detaljno, jasno i nedvosmisleno dani pisani nalaz i mišljenje kao i pojašnjenja neposredno na glavnoj raspravi sud mu u cijelosti poklanja vjeru pa se utvrđuje da je obje ozljede (lijevog ramena i desnog stopala) tužiteljica zadobila u štetnom događaju.

32. Prema mišljenju vještaka tužiteljica je u vezi zadobivenih ozljeda trpjela fizičku bol jakog intenziteta prva tri dana od ozljeđivanja, u nastavku petnaest dana bolove srednjeg intenziteta i još sedamdeset dana manjeg intenziteta. Pritom je uzeo u obzir i da je provodila propisane fizikalne terapije (ukupno 60 terapija), a što je vidljivo iz njezine naknadno dostavljene dokumentacije (list 476-480 spisa) budući da ustanova u kojoj ih je provodila nije dostavila te podatke. Također je cijenio i da je bolove suzbijala uzimanjem analgetika.

Posl. broj: Pn-87/2022-96

33. Nadalje, vještak smatra da je trpjela jaki primarni strah dva sata od događaja, a sekundarni stran u jačem trajanju tri dana, srednjem petnaest dana i manjem sedamdeset dana.

34. Trajne posljedice ozljede lijevog ramena cijeni smanjenjem životne aktivnosti od 14%, a ozljede desnog stopala od 2% odnosno ukupno 16%. Pritom uzima u obzir njezinu dob u vrijeme ozljeđivanja od 74 godine, a ne kako to pogrešno vrednuje umješač prema njezinoj dobi od 81 godine koliko ima sada. Smatra i da je tužiteljici ostalo naruženje manjeg stupnja jer ima i funkcionalni deficit u vidu gotovo nikakve pokretljivosti lijevog ramena, a i zaostale ožiljke.

35. Tuđa pomoć po vještaku bila joj je potrebna trideset dana po četiri sata, zatim trideset dana po tri sata i trideset dana po dva sata, što je ukupno 270 sati.

36. I ovu ocjenu vještaka o pretrpljenim posljedicama spornog ozljeđivanja u cijelosti prihvaća ovaj sud kao stručnu i objektivnu. Pritom se ne prihvaća mišljenje umješača da bolove koje ozlijeđeni pokušava suzbiti ili umanjiti analgeticima ne bi trebalo uzimati u obzir. Prirodno je da osoba ne mora trpjeti bolove da si analgeticima pokušava pomoći, no ničim nije utvrđeno koliko je bolova tužiteljica uspijevala suzbiti na taj način i je li uopće uspjela. Jednako se odnosi i na prigovor o previsoko ocijenjenom strahu. Vezano za prigovor ocjeni naruženja sud se priklanja mišljenju vještaka smatrajući potpuno neprimjerenim mišljenje umješača da osoba koja je starije životne dobi i sada u kretanju koristi štaku, ne bi imala pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, jer štaku zasigurno ne koristi radi sporne ozljede ruke koja joj je nefunkcionalna u području lijevog ramena upravo kao posljedica sporne nesreće.

37. Stoga prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka sud smatra potpuno nepotrebnim i neekonomičnim provođenje novog vještačenja (prvo je provedeno po prim. dr. Milanu Andrakoviću koji više nije sudski vještak zbog čega je suglasnošću stranaka i određeno vještačenje po drugom vještaku jer se s prethodnim nije moglo realizirati načelo neposrednosti njegovim saslušanjem na glavnoj raspravi).

38. Dakle, prihvaćajući zaključak vještaka ĆC tužiteljici se zbog zadobivenih ozljeda priznaje pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno zdravlje u skladu sa odredbom članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a, a u skladu sa odredbom članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a smatra se primjerenim dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 1.500,00 eur, pretrpljenog straha u iznosu od 1.500,00 eur, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 1.800,00 eur, a za duševne bolove radi naruženja manjeg stupnja u iznosu od 500,00 eur, odnosno ukupno u iznosu od 5.300,00 eur.

39. Naime, tužiteljica je ozljedu zadobila sa 74 godine života, liječenje je trajalo gotovo deset mjeseci u kojem je periodu radi saniranja ozljede lijevog ramena obavila i 60 fizikalnih terapija, no unatoč liječenju ostalo joj je gotovo nepokretno rame. Stoga naprijed navedene iznose naknada sud smatra primjerenim vrsti i težini ozljede te pretrpljenim ukupnim posljedicama.

Posl. broj: Pn-87/2022-96

40. U odnosu na zatraženu nenovčanu imovinsku štetu u vidu naknade za pružanu tuđu pomoć i njegu temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a tužiteljici je dosuđena i naknada nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći primane od člana obitelji (kćerke) i to u visini od 3,50 eur po satu tako pružane pomoći. Notorno je da je zbog nefunkcioniranja jedne ruke bila onemogućena sama obavljati i poslove kućanstva, a i higijenu, odijevanje, zapravo sve poslove u kojima je potrebno upotrijebiti obje ruke, njoj je bila neupotrebljiva cijela ruka obzirom na ozljedu ramena te posljedice u laktu i šaci. Prema ocjeni vještaka koja nije osporena od tuženika i umješača ta potreba za pomoći druge osobe trajala je tri mjeseca dok je liječenje potrajalo još oko šest mjeseci. Stoga joj se za ukupno 270 sati dosuđuje iznos od 945,00 eur.

41. Slijedom naprijed izloženog dosuđen joj je ukupan iznos od 6.245,00 eur, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.200,00 eur odbijen kao neosnovan. 42. Odluka o visini neimovinske štete u skladu je sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su izmijenjeni dotadašnji Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete istoga Suda, te se prema tom shvaćanju ti novi kriteriji primjenjuju "... na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)". To je okolnost koja daje tužiteljici pravo preinačiti tužbu pozivom na odredbu članka 190. stavak 2. ZOO-a i nakon zaključenja prethodnog postupka sve do zaključenja glavne rasprave jer je bez svoje krivnje nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen prije usvajanja tih novih Orijentacijskih kriterija te stoga oni predstavljaju i novu činjenicu. Stoga je dopuštena takva preinaka tužbe.

43. Neosnovan je i prigovor zastare istaknut od umješača za povećani dio tužbenog zahtjeva od dana preinake tužbe jer bi to bilo suprotno ciljevima pravne sigurnosti i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu u smislu odredbe članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-Međunarodni ugovori, 18/97, 6/99, 14/02,13/03, 9/05 i 1/06). Na povišene iznose tužbenog zahtjeva nakon usvajanja novih Orijentacijskih kriterija zastarni je rok tužiteljici počeo teći tek od njihova usvajanja, jer dok nisu bili usvojeni nije mogla riskirati postavljanjem pretjerano visokih zahtjeva izvan tada važećih Orijentacijskih kriterija i biti odbijena s prekomjernim zahtjevom što bi joj u konačnici posredno nanijelo štetu djelomičnim neuspjehom u postupku u odnosu na prekomjerno postavljeni zahtjev.

44. Što se tiče zahtjeva za plaćanje zakonskih zateznih kamata koje je zatražila na utuženi iznos glavnice od 21. lipnja 2017. pa do isplate, sud smatra opravdanim taj zahtjev od podnošenja tužbe 28. svibnja 2018. pa do isplate. Naime, odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a tužiteljici je šteta mogla biti poznata tek po završetku liječenja u studenom 2017. Budući da je tuženiku podnijela zahtjev za naknadu štete u mirnom postupku 26. svibnja 2017. koji je ovaj zaprimio 6. lipnja 2017., a kako to proizlazi iz dopisa tuženika upućenog umješaču (list 28), proizlazi da tada još nije bilo završeno liječenje pa se nije mogla ni znati cjelokupna šteta. Iz priloga tužbi je pak

Posl. broj: Pn-87/2022-96

razvidno da je uz tužbu priložila i dokumentaciju nastalu nakon podnošenja odštetnog zahtjeva (od 15. studenoga 2017.).

45. Prema odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a dužnik pored glavnice duguje i zatezne kamate od dolaska u zakašnjenje. Tuženik nije mogao doći u zakašnjenje sa plaćanjem zatražene štete koja još nije bila ni dospjela u trenutku podnošenja zahtjeva u mirnom postupku.

46. Stoga se smatra opravdanim priznati joj pravo na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete tekuće od podnošenja tužbe 25. svibnja 2018. pa do isplate jer nije dokazala da je u nastavku liječenja od podnošenja toga zahtjeva pa do podnošenja tužbe eventualno dostavila tuženiku tako nastalu novu medicinsku dokumentaciju, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev za te kamate od 21. lipnja 2017. do 24. svibnja 2018.

47. Za napomenuti je i da je neodlučno pozivanje umješača na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji nije relevantan izvor prava u ovom parničnom postupku.

48. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151. stavak 1., članka 154. stavak. 2. i članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023-dalje:Tarifa).

49. Od ukupno postavljenog konačnog tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.445,00 eur uspjela je sa oko 84% pa joj se dosuđuje razmjerni dio opravdanih troškova parničnog postupka.

50. Opravdani su joj troškovi sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 32/1 Tarife u visini od 100 bodova, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 Tarife u visini od 100 bodova, za pristup punomoćnika na osam ročišta i očevidu po 100 bodova primjenom Tbr. 9/1 Tarife, za sastav obrazloženih podnesaka od 18. veljače 2019., 11. veljače 2020., 17. lipnja 2020., 6. listopada 2020. i 2. prosinca 2024. po 100 bodova primjenom Tbr. 8/1 Tarife, a za sastav podnesaka od 28. ožujka 2019., 6. srpnja 2020. i 27. srpnja 2020. primjenom Tbr. 8/3 Tarife po 25 bodova, dakle ukupno 1675 bodova. Uz primjenu Tbr. 54. Tarife o vrijednosti boda od 2,00 eur za jedan bod ukupno joj po osnovi zastupanja pripada pravo na trošak postupka od 3.350,00 eur. Na taj joj iznos pripada i pravo na PDV od 25% po Tbr. 46. Tarife što iznosi 837,50 eur. 51. K tome joj je opravdan i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od ukupno 209,70 eur što je zajedno sa opravdanim troškovima zastupanja iznos od 4.397,20 eur. Ti troškovi dosuđuju joj se razmjerno uspjehu u sporu, dakle 84% od toga iznosa što čini iznos od 3.693,65 eur. K tome joj se u cijelosti dosuđuju troškovi plaćenih predujmova za medicinsko vještačenje u iznosu od 232,26 eur, za pribavljanje podataka od Državnog hidrometereološkog zavoda u iznosu od 102,86 eur te za troškove očevida u iznosu od 76,55 eur, a koji su bili neophodni za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja.

52. Stoga joj je dosuđen trošak postupka u iznosu od 4.105,32 eur, dok je neosnovan preostali njezin zahtjev za naknadu troškova postupka specificiran troškovnikom s lista 539 spisa u iznosu od 2.121,72 eur.

Posl. broj: Pn-87/2022-96

53. Tuženoj i umješaču ne pripada pravo na naknadu parničnih troškova sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

U Vrbovcu 18. veljače 2025.

Sutkinja

Zdenka Kudović-Husain

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obavještena o tom ročištu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko nije bila uredno obavještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DN-a:

1. odvj. Ivan Emer, Zagreb

2. Grad Velika Gorica

3. OD Grgić i Partneri, Zagreb