REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1547/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Avant Car d.o.o., OIB 78707119336, Zagreb, Savska Opatovina 36, kojeg zastupa punomoćnik Edi Suljić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Bradvica Marić Wahl Cesarec d.o.o., Zagreb, Miramarska 24, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, radi isplate, odlučujući o prijedlogu umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3470/2023-2 od 31. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2053/2021-24 od 14. rujna 2023., u sjednici vijeća 18. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje se odbija.
II. Prijedlog umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Umješač na strani tuženika je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3470/2023-2 od 31. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2053/2021-24 od 14. rujna 2023. podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl.385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) te predlaže dopustiti podnošenje revizije uz naknadu parničnog troška.
2. Umješač je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a podnio pravno pitanje za koje smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje glasi:
"Otklanja li činjenica da je pravna osoba odgovorna za upravljanje i održavanje autoceste poduzela sve mjere zaštite koje je prema Zakonu o cestama (Narodne novine broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19) bila dužna poduzeti, odnosno da je u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta (Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta) njezinu odgovornost za naknadu štete nastale naletom na divljač koja se iznenada pojavila na predmetnoj autocesti u smislu odredbe čl. 50. Zakona o cestama,
odnosno,
je li pravna osoba odgovorna za upravljanje i održavanje autoceste dokazivanjem da je poduzela sve potrebne mjere za sprječavanje ulaska divljači u ograđeni prostor autoceste, najprije postavljanjem ograde na visinu određenu propisima o izgradnji zaštitne ograde, a zatim održavanjem i redovitim pregledom ograde koja neposredno prije štetnog događaja nije imala vidljivih oštećenja dokazala nepostojanje njezinih propusta u održavanju autoceste i time teret dokaza protivnog prevalila na oštećenog?"
3. Umješač je prijedlog za dopuštenje revizije radi povrede temeljnih ljudskih prava podnio jer smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje ocjenjujući pobijanu odluku proizvoljnom.
4. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije poriče navode iz prijedloga i predlaže prijedlog za dopuštenje revizije odbiti. Traži trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Predmet spora je naknada štete zbog potrebe popravka vozila koje je oštećeno na autocesti uslijed naleta na divljač (lisica).
6. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
7. Postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je ovaj revizijski sud već odgovorio u odlukama poslovni broj Rev-x-230/12, Rev- 1272/2021 itd. na način da za štetu na vozilu od naleta na divljač na autocesti, odgovara pravna osoba odgovorna za upravljanje i održavanje autoceste po načelu pretpostavljene krivnje, a pri čemu činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje na postojanje propusta i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde.
8. Osim toga, postavljeno pravno pitanje nije važno niti za odluku u sporu. To stoga, što je tužbeni zahtjev odbijen iz razloga jer tuženik, na kome je bio teret dokaza, nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je lisica divljač, koja potkopava odnosno iskopava rupu ispod žičane ograde i na taj način savladava fizičke prepreke i ulazi na autocestu, a što je tuženik, koji je to znao i morao znati, bio dužan spriječiti.
9. Zbog navedenog, u odnosu na postavljeno pravno pitanje valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
10. Suprotno navodima prijedloga pobijana odluka nije arbitrarna, jer nije rezultat proizvoljnosti u odlučivanju nižestupanjskih sudova. U slučaju kada je utvrđeno da lisica može potkopati žičanu ogradu postavljenu uz autocestu i na taj način ući na autocestu, a kojoj ogradi je svrha upravo sprječavanje ulaska divljači na autocestu, tada je ista morala biti postavljena način koji sprječava potkopavanje zaštite žičane ograde i ulazak lisice na autocestu. S obzirom da su pobijane odluke obrazložene i dani valjani razlozi nije došlo do povrede prava na pravično suđenje.
11. Budući da podnositelj prijedloga nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, a niti je iscrpio dopušteni pravni put, jer se u žalbi nije pozivao na povredu temeljnih ljudskih prava, iako je prema sadržaju dokumentacije uz prijedlog za dopuštenje revizije, vidljivo da je eventualna povreda prava na pravično suđenje morala nastati već pred prvostupanjskim sudom (sud drugog stupnja u cijelosti je prihvatio argumentaciju prvostupanjskog suda o tuženikovom propustu pri održavanju autoceste za siguran promet svih sudionika), valjalo je odlučiti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
12. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 18. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
