REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5366/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-637/2020-3 od 11. rujna 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-608/16-44 od 6. travnja 2020., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-637/2020-3 od 11. rujna 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-608/16-44 od 6. travnja 2020.

2. U prijedlogu je tužitelj postavio sljedeća pravna pitanja:

"1) Mogu li personalni dokazi - iskazi tužitelja i svjedoka, mogu biti (dopunsko) dokazno sredstvo i korektiv nepotpunih i netočnih materijalnih dokaza - evidencija o radu koje je podatke o radnom vremenu sukladno zakonu dužan voditi poslodavac?

2) Mogu li personalni dokazi - iskazi tužitelja i svjedoka, mogu imati prednost pred materijalnim dokazima – evidencijama tuženika o radu tužitelja (za koje je u postupku utvrđeno da su nepotpune)?

3) Je li pravilno shvaćanje suda po kojemu je u svrhu dokazivanja trajanja radnog vremena na terenima izvan sjedišta poslodavca (konkretno izvan sjedišta postrojbe) radnik (konkretno djelatna vojna osoba) prije pokretanja parnice protiv poslodavca za isplatu razlike plaće za neobračunati prekovremeni rad, rad subotama, nedjeljama, noću, blagdanima odrađen na terenima, u slučaju spora oko sadržaja evidencija radnog vremena koje vodi poslodavac, bio dužan evidenciju o radnom vremenu poslodavca prethodno osporiti u za to odgovarajućem postupku i dokazati da bi odgovorna osoba tuženika u te evidencije unosila neistinite podatke ili se pak treba smatrati kako je radnik ovlašten u parnici dokazivati da je njegovo radno vrijeme na terenima bilo različito od trajanja radnog vremena koje je poslodavac upisao u evidenciji radnog vremena?

4) Smatra li se da je tuženik vodio evidenciju o radnom vremenu tužitelja na pravno relevantan način sukladno čl. 4. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) odnosno čl. 5. st. 1. ZR/14 i čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima (NN 37/11) ukoliko je propustio za pojedine dane terena (TR) upisati trajanje radnog vremena, ukoliko iskazuje sate prekovremenog rada za radno vrijeme koje odgovara samo redovnom radnom vremenu, ukoliko ne prikazuje ili iskazuje manje sati noćnog rada u odnosu na upisano radno vrijeme te da li je slijedom takvih evidencija radnog vremena koje ne vode radno vrijeme na pravilan način, pravilno shvaćanje suda da u takvim okolnostima treba kao pravilnu prihvatiti evidenciju tuženika u odnosu na manje uvjerljive iskaze tužitelja i svjedoka, kao i da podatke o radnom vremenu zbog obimnosti i preciznosti nije moguće utvrditi iskazom tužitelja, niti iskazom svjedoka koji nemaju točna i precizna saznanja koliko je tužitelj točno radnih sati pojedinih dana proveo radeći?

5) Je li pravilnim tumačenjem odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 265/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) prilikom donošenja odluke o parničnom trošku, utvrđujući omjer uspjeha u parnici, sudu dopušteno zanemariti uspjeh dokazivanja u pogledu pravne osnove zahtjeva i omjer uspjeha u parnici ocijeniti isključivo matematički u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev? 6) Je li pravilna i zakonita odluka suda kojom u situaciji kada odmjerava trošak postupka na teret protivne strane zanemaruje odredbu Tbr. 48.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 107/15, 64/18, 67/19, 81/22, 126/22) i ne primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka već vrijednost boda obračunava prema ranije važećoj Tarifi?"

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u odnosu na pitanja naznačena pod točkama od 1.-4. pobijana odluka ne odstupa od shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj: Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023., u odnosu na peto pitanje pobijana odluka ne odstupa od odluke revizijskog suda broj: Rev-1709/11- 2 od 27. siječnja 2015. budući da je sud odlučujući o parničnom trošku uzeo u obzir i kvalitativni i kvantitativnu uspjeh u sporu sve u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP ("Narodne novine", broj: 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dok u odnosu na šesto pitanje pobijana odluka ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci broj: Rev- 562/2024-2 od 7. svibnja 2024. i dr.

6. Stoga navedena postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao pod točkom I. izreke.

7. Tužitelj je sadržajno podnio i prijedlog pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje, jednakost pred zakonom, prava na sud i vladavinu prava.

8. Tužitelju je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužitelj nije imao pravično suđenje ili da nije imao pravo na pristup sudu. Kao što je već objašnjeno u točkama 5. i 6. ove odluke, pobijanom odlukom je suđeno u skladu sa stabilnom praksom revizijskog suda pa nije od značaja tužiteljevo pozivanje na odluke drugostupanjskih sudova kojima je eventualno presuđeno drugačije. U dijelu koji se odnosi na pobijanje odluke o parničnom trošku te na tužiteljevo pozivanje na odluku revizijskog suda broj: Rev-89/2021-2 od 02. ožujka 2021. i na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske valja reći da je činjenična i pravna situacija u ovom predmetu različita od one u navedenim odlukama pa one stoga nisu primjenjive na konkretan slučaj pa tužitelj nije učinio vjerojatnim niti povredu jednakosti pred zakonom ili povredu vladavine prava.

9. Slijedom navedenog, budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje povreda temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil