REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 75 K-400/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Parać Krišto, uz sudjelovanje Jelene Kolanović kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenice AG, zbog kaznenog djela iz čl. 180. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-388/2021 od 7. srpnja 2021., nakon održane javne rasprave 10. veljače 2025. u nazočnosti zastupnice optužbe i okrivljenice, te objave 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019., 80/2022., 36/2024. - dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage presuda o kaznenom nalogu ovog suda protiv okrivljenice AG posl.br. K-400/2021 od 8. srpnja 2021.

II. Okrivljenica KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći A i K, rođena **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], JG ulaz 4/6 C, pedikerka, sa završenom osnovnom školom, državljanka Republike Hrvatske, razvedena, majka četvero djece, trenutno nezaposlena, uzdržava se invalidninom djeteta oko 1.200,00 eura i alimentacijom 800,00 eura, bez nekretnina, vlasnik osobnog vozila, srednjeg imovnog stanja, neosuđivana, ne vodi se drugi postupak,

k r i v a  j e

što je 24. ožujka 2021. u vremenu od 12,00 do 13,00 sati, u Zadru, protivno odredbama čl. 21. st. 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20) u vezi Odluke Ministra zdravstva o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 na području čitave Republike Hrvatske, iako svjesna da je pozitivna na bolest COVID-19 što je utvrđeno testom, te da joj je određena mjera "COVID-19" liječenja u kući, pa da mora biti u izolaciji i pod zdravstvenim nadzorom do 26. ožujka 2021. jer u protivnom bolest može prenijeti na druge, te pristajući na to, samovoljno kršila određenu mjeru liječenja u kući na način da je izašla iz kuće te došla do ljekarne Šarunić u Zadru na adresi J [adresa] gdje je zatražila lijek, da bi nakon što ju je ljekarnica odbila uslijed činjenice da se radi o osobi pozitivnoj na virus COVID-19, otišla do ljekarne Šarunić u Vukovarskoj ulici 3C gdje je ponovno zatražila lijek, na što ju je ljekarnica upozorila da napusti ljekarnu, na koji način je dovela u opasnost od prenošenja bolesti osobe koje su se nalazile u ljekarnama i to MG i ĆG, ali i druge osobe,

dakle, nije postupila po propisima kojima nadležno državno tijelo naređuje odvajanje bolesnika zbog sprječavanja i suzbijanja zarazne bolesti među ljudima, zbog čega je došlo do opasnosti od širenja zarazne bolesti među ljudima,

čime je počinila kazneno djelo protiv zdravlja ljudi - širenje i prenošenje zarazne bolesti, opisano i kažnjivo po čl. 180. st. 1. KZ/11.

III. Temeljem istog zakonskog propisa okrivljenicu se

o s u đ u je  n a

KAZNU ZATVORA

u trajanju 3 (tri) mjeseca.

IV. Temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 prema okrivljenici se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa se izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca odgađa za 1 (jednu) godinu, te se ista neće izvršiti ako okrivljena u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

V. Temeljem čl. 58. st. 1. i 2. KZ/11 sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.

VI. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenica je dužna naknaditi paušalni trošak provedenog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, koji iznos je dužna uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu broj KO-DO-388/2021 od 7. srpnja 2021. protiv okrivljene AG, te je predložilo da sud izda kazneni nalog kojom se istu kažnjava kaznom zatvora od 6 mjeseci s rokom provjeravanja od 1 godine, radi počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - širenje i prenošenje zarazne bolesti, opisanog i kažnjivog po čl. 180. st. 1. KZ/11.

1.1. U istoj optužnici je predloženo ako protiv presude bude podnesen prigovor, temeljem čl. 542. st. 4. ZKP/08, da sud okrivljenicu KG nakon provedene rasprave za počinjeno kazneno djelo iz čl. 180. st. 1. KZ/11 proglasi krivom, te da joj na temelju čl. 180. st. 1. i čl. 44. KZ/11 izrekne kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci, koja kazna se na temelju čl. 56. KZ/11 neće izvršiti ukoliko okrivljenica u vremenu provjeravanja od 2 godine ne počini drugo kazneno djelo.

1.2. Ovaj sud je donio presudu o kaznenom nalogu 8. srpnja 2021. koja nije postala pravomoćna budući je okrivljenica izjavila prigovor 3. kolovoza 2021. u kojem je navela da se osjeća prozvanom uložiti prigovor na istu odluku kojom je osuđena radi navodnog širenja i prenošenja zarazne bolesti, pa je predmetna optužnica dostavljena optužnom vijeću ovog suda radi odluke o osnovanosti optužnice, te je isto vijeće potvrdilo predmetnu optužnicu rješenjem od 28. rujna 2021. pod posl.br. Kov-448/21.

1.3. Temeljem čl. 544. st. 1. ZKP/08 stavljena je izvan snage presuda o kaznenom nalogu ovog suda protiv okrivljenice posl.br. K-400/2021 od 8. srpnja 2021.

2. Prema članku 180. KZ/11 predmetno kazneno djelo se može počiniti na dva načina: nepostupanjem po propisima ili naredbama nadležnog tijela, što može dovesti do opasnosti od širenja zarazne bolesti, ili nepoštivanjem mjera zaštite koje rezultiraju zarazom opasnom zaraznom bolešću. Kazne za ova djela variraju od zatvora do dvije ili tri godine, ovisno o težini djela i namjeri počinitelja.

2.1. Osim toga, Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20) propisuje obveze zdravstvenih radnika i pravnih osoba u vezi s prijavljivanjem zaraznih bolesti, provođenjem zdravstvenih pregleda i osiguravanjem higijenskih uvjeta. Članak 16. tog Zakona nalaže prijavljivanje svake sumnje na zaraznu bolest, dok članak 18. propisuje obavještavanje o epidemijama i opasnostima po zdravlje. Također, članak 55. Zakona definira karantenu kao mjeru za ograničenje slobode kretanja osoba koje su bile u kontaktu s oboljelima. U kontekstu kaznenog postupka, važno je prikupiti dokaze o nepoštivanju propisa, kao i o eventualnim posljedicama koje su proizašle iz takvog ponašanja, što može uključivati i epidemiološke indikacije i zdravstvene preglede.

3. Ovo kazneno djelo je, dakle, s blanketnom dispozicijom pa je tako i naznačeno u činjeničnom opisu inkriminiranog postupanja okrivljenice kao blanketna norma koju okrivljenica nije poštovala iz čl. 21. st. 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti u vezi Odluke Ministra zdravstva o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 na području Republike Hrvatske.

3.1. Člankom 21. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti je propisano da osobe za koje se utvrdi da su oboljele ili za koje se sumnja da boluju od zaraznih bolesti iz članka 20. ovoga Zakona, obvezno se izoliraju i liječe u zdravstvenim ustanovama koje imaju osigurane uvjete za izolaciju i liječenje oboljelih od zaraznih bolesti. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, prema epidemiološkoj ocjeni Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, odnosno zavoda za javno zdravstvo županije, odnosno Grada Zagreba ili prema procjeni doktora medicine specijalista epidemiologije, odnosno drugog nadležnog doktora medicine određene specijalnosti, osobama za koje se utvrdi da su oboljele, za koje se posumnja da boluju od bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 ili zdravim osobama koje su bile u kontaktu s oboljelim osobama od te bolesti, odnosno dolaze iz područja zahvaćenog bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 može se odrediti izolacija u vlastitom domu, odnosno u drugom odgovarajućem prostoru - samoizolacija, ako za to postoje odgovarajući uvjeti.

3.2. Predmetna Odluka Ministra zdravstva o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 na području Republike Hrvatske je stupila na snagu na području cijele države 11. ožujka 2020., dakle skoro točno godinu dana prethodno inkriminiranom događaju, pa je bilo notorno što se smije, a što ne smije, u smislu sprečavanje daljnjeg širenja epidemije.

4. Okrivljenica je na raspravi glede toga kakav stav zauzima prema optužbi navela da se ne smatra krivom za učin kaznenog djela koje joj je stavljeno na teret, te je obranu iznijela na kraju dokaznog postupka.

4.1. U dokaznom postupku pročitano je izvješće policijskih službenika PU zadarske, II PP Zadar od 24. ožujka 2021. (l.s. 3-4), potvrda o visini dohotka i primitaka za okrivljenicu (l.s. 34-38), izvod iz prekršajne evidencije i izvod iz kaznene evidencije za okrivljenicu (l.s. 30, 32), te je saslušana okrivljenica.

5. Nesporno je tijekom ovog postupka bilo da je okrivljenica u inkriminirano vrijeme bila pozitivna na bolest COVID-19 što je utvrđeno testom, te da joj je određena mjera "COVID-19" liječenja u kući, pa da mora biti u izolaciji i pod zdravstvenim nadzorom do 26. ožujka 2021. jer u protivnom bolest može prenijeti na druge, kako je naznačeno u službenim evidencijama, a to okrivljenica nije osporavala.

5.1. Nije bilo sporno ni da je unatoč zaraženosti COVID virusom okrivljenica izašla iz kuće te došla do ljekarne Šarunić u [adresa] na adresi [adresa] gdje je zatražila lijek, da bi nakon što ju je ljekarnica odbila uslijed činjenice da se radi o osobi pozitivnoj na virus COVID-19, otišla do druge ljekarne Šarunić u Vukovarskoj ulici 3C gdje je ponovno zatražila lijek, budući ni ovo nije osporila okrivljenica. Također, nije bilo sporno ni da su se inkriminirane prigode u ljekarnama nalazile MG i ĆG, ali i druge osobe, budući tako stoji u službenom policijskom izvješću policijskih službenika PU zadarske, II PP Zadar od 24. ožujka 2021. (l.s. 3-4), a što također nije okrivljenica osporavala.

6. Naime, iz izvješća policijskih službenika PU zadarske, II PP Zadar od 24. ožujka 2021. proizlazi da su toga dana upućeni radi provjere u ulicu Subotička 4 kako bi utvrdili da li se obitelj DG pridržava mjere samoizolacije, pri čemu da je ista izašla na balkon kuće zajedno s članovima obitelji i izjavila da se pridržavaju mjera samoizolacije. No nadalje, iz istog izvješća proizlazi da je zaprimljena dojava iz ljekarne Šarunić kako je u ljekarnu ušla osoba kojoj je određena mjera "COVID liječenje u kući" u vremenu od 12. ožujka do 26. ožujka 2021., pri čemu je izlaskom na teren utvrđeno kako je KG pristupila u ljekarnu i zatražila kutiju lijeka Sumamed navodeći da su joj svi ukućani zaraženi i da je lijek potreban, na što da joj je rečeno da mora napustiti ljekarnu, a potom da je ponovno došla u ljekarnu u ulici Borka Šarlije Kese te zatražila kutiju lijeka Sumamed na što joj je ljekarnica navela kako je za lijek potreban recept i da je u sustavu vidljivo kako joj je izrečena mjera samoizolacije.

7. Tehnički gledano, ništa u ovom predmetu nije bilo sporno, no okrivljenica je tijekom postupka isticala da je imala opravdane razloge za svoja postupanja, pa je tako u prvoj obrani pred PU Zadarskom, II PP Zadar od 4. svibnja 2021. navela kako je doista u vrijeme dok joj je bila određena mjera samoizolacije otišla u ljekarnu tražeći Sumamed za člana svoje obitelji, jer ona nije imala temperaturu, dok su drugi članovi obitelji bili u temperaturi i isto u samoizolaciji, dok drugih osoba koje su mogle osim nje otići po navedeni lijek nije bilo. Potvrdila je kako joj je bila određena mjera izolacije, te kako je dolaskom u ljekarnu bila upozorena da napusti ljekarnu, te i da je o otišla u drugu ljekarnu i zatražila (isti) lijek.

7.1. Potom je na raspravi okrivljenica kazivala nešto detaljnije, navodeći da je u inkriminirano vrijeme njezino dijete M koja je 2021. imala 17 godina bolovala također od COVID-19, danima je imala visoku temperaturu te joj je odjednom tijekom noći počela teći krv iz nosa i nije prestajala. Ona (okrivljenica) je zvala Hitnu pomoć, no kada je rekla da su obje zaražene virusom COVID-19 rekli su da mogu doći, ali da joj ne mogu pomoći i da trebaju ići na Hitni prijem u bolnicu, pa da je tako učinila. No, na koji god Odjel su kucale nisu ih htjeli primiti. S njima je doslovno išao od vrata do vrata portir koji radi u bolnici, no nitko ih nije htio primiti i zato je opet zvala Hitnu pomoć, te je gospođa koja se javila kazala da će nazvati Hitni odjel da ih prime, pa je tada čula upravo taj telefonski razgovor jer su bile ispred vrata i djelatnica u bolnici je kazala da ih neće primiti, da nema šanse da ih primi da se ne bi zarazila. Potom je u onoj panici i trahu zvala policiju, a oni su joj kazali da nemaju što učiniti, pa da više nije znala što bi napravila, a djetetu je u međuvremenu prestalo krvarenje, budući su tu sigurno izgubile 2 sata i smrzavale se jer je sve bilo zatvoreno. Dijete zbog ponašanja djelatnika u bolnici ima posljedice u smislu toga da ne može vjerovati da joj nitko nije htio, onda kada je krvarila, pružiti pomoć.

7.2. Sutradan kako je djetetu i dalje bilo stanje loše i dalje je imala temperaturu, zvala je njezinu liječnicu opće prakse koja je kazala da dijete treba piti Sumamed kako bi joj pala temperatura i da mora otići u ljekarnu po taj lijek, da će ona recept poslati kroz sustav. Ističe da tada nije razmišljala da zove nikog drugog već se sama uputila u ljekarnu po lijek, nije mislila da čini išta loše jer je sukladno tadašnjim propisima imala masku na licu. Kako joj nitko nije htio pomoći djetetu noć prije da nije puno razmišljala, to je bio majčinski instinkt i nije mislila da bilo koga ugrožava jer je sukladno propisima imala masku. U ljekarnu ju nisu htjeli pustiti jer je tada imala COVID-19, no kazala im je da neće napustiti ljekarnu bez lijeka za dijete. U prvoj ljekarni su joj odbili dati lijek, pa je potom otišla u drugu, gdje su joj dali lijek, no ujedno su i pozvali policiju. Misli da su obje ljekarne Ć. Dodala je da je ona tada imala najlakši oblik COVIDA, dok su kći M i suprug imali najteži oblik. Dakle, svi u kući su bili bolesni, osim njih troje još i troje djece. Glede toga je li imala koga drugoga zvati da ode po lijek za M da je eventualno mogla nazvati svoga oca koji je na drugom kraju grada, no njoj je ljekarna ispred kuće, pa je sjela u vozilo i za doslovno minutu bila u ljekarni, a to je ljekarna u koju inače ide i djelatnici ju poznaju, pa ju je zbog toga iznenadilo zašto bi pozvali policiju. Zaključno je istakla da bi svaka majka učinila isto u datom momentu, te je u završnom govoru dodala da kako je moguće da njezino postupanje nije bilo opravdano kada je doslovno spašavala život svome djetetu, a dok joj oni koji su za to zaduženi nisu htjeli učiniti. Smatra da svojim postupanjem nije nikoga ugrozila, a posebice ne nečiji život.

8. Ovaj sud smatra da je provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenica počinila inkriminirano kazneno djelo, posebice budući to jasno i nedvojbeno proizlazi i iz njezine obrane kada sama potvrđuje da je imala dijagnozu Covid-19, da je imala zabranu kretanja, te i da je ipak napustila kuću i otišla do ljekarne, pa je evidentno da je takvim postupanjem izazvala opasnost od širenja zarazne bolesti među ljudima, na koji način je u cijelosti ostvarila obilježja inkriminiranog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi opisanog i kažnjivog po čl. 180. st. 1. KZ/11.

8.1. Iako je okrivljenica osporavala počinjenje predmetnog kaznenog djela, ona je obranom zapravo potvrdila tvrdnje optužbe iz činjeničnog opisa, pa sud takvu obranu prihvaća kao istinitu, no ne i kao osnovanu, pogotovo ne u dijelu u kojem navodi da nije nikoga ugrožavala, pa je po tumačenju suda njezina obrana zapravo usmjerena na umanjenje kaznenopravne odgovornosti u ovom slučaju.

9. Sud je kod donošenja odluke u ovom predmetu cijenio sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno, tako je iste doveo u međusobnu vezu jedne sa drugima, te sa obranom okrivljenice, pa nalazi dokazanim da bi ona počinila predmetno kazneno djelo kako joj je to optužnicom stavljeno na teret, te temeljem navedenog sud prihvaća u potpunosti teze optužbe iznesene tijekom postupka o krivnji iste.

10. Prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije prema okrivljenici sud je kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da ranije nije kazneno ni prekršajno kažnjavana i da je majka četvero djece, dok otegotnih okolnosti nije našao, pa je uzimajući u obzir kaznu zapriječenu za predmetno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi - širenje i prenošenje zarazne bolesti, opisano i kažnjivo po čl. 180. st. 1. KZ/11 gdje je propisana kazna zatvora do 2 godine i primjenjujući čl. 44. KZ/11 ista osuđena na minimalnu zakonsku kaznu zatvora u trajanju 3 mjeseca.

10.1. Potom je temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 sud okrivljenici izrekao uvjetnu osudu i odredio da se izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju 3 mjeseca odgađa za 1 godinu, te se ista neće izvršiti ako okrivljena u tom roku ne počini novo kazneno djelo, imajući u vidu olakotne okolnosti i odsustvo otegotnih okolnosti, kao i činjenicu da se u konkretnom slučaju radilo o specifičnoj situaciji jer je okrivljenica postupala vođena majčinskim instinktima, te strahom i brigom za zdravlje djeteta, a nakon traumatskog iskustva iz noći prethodno inkriminiranom događaju, te da je prilikom počinjenja ovog kaznenog djela, kako sama tvrdi, a nije dokazano suprotno, ipak poduzela mjeru predostrožnosti nošenjem medicinske maske na licu kako bi spriječila širenje zaraze, te i da su joj do isteka mjere zabrane kretanja preostala 2 dana, budući je inkriminirani događaj bio 24. ožujka 2021., a mjera je isticala 26. ožujka 2021., pa je istu mjeru očito uredno izvršila u većem dijelu budući je izrečena 12. ožujka 2021.

10.2. Temeljem čl. 58. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenica je upozorena da će sud opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.

10.3. S obzirom na sve naprijed navedeno, po mišljenju ovog suda, razvidno je kako će se moći ostvariti izrečenom uvjetnom kaznom, te je po viđenju ovog suda ova sankcija primjerena obliku krivnje, pogibeljnosti kaznenih djela, kao i nastalim posljedicama, budući nije utvrđeno da bi nekoga zaista i zarazila inkriminirane prigode, te uvažavajući olakotne i otegotne okolnosti, a ista će po ocjeni suda utjecati na okrivljenicu, kao i na sve druge građane da ubuduće ne čine kaznena djela i da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske.

11. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je okrivljenici plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 40,00 eura, obzirom ista ima određenu imovinu i osobno je navela da je srednjeg imovnog stanja, a koji iznos je dužna uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 60 dana od pravomoćnosti ove presude.

Zadar, 11. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivana Parać Krišto

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. ODO Zadar na broj KO-DO-388/2021

2. Okrivljena KG