Poslovni broj: Usž-485/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog sabora (zastupnik BB), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2653/2024-2 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2653/2024-2 od 7. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba koju je tužitelj podnio zato što tuženik nije u zakonom propisanom roku odgovorio na njegov prigovor izjavljen pozivom na odredbu članka 155. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21 dalje: ZUP), a radi propuštanja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije da, u propisanom roku, odgovori na zahtjev od 30. rujna 2024., za tumačenje primjene članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
2. U tužbi koja je odbačena prvostupanjskim sudskim rješenjem, dodatno, traži da sud utvrdi pretpostavke za dokazivanje da je tužitelj žrtva zločinačkog udruženja, traži utvrđivanje prethodnog pitanja, prekidanje spora i postupanje po prijedlogu Upravne inspekcije, KLASA: 050-02/19-01/604, URBROJ: 515-08-01/2-19-3 od 29. listopada 2019., u sporu koji se vodio pod poslovnim brojem: UsIgr-6/2019, na način da Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije da pravne odgovore koji su traženi. Ujedno tužbom traži od Upravnog suda u Splitu dostavljanje dokaza da je Republika Hrvatska ispunila Međunarodnim ugovorom preuzete obveze utvrđene u točkama 1., 2., 3., 5., 6. i 9. Priloga VII. (Službeni list Europske unije L 300/89 od 09/11/2013), kao i utvrđivanje protuustavnog djelovanja tuženika.
3. Protiv rješenja kojim mu je tužba odbačena tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka. Smatra da prvostupanjski sud nije udovoljio tužbenom zahtjevu jer nije dokazao da tužitelj može imati povjerenja u sudsku vlast, niti je tužitelja uputio na sud koji bi bio nadležan za rješavanje njegovog zahtjeva. Mišljenja je da tuženik nije obvezan postupiti temeljem odredbe članka 155. ZUP-a samo ako tuženik ili sud mogu dokazati da tuženik nije javnopravno tijelo Republike Hrvatske. Ističe da je prvostupanjski sud povrijedio pravo na pristup sudu te predlaže poništenje osporenog rješenja. U žalbi iznosi niz zahtjeva o kojima se ne odlučuje u žalbenom postupku, a spadaju u okvir kaznenog, a ne upravnog zakonodavstva.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješenjem prvostupanjskog suda tužba tužitelja odbačena je pozivom na odredbu članak 46. stavak 1. točku 7. u vezi s člankom 3. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), kojom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku podnio prigovor zbog toga što mu Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije nije u roku za rješavanje zahtjeva (60 dana) odgovorilo na zahtjev za davanje pravnog mišljenja, odnosno tumačenja primjene članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dakle radi šutnje uprave. Ujedno je tužbenim zahtjevom obuhvatio niz drugih, naprijed opisanih, zahtjeva za koje sud nije nadležan.
7. Ovaj Sud ocjenjuje pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da se, u konkretnom predmetu, ne radi se o upravnoj stvari iz članka 2. ZUP-a niti se traženim pravnim mišljenjem odlučuje o kakvom pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja neposredno primjenjujući propise kojima je uređeno neko upravno područje u smislu odredbe članka 3. ZUS-a pa se time ne može raditi niti o šutnji uprave.
8. Prema ocjeni ovog Suda, zahtjev tužitelja za davanje pravnog mišljenja ne predstavlja zahtjev u smislu odredbe članka 155. ZUP-a, na koju odredbu se tužitelj u tužbi poziva. Naime, navedenom zakonskom odredbom propisana je obveza javnopravnog tijela da obavijesti zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite njezinog prava ili pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari.
Navedena zakonska odredba izričito propisuje da se takav zahtjev odnosi na upravnu stvar, a upravna stvar definirana je odredbom članka 2. ZUP-a na način da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo, u upravnom postupku, rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise ili opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, kao i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
9. Davanje pravnog mišljenja ne predstavlja upravnu stvar u smislu navedene zakonske odredbe pa s tim u vezi ne postoji ni obveza rješavanja upravne stvari u roku iz članka 101. ZUP-a, a time nema ni šutnje uprave (nerješavanje zahtjeva u tom toku).
10. Iz tog razloga nepostupanje po prigovoru koji je tužitelj uputio Hrvatskom saboru ne predstavlja šutnju drugostupanjskog javnopravnog tijela, niti je Hrvatski sabor javnopravno tijelo u smislu članka 2. stavka 2. ZUS-a, već je Hrvatski sabor zakonodavno tijelo iz članka 71. Ustava Republike Hrvatske to jest predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.
11. Ostali zahtjevi tužbe tužitelja koji se odnose na dokazivanje ispunjenja međunarodnih ugovora i postupanje u sporu također nisu predmet o kojem se upravni spor uopće može voditi, kako je to citiranjem odgovarajućih odredbi ZUS-a, prvostupanjski sud valjano obrazložio u svojem rješenju, dajući tužitelju i uputu o nadležnosti radnih tijela Hrvatskog sabora.
12. Prema tome, imajući u vidu odredbu članka 3. ZUS-a, koja definira što može biti predmet upravnog spora, kao i odredbu članka 38. stavak 2. ZUS-a, koja izrijekom propisuje što se tužbom može zahtijevati, prigovor tužitelja tuženiku nije prigovor iz članka 122. ZUP-a, već eventualno predstavka u smislu članka 44. stavka 8. Poslovnika Hrvatskoga sabora ("Narodne novine" br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20., 123/20. i 86/23.).
12. Slijedom izloženog, žalbeni navodi tužitelja ne mogu utjecati na drugačije rješavanje ovog predmeta, zbog čega je, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 18. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
