REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2298/2024-4

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TE, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dragan Mijoč, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. iz Splita, Velebitska 75, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 9, radi oduzimanja oružja, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 UsI-2778/23-6 od 8. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 UsI-2778/23-6 od 8. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: 213-01/23-01/2907, URBROJ: 511- 12-19-23-7 od 18. rujna 2023., dok se osporenim rješenjem odbija tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika od tužitelja se oduzima, s pravom na naknadu, oružje s pripadajućim streljivom, i to puška s glatkim cijevima, puška s užlijebljenim cijevima i pištolj, izrijekom navedene marke, modela i tvorničkih brojeva, uz pripadajuće oružne listove.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih razloga propisanih člankom 66. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim navodima ističe da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci jasno ne obrazlaže koji su razlozi za tumačenje takve odluke, niti obrazlaže slijedom kojih činjenica i valjanih dokaza se smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 46. stavka 1., u vezi članka 11. stavka 2. točke 4. i članka 48. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine", broj: 94/18., 42/20. i 114/22.). Posebno ističe kako je kritične prigode tužitelj fizički i verbalno napadnut od strane druge osobe, te je instinktivno i u strahu reagirao da od sebe odbije izravno predstojeći protupravni napad, osobito imajući u vidu da se s druge strane radilo o osobi koja je bila u vidno alkoholiziranom stanju, što je kasnije utvrđeno alkotestiranjem drugookrivljenika, dok u odnosu na njega prisutnost alkohola u krvi nije utvrđena. Ukazuje na dosadašnju prekršajnu kažnjavanost osobe koja ga je napala, te zaključuje da je pozivanje tuženika na pokretanje prekršajnog postupka zbog remećenja javnog reda i mira od strane tužitelja, a koji prekršaj bi bio izričito propisan kao zapreka za posjedovanje oružja, apsolutno preuranjen i predstavlja arbitrarnu odluku, jer u prekršajnom postupku, u kojem nije još ni zakazana rasprava, nije na nedvojben i potpun način utvrđeno činjenično stanje, odnosno eventualna krivnja ili nedužnost tužitelja vezana za počinjenje prekršaja za koji ga se tereti. Smatra da se takvim postupanjem ne poštuju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava o obvezi sudova da ispitaju razmjernost s obzirom na konkretne okolnosti svakog slučaja, te zakonske ovlasti koje upravni sudovi mogu koristiti u upravnom sporu. Ističe da je u upravnom postupku nužno utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje u upravnoj stvari, sukladno članku 47. i članku 58. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), a čega se prvostupanjski sud ne pridržava. Na kraju, smatra da je i odluka o troškovima upravnog spora nedostatno obrazložena te, slijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu poništiti prvostupanjsku presudu i riješiti predmetnu pravnu stvar u cijelosti, uz nalog tuženiku za naknadom svih prouzročenih troškova upravnog spora, uvećanog za iskazani trošak sastava ove žalbe.

2.1. Tijekom žalbenog postupka tužitelj je ovom Sudu dostavio podneske od 23. siječnja 2025. i 14. veljače 2025., nazvane dopunom žalbe, iz kojih proizlazi da je presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-14304/2023-9 od 17. siječnja 2025., pravomoćno oslobođen od optužbe za prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret. S tim u vezi upućuje na točku 8.3. obrazloženja navedene presude, u kojoj se navodi kako privremeno oduzeti predmeti ne predstavljaju predmete namijenjene ili uporabljene za počinjenje predmetnog prekršaja, niti su nastali počinjenjem prekršaja radi čega ne postoje zakonski uvjeti za njihovo oduzimanje. Stoga tužitelj predlaže ovom Sudu žurno donošenje odluke po njegovoj žalbi, uz naknadu iskazanog troška za sastav navedenih podnesaka.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ostaje u cijelosti pri navodima iznesenim u odgovoru na tužbu. Iako to izričito ne navodi, iz sadržaja očitovanja proizlazi da predlaže žalbu tužitelja odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.

7. Nadalje, iz podataka sveza spisa proizlazi da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom odredbe članka 46. stavka 1. u vezi članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, osnovano ocijenio rješenje tuženika zakonitim.

8. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni prigovori, kojima tužitelj u stvari iznosi razloge zbog kojih drži da nije kriv za počinjenje opisanog prekršaja protiv javnog reda i mira, smatrajući da je, stoga, predmetni postupak preuranjen i arbitraran.

9. Navedeni prigovori, naime, nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, kraj činjenice da iz priloženih dokaza, osobito optužnog prijedloga tuženika od 24. srpnja 2023., proizlazi da je prekršajni postupak protiv tužitelja pokrenut jer je fizički nasrnuo na drugu osobu udarivši ju rukom u predjelu glave, kojom prilikom je ta osoba nakratko izgubila svijest, čime je počinjen prekršaj protiv javnog reda i mira iz članka 6. stavka 1. i članka 13. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

10. Kako je, u smislu članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za oduzimanje oružja dostatno da je protiv osobe pokrenut postupak za prekršaje protiv javnog reda i mira, što je ovdje slučaj, to ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja usmjerene na presumpciju nevinosti, jer za njihovu osnovanost nema podloge u citiranoj zakonskoj odredbi koja je kogentne naravi, a koja dopušta oduzimanje oružja već samom činjenicom pokretanja prekršajnog postupka zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, dakle neovisno o tomu da li je tužitelj i pravomoćno proglašen krivim za počinjenje takvog prekršaja.

11. Kraj takvog stanja stvari, nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke činjenica što je naknadno, tijekom ovog žalbenog postupka, tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe za opisano prekršajno djelo, a na koju okolnost upire u dopuni žalbe pozivajući se na presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 17. siječnja 2025., jer se u žalbi, sukladno članku 69. stavku 3. ZUS-a, ne mogu iznositi nove činjenice. S tim u vezi, međutim, za naglasiti je da je odredbom članka 51. stavka 3. ovdje mjerodavnog Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, izričito propisano da će se vlasniku oružja koji u pravomoćno okončanom prekršajnom ili kaznenom postupku bude oslobođen krivnje oružje oduzeto u upravnom postupku vratiti, radi čega ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja po toj osnovi.

12. Slijedom izloženog, budući iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Na kraju, Sud ne nalazi osnovanim niti prigovor kojim tužitelj pobija zakonitost odluke o troškovima spora. Ovo zbog toga što je tužbeni zahtjev osnovano odbijen pa, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, tužitelj nema pravo na naknadu zatraženih troškova. Iz istih razloga, a jer nije uspio sa žalbom u ovom sporu, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24.) odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović