Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4917/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1/EP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa ZZ PP, otac I. mlt. tužitelja i punomoćnik Domagoj Rupčić, odvjetnik iz Siska, II. mlt. tužitelja OP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa ZZ PP, otac II. mlt. tužitelja i punomoćnik Domagoj Rupčić, odvjetnik iz Siska, protiv tuženice FP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Rafaj, odvjetnik iz Siska, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn- 1/2023-15 od 15. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-1/2023-15 od 15. studenoga 2023.
Obrazloženje
1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev I. mlt. tužitelja EP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. mlt. tužitelja OP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] koji glasi:
"Nalaže se tuženoj FP, iz [adresa], s boravištem u [adresa] da tužitelju mlt. SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] plati na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.000,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 29. lipnja 2022.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženoj FP, iz [adresa], s boravištem u [adresa] da tužitelju mlt. OP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] plati na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.000,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 29. lipnja 2022.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi trošak ovog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana. "
kao neosnovan.
II. Nalaže se mlt. tužitelju EP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. mlt. tužitelju OP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] tuženici tuženici FP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknade trošak ovog postupka u iznosu od 995,40 eur/7.499,84 kn1, u roku od 15 dana“.
2. Protiv navedene presude tužitelji su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbe.
3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelji u predmetnom postupku traže naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed diskriminacije.
Tužbeni zahtjev obrazlažu na način da su I. tužitelj, u dobi od 13 godina, i II. tužitelj, u dobi od 14 godina, djeca s teškoćama u razvoju, da je tuženica vlasnica apartmana na adresi [adresa], te pruža uslugu iznajmljivanja apartmana, da je tuženica tužiteljima i njihovim roditeljima, JP i IP pružala uslugu smještaja u ovim apartmanima u razdoblju od 2019.g. do 2021.g. a da je u telefonskom razgovoru koji se odvio krajem veljače ili početkom ožujka 2022.g. s ocem i zz tužitelja PP, tužena otkazala tužiteljima i njihovim roditeljima rezervaciju apartmana i odbila im pružiti uslugu turističkog smještaja uz obrazloženje da „takva djeca moraju imati posebnu vrstu smještaja jer kod nas za njih više nema mjesta“, iako su tužitelji prethodne tri godine ljetovali kod tužene. Oba tužitelja stoga primaju osobnu invalidninu i imaju status invalida. Navode da je time tužena diskriminirala tužitelje na temelju njihovog zdravstvenog stanja kao djece s poteškoćama u razvoju, a protivno izričitoj zabrani diskriminacije propisane člankom 2. i člankom 9. u svezi s člankom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN br. 85/2008, 112/2012, dalje: ZSD). Članak 8. st.1. toč 8. ZSD-a propisuje da se ZSD primjenjuje na postupanje svih fizičkih osoba prilikom pružanja usluga, a tužena pruža uslugu turističkog smještaja. Ističu da je svojim postupanjem tužena grubo povrijedila osnovna zakonska i ustavna prava tužitelja i time im prouzročila neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti - pravo na dostojanstvo i pravo na jednakost, jer je tužena svojom izjavom i neosnovanim odbijanjem pružanja usluge turističkog smještaja tužitelja omalovažila i uvrijedila. Također, otac mlt. tužitelja je morao organizirati ljetovanje na drugoj lokaciji, što je tužiteljima i njihovim roditeljima prouzročilo značajne poteškoće, jer su se tužitelji već navikli na ljetovanje u apartmanu tužene, a kod djece koja imaju poteškoće u razvoju poput njih, svaka promjena okoline i onoga na što su se navikli je izrazito stresna i traumatična i za njih i za njihove roditelje.
6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da su mlt. I i II tužitelji zajedno sa svojim roditeljima ljetovali u smještajnom objektu tuženice tijekom 2019., 2020. i 2021. godine, te činjenica da je tuženica odbila iznajmiti obitelj mlt. tužitelja i za 2022. godinu,
- da mlt. I i II tužitelji imaju teškoće u razvoju i da su djeca s teškim oštećenjima zdravlja, proizlazi i iz rješenja Centra za socijalnu skrb Sisak od 19. svibnja 2022. a iz kojih rješenja proizlazi da zbog više vrsta teških oštećenja zdravlja mlt. I tužitelja EP i mlt. OP su mlt. I i II tužitelji u potpunosti ovisni o pomoći i njezi druge osobe, te obzirom da nisu uključeni u programe i usluge zajednice, roditeljima mlt. I i II tužiteljima je priznat status roditelja njegovatelja,
- da II tužitelj OP ima dijagnozu umjerene duševne zaostalosti, znatno oštećenje ponašanja koje zahtjeva nadzor ili liječenje. Nastavno je iz istog ambulantnog nalaza utvrđeno da mlt. II tužitelj OP pokazuje autodestruktivna ponašanja, te koristi pelene i uz psihičke smetnje ima i ozbiljan problem s kralježnicom i slabije je pokretan, dok mlt. I tužitelj EP ima autizam u djetinjstvu, ne govori, ne uspijeva uspostaviti kontakt očima, povremeno ima autodestruktivne ispade, te da ima strahove od reklama na TV, buke, te da ista dijagnoza zahtjeva 24-satnu brigu, povremeno pokazuje agresivnost prema majci i ocu,
- da iz iskaza svjedoka GP proizlazi da iznajmljuju apartman u [adresa] i to samo ukoliko je isti slobodan, a obzirom da njih u obitelj ima sedam korisnika koji ljetuju u tim apartmanima, da se isti može rezervirati 15-20 dana ranije, da je objavljen oglas o istom, da se tuženica žalila jednom prilikom, kada je boravila u apartmanu, na strašnu buku i lupanje u njihovom apartmanu te da je to bilo negdje oko 23h, da je tuženica tada svjedoku rekla da se u apartmanu nalaze gosti i to gospodin EP i njegova obitelj, da mu je poznato i da kada je ta obitelj EP napuštala apartman da je bilo nekakve štete u apartmanu, a šteta se sastojala primjerice u oštećenju WC daske, izbijen je komarnik na prozoru koji nakon toga više nije bio u funkciji i oštećena je vodilica na tuš kabini tako da se tuš kabina više nije mogla zatvarati,
- da iz iskaza svjedokinje ZP proizlazi da je prve godine gospodin PP koristio apartman zajedno sa svojom bračnom družicom i troje djece, a preostale dvije sa bračnom družicom i dvoje djece, da su prve godine, a to je bilo 2019., nakon njihovog odlaska utvrdili da je potrgana mrežica na novom prozoru, druge godine su nakon njihovog odlaska bila potrgana vrata od tuš kabine, a treće godine, što je svjedokinji osobno sam PP telefonski javio, je bila oštećena daska od WC školjke koju je on sam zamijenio. Osim obitelji PP je tuženica imala druge goste u apartmanima koje iznajmljuje, tuženica je iznajmljivala apartmane nekih 10-ak godina, a po saznanju svjedokinje ZP iza drugih gostiju nije bilo većih oštećenja apartmana, zadnju godinu kada je obitelj PP boravila u apartmanu tuženice je drugi gost koji je koristio drugi apartman u isto vrijeme bio nezadovoljan,
- da je PP nazvao u ožujku 2022. a iz razloga što je svjedokinja bila prisutna zajedno tom prilikom sa tuženicom, te je rekao da bi koristio apartman u lipnju iste godine, na što su mu odgovorili da mu ne bi iznajmili jer da bi taj apartman koristila djeca svjedokinje koja su sada već odrasla u isto vrijeme, tom prilikom pri telefonskom razgovoru je tuženica ukazala gospodinu PP na oštećenja u apartmanu o kojima je svjedokinja iskazivala, a isto tako mu je ukazala i na buku koja je bila do ponoći u tom apartmanu koji su koristili a što je i tuženica čula jer je bila zajedno s njima u drugom apartmanu te se čak i prestrašila, nakon čega je gospodin PP rekao tuženici da će je tužiti svima redom, da tuženica u tom razgovoru sa ocem i ZZ. mlt. tužitelja nije rekla i nikada ne bi rekla da za njih više nema mjesta u tom apartmanu te se uopće nije takva konstrukcija riječi koristila niti je u tom razgovoru tuženica nije spominjala zdravstveno stanje djece.
Svjedokinja ZP je iskazala da ima troje djece i to jednu kćer staru 16 godina, drugu 22 i treću 26 godina, a koji su trebali koristiti te godine isti apartman, te da u stubištu ima sedam apartmana te da se od tih sedam apartmana iznajmljuje samo jedan,
- da iz iskaza svjedokinje NP proizlazi da nema problema sa gostima tuženice, no u lipnju, a svjedokinja uobičajeno ljetuje od lipnja do rujna, čini joj se 2019. i 2020. i 2021.i 2022. čula je da se iz apartmana u kojem je bio taj gospodin koji je tužio tužiteljicu čula buka, a koju buku je usporedila kao da netko baca plastičnu lopticu u zid satima, uglavnom događalo u večernjim satima jer su preko dana bili na plaži, da prvih godina ta buka nije bila takvog intenziteta, no sljedećih se povećavala, valjda kako su djeca rasla, da je bila tolerantna na sve s obzirom da je znala situaciju, da je nakon njihovog odlaska tuženica rekla i pokazala svjedokinji NP da joj je u apartmanu uništen komarnik, wc školjka i tuš kabina, a ta oštećenja su bila svaki puta nešto. Iskazala je da apartman koji je koristila ta obitelj je bio površine 24 m2 pa je možda i takav manji prostor bio problem za tu dječicu koja su sve više i više rasla. Navodi da zgrada u kojoj se nalazi apartman tuženice ima ukupno četrnaest apartmana u dva ulaza, odnosno po ulazu sedam apartmana, da je loša gradnja te zgrade te slaba zvučna izolacija,
- da iz iskaza oca i zz mlt. tužitelja proizlazi da je tek u rujnu 2021. upoznao tuženicu kada je boravio u njenom apartmanu te je ona mlt. tužitelja svakom donijela kroasan, da je prvi put kada je zvao rekla da mu ipak ne bi iznajmila apartman, a nakon što je rekao da ima dvoje djece s posebnim potrebama, ali mu je gospođa ZP rekla neka uvijek nju kontaktira te su dogovorili iznajmljivanje, da je samo jednom doveo i kći iz prvog braka koja je tada imala 17 godina, da je uvijek nakon boravka pitao je li sve u redu s apartmanom a gđa ZP bi potvrdila da je sve u redu, da je oštećeni WC poklopac u dogovoru s njom sam promijenio a drugih oštećenja niti prigovora zbog buke nije bilo jer njegova djeca ne rade buku, te da mu je tuženica u ožujku 2022. rekla da za „takvu“ djecu nema mjesta kod nje, da je reagirao na riječ „takva“ na što je tuženica rekla da ona nije tako mislila već da oni rade buku, na što je rekao ako je to istina zašto nije kucala na vrata, da mlt. EP ima problema kada ulazi u nove prostore i treba mu period prilagodbe, pa ga je on prilagodio na apartmane tuženice, da ima strahove te se samoozljeđuje ali ne stvara buku, da su uvijek bili do kasno u šetnji uz more jer mlt. OP ima dišnih problema, a da nisu oni stvarali buku već su drugi korisnici apartmana roštiljali i pjevali do 2 u noći a on se nije žalio, te da je razgovor između njega i tuženice završio tako da je rekao će nazvati pravobraniteljicu djece, odvjetnika i udrugu invalida Sisak, da je prigovor uputio i Turističkoj zajednici Privlaka a da tuženica nije spominjala da bi apartman bio zauzet,
- da iz iskaza tuženice proizlazi da bi otac mlt. tužitelja uvijek rezervirao apartman i dolazio bi u lipnju kada tuženice nije bilo u [adresa], no 2021. i to 30. kolovoza 2021. tuženica je iskazala da je ona primila oca i z.z. mlt. tužitelja te je upravo on tuženici platio i tuženica ga je prijavila i predala mu račun, no tog puta je tuženica ostala u [adresa], jer je došla očistiti mali apartman slijedom čega je čula buku i ciku koja je bila ne samo po danu već i navečer oko 23,30 h i bila je nesnosna. Iskazala je da kada je ocu i z.z. mlt. tužitelja rekla za tu buku da joj je on odgovorio zašto mu nije lupala na vrata. U odnosu na oštećenja, tuženica je iskazala da je netočno da nije bilo drugih oštećenja osim poklopca WC školjke, a koje je PP promijenio za 52 kn, a oštećeni poklopac je koštao 250 kn, već je bilo drugih oštećenja i to oštećenja vrata tuš kabine kao i mrežice na prozoru (pomični komarnik koji se podizao ali sada više nije u funkciji). U odnosu na ta oštećenja, tuženica navodi da bi svaki puta bi ZP rekla gospodinu oca i z.z. mlt. tužitelja PP za nastala oštećenja, no on na to nije reagirao. U odnosu na telefonski razgovor koji je sada predmet tužbe, tuženica navodi da u tom razgovoru z.z. i ocu mlt. tužitelja isticala samo činjenicu te nesnosne buke, vike i lupanja, a koja se širila iz njezinog apartmana, a u kojem apartmanu je u tom trenutku bila obitelj PP, a što zna jer je ona bila u susjednom apartmanu te je čula tu buku u tom apartmanu jer je samo zid dijelio ta apartmana. Iskazala je da u razgovoru sa ocem i z.z. mlt. tužitelja nije spominjala zdravstveno stanje mlt. djece odnosno invaliditet te djece, da u prvom razgovoru telefonski sa PP nije dobila informaciju da bi mlt. tužitelji bili djeca sa posebnim potrebama već joj je tu informaciju prenijela kćer ZP kada je obitelj PP došla preuzeti apartman a da nije imala ništa protiv toga odnosno nije imala ništa protiv djece s posebnim potrebama, jer da jest, djeca ne bi tri godine ljetovala kod nje. Tuženica navodi da je spornog razgovora gospodin PP nazvao njezinu kći ZP radi rezervacije na što mu je ZP rekla da tuženica više ne može iznajmiti apartman zbog oštećenja i buke, nakon čega je PP tražio da razgovara sa tuženicom i tuženica mu je rekla zašto ne može rezervirati, a zbog oštećenja u apartmanu i buke i vike, za što mu je rekla tek u spornom razgovoru, te da se na buku žalila NP.
7. Zato prvostupanjski sud zaključuje, da iz iskaza saslušanih svjedoka kao i same tuženice (u kojem dijelu su njihovi iskazi suglasni) je da odluka o tome da se obitelji mlt. I i II tužitelja ne iznajmi apartman i 2022. godine nije uzrokovan zdravstvenim stanjem samih mlt. I i II tužitelja, u kom slučaju bi se moglo zaključiti da se doista radi o diskriminaciji u smislu čl. 1. st. 1. ZSD, već je takva odluka na strani tuženice donesena isključivo zbog drugih razloga (lukrativnih, materijalnih) a iz razloga što je nakon korištenja apartmana od strane obitelji I i II mlt. tužitelja, svake sezone zaostala šteta u apartmanu. Dakle, činjenica zdravstvenog stanja samih tužitelja nije razlog zbog kojih i nadalje nije učinjena rezervacija za obitelj I i II tužitelja, već isključivo razlog tome leži u materijalnoj šteti (odnosno lukrativnim razlozima) a koju bi tuženica kao vlasnica apartmana trpjela po odlasku obitelji I i II tužitelja. Ovdje sud naglašava da okolnost da je šteta počinjena, unatoč osporavanju samog oca i z.z. mlt. I i II tužitelja, potvrđuju svjedoci GP, ZP (a koja iskazuje i da je o tome bio obaviješten otac mlt. tužitelja, koji bi se na to uvijek čudio) a koji doduše jesu u rodbinskoj vezi sa tuženicom (bračni drug i kćer, pa se moglo sumnjati u njihovu pristranost) no i svjedokinja NP, a koja niti je u rodbinskoj vezi sa tuženicom niti od uspjeha stranaka u ovom postupku ne ostvaruje neku materijalnu korist, slijedom čega su njihovi iskazi u tom dijelu suglasni te ih je prvostupanjski sud prihvatio kao istinite.
7.1. Osim odlučne činjenice da je u apartmanu tuženice počinjena materijalna šteta, a koja je od strane obitelji mlt. I i II tužitelja samo djelomično reparirana (postavljen WC poklopac no ne jednake vrijednosti), na temelju suglasnih iskaza svih saslušanih svjedoka, pa i same tuženice kao stranke, utvrđeno da se iz apartmana koji je koristila obitelj mlt. I i II tužitelja čula buka, a koju sama tuženica ocjenjuje nesnosnom, a svjedokinja NP dugotrajnom i to buka koja se širila u večernjim satima (iza 23 sata), a kada prema kućnom redu takve buke ne bi trebalo biti. Obzirom da se tuženica bavila iznajmljivanjem apartmana radi stjecanja dobiti, prvostupanjski sud zaključuje da je razumljiva njezina želja za izbjegavanjem daljnjih šteta na imovini, odnosno eventualne izgubljene dobiti zbog buke koja se širi iz apartmana koji je iznajmljen obitelji I i II mlt. tužitelja.
8. Osim iskaza samog oca i zz. mlt. I i II tužitelja, a koji razumljivo štiti interese svoje djece i emocionalno je angažiran na eventualne povrede prava mlt. djece, niti jedan svjedok nije potvrdio a niti to sama tuženica potvrđuje, da bi tuženica odbila iznajmiti apartman obitelji mlt. I i II tužitelja zbog zdravstvenog stanja mlt I i II tužitelja.
9. Da bi mlt. tužitelji dokazali da su stavljeni u nepovoljni položaj u odnosu na bilo koju drugu osobu, moraju dokazati vjerojatnost da je činjenica da im apartman nije iznajmljen i 2022. učinjen isključivo radi njihova zdravstvenog stanja, a kako je to propisano čl. 1. i čl. 20. ZSD. Sama činjenica da mlt. I i II tužitelji imaju dijagnoze prema utvrđenom činjeničnom stanju nije bio razlog zbog čega 2022. u konačnici istima nije iznajmljen apartman tuženice, već se radilo isključivo o materijalnim motivima tuženice, neovisno o zdravstvenom stanju samih mlt. tužitelja. U prilog takom zaključku sud ističe činjenicu da je tuženica obitelji mlt. tužitelja iznajmila apartman čak tri godine za redom u četiri navrata, unatoč saznanju o zdravstvenom stanju mlt. tužitelja (a što i sam zz. i otac mlt. tužitelja potvrđuje u svome iskazu) no u konačnici odlučna činjenica da ne iznajmi apartman i 2022. nije bila zdravstveno stanje mlt. I i II tužitelja već isključivo buka koja se širila iz apartmana koji su koristili mlt. I i II tužitelj (a što potvrđuju, ne samo svjedoci GP i ZP, već i NP koju je također kao korisnicu apartmana u istoj zgradi takva buka ometala) te materijalna šteta koja je ostajala nakon korištenja apartmana od strane obitelji mlt. tužitelja.
10. Prvostupanjski sud ističe da tužiteljica, a niti saslušani svjedoci u svojim iskazima nisu isticali da bi buku počinili osobno mlt. I i II tužitelj, već isključivo da se čula iz apartmana koji je koristila obitelj mlt. tužitelja, kao i što nisu isticali tko je počinio štetu na pokretninama tuženice u apartmanu, već samo da je takva šteta doista i nastala i da je bila utvrđena gotovo nakon svakog korištenja apartmana od strane obitelji mlt. I i II tužitelja.
Činjenice da je mlt tužiteljima odnosno obitelji mlt. tužitelja u više navrata već iznajmljivan apartman tuženice, iako je pritom tuženica i njezina obitelj znala da se radi o mlt. tužiteljima koji imaju zdravstvenih teškoća. Zato je zaključak prvostupanjskog suda da tuženica mlt. I i II tužitelja, a uvjetovano njihovom zdravstvenim stanjem, nije stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na bilo koju drugu osobu a koja se ne bi pridržavala kućnog reda apartmana i koja bi počinila štetu odnosno stvarala buku.
11. Neosnovano tužitelj prigovara prvostupanjskoj presudi u odnosu na ocjenu provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) te razloge presude (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP).
12. Iz utvrđenja u postupku naime nesporno proizlazi, da je tuženica pružila tužiteljima uslugu turističkog smještaja u četiri navrata, i nakon što je nesporno saznala za zdravstveno stanje mlt. tužitelja (iz iskaza tuženice proizlazi da je to bilo nakon prvog boravka mlt. tužitelja u njezinom apartmanu) pa nije prihvatljiva tvrdnja mlt. tužitelja da bi u zadnjem zatraženom navratu odbijanje bilo posljedica diskriminacije zbog njihovog zdravstvenog stanja, jer bi u protivnom bilo logično da bi isto odbila odmah nakon saznanja.
13. Iz provedenih dokaza, suprotno navodima žalbe, proizlazi da je zz mlt. tužitelja nakon svakog boravka upozoravan na nastala oštećenja u apartmanu, a da je samo u jednom navratu djelomično popravio nastalu štetu, te da je tuženica odbila iznajmiti apartman nakon što je prvi put, tijekom 2021. godine, ona sama bila u susjednom apartmanu i čula buku na koju je prethodno bila upozoravana, odnosno na koju se već žalila susjeda NP (pri čemu tuženica nije bila dužna dokazivati postojanje i sadržaj kućnog reda, kada su o buci koja prelazi uobičajene okvire iskazivali svi svjedoci, a činjenica, da je zz mlt. tužitelja prijavio postupanje tuženice Pravobraniteljici za osobe s invaliditetom, Pravobraniteljici za djecu i Turističkoj zajednici Općine Privlaka, ne predmnijeva istinitost tih prijava.
14. Dakle, nakon što se sama neposredno uvjerila u to da u vrijeme kada su mlt. tužitelji i njihov otac koristili apartman, iz istog dopire neuobičajeno jaka buka koju je tuženica ocijenila nesnosnom, a svjedokinja NP dugotrajnom i to buka koja se širila u večernjim satima (iza 23 sata), te nakon što je u apartmanu višekratno nastala šteta, tuženica je odlučila odbiti mlt. tužiteljima iznajmiti apartman i u 2022. godini.
15. Pri tom se u tužbi povreda prava osobnosti, odnosno povreda prava na dostojanstvo i na jednakost obrazlaže na način da je otac i zz tužitelja morao organizirati ljetovanje na drugoj lokaciji, a da im je to prouzročilo značajne teškoće jer su se već navikli na ljetovanje u apartmanu tuženice i jer je svaka promjena za njih izrazito stresna i traumatična. Na okolnost poteškoća u pronalaženju smještaja na drugoj lokaciji niti posljedica koje bi to eventualno ostavilo na mlt. tužitelje, u postupku nisu priloženi dokazi.
16. Zato je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da u postupku nije dokazano, da bi tuženica mlt. tužiteljima protupravnom radnjom prouzročila povredu prava osobnosti u smislu povrede ugleda, časti, dostojanstva, a niti bi u konkretnom slučaju povreda prava osobnosti bila toliko teška da bi opravdavala dosudu zatražene pravične novčane naknade u smislu odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), jer u smislu ove odredbe pravo na dosudu pravične novčane naknade uvjetovano je pretpostavkama da težina povrede i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete.
17. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene niti bitne povrede ZPP iz čl. 365. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 18. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić