Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4704/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ines Ojurović, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović i dr., odvjetnicima iz [adresa], radi utvrđenja i proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-33/2021-46 od 17. listopada 2023., ispravljene rješenjem istog suda, posl. broj P-33/2021-49 od 20. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-33/2021-46 od 17. listopada 2023. ispravljena rješenjem istog suda, posl. broj P-33/2021-49 od 20. listopada 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. i dosuđujućem dijelu točke II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci od dana 23. studenog 2018. posl. br. Ovr-2897/2018. (st. 1.) te da su tuženici dužni nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa kamatom obračunatom od dana donošenja presude pa do isplate (st. 2). Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.243,75 €[1] /9.371,03 kn, dok je za više zatraženi parnični trošak zahtjev odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude pod točkom I. i dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje radi donošenja na zakonu osnovane odluke uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena ovrha pokrenuta od strane tuženika određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-2897/2018 od 23. studenog 2018., na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, posl br. P-280/12 od 24.10.2014. i presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž -857/15 od 09.09.2015.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelj ističe u žalbi.

6. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi ističe tužitelj, kada navodi da je sud prvog stupnja poklonio vjeru isključivo nalazu vještaka, bez da ga je dodatno saslušao odnosno nije vodio računa o rezultatima cjelokupnog postupka, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Naime, valja reći da je vještak izradio nalaz i mišljenje u ovom predmetu, na koje je tužitelj prigovorio te predložio da se vještak usmeno ili pismeno izjasni da li je moguće da se nakon izrade elaborata predmetne stvari mogu nalaziti na nekoj drugoj katastarskoj odnosno zemljišnoknjižnoj čestici. Stoga je prvostupanjski sud zatražio pisano očitovanje vještaka vezano za primjedbe tužitelja te se vještak pisano očitovao odgovorivši na sve primjedbe tužitelja, nakon čega na ročištu 6. listopada 2023. tužitelj nije stavljao daljnje dokazne prijedloge, a niti je predlagao da se vještak dalje ponovo usmeno poziva na ročište i očituje na primjedbe, te je prvostupanjski sud donio rješenje kojim je dokazni postupak završen i glavna rasprava zaključena, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.

7. Tužitelj žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno.

8. Iz stanja prvostupanjskog postupka proizlazi;

- da su tuženik i sada pok. FK **.**.2018. podnijeli prijedlog za ovrhu protiv ZKovdje tužitelja na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-280/12 od 24.10.2014. kojom je ovršenik- ovdje tužitelj dužan u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe sa nekretnine kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ukloniti svinjac, pseću kućicu te stari automobil FU te mu se zabranjuje daljnje korištenje parkirnog mjesta na nekretnini ovdje tuženika;

- da je prvostupanjski sud rješenjem od 23. studenog 2018. odredio predloženu ovrhu, a ovršenik–ovdje tužitelj uložio je žalbu protiv rješenja o ovrsi u kojoj je naveo da je u tijeku nova izmjera za k. o. [katastarska općina] koja bitno mijenja dosadašnji nalaz vještaka po kojem su svinjac, pseća kućica i stari automobil FU na čest. 16/1 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika;

- da je prvostupanjski sud Zaključkom od 24. veljače 2020. uputio ovršenika- ovdje tužitelja da u roku od 15 dana od dostave zaključka podnese tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenog u odredbi čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona - odnosno iz razloga što je prestala tražbina na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada ju ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg proistječe odluka, nakon čega je ovršenik ovdje tužitelj pokrenuo predmetnu parnicu;

- da je na očevidu utvrđeno da se u dvorišnom prostoru ispred kuće [adresa] (kuća tužitelja) nalazi zidani objekt- svinjac kojeg koristi tužitelj; ispred svinjca je pseća kućica a neposredno uz kuću tužitelja nalaze dva parkirana automobila: stari FU koji je po izjavama stranaka tu od 20072008. te automobil vlasništvo sina tužitelja koji svakodnevno parkira na tom mjestu, a što tužitelj niti ne osporava u svom iskazu;

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 90) proizlazi da je vlasnik čest. 16/1 zgr. gospodarska zgrada tuženik za cijelo;

- da iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka od 23. kolovoza 2023. proizlazi da se prijepor nalazi u [adresa], u [adresa], jugozapadno od kuće tužitelja, kućni broj 45, a sjeverozapadno od objekta tuženika i u naravi predstavlja parkirani automobil FU bez registarskih pločica, zidani objekt-svinjac i drvenu pseću kućicu. Pokazani stari automobil FU, zidano objekt –svinjac i drvena pseća kućica se nalaze na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prema podacima iz zemljišne knjige na zk. č. 16/1 ZGR k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika;

- da je vještak u svom pisanom očitovanju od 05. listopada 2023. na primjedbe tužitelja izričito i argumentirano odgovorila da je u mišljenju dana informacija o kvaliteti i vremenu nastanka službenih podataka katastarskog plana odnosno katastra i zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i na koji se način ti podaci mogu uskladiti sa stvarnim stanjem na terenu s obzirom da su na terenu vidljive linije razgraničenja. Stoga je vještak utvrdila da u konkretnom slučaju izrada geodetskog elaborata ne bi imala utjecaj na identifikaciju položaja FU, pseće kućice i svinjca jer se izradom elaborata ne bi nalazile na nekoj drugoj katastarskoj odnosno zemljišnoknjižnoj čestici.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je među strankama bilo sporno da li je prestala tražbina na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik tj. ovdje tužitelj nije mogao istaknuti u postupku P -280/12 iz kojeg tražbina potječe pa kako je vještak utvrdio da su stari automobil FU, zidani svinjac i pseća kućica na čest. zgr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, to je tužbeni zahtjev neosnovan. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da je Rješenje o izvedenom stanju od 21. ožujka 2018. irelevantno za ovaj postupak jer ozakonjenje izgradnje ne može imati utjecaj na odluku o tužbenom i protutužbenom zahtjevu iz postupka P-280/12, a niti se to rješenje od 21.03.2018. odnosi na ozakonjenje građevina na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no neovisno o navedenom ozakonjenjem se ne dira u vlasništvo čestica na kojima su izgrađene građevine koje se ozakonjuju. Isto tako, dokumentacija na koju se tužitelj poziva u tužbi ne predstavlja novu činjenicu koja nije mogla biti istaknuta u prvostupanjskom postupku koji se vodio pod posl. br. P- 280/12, a predmetne stvari i dalje leže na čest. 16/1 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, koja nije promijenila vlasnika. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao da postoje pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom predviđene odredbom čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona, slijedom čega odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem suda od 23. studenog 2018. na temelju ovršne isprave.

11. Naime, tužitelj je Zaključkom upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ).

10. Prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Dakle, sukladno čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, tužitelj koji je kao ovršenik upućen na pokretanje parnice radi postojanja tog razloga, može isticati da je tražbina prestala samo na temelju činjenica koje su nastale nakon sastavljanja odnosno donošenja ovršne isprave.

12. U ovom konkretnom slučaju, tužitelj zahtjeva da se proglasi nedopuštenom ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr- 2897/2018 od dana 23. studenog 2018. Navedeno rješenje o ovrsi koje je postalo i pravomoćno 19. studenog 2019., doneseno je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-280/12 od 24.10.2014. i presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-857/15 od 09.09.2015. Stoga je ovršenik u ovoj parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom osnovano mogao isticati nedopuštenost ovrhe samo na temelju činjenica koje su nastale nakon sastavljanja odnosno donošenja ovršne isprave, na temelju koje je određena ovrha u predmetu Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-2897/2018 koju ovrhu tužitelj predlaže proglasiti nedopuštenom.

13. Međutim, u postupku je utvrđeno da dokumentacija na koju se tužitelj poziva u tužbi ne predstavlja novu činjenicu koja nije mogla biti istaknuta u prvostupanjskom postupku koji se vodio pod posl. br. P-280/12, a predmetne stvari i dalje leže na čest. 16/1 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, koja nije promijenila vlasnika.

14. To proizlazi iz provedenog očevida na licu mjesta gdje je utvrđeno da se u dvorišnom prostoru ispred kuće [adresa] (kuća tužitelja) nalazi zidani objekt- svinjac kojeg koristi tužitelj; ispred svinjca je pseća kućica, a neposredno uz kuću tužitelja nalaze dva parkirana automobila: stari FU koji je po izjavama stranaka tu od 2007/2008. te automobil vlasništvo sina tužitelja koji svakodnevno parkira na tom mjestu, a što tužitelj niti ne osporava u svom iskazu.

15. Također, iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi pokazani stari automobil FU, zidano objekt - svinjac i drvena pseća kućica se nalaze na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prema podacima iz zemljišne knjige na zk. č. 16/1 ZGR k. o. [katastarska općina] odnosno predmetne stvari i dalje leže na čest. 16/1 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, koja nije promijenila vlasnika.

16. Žalbeni navodi tužitelja da u prethodnom postupku nije izvršena pravilna identifikacija nekretnine i to zato što je čest. 16/1 [adresa] u zemljišnim knjigama ovog suda upisana kao vlasništvo tuženika, ali da je pravo pitanje koje su njezine granice tj. na kojem području se ista proteže, kao i žalbeni navodi koji se odnose na postupak prije donošenja ovršne isprave na temelju koje je donesena ovršna isprava, nisu predmet razmatranja u ovom postupku, imajući u vidu da je tužitelj upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe na temelju odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ odnosno da je tražbina prestala samo na temelju činjenica koje su nastale nakon sastavljanja odnosno donošenja ovršne isprave, slijedom čega su žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

17. Isto tako, u odnosu na žalbene navode da je tužitelj naknadno tražio da vještak pojasni svoj navod iz nalaza da bi i zbog katastarskih planova koji nemaju dovoljnu točnost trebalo izraditi elaborat u svrhu evidentiranja stvarnog položaja već evidentiranih katastarskih čestica, valja reći da je geodetski vještak u svom pisanom očitovanju koji je zatražio tužitelj izričito utvrdio da u konkretnom slučaju izrada geodetskog elaborata ne bi imala utjecaj na identifikaciju položaja FU, pseće kućice i svinjca jer se izradom elaborata ne bi nalazile na nekoj drugoj katastarskoj odnosno zemljišnoknjižnoj čestici.

18. Također, u odnosu na daljnje žalbene navode da i sam vještak potvrđuje da katastarski planovi nemaju dovoljnu točnost, valja reći da je vještak u pisanom očitovanju detaljno odgovorila na navedeni prigovor da je u mišljenju dana informacija o kvaliteti i vremenu nastanka službenih podataka katastarskog plana odnosno katastra i zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i na koji se način ti podaci mogu uskladiti sa stvarnim stanjem na terenu s obzirom da su na terenu vidljive linije razgraničenja. Isto tako, primjedbe u smislu da je sud trebao utvrditi i saslušanjem vještaka točno da li je ista prikazala dvorište tužitelja i gdje se ono nalazi, budući po nalazu ispada da nema dvorišta, valja reći da su neosnovani budući da je vještak detaljno utvrdio da se prijepor nalazi u [adresa], u [adresa], jugozapadno od kuće tužitelja, kućni broj 45, i to u dvorištu jugozapadno od kuće tužitelja, kućni broj 45, a sjeverozapadno od objekta tuženika, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.

19. Prema tome, žalbenim navodima tužitelja, koji se u bitnome svode na ponavljanje ranije istaknutih prigovora nalazu i mišljenju vještaka, nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja. Zbog izloženog, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, dajući za to jasne i određene razloge, koje prihvaća i ovaj sud, te pravilno nije prihvatio prijedlog tužitelja za izradu geodetskog elaborata, a vještak se je po prijedlogu tužitelja pisano očitovao na primjedbe tužitelja tako da ničim nije dovedena u sumnju valjanost prihvaćenog nalaza i mišljenja.

20. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao u točki I. izreke pobijane odluke jer tužitelj nije dokazao da postoje pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom predviđene odredbom čl. 50. st. 1. točka 9. OZ.

21. Osim odluke o glavnoj stvari, i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova tuženiku u točki II. izreke pobijane odluke.

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te dosuđujućem dijelu pod točkom II. te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

23. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove odluke.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat