Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1955/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, protiv tuženika-protutužitelja PERCO d.o.o., Varaždin, Zagrebačka 87, OIB: 86762297079, zastupanog po punomoćnici Ani Petrić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Petrić i dr. iz Varaždina, radi isplate i utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-542/2018-98 od 6. ožujka 2023., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja-protutuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-542/2018-98 od 6. ožujka 2023. u stavcima I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-542/2018-98 od 6. ožujka 2023. u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika- protutužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 10.580,66 eura/79.719,98 kn[1] sa zatraženom zateznom kamatom.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 542/2018-98 od 6. ožujka 2023. u stavku II. izreke i sudi:

Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„- Ugovor o kupoprodaji nekretnine — poslovnog prostora koji je sklopljen dana 18. siječnja 2013. između tuženika-protutužitelja PERCO d.o.o., Zagrebačka 87, Varaždin, OIB: 86762297079 kao prodavatelja i tužitelja-protutuženika GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca i na kojem je potpis direktora tuženika-protutužitelja ovjeren po javnom bilježniku Biserki Čmrlec- Kišić iz Varaždina pod poslovnim brojem OV-268/13, kao i

- Anex Ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je sklopljen dana 23. siječnja 2013. između tuženika-protutužitelja PERCO d.o.o., Zagrebačka 87, Varaždin, (OIB: 86762297079 kao prodavatelja i tužitelja-protutuženika GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca i na kojem je potpis direktora tuženika-protutužitelja ovjeren po javnom bilježniku Biserki Čmrlec-Kišić iz Varaždina pod poslovnim brojem OV-886/13.„

IV. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 542/2018-98 od 6. ožujka 2023. u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 10.165,90 eura do iznosa od 10.580,66 eura (za iznos od 414,76 eura) s pripadajućom zateznom kamatom i sudi:

Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u daljnjem iznosu od 414,76 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2025. do isplate po stopi koja tužitelju-protutuženiku pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška sastava žalbe.

VI. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja GF koji glasi:

"I. Nalaže se tuženom PERCO d.o.o., [adresa] (Grad Varaždin), Zagrebačka 87, OIB: 86762297079 da tužitelju ŠIMUNIĆ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 108.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 6,82%, a u slučaju promjene prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana." kao neosnovan.

II. Utvrđuju se ništetnima:

- Ugovor o kupoprodaji nekretnine — poslovnog prostora koji je sklopljen dana 18. siječnja 2013. između tuženika-protutužitelja PERCO d.o.o., [adresa], OIB: 86762297079 kao prodavatelja i tužitelja-protutuženika GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca i na kojem je potpis direktora tuženika-protutužitelja ovjeren po javnom bilježniku Biserki Čmrlec- Kišić iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-268/13, kao i

- Anex Ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je sklopljen dana 23. siječnja 2013. između tuženika-protutužitelja PERCO d.o.o., [adresa], (OIB: 86762297079 kao prodavatelja i tužitelja-protutuženika GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca i na kojem je potpis direktora tuženika-protutužitelja ovjeren po javnom bilježniku Biserki Čmrlec-Kišić iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-886/13.

III. Nalaže se upis brisanja nevaljane uknjižbe prava vlasništva izvršenog pod brojem Z-960/13 (primljeno 25.2.2013.) u korist tužitelja-protutuženika GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na suvlasničkom dijelu nekretnine, uključujući i zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezan temeljem odredbe čl. 68., 69. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], zk. ul. broj [broj ZK uloška], čk.br. 3918 Zagrebačka ulica površine 702 m2, dvorište površine 87 m2, dvorište površine 92 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa], 87/1 površine 523 m2, ukupno 702 m2, a koji suvlasnički dio u naravi predstavlja: 3. Etažu – ETAŽA III

– prostor na I katu – koji se sastoji od hodnik III 9m2, čajna kuhinja 2 m2, WC 3 m2, posl. prostorija VI 14 m2, poslovna prostorija VII 13 m2, ukupne površine 41 m2, uknjiženo temeljem ništetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog dana 18. siječnja 2013. godine i temeljem ništetnog Anexa Ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je sklopljen dana 23. siječnja 2013. godine, te se na istoj nekretnini nalaže uspostava prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja, sve u roku od 15 dana, a što je tužitelj-protutuženik GF dužan trpjeti.

IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku GF da tuženiku- protutužitelju PERCO d.o.o., [adresa] naknadi parnični trošak u iznosu od 10.165,90 € / 76.595,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. ožujka 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tužitelj-protutuženik (u daljnjem tekstu: tužitelj) iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezino ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Protiv odluke o trošku sadržane u stavku IV. izreke presude i to u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženik) za naknadu parničnog troška žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući njegovu preinaku, u skladu sa žalbenim navodima, traži trošak sastava žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

6. Predmet spora po tužbenom zahtjevu jest zahtjev za isplatu iznosa od 108.000,00kn/14.334,06 eura na ime zakupnine za poslovni prostor u vlasništvu tužitelja označen kao Etaža III-poslovni prostor na I katu zgrade u [adresa] u [adresa] izgrađen na čkbr. [katastarska čestica], P.L. 3207 ukupne površine 41 m2 sve to temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 28. ožujka 2013. i Aneksa tom Ugovoru od 28. ožujka 2014. sklopljenog između parničnih stranaka (zakupnina za rujan, listopad, studeni i prosinac 2015., za 2016. i 2017. te siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2018.), dok je predmet spora po protutužbenom zahtjevu utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine — poslovnog prostora sklopljenog 18. siječnja 2013. između tuženika, kao prodavatelja i tužitelja, kao kupca te Aneksa tom Ugovoru od 23. siječnja 2013., pozivajući se na primjenu odredbe čl. 322. st. 1., čl. 273. st. 2. i čl. 285. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08 i 125/11, u daljnjem tekstu: ZOO-a) te posljedično tom utvrđenju i zahtjev za uspostavu zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ništetnog Ugovora.

7. Pobijanom presudom, a ni postupkom koji joj je prethodio, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

8. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva te protutužbenog u dijelu kojim tuženik traži brisanja nevaljane uknjižbe prava vlasništva izvršenog pod brojem Z-960/13 i uspostavu prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a), međutim usvajanjem protutužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnima Ugovora o kupoprodaji nekretnine-poslovnog prostora koji je sklopljen dana 18. siječnja 2013. i Anexa tom Ugovoru od 23. siječnja 2013., sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Odredbom čl. 285. ZOO-a propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (stavak 1.), ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (stavak 2.).

10. Odredbom čl. 273. ZOO-a propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (stavak. 1.), ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (stavak 2.).

11. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

12. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti protutužbenog zahtjeva te posljedično i zavisno od navedenoga i tužbenog zahtjeva pošavši od utvrđenja:

-da iz povijesnog izvatka iz sudskog registra (list 29 spisa) proizlazi da je UF bio osnivač i direktor tuženika od 1996., dok iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je isti preminuo **.**.2018. te da su poslovni udio u trgovačkom društvu PERAT – Consulting d.o.o. (skraćeni naziv PERCO d.o.o.) naslijedili BF, JF, OF i MF, svaki u ¼ dijela;

-da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine (list 153-154 spisa) proizlazi da je isti sklopljen 18. siječnja 2013. između prodavatelja PERCO d.o.o. [adresa], zastupanog po direktoru UF i GF, ovdje tužitelja, kao kupca te da je predmetnom kupoprodaje poslovni prostor etaža III u objektu [adresa] u [adresa] izgrađen na čkbr. [katastarska čestica], pl. 3207 ukupne površine 41 m2 za cijenu od 200.000,00 kn, s time da se plaćanje ima izvršiti na žiroračun prodavatelja broj 2500009-1101160601 otvoren Hypo Alpe-Adria-Bank;

-da iz čl. 2. Aneksa Ugovoru o kupoprodaji proizlazi da na temelju tog Anexa prodavatelj daje suglasnost kupcu da na svoje ime i svoju korist izvrši uknjižbu prava vlasništva na nekretnini – poslovnom prostoru iz čl. 1. tog Anexa;

-da je tuženik podnio prijedlog da se uknjiži kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, što potvrđuje izvadak iz zemljišne knjige (list 158);

-da je UF bio založni dužnik i jamac platac za obveze iz Ugovora o kreditnom poslu s inozemstvom broj HR/1696, kojim je odobren dugoročni kredit u visini od 2.800.000,00 eura, a koji je Hypo Alpe-Adria-Bank International AG odobrila Hotelu Porto d.o.o.;

-da je UF dao suglasnost da se radi naplate tražbine Hypo Alpe-Adria- Bank International AG, koju banka ima po kreditu iz Ugovora o kreditu broj HR/1696 u iznosu od 2.800.000,00 eura istome zapljene svi računi;

-da je UF bio založni dužnik i jamac platac za obveze iz Ugovora o kreditnom poslu s inozemstvom broj HR/1710 kojim je odobren dugoročni kredit u visini od 1.800.000,00 eura Hotelu Porto d.o.o.;

-da iz zadužnice na listu 186 spisa proizlazi da je UF dao suglasnost da mu se radi naplate tražbine Hypo Alpe-Adria-Bank International AG u iznosu od 1.800.000,00 eura zaplijene svi računi;

-da je Hypo Alpe-Adria-Bank International AG dopisom od 10. prosinca 2010. raskinula poslovni odnos po ugovorima o kreditu broj HR/1710 i HR/1696 s Hotelom Porto d.o.o. te da obveze Hotela Porto d.o.o. po ugovoru o kreditu HR/1710 na dan 10. prosinca 2010. iznose ukupno 1.984.511,50 eura, a po ugovoru o kreditu broj HR/1696 2.991.073,65 eura;

-da iz Očevidnika o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom na dan 28. kolovoza 2015. proizlazi da je UF u stanju blokade za iznos od 46.645.194,47 kn;

-da iz Ugovora o pozajmici sklopljenog 12. siječnja 2013. između UF, kao davaoca pozajmice i GF, kao korisnika pozajmice proizlazi da je UF beskamatno pozajmio GF 200.000,00 kn;

-da iz izvadaka o stanju i prometu po računu TD PERCO d.o.o. proizlazi da je **.**.2013. UF kratkoročno pozajmio iznos od 70.000,00 kn, 31. siječnja 2013. 30.000,00 kn te 1. veljače 2013. iznos 100.000,00 kn;

-da je presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1189/2021-2 od 25. svibnja 2022. odbijena žalba tamo tužitelja GF i potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-181/2020-23 od 16. srpnja 2021., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 34.000,00 eura (glavnica i kamata), za kojeg je GF tvrdio da ga je pozajmio UF, uz utvrđenje da je na Ugovoru o pozajmici krivotvoren potpis UF te da su se novčani iznosi za koje su u spis priložene bankovne isplatnice zapravo odnosili na povrat novčanih sredstava stečenih po GF od strane trgovačkog društva Perco d.o.o., tada vlasništvo UF, prednika tuženih, bez osnove, budući da se plaćao po nalogu UF GF, a potom vraćao UF po GF, kao i da se radilo o plaćanju fiktivne zakupnine za poslovni prostor u [adresa], sve po prividnom ugovoru o zakupu poslovnog prostora;

- da iz obrazloženja navedenih presuda proizlazi da između stranaka nije bilo sporno da su GF i sada pok. UF bili dugogodišnji prijatelji te su i poslovno surađivali; da je UF imovinu u svom vlasništvu i u vlasništvu društva Perco d.o.o., kako bi izbjegao ovrhu banke, a kojom je, kao založni dužnik, jamčio za kreditne obveze 2012. i 2013. prenosio na treće osobe (suprugu, šogora i prijatelje); da je u to vrijeme na GF prenesen i poslovni prostor u [adresa], u odnosu na koji su isti nakon prijenosa zaključili i ugovor o zakupu, prvotno na iznos od 6.000,00 kuna, potom na 3.000,00 kuna; da je i sam GF iskazivao o postupanjima UF koja su predstavljala "izvlačenje novca" iz njegovih trgovačkih društava;

-da iz suglasnih iskaza svjedoka KF, MF, BF, ĐF i NF proizlazi da je pok. UF za života sklapao fiktivne pravne poslove kada se našao u problemima s otplatom kredita Hypo Alpe- Adria-Bank International AG;

-da iz iskaza direktora tuženika JF također proizlazi da je predmetni Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora bio prividni pravni posao, s time da je isti obrazložio razloge iz kojih je platio tužitelju iznos od 6.000,00 kn dana 24. srpnja 2018., odnosno da se nije radilo o konkludentnom priznanju valjanosti Ugovora o zakupu;

-da je sudska vještakinja za financije Vlasta Santo-Olđa potvrdila da prema podacima Raiffesenbank Austrija d.d. tužitelj na dane 31. siječnja 2013., 1. veljače 2013., odnosno neposredno prije toga nije raspolagao sredstvima na svojim računima kod te banke koji bi bili dostatni za plaćanje kupoprodajne cijene po

Ugovoru o kupoprodaji poslovnog prostora;

-da je stalna sudska vještakinja navela da se prometi po računima tužitelja kod Raiffesenbank Austrija d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 1. ožujka 2013. ne mogu dovesti u vezu s uplatom kupoprodajne cijene po Ugovoru o kupoprodaji nekretnine;

-da iz dostavljenih izvoda za promete društva PERCO d.o.o. po računu otvorenom kod Addiko bank d.d. Zagreb (ranije Hypo-Alpe-Adrio-Bank) broj [broj bankovnog računa] proizlazi da je tadašnji direktor UF na ime kratkoročne pozajmice s računa podigao gotovinu i to: 30. siječnja 2013. iznos od 70.000,00 kn, 31. siječnja 2013. iznos od 30.000,00 kn, 1. veljače 2013. iznos od 100.000,00 kn, odnosno ukupno 200.000,00 kn (koji iznos je upravo ugovoren kao kupoprodajna cijena za poslovni prostor);

-da je uplata kupoprodajne cijene po Ugovoru o kupoprodaji poslovnog prostora izvršena uplatom u gotovini i to 31. siječnja 2013. u iznosu od 50.000,00 kn; 1. veljače 2013. u iznosu od 100.000,00 kn sve kod Hypo-Aple-Adria-Bank, a 1. veljače 2013. u iznosu od 50.000,00 kn kod Vaba banke d.d.;

-da se računski gledano uplate GF mogu povezati sa u gotovini podignutim iznosima sa računa Perco d.o.o. na ime pozajmice UF;

-da je plaćanje zakupnina vršeno redovito, odnosno s malim zakašnjenjem zaključno s najamninom za studeni 2013. od kada dolazi do neredovitog plaćanja, odnosno plaćanja za više mjeseci jednom uplatom i konačno od 11. listopada 2016. do prestanka plaćanja, dok tužitelj nije dostavio u spis bilo kakve opomene ili požurnice za plaćanje zakupnine koje bi eventualno slao tuženiku;

-da je uvidom u naknadno dostavljenu dokumentaciju vještakinja utvrdila da tuženik nije u svojim poslovnim knjigama knjižio iznos od 6.000,00 kn kao uplatu zakupnine. već je taj iznos JF izvršio sa svog privatnog tekućeg računa otvorenog u Zagrebačkoj banci d.d. na tekući račun tužitelja 24. srpnja 2018.; pravilno je sud prvog stupnja zaključio da Ugovor o kupoprodaji nekretnine – poslovnog prostora od 18. siječnja 2013. te Anex istom Ugovoru od 23. siječnja 2013. kao i Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora sklopljen između stranaka 28. ožujka 2013. te Anex istom Ugovoru od 28. ožujka 2014. predstavljaju prividne (fiktivne, simulirane) ugovore, budući da su tužitelj i sada pokojni UF, osnivač i jedini direktor trgovačkog društva PERCO d.o.o. od osnivanja tog društva pa do njegove smrti, bili prijatelji, da su isti poslovno surađivali te da je pokojni UF, kako bi izbjegao ovrhu od strane vjerovnika Hypo Alpe-Adria-Bank International AG, prema kojem je kao založni dužnik i jamac jamčio za kreditne obveze 2012. i 2013., imovinu u svom vlasništvu i u vlasništvu društva PERCO d.o.o. prenosio na treće osobe (suprugu, šogora i prijatelje), tako da je u to vrijeme i s tužiteljem, kao direktorom trgovačkog društva PERCO d.o.o., upravo radi postizavanja navedenog cilja, sklopio Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora dana 18. siječnja 2013. te 23. siječnja 2013. Anex ugovora o kupoprodaji nekretnine.

13. Međutim, usvajanjem protutužbenog zahtjeva na utvrđenje nišetnosti Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora od 18. siječnja 2013. i njegovog Aneksa sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo to stoga što se na temelju provedenog dokaznog postupka kao izvjestan nameće zaključak da se radi o Ugovoru o kupoprodaji koji je pravno neegzistirajući (nepostojeći /negotium nullum/- apsolutna simulacija) te da nije niti sklopljen u cilju prikrivanja nekog drugog pravnog posla, nego u cilju izbjegavanja obveza prema trećim osobama, radi čega isti nema učinaka među strankama, ali također isti, s obzirom da su ugovorne strane imale suglasnu volju da taj pravni posao ne nastane, niti da proizvodi pravne učinke, ne može biti niti “protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva” pa slijedom toga niti ništav u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja posljedicu ništavosti vezuje uz te okolnosti.

14. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora, ali nepostojeći ugovor ne može se poistovjetiti s ništetnim ugovorom, jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju, budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, dok kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.

15. Radi navedenoga je protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti valjalo odbiti, ali je, imajući u vidu da se radi o nepostojećem pravnom poslu, koji ne proizvodi pravne učinke i stoga ne može biti valjani temelj za prijenos prava vlasništva, pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je usvojio protutužbeni zahtjev i odlučio kao pod III. izreke presude, jer tuženici osnovano mogu zahtijevati brisanje onog zemljišnoknjižnog stanja nastalog povodom uknjižbe na temelju simuliranog pravnog posla i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja, koje je takvim upisom povrijeđeno te uspostavu onoga koje je bilo prije provedbe takve uknjižbe (čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama /"Narodne novine" broj 91/96,114/01, 100/04, 107/07 i 152/08/), a odbio tužbeni zahtjev te odlučio kao pod I. izreke presude, budući da Ugovor o zakupu, jednako kao i Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora predstavljaju nepostojeće odnosno apsolutno simulirajuće pravne poslove, radi čega su žalbeni navodi, koji se svode na vlastitu i subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

16. Pri tom valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra tužitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to on čini.

17. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tužitelja nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

18. Neovisno o djelomičnoj preinaci protutužbenog zahtjeva, odluka o parničnom trošku ostaje neizmijenjena, budući da je tuženik uspio s kondemnatornim dijelom svog zahtjeva (brisanje nevaljale zabilježbe i uspostava ranijeg zk stanja), koji je i bio cilj vođenja ove parnice, a u odnosu na odbijajući dio protutužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, budući da je sve parnične radnje za koje je tuženiku priznat trošak zastupanja bilo potrebno provesti kako bi se odlučilo o pitanju prividnosti pravnih poslova temeljem kojih je uknjižba u zemljišnim knjigama izvršena, tako da se odluka o trošku ukazuje pravilna i zakonita (čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /“Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22, u daljnjem tekstu: OT), osim u dijelu kojim je sud propustio odlučiti o zahtjevu tuženika za naknadu troška zastupanja na ročištu 21. siječnja 2019. u visini od 250 bodova s 25% PDV-a (tbr. 9/1, 42. i 50. OT), odnosno u iznosu od 3.125,00 kn/414,76 eura, na koji iznos i kamatu tekuću od dana donošenja ove presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

19. Na žalbene navode tuženika kojima se osporava pravilnost odluke o parničnom trošku u preostalom dijelu valja navesti da je pravilno odlučio sud prvog stupnja na način da je tuženiku priznao trošak zastupanja na ročištu 21. siječnja 2019. po tbr. 9/2 OT, jer se na istome nije raspravljalo o glavnoj stvari, niti su se izvodili dokazi; na način da je za sastav podneska od 14. veljače 2019. priznato tuženiku trošak po tbr. 8/2 OT, budući da je za očitovanje na prijedlog za donošenje privremene mjere priznat trošak po tbr. 11/1, a ovim podneskom se tuženik samo dodatno očitovao na djelomično izmijenjeni prijedlog (prvim prijedlogom se tražila zabrana raspolaganja novčanim sredstvima, a dopunjenim i zabrana raspolaganja nekretninama); pravilno je priznat i trošak sastava podnesaka od 15. veljače 2019., 26. ožujka 2019., 3. lipnja 2020., 8. lipnja 2020., 14. listopada 2020. i 21. listopada 2020. po tbr. 8/3 OT, budući da je tuženiku priznat trošak za ukupno 4 obrazloženja podneska po tbr. 8/1, dok je u odnosu na postupak koji se vodio pod poslovnim brojem P-30/19 tuženiku priznata jedina zatražena radnja i to trošak sastava tužbe u tom predmetu, nakon čega je isti spojen radi zajedničkog raspravljanja na ovaj predmet (rješenje od 9. kolovoza 2019.).

20. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, budući da je neovisno o njezinom djelomičnom usvajanju tužitelj izgubio ovaj spor imajući u vidu da je odbijen tužbeni zahtjev, a protutužbeni u kondemnatornom dijelu je usvojen (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

21. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer je s istom uspio u neznatnom dijelu (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

22. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. za stavke I. i II., čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavke III. i IV. te čl. 166. st. 3. ZPP-a za stavke V. i VI.).

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac