Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1053/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jadranke Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice ZŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelja ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Kvaterniku, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1508/2022-8 od 14. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1508/2022- 8 od 14. prosinca 2023. i sudi:

"I Utvrđuje se da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka i označene kao k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao gradilište, površine 370 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao vinograd, površine 572 m2, obje upisane uzk.ul. 924, k. o. [katastarska općina], odnosno 4,395 m2 podruma nekretnine koji se sastoji od sobe, dnevne sobe, kuhinje i kupaonice pa samim time i odgovarajući suvlasnički udio koji će se precizirati sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi prouzročene troškove parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični troška u iznosu od 2.331,64 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2025., pa do isplate po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalima odnosima u smislu čl. 29. st. 2. ZOO-a, kao i da im nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni kako je siti označen u točki Izreke ove presude dok ju točki II naloženo tužiteljima da tuženiku nadoknade parnični trošak u iznosu od 2.238,75 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Citiranu presudu u cijelosti žalbom pobijaju tužitelji iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuju tužitelji jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama.

6. Također, u donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 1. ZPP-a.

7. Međutim zbog pogrešno zauzetog pravnog stava u da tužitelji kao suvlasnici svaki u 1/16 dijela nisu mogli samo iz razloga što je mjerenje pokazalo da su faktično u suposjedu suvlasničke nekretnine u neznatno većem dijelu nego što bi u kvadratima iznosila 1/16 povećavati svoj suvlasnički omjer, pozivom na institut dosjelosti. radi čega je odbio primijeniti odredbe čl. 159 st. 1 i 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje ZVDSP.

8. Pri tom je po ocjeni ovog žalbenog suda prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o suposjedu suvlasničke nekretnine.

9. Naime pravilnom ocjenom izvedenih dokaza i to iskaze samih stranaka i svjedoka mogao zaključiti da je posjed spornog dijela podrumskog stana samostalan tj. da se ne radio o suposjedu suvlasnika kako je to zaključio prvostupanjski sud.

10. Naime tužiteljica je navela da je 1974.. otac njezine majke koja je sestra tuženika dao majci da izaberu dio kuće u kojoj žele stanovati, te da su njezina majka i otac izabrali suteren i sami ga u cijelosti uredili, da se ona rodila 1975 g, a da od 1999. tamo živi sa suprugom i troje djece.

- da je tuženik DŽ u svom iskazu naveo da su kuću gradili njegovi pok. roditelji otac i majka a kada je majka umrla 1976., da su je naslijedili otac i troje djece od kojih je jedno i majka tužiteljice svaki u 1/8 dijelova, te da je otac dozvolio sestri da živi u podrumskoj prostoriji, dok se brati i on nisu s time slagali kao i da je temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iza oca naslijedio 5/8 dijela a kupoprodajnim ugovorom sa bratom da je stekao još 1/8 dijela te da tužitelji koriste podrumsko prostor koji je prenamijenjen u stambeni već dugo godina te da navedeni prostor ima zaseban ulaz, odvojenu struju dok je voda zajednička.

- da je svjedok EŽ iskazao da sa suprugom i troje djece živi u suterenu kuće [adresa] od 3. mjeseca 1999. kada je zaključio brak. Prostor da su kompletno preuredili, stavljala se PVC stolarija, žbukala se kupaona jer je bilo dosta vlage.

- da je svjedok ŠŽ iskazao da je iza smrti svoje majke naslijedio u ostavinskom postupku 1977. 1/8 ostavinske mase. Taj dio da je prodao svom bratu, ovdje tuženiku DŽ 2017. jer njemu to nije bilo potrebno, da nema saznanja o drugim stvarima između mog brata i kćerke pok. sestre i razlozima zašto vode parnicu. Njegova pok. sestra da je sa suprugom živjela u stanu na vrhu jer je tada bila trudna. Kada su oni taj stan devastirali i nisu plaćali režije otac da ih je odlučio premjestiti jer ih je i tako uzeo samo privremeno i onda im je uredio ovu podrumsku prostoriju u koju su otišli živjeti. U bitnom iskazuje da nikada nije izvršena podjela između njega, brata i pokojnog oca.

11. Pravilno prvostupanjski sud navodi da činjeničnu osnovu tužbe tužitelji u ovoj pravnoj stvari temelje na tvrdnji o posjedovanju podruma nekretnine, kroz zakonom propisano vrijeme za koji se naknadnom izmjerom utvrdilo da je u svojoj ukupnoj površini veći od ukupno 2/16 dijela nekretnine u njihovom suvlasništvu, što im po njihovom shvaćanju da je osnov za traženje utvrđenja prava vlasništva točno određene kvadrature cijele nekretnine i uvećanog suvlasničkog omjera, koji tek trebaju izraziti.

12. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza izveo zaključak o tome da se između stranaka radi o nepodijeljenom suvlasništvu na cijeloj nekretnini radi čega na istoj nije moguće steći pravo vlasništva dosjelošću na dijelu kako je isti označen tužbom.

13. Međutim kako iz provedenih dokaza proizlazi prednici tužiteljice njezina majka i otac ušli su u samostalna posjed 1974. prostorija u suterenu koje su predmetom spora, dakle za život tadašnjih vlasnika tj. oca i majke kako tuženika tako i prednice tj majke tužiteljice, i isti se nalaze i samostalnom posjedu istih tijekom cijelog perioda tj. I tužiteljica od rođenja 1975. a II. tužitelj od sklapanja braka s I. tužiteljicom 1999.

14. Stoga se dade zaključiti da je između tadašnjih vlasnika tj. roditelja tuženika i bake i djeda tužiteljice postojao sporazum da posjed podrumskih prostorija koristi majka tužiteljice sa svojom obitelji a kasnije i sama tužiteljica sa svojom obitelji tj. II. tužiteljem i djecom, tj. da je postojala odluka o izvršavanju isključivog posjeda tog dijela nekretnine još od 1974. a koji način posjedovanja predviđa čl. 42. st. 1. ZV-a.

15. Budući da iz svih provedenih dokaza proizlazi da su tužitelji u točno određenom dijelu predmetne nekretnine podrumskom stanu kom pripada i spornih 4,395 m2 u neprekidnom samostalnom posjedu i to I. tužiteljica od 1975., a oboje od 1999., da su u vremenu posjedovanja po prednicima i tužitelji samostalno prostor uredili za stanovanje, može se zaključiti da su na taj način tužitelji u samostalnom i neprekidnom posjedu 20 godina radi čega su stekli pravo vlasništva sporne površine stekli temeljem čl. 159. ZV-a prema kojem se .dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.“ (st. 1.), s time da „samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.“ (st. 2.), dok „samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

16. Iz navedenih razloga pravilnom primjenom materijalnog prava temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo je preinačiti pobijanu presudu te je odlučeno kao u izreci.

17. Preinačenjem odluke o glavnoj stvari preinačen je i uspjeh stranaka u postupku radi čega je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi uzrokovani parnični trošak i to sastava tužbe i dva obrazložena podneska od po 199,00 eura i pristup na 4 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili dokazi po 199,00 eura, sastava žalbe od 31. siječnja 2023., od zatraženih 199,00 eura, kao i pripadajućih sudskih pristojbi na tužbu od 13,27 eura, presudu od 26,54 eura i žalbu od 53,08 eura što čini iznos od 2.331,64 eura. Trošak je dosuđen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) uz primjenu čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević