Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-550/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića predsjednika vijeća, Dubravke Penić Lukač članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Slavica Čupić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Anzulović-Mirošević, odvjetnik u Supetru, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice-protutuženice i tuženika- protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-294/2022 od 23. kolovoz 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-294/2022 od 23. kolovoz 2024. u dijelu pod točkom VII. i dijelu pod točkom IX. kojim je određeno da tužiteljica sama snosi svoj parnični trošak

II. Odbija se žalba tuženika – protutužitelja kao neosnovana te se potvrđuje gore citirana presuda Općinskog suda u Splitu u dijelu pod točkom I., VI. i dijelu pod točkom IX izreke kojim je određeno da tuženik sam snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-294/22 od 23. kolovoza 2024. suđeno je:

I. Utvrđuje se da je 1/2 imovine koja je obuhvaćena ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između pok. CD pok. BD i pok. ĆD pok. CD, od 3. siječnja 1996., ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu I.R- 21/96 dana 18. siječnja 1996. bračna stečevina tužiteljice-protutužene ŽD ud. CD s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja se sastoji od:

- čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3662 k. o. [katastarska općina], zv. [adresa], u naravi već izdvojena i formirana čestica s istočnom polovicom stare obiteljske kuće koja se sastoji od prizemlja s konobom, stana na katu i potkrovlja iznad, sve s pripadajućim dvorištem i prostorom za cijelo,

- čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5858 k. o. [katastarska općina], u naravi zemljište za 201/640 dijela,

- čest zem. 3917 ZU 7278 k. o. [katastarska općina], u naravi zemljište za 190/320 dijela,

- čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5924 k. o. [katastarska općina], u naravi zemljište za 1/5 dijela, pa se ta imovina izdvaja iz ostavinske mase pok. CD pok. BD.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke presude, i to za više zatraženo utvrđenje da je bračna stečevina čest. zem. [katastarska čestica] ZU 7278 k. o. [katastarska općina] za daljnjih 6/320 dijela + 7/128 dijela, kao i za više zatraženo utvrđenje da je bračna stečevina čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5924 k. o. [katastarska općina] od 1/5 dijela do 562/640 dijela, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Utvrđuje se da ukupna novčana sredstva glavnice i pripadajućih kamata položena na deviznom računu Privredne banke Zagreb d.d. Poslovnice Split broj [broj bankovnog računa] sa iznosom glavnice od 3.198,71 Eur (pored već dosuđenih 5.912,63 eur) na ime ostavitelja pok. CD pok. BD predstavljaju njegova vlastita i posebna novčana sredstva i ne predstavljaju bračnu stečevinu ostavitelja i tužene ŽD.

IV. Za više zatraženo od dosuđenog u točki III. izreke ove presude, a u iznosu od 5.888,66 Eur na ime glavnice i pripadajuće kamate na taj iznos, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

V. Utvrđuje se da je osobni automobil marke „Citroen“ 3 1,4 T reg. on. [registarska oznaka] koji se u evidenciji vozila vodi na ime ostavitelja pok. CD pok. BD za 63/100 idealnog dijela cijelog njegova vlastita i posebna imovina i ne predstavljanja bračnu stečevinu ostavitelja i tužene ŽD.

VI. Za više zatraženo od dosuđenog u točki V. izreke ove presude, u dijelu kojim se traži utvrđenje posebne imovine ostavitelja pok. CD za 37/100 idealnog dijela vlasništva automobila marke „Citroen“ 3 1,4 T reg. on. [registarska oznaka], tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

VII. Utvrđuje se da sredstva na računu kod Raiffeisenbank Hrvatska u iznosu od 10.807,77 Eur na ime ŽD ud. Ž predstavljaju ostavinu kao vlastitu i posebnu imovinu njenog supruga i ostavitelja pok. ID pok. BD.

VIII. Za više zatraženo od dosuđenog u točki VII. izreke presude, i to za više zatraženo utvrđenje da je iznos od 6.236,88 Eur položen kod Raiffeisenbank Hrvatska na ime ŽD ud. Ž predstavljaju ostavinu kao vlastitu i posebnu imovinu njenog supruga i ostavitelja pok. ID. BD, kao i da sredstva u ostalim bankama u Hrvatskoj na ime ŽD od 2000. do danas predstavljaju ostavinu kao vlastitu i posebnu imovinu njenog supruga i ostavitelja pok. VD. BD.

IX. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Protiv navedene presude pod stavcima VII. i IX. izreke žali se tužiteljica- protutuženica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka..

3. Protiv navedene presude pod stavcima I., VI. i IX. izreke žali se tuženik- protutužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda.

4. Žalbe tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja su neosnovane.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno upire tuženik.

6. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud zaključio da uređenje tužbenog zahtjeva na ročištu od 5. listopada 2022. ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva već specifikaciju neodređenog zahtjeva u smislu čl. 186 ZPP, a na što je upozorio i ovaj viši sud u svom ukidnom rješenju Gž Ob-370/18 od 3.svibnja 2022.. U skladu sa ukidnim rješenjem ovog suda tužiteljica je određeno postavila tužbeni zahtjev i označila pojedinačno nekretnine za koje tvrdi da predstavljaju bračnu stečevinu a koje su obuhvaćene ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 3.siječnja 1996., pa okolnost da je sud odlučivao o tako uređenom zahtjevu nije počinjena bitna povreda o nedopuštenom preinačenju na koju ukazuje tuženik.

7. Iako tuženik tvrdi da je onemogućen u izvođenju dokaza po navodima i prijedlozima iz tužbe tužiteljice kao protutužene, ne navodi koje konkretno dokaze je tuženik predložio a nisu provedeni čime bi on bio onemogućen u raspravljanju. Po ukidnom rješenju ovog suda u daljnjem tijeku postupka provedeni su dokazi koje su stranke predlagale, a na ročištu na kojem je zaključena rasprava 12. 3.2024. tuženik nije ustrajao na konkretnim prijedlozima pa je takav žalbeni navod neodređen a time i neosnovan.

8. Nadalje, okolnost da je preloženo ročište za objavu presude rješenjem prvostupanjskog suda od 29. prosinca 2017. nije bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, posebice imajući u vidu da je nakon toga ovaj sud svojim rješenjem od 3. svibnja 2022.ukinuo presudu prvostupanjskog suda i predmet vratio na ponovno suđenje, nakon čega je donesena nova presuda pa niti time nije počinjena bitna povreda postupka.

9. Osim navedenog, tuženik se u svojoj žalbi poziva na niz relativno bitnih povreda postupka, međutim iste ne konkretizira niti određeno navodi koja bi bitna povreda bila počinjena kojom procesnom radnjom.

10. Kako u postupku nije počinjen niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st. 2 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. ZPP), to nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U odnosu na tužbeni zahtjev:

11. Predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutuženice je utvrđenje da ½ dijela imovine obuhvaćene ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 3. siječnja 1996., a koji ugovor je sklopio pok. OD (suprug tužiteljice-protutuženice) sa svojim stricem ĆD te je isti ovjeren pred prvostupanjskim sudom pod posl. br. IR-21/96 dana 18. siječnja 1996., predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice- protutuženice ŽD i njezina pokojnog supruga OD, te da se ta imovina izdvaja iz ostavinske imovine pok. OD.

12. Polazeći od utvrđenja da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju između pok. supruga tužiteljice kao davateljem uzdržavanja sa svojim stricem ĆD kao primateljem uzdržavanja sklopljen i izvršen za vrijeme trajanja bračne zajednice između tužiteljice ŽD i pok. CD (u razdoblju od 3. siječnja 1996. do 7. svibnja 1997.), da iako su u samom ugovoru kao ugovorna stranka naznačen pok. OD kao davatelj uzdržavanja, da su uzdržavanje pružali zajednički tužiteljica ŽD i pok. OD, pa zaključuje da je imovina stečena temeljem tog ugovora bračna stečevina supružnika ŽD i CD jer se radi o imovini stečenoj radom (uzdržavanje je rad) za vrijeme trajanja bračne zajednice, te cijeneći da je doprinos bračnih drugova jednak, prihvaća tužbeni zahtjev i temeljem odredbi čl. 279. i čl. 281. st. 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, broj: 11/78., 45/89., 59/90. - dalje: ZBPO), u vezi s odredbom čl. 551. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15. - dalje: ObZ), utvrđuje da je ½ imovine koja je obuhvaćena predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju bračna stečevina tužiteljice te da je tu imovinu potrebno izdvojiti iz ostavinske imovine pok. CD.

13. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio, kako to nalaže odredba čl. 8 ZPP-a o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge pa ih prihvaća i ovaj viši sud.

14. Tuženik u žalbi iznosi vlastitu analizu i ocjenu iskaza svjedoka te na temelju vlastite analize i ocjene tih dokaza izvodi zaključak da je imovina iz ugovora o doživotnom uzdržavanju stečena kao vlastita imovina pok. supruga tužiteljice, međutim isti se ne može prihvatiti pravilnim jer se očigledno radi o subjektivnom iznošenju mišljenja tuženika koje mišljenje objektivno nema uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka.

15. Upravo suprotno, iz iskaza svjedoka HD , ZD i FD proizlazi da je i tužiteljica skrbila o pok. ĆD koji se preselio u stan supružnika ĆD te je po njegovom doseljenju u zajedničko kućanstvo sa supružnicima ĆD i došlo do sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 3. siječnja 1996. godine, te je tužiteljica vodila cjelokupno kućanstvo i brigu o obitelji, pa je u tom smislu kuhala, spremala i brinula se i o pok. ĆD, , slijedom čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su supružnici ĆD (ŽD i pok. OD) zajednički i ravnopravno pok. stricu ĆD pružali uzdržavanje po predmetnom ugovoru o doživotnom uzdržavanju iako se u tom ugovoru kao davatelj uzdržavanja navodi samo pok. OD.

16. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da imovina obuhvaćena ugovorom o doživotnom uzdržavanju predstavlja bračnu stečevinu stranaka u smislu čl. 271 Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine 11/78, 45/89, 59/90, dalje ZBPO) jer iz cjelokupno provedenog postupka upravo proizlazi da je imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice te da su oboje bračnih drugova prihvatili i izvršavali obveze iz predmetnog ugovora koji je sklopio samo jedan bračni drug, pa se suprotni žalbeni navodi tuženika ukazuju neosnovanim i neprihvatljivim. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud cijenio doprinos supružnika u stjecanju bračne stečevine u jednakim dijelovima a sukladno čl. 281 st. 1. ZBPO za što je dao konkretne razloge koji navodima žalbe nisu dovedeni u sumnju.

U odnosu na protutužbeni zahtjev

17. U ovoj fazi postupka sporno je u odnosu na protutužbeni zahtjev:

- po žalbi tužiteljice – utvrđenje prvostupanjskog suda da sredstva na računu kod Raiffeisenbank Hrvatska u iznosu od 10.807,77 Eura na ŽD predstavljaju ostavinu kao vlastitu i posebnu imovinu njenog supruga i ostavitelja pok. VD (toč. VII. izreke presude)

- po žalbi tuženika odbijeni dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje posebne imovine ostavitelja pok. CD za 37/100 idealnog dijela vlasništva automobila marke „Citroen“3, 1,4 T reg. ozn [registarska oznaka] (toč. VI. izreke)

18. Prilikom odlučivanja o ovom dijelu protutužbenog zahtjeva sud prvog stupnja polazi od utvrđenja da su pok. OD i tužiteljica imali ušteđevinu od oko 100.000,00 EUR a koja se sastojala

- od ostvarene kupoprodajne cijene od 42.050,00 Eur za čest. 75/1 k. o. [katastarska općina] površine 841m2 (841 m2 × 50 Eur = 42.050,00 Eur) koju je pok. OD stekao od strica ĆD zajedno sa suprugom ŽD na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju;

- od ostvarene kupoprodajne cijene od 26.425,00 Eur za [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 2031 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 83 m2 koje je pok. OD naslijedio od svog oca BD,

a što od kupoprodaje zemljišta ukupno iznosi 68.475,00 Eur (42.050,00 Eur + 26.425,00 Eur = 68.475,00 Eur),

- iznosa od oko 30.000,00 EUR koji su tužiteljica i pok. suprug OD imali kao ušteđevinu od rada,

pa s obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je zaključio da je u iznosu od 100.000,00 Eur, iznos od 73.575,00 Eur bračna stečevina supružnika OD stečena po osnovi ušteđevine i temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od pok. strica ĆD, a da je iznos od 26.425,00 Eur vlastita imovina pok. CD ĆD stečena nasljeđivanjem pok. oca GD, tj. da je u iznosu od 100.000,00 Eur 73,57% bračna stečevina, a 26,43% posebna imovina pok. CD.

19. Polazeći od utvrđenja da je osobni automobila Citroen C3 kupljen iz iznosa od 100.000,00 Eur, to je na predmetni automobil primijenio isti utvrđeni omjer, odnosno da je 73,57% bračna stečevina ŽD i pok. CD, a 26,43 % posebna imovina pa zaključio da je predmetni automobil za 37/100 dijela vlasništvo tužiteljice- protutuženice, a 63/100 idealnog dijela cijelog, posebna imovina CD u kom dijelu je prihvatio protutužbeni zahtjev.

20. Utvrdivši nadalje da je tužiteljica kod Raiffeisen banke imala tri nenamjenska oročena depozita 418-30-379135 na iznos od 5.030,79 Eura zatvoren 29. ožujka 2012., 418-30-453183 na iznos od 7.010,73 Eura zatvoren 28. srpnja 2011. i 418-30- 468443 na iznos od 5.003,13 Eur zatvoren 29. ožujka 2012. , sud zaključuje da se radi također o novčanim sredstvima ostvarenim po osnovu ušteđevine bračnih drugova i prodaje zemlje, pa primjenjuje isti ključ raspodjele, odnosno da od tog ukupnog iznosa od 17.044,65 eura 73,57% predstavlja bračnu stečevinu, a 26,43% vlastita sredstva pok. CD, što dakle predstavlja 12.539,74 Eura bračne stečevinu (1/2 svakog iznosi 6.236,87 EUR) i 4.537,90 EUR-a vlastitu imovinu JD, slijedom čega prihvaća protutužbeni zahtjev da iznos od 10.807,787 EUR-a predstavlja vlastitu imovinu OD.

21. Ovakva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Matematički izračun postotka vlastite posebne imovine pok. VD od 26,43 % i bračne stečevine od 73,57% sud prvog stupnja pravilno temelji na analizi dokumentacije koja prileži spisu i to rješenja o nasljeđivanju iza pok. GD, oca pok. JD, kupoprodajnih ugovora iz kojih je utvrđena kupoprodajna cijena vlastite imovine i imovine koja je predstavljala bračnu stečevinu, te iskaza tužiteljice koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio, a navodima žalbe nisu dovedeni u sumnju.

22. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja prilikom izračuna uzeo je obzir stvarne površine čest. zem. [katastarska čestica] koja iznosi 83 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] od 2031 m2 temeljem kojih je izračunao kupoprodajnu cijenu koja je ostvarena prodajom vlastite imovine a navodi tuženika da su osim ugovorenog iznosa kupci prilikom prodaje zemljišta osim ugovorenog iznosa platili i naknadu za nasade, šumu i voćke nisu ničim dokazani.

23. Stoga je prvostupanjski sud temeljem tako pravilno utvrđenog omjera bračne stečevine i vlastite imovine pok. VD pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da 37/100 dijela automobila Citroen C3 je vlasništvo tužene ŽD, te za taj dio odbio protutužbeni zahtjev za utvrđenjem da i taj dio predstavlja vlastitu i posebnu imovinu ostavitelja.

24. Isto tako pravilno je i utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu novčanih sredstava na bankovnim računima kod Raiffeisen banke da se radi o novcu ostvarenom prodajom zemlje koji je preostao nakon potrošnje i davanja dara djeci i unucima za što je prvostupanjski sud dao uvjerljive razloge, a tužiteljica, nakon što su pribavljeni podaci o tim novčanim sredstvima, nije predložila dokaze na okolnost da bi ta sredstva bila njena vlastita imovina. Na ročištu 12.3.2024. na kojem je zaključena glavna rasprava, punomoćnik tužiteljice je a s obzirom na pribavljene podatke banke predložio zaključiti raspravljanje, pa zato sada neosnovano u žalbi ističe da tužiteljica na te okolnosti nije ispitana.

25. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio isti ključ raspodjele imovine kao i za prethodnu imovinu i time pravilno primijenio materijalno pravo utvrdivši da dio novčanih sredstava u iznosu od 10.807,77 Eura na računu kod Raiffeisenbanke Hrvatska na me tužiteljice predstavljaju ostavinu kao vlastita i posebna imovina njenog supruga i ostavitelja .

26. I po stavu ovog suda uspjesi stranaka u parnici u pogledu tužbe i protutužbe su podjednaki pa je pravilno primijenjena odredba čl. 154. st. 4. ZPP o naknadi parničnog troška.

27. Zbog svega navedenog, a temeljem čl. 168. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić