Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-490/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. ŽC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po ocu i zakonskom zastupniku JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a ovaj zastupan po punomoćniku Andreji Fileš-Ružić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Andreje Fileš-Ružić i Anamarije Varović Kanižaj iz Čakovca, Uska 1, protiv tuženice ŽCV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dijani Kolman Vrane, odvjetnici u Samoboru, Ferka Ivanščaka 3, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-272/2023-44 od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-272/2023-44 od 14. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-272/2023-44 od 14. lipnja 2024. suđeno je:

„I. Tužena ŽCV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna je za uzdržavanje mlt. tužiteljice ŽC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto dosadašnjeg iznosa od 151,57 eur (1.142,00 kn) mjesečno, na koji iznos je presuđena Presudom Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P Ob-10/2017 - 84 od 04. listopada 2018., plaćati sada povišeni iznos od 252,56 eur mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe radi povećanja uzdržavanja, tj. od 14. rujna 2023., pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dužna dospjele, a neisplaćene iznose uzdržavanja platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve na tekući račun oca i zakonskog zastupnika mlt. tužiteljice JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. IBAN [broj bankovnog računa].

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 47,44 eur mjesečno i s tijekom zakonske zatezne kamate na taj iznos od podnošenja tužbe, tj. od 14. rujna 2023., tužiteljica se odbija kao s neosnovanim.

III. Nalaže se tuženoj ŽCV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužiteljici mlt. ŽC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 126,27 eur u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom o dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 14. lipnja 2024. do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tužiteljici mlt. ŽC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj ŽCV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 18,98 eur u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 14. lipnja 2024. do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.“

2. Protiv navedene presude pod točkama II., III. (u dijelu u kojem nije usvojen čitav zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka) i IV. izreke tužiteljica je izjavila pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga određenih čl. 353. stavkom 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da viši sud pobijanu odluku preinači. Traži naknadu troškova žalbe.

3. Protiv navedene presude pod točkama I, III. i IV. izreke tuženik je izjavio pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga određenih čl. 353. stavkom 1. toč. 1. do 3. ZPP, s prijedlogom da viši sud pobijanu odluku ukine ili preinači. Traži naknadu troškova žalbe.

4. Tužiteljica je dostavila pismeni odgovor na žalbu tuženika. Traži naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet ovog postupka jest zahtjev za povišenjem uzdržavanja maloljetnog djeteta, te za isplatom troškova postupka. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- ŽCV i JC bili su u braku;

- u braku su imali troje djece, PC rođenog **.**.2000., Ž, i ŽC rođenu **.**.2007.

- njihov brak je razveden presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P2-555/11 od 16. travnja 2012, a tad je odlučeno i o roditeljskom pravu te plaćanju uzdržavanja;

- presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P Ob-10/2017-84 od 4. listopada 2018. izmijenjena je odluka Općinskog suda u Samoboru sadržana u presudi poslovni broj P2-555/2011 od 16. travnja 2012. pod točkom II. izreke, te je određeno da će od 1. listopada 2018. njihovo zajedničko dijete, ŽC, ubuduće stanovati s ocem JC;

- istom presudom je određeno kako će tuženica doprinositi za njeno uzdržavanje 1.142,00 kuna, sada 151,57 eura, mjesečno, počevši od 1. listopada 2018. pa nadalje;

- ŽCV se nakon razvoda 2018. udala za JCV s kojim ima zajedničko dijete maloljetnog GC rođenog **.**.2014. (list 62 spisa);

- tuženica je danas zaposlena u trgovačkom društvu Hrvatske lutrije d.d. iz Zagreba;

- iz podataka o plaći tuženice na listovima 47-61 spisa i 159-161 spisa, proizlazi kako plaća tuženice varira oko 900,00 eura i više (konkretno, za mjesec siječanj 2023. u iznosu od 892,81 eura, za veljaču 2023. u iznosu od 781,08 eura, za ožujak 2023. u iznosu od 831,61 eura, za travanj 2023. u iznosu od 924,06 eura, za svibanj 2023. u iznosu od 917,61 eura, za lipanj 2023. u iznosu od 901,48 eura, za rujan 2023. u iznosu od 909,46 eura, za listopad 2023. u iznosu od 831,16 eura, za studeni 2023. u iznosu od 1.097,08 eura);

- sud nalazi da su se okolnosti bitno promijenile jer je u vrijeme donošenja ranije odluke suda poslovni broj P Ob-10/2017 od 4. listopada 2018. mlt. tužiteljica bila u životnoj dobi od 11 godina i išla u 4. razred osnovne škole, dok sada ide u 2. razred gimnazije i u životnoj dobi je od navršenih 17 godina; njeno školovanje se plaća u iznosu od 4.500,00 eura, uz 40,00 eura upisnine za školsku godinu 2023. / 2024. što podmiruje njen otac i zakonski zastupnik JC iz sredstava koje je osigurao za njeno školovanje (otpremnine prilikom odlaska u mirovinu u iznosu od 9.000,00 eura i naknade prekovremenih sati rada, kao i rada na terenu u iznosu od 11.000,00 eura), te joj je za uzdržavanje potrebno mjesečno oko 600,00 - 700,00 eura; stanuje s ocem u njegovoj kući za koju ovaj plaća režije od oko 300,00 - 400,00 eura mjesečno; u ukupne troškove potrebne za njeno mjesečno uzdržavanje ulaze i troškovi prehrane kod kuće i u školi, vitaminski dodaci prehrani, nabavke odjeće i obuće, higijenskih potrepština, troškovi mobitela, džeparca, te novčani iznosi za kupnju rođendanskih poklona prijateljicama; u iznos uzdržavanja nije uključena školarina, niti školski izleti, niti trošak kupnje laptopa od oko 2.000,00 eura i tableta od oko 1.000,00 eura, što joj je kupio otac jer joj je to neophodno za praćenje školskog programa i pisanja zadaća; pri tome imajući u vidu činjenicu da su se troškovi života, naročito prehrane, znatno povećali od 2018. godine;

- mogućnosti tuženice su se također promijenile u odnosu na vrijeme donošenja ranije sudske odluke jer je tad bila zaposlena u trgovačkom društvu Kauflandu gdje je primala mjesečnu plaću, odnosno naknadu plaće, u iznosu od 3.600,00 kuna (s osnova rođenja četvrtog djeteta tuženica je radila s pola radnog vremena i primala plaću u iznosu od 1.800,00 kuna i naknadu u iznosu od 1.800,00 kuna), koja preračunata u eure iznosi 477,80 eura, dok sada prima plaću u Hrvatskoj lutriji d.d. u iznosu od oko 900,00 do oko 1.000,00 eura; u vrijeme donošenja ranije odluke suda tužena je imala zakonsku obvezu uzdržavanja troje mlt. djece (sina PC, tužiteljicu i GC), dok sada ima zakonsku obvezu uzdržavanja dvoje mlt. djece (tužiteljicu i GC); sada je suvlasnica nekretnine u [adresa] u [adresa] u 58/64 dijela (k. č. br. [katastarska čestica] oranica od 566 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 231 m2).

9. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članaka 285., 288. i 313. Obiteljskog zakon („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20 dalje: ObZ), čl. 18. st. 1. i čl. 27. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 12/1993, dalje: Konvencija), te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), pa presudio kao u izreci osporene presude.

10. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Nakon što je utvrdio životni standard roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja te ukupne materijalne potrebe djeteta, također i izmjene istih od zadnje odluke o uzdržavanju, sud prvog stupnja nalazi da je tuženica u mogućnosti plaćati minimalni iznos od 252,56 eura mjesečno za uzdržavanje mlt. tužiteljice određen sukladno Odluci o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta ("Narodne novine" br. 49/2024, dalje: tablice/24) za dijete u dobi tužiteljice i to od dana podnošenja tužbe, temeljem odredbe čl. 432. st. 1 ObZ. Stoga je tuženoj naložio plaćati za uzdržavanje mlt. tužiteljice navedeni iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj odredbom članka 29. ZOO, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 47,44 eura mjesečno tužiteljicu valjalo odbiti.

12. Žalbeni razlog tuženika kako je sud uzdržavanje odredio u previsokom iznosu nije osnovan. Tuženik svojom ocjenom izvedenih dokaza nije doveo u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja. Ukupne materijalne potrebe djeteta, propisane čl. 311. i 312. ObZ, pravni su standard čija je svrha utvrditi visinu uzdržavanja. Kako propisuje odredba čl. 311. ObZ, one se određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

13. Nije sporno kako je mjesečna plaća tuženice oko 900,00 eura, a prema tablicama/24 minimalni iznos prosječne potrebe djeteta u dobi od 13. do 18 godina života jest 252,56 eura mjesečno. Pa kako je tužiteljica na dan zaključenja glavne rasprave i donošenja prvostupanjske odluke navršila 17 godina života, zakon nije prekršen na tuženičinu štetu kad je sud povisio uzdržavanja na ovaj iznos.

14. Moguće je odrediti uzdržavanje maloljetnog djeteta i u manjem iznosu ali samo u nekim posebnim okolnostima koje, međutim, u ovom slučaju nisu utvrđene. A pogotovo to nisu režijski troškovi tuženičinog domaćinstva.

15. S druge strane nisu osnovani ni žalbeni razlozi tužiteljice kako je sud povišeno uzdržavanje odredio u preniskom iznosu. Tužiteljica tvrdi kako tuženica "nedvojbeno raspolaže bitno većim sredstvima i imovinom nego navodi" ali tu tvrdnju tužiteljica nije dokazala, niti ista proizlazi iz isprava koje se nalaze u sudskom spisu. Tužiteljica se poziva tek na neke indicije ili stvara konstrukcije iz podataka o ovrsi na plaći tuženice, ali time ne dovodi u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja o prihodima tuženice i o njenom općem životnom standardu i mogućnostima. Primanja koja je ostvarivao ili ih danas ostvaruje sadašnji suprug tuženice nisu odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. To nisu tuženičina primanja.

16. Sud je prvog stupnja o troškovima postupka odlučio sadržajno po čl. 366. ObZ pri čemu je uzeo u obzir i razmjer uspjeha u parnici te drži kako tužiteljici pripada 84,18% od njenih potrebnih troškova. Ali je uzeo u obzir i to da je tuženica upravnim rješenjem oslobođena plaćanja troškova postupka u visini od 70%. Sud se, doduše, pozvao na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP ali ju nije izravno primijenio jer bi u tom slučaju od tužiteljičinog razmjera uspjeha trebao oduzeti razmjer uspjeha tuženice i tek razliku dosuditi tužiteljici, a spomenuto upravno rješenje ne bi uzeo u obzir. Ova odluka je pravilna jer sud o troškovima u obiteljskim sporovima odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. A sud je prvog stupnja upravo tako i postupio.

17. Sud prvog stupnja također slobodno odlučuje i o troškovima poput pribave potvrde HZMO-a te podataka od katastra.

18. Radi svega rečenog valjalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika te potvrditi osporenu presuda.

19. Kako stranke nisu uspjele sa svojim žalbama valjalo je po čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 366. Obz, odbiti njihove zahtjeve za naknadom troškova žalbi. Također je valjalo odbiti i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu jer se ne radi o potrebnom trošku za vođenje parnice – u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević