Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-12/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Sonji Celovec Trivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10094/2023-4 od 12. rujna 2024., 18. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10094/2023-4 od 12. rujna 2024. u točki 1. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučen je tako da izreka u cijelosti glasi:
„1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Nalaže se tuženici CH isplatiti tužitelju HEP Elektra d.o.o. iznos od 387,70 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 384,85 EUR od 28. rujna 2023. do isplate, a na iznos od 2,85 EUR od 1. srpnja 2023. do isplate, kao i naknadi tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim do dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.".
2. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova.“
2. Pravodobnom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da je stav prvostupanjskog suda promašen jer osnov tužiteljevog potraživanja predstavlja trošak usluge opskrbe električne energije na zajedničkim dijelovima zgrade, a koje dijelove nekretnine koristi i tuženica i svi ostali suvlasnici stambene zgrade u [adresa], pa predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu tužitelja i preinači pobijanu prvostupanjsku presudu na načine da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu prouzročenog troška parničnog postupka kao i troškova sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. U konkretnom parničnom predmetu radi se o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 Eura sukladno odredbi članak 458. stavak 1. ZPP-a.
5.1. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članak 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih povreda ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavak 2. istog zakona u vezi s člankom 467. stavak 1. ZPP-a.
5.2. Ujedno presudu donesenu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog bitnih povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a (relativno bitne povrede) i zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.3. Ujedno, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja od tuženice kao suvlasnice stambene zgrade u [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na plaćanje električne energije na zajedničkim dijelovima nekretnine, a koje dijelove nekretnine koristi tuženica i ostali suvlasnici stambene zgrade i to prema izvodu iz poslovnih knjiga za razdoblje od srpanj 2022. zaključno do svibanj 2023. u ukupnom iznosu od 387,70 eura.
7. Prvostupanjski sud u provedenom postupku je odbio tužbeni zahtjev tužitelja činjenicom da tužitelj nije dokazao da bi upravo tuženica bila u obvezi podmiriti utuženo potraživanje koje je nastalo isporukom električne energije za zajedničke dijelove i uređaja u zgradi u [adresa], jer osim izvoda iz poslovnih knjiga tužitelj ne dostavlja dokaze iz kojih bi bilo razvidno obračunsko mjerno mjesto na kojem je navodno izvršena isporuka električne energije. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da tužitelj u spis nije dostavio ni ugovor o opskrbi kupca prema članku 20. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj 111/21.) i prema odredbi članka 4. i 8. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 104/20. i 80/20.) i prema odredbama članka 5. i 8. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 100/22.) i odredaba članka 5. i 6. tužiteljevih Uvjeta za opskrbu električnom energijom, a kojima su uređena prava i obveze između opskrbljivača i kupca, pri čemu bi bilo vidljivo da je tuženica označena kao kupac električne energije, pa kako prema izvatku iz zemljišnih knjiga postoji više desetaka suvlasnika predmetne stambene zgrade, to smatra da tužitelj temeljem izvoda iz poslovnih knjiga nije mogao dokazati osnov i visinu utuženog potraživanja tužitelja. Posebice u situaciji kada tuženica u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti osnov i visinu tužbenog zahtjeva.
8. Pravilno prvostupanjski sud u provedenom postupku zaključuje da je teret dokaza u ovom sporu male vrijednosti bio na strani tužitelja, te kako je tuženica u odgovoru na tužbu osporila i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, to se bez dostavljanja isprava, pa tako i ugovora o opskrbi električnom energijom kojim se uređuju prava i obveze ne može obvezati tuženicu na plaćanje navedenih troškova.
9. Naime, tuženica osporava da se predmetno potraživanje odnosi na trošak električne energije za zajedničke dijelove zgrade u [adresa], već kao dokaz dostavlja e-mail tužitelja iz kojeg je vidljivo da utuženo potraživanje se odnosi na potrošnju električne energije za zgradu na adresi [adresa] i osporava da upravitelj zgrade na adresi [adresa] Zapad- stan d.o.o. iz Zagreba ne bi uredno podmirivao račune za električnu energiju, već navodi da upravo suprotno svi računi su podmireni, pa dugovanje vezano za troškove zajedničkih dijelova na stambenoj zgradi u [adresa] ne postoji.
10. Kako je teret dokaza u ovom postupku bio na strani tužitelja, te kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da temeljem dostavljene dokumentacije nije moguće utvrditi da se upravo radi o troškovima usluge opskrbe električne energije na zajedničkim dijelovima stambene zgrade u [adresa], gdje prema izvodu iz poslovnih knjiga proizlazi da je tuženica vlasnica posebnih dijelova stana i garaže, te kako tužitelj u spis nije dostavio ugovor o opskrbi električnom energijom, kao ni broj obračunskog mjesta i račune, a navode nakon dostavljenog odgovora na tužbu tužitelj u ovom sporu male vrijednosti nije osporio podneskom u roku od 15 dana, to je pravilno prema odredbi članka 221.a ZPP-a prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, jer je teret dokaza u ovom postupku bio na strani tužitelja.
11. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da u slučaju kada tužitelj nije dokazao osnov tužbenog zahtjeva dostavljajući valjanje isprave kojima bi se utvrdila obveza tuženice kao suvlasnika predmetne stambene zgrade da tada nije ni bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje na okolnost visine potraživanja.
12. Pozivanje tužitelja na pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zgrebu poslovni broj P-10102/2023-3 od 26. veljače 2024. i P-10795/2021-9 od 24. lipnja 2022. u kojim predmetima je sud donio presudu zbog ogluhe i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, nije odlučno u ovoj pravnoj stvari, iz razloga jer je u ovoj pravnoj stvari tuženica dostavila odgovor na tužbu kojim je osporila potraživanje tužitelja i dostavila podatak upravitelja zgrade na adresi [adresa], kojim upravitelj potvrđuje da uredno plaća račune za električnu energiju, kao i da se potraživanje tužitelja ne odnosi na potrošnju električne energije u stambenoj zgradi [adresa], već na adresi [adresa].
13. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi točku 1. izreke prvostupanjske presude prema odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.
14. Kako tužitelj nije uspio sa podnesenom žalbom, to tužitelju ne pripada pravo niti na trošak žalbenog postupka, uslijed čega je valjalo odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova žalbe.
15. Slijedom izloženog presuđeno je kao u izreci.
Bjelovar, 18. veljače 2025.
Sutkinja
Sonja Celovec Trivanović
