REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-256/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska agencija za osiguranje depozita iz Zagreba, Jurišićeva 1, OIB: 94819327944, zastupan po punomoćnici Snježani Posavec Mitrov, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice JGV (rođ. J) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Vlatki Cvok, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025., u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja JG, punomoćnice tužitelja Snježane Posavec Mitrov, odvjetnice, tuženice osobno i punomoćnice tuženika Vlatke Cvok, odvjetnice, 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatska agencija za osiguranje depozita iz Zagreba, Jurišićeva 1, OIB: 94819327944, koji glasi:

"Nalaže se tuženici EGV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Hrvatskog agenciji za osiguranje depozita, Zagreb, Jurišićeva 1, OIB: 94819327944 vrati prijenosno računalo Dell Vostro 5370 s pripadajućim punjačem u roku od 15 dana.

te eventualni tužbeni zahtjev

Nalaže se tuženici EGV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Hrvatskoj agenciji za osiguranje depozita, Zagreb, Jurišićeva 1, OIB: 94819327944, isplati iznos od 949,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.02.2024. do isplate po stopi koja se sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od prsuđenja do isplate po stopi koja se sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, sve u roku 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju Hrvatska agencija za osiguranje depozita iz Zagreba, Jurišićeva 1 da tuženici EGV iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženica bila u radnom odnosu kod tužitelja (čija je ranija tvrtka glasila Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka) temeljem Ugovora o radu sklopljenog dana 23.02.2016. i izmijenjenog Aneksom od 28.02.2017., Aneksom 2 od 29.09.2017., Aneksom 3 od 30.03.2018., Aneksom 4 od 16.01.2019. i Aneksom 5 od 28.03.2019. Radni odnos tužene kod tužitelja prestao je sporazumnim raskidom ugovora o radu sklopljenim dana 20.09.2020. godine. Tužena je kao zaposlenik tužitelja zadužila prijenosno računalo Dell Vostro 5370 s pripadajućim punjačem, koje je koristila za vrijeme obavljanja poslova za tužitelja. Tužena je u vremenu od 01.07.2019. do 15.11.2023. bila imenovana direktorom društva SPV za sanaciju d.o.o., kojem je tužitelj jedini osnivač. Tužitelj je ostavio predmetno računalo na korištenje društvu SPV za sanaciju d.o.o. (tužiteljevo društvo kćer) i tuženoj kao direktorici tog društva, a isto je ona zadržala na korištenju i tijekom rodiljnih i roditeljskih dopusta koje je u međuvremenu koristila. Zbog pokretanja postupka likvidacije tužena je prestala obnašati dužnost direktora s danom 15.11.2023. te je od strane likvidatora bila pozvana dopisom od 21.11.2023. i dopisom 27.11.2023. na povrat računala. Tužena je na taj poziv odgovorila dopisom od 19.12.2023. u kojem je navela da nema opreme koju je zadužila s društvom SPV za sanaciju d.o.o. Tuženoj je dana 24.01.2024. putem njene punomoćnice odvjetnice Vlatke Cvok upućen poziv na povrat prijenosnog računala na koji poziv se tužena oglušila i nije vratila predmetno prijenosno računalo. Tužena nema pravnu osnovu po kojoj zadržava predmetno računalo u svom posjedu jer je od strane tužitelja kao vlasnika računala bila pozvana na vraćanje istog, ali je odbila postupiti po tom pozivu. Kako tužena odbija vratiti prijenosno računalo to je tužitelj prisiljen ustati ovom tužbom te tužbenim zahtjevom u tužbi i u podnesku od 16.5.2024. predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženici da vrati tužitelju prijenosno računalo Dell Vostro 5370 s pripadajućim punjačem, a eventualnim tužbenim zahtjevom traži da mu tužena naknaditi štetu u visini vrijednosti računala iznos od 949,00 eura, uz naknadu parničnog troška, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti. Tužitelj je uz tužbu dostavio kao dokaz osnovanosti svojih navoda Obavijest o prestanku funkcije direktora Društva i radnog odnosa u Društvu od 21.11.2023. godine koja Obavijest je sastavljena od strane tvrtke kćeri tužitelja SPV za sanaciju d.o.o. U Obavijesti je navedeno: “U odnosu na obvezu isplate otpremnine iz čl.20. st. 1. Ugovora Društvo će vam istu isplatiti u roku od 15 dana po upisu Odluke o prestanku društva u sudski registar, pod uvjetom da uredno ispunite svoje obveze iz članka 16. Ugovora.” Tuženoj je otpremnina od strane tvrtke kćeri SPV za sanaciju d.o.o. u likvidaciji isplaćena dana 01. ožujka 2024., a o čemu je SPV za sanaciju d.o.o. u likvidaciji obavijestio tuženu dopisom od 04.03.2024. Činjenica da je otpremnina isplaćena nakon Obavijesti od 21.11.2023. koju je SPV za sanaciju d.o.o. dostavio tuženoj jasan je pokazatelj da su uvjeti iz obavijesti ostvareni, odnosno da je tužena vratila tužitelju svu dokumentaciju i opremu od tužitelja koju je posjedovala. Navedeno jasno i nedvojbeno dokazuje da predmetna tužba i traženje tužitelja nisu osnovani. Opreza radi ako sud ne bi odbio prvi tužbeni zahtjev, tužena ističe i prigovor zastare potraživanja s osnove naknade štete, te osporava visinu naknade štete koju tužitelj potražuje u visini vrijednosti računala. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra (list 5-8 i 24-28 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 23.2.2016. (list 9-10 spisa), Aneks ugovora o radu od 28.2.2017., Aneks 2 ugovora o radu od 29.9.2017., Aneks 3 ugovora o radu od 30.3.2018., Aneks 4 ugovora o radu od 16.1.2019. i Aneks 5 ugovora o radu od 28.3.2019. (list 11-15 spisa), Obavijest o prestanku funkcije direktora Društva i radnog odnosa u Društvu od 21.11.2023. s povratnicom (list 16-18 i 36-37 spisa), Obavijest o odjavi iz obveznih osiguranja od 27.11.2023. s povratnicom (list 19-20 spisa), Odgovor tuženice od 19.12.2023. (list 21 spisa), Dopis tužitelja od 24.1.2024. s povratnicom (list 22-23 spisa), Dopis od 4.3.2024. uz obračun otpremnine (list 38-39 spisa), e-mail punomoćnice tuženice od 7.2.2024. i odgovor punomoćnice tužitelja od 8.2.2024. (list 43-44 spisa), Odluku tuženika od 26.2.2024. s povratnicom (list 45-48 spisa), račun dobavljača Blink od 10.12.2018. (list 49-50 spisa), oglas dobavljača Mikronis za računalo Dell Vostro 5370 (list 51-52 spisa), e-mail korespondencija s dobavljačem Mikronis (list 53-55 spisa), oglas dobavljača Mikronis za računalo Dell Latitude 3540 (list 56-57 spisa), saslušana je zakonska zastupnica tužitelja i tuženica (list 63-65 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Na ročištu 14. siječnja 2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za vraćanje predmetnog računala s punjačem, a podredno ako to tuženica ne može učiniti, onda naknada štete u vrijednosti tog računala.

7. Zakonska zastupnica tužitelja JG je izjavila da je tuženica počela raditi kod tužitelja 2016. kao pripravnica, te nakon što je diplomirala, primljena je u radni odnos kod tužitelja, te je tijekom radnog odnosa kod tužitelja imenovana direktoricom u SPV koja je tvrtka kćer od tužitelja, a to je bilo tijekom 2019., a tijekom 2020. je temeljem sporazuma prestao radni odnos između tužitelja i tuženika, a tuženica je ostala u radnom odnosu kod SPV kao direktorica do početka likvidacije firme u studenom 2023. Tijekom tog perioda je bila i na porodiljnom. Tuženica je tijekom 2018. dobila predmetni laptop od tužitelja kojeg je tada i zadužila, te je cijelo vrijeme na njemu radila i na poslu i tijekom rada od kuće, a kada je prestao njen radni odnos u SPV, zatraženo je da ista vrati predmetni laptop, te se je tuženica protivila, jer da isti nije zadužila od SPV nego od tužitelja, a to je i točno, međutim, tužitelj koji je tuženici isti dao na korištenje, taj laptop sa njom nije razdužio, već je kod iste ostao, te je ona na njemu cijelo vrijeme radila, jer je SPV nastavio raditi u prostoru tužitelja i sa opremom tužitelja. Kako je laptop bio od tužitelja, to su dali nalog SPV-u da vrati laptop, te je zatim SPV tražio laptop od tuženice. Tuženica je i sudjelovala u nabavi tog laptopa. Radnik je uvijek dužan vratiti opremu koju je koristio, a što je tuženica odbila. Prije prestanka radnog odnosa tuženice u SPV-u tj. prije likvidacije, tuženica je otprilike tijekom 6 mjeseci cijelo vrijeme naizmjence koristila porodiljni i godišnji odmor, a moguće je da je otvorila i porodiljni za drugo dijete. Radni odnos u SPV prestao joj je zbog postupka likvidacije. Tužitelj je postupio po zakonu i tuženici isplatio sve što je trebao, a tuženica nije imala nikakav razlog da ne vrati opremu, a kako predmetni laptop nije vratila, to su podnijeli predmetnu tužbu.

8. Tuženica je izjavila da je počela raditi kod tužitelja 2016. sa završenim fakultetom, a nakon toga je magistrirala, pa je dobila drugo radno mjesto, a tijekom 2019. ju je gđa. JG imenovala za vd direktora u SPV. Tijekom rada kod tužitelja, radila je na predmetnom laptopu, te je po prelasku u SPV nastavila raditi te je laptop stajao na stolu, a radila je u prostoru od SPV-a, a ne tužitelja. Nakon prelaska u SPV, otišla je na prvi porodiljni, te se vratila za 6 mjeseci, ali nije mogla raditi sa gđom, JG pa je iskoristila ostatak porodiljnog, te je zatim koristila i drugi porodiljni, a nije točno da je bila naizmjence na bolovanju i godišnjem. U studenom 2023. je dobila dopis od SPV-a o prestanku radnog odnosa, te su ju tražili da vrati predmetni laptop, te je odgovorila da ga nema, te ju je nakon toga nekoliko puta zvala odvjetnica Posavec i pitala za isti, te joj je rekla da laptop nije kod nje. Ističe da se ovaj spor niti ne vodi zbog laptopa, već zbog osobnog odnosa između gđe. JG i nje. Kada je odlazila na porodiljni, nije imala nikakvu imovinu tužitelja kod sebe. Ne sjeća se točno kada je bila na drugom porodiljnom, ali joj se čini da je to bilo negdje od ožujka 2022., te je rodila u ožujku 2023., te je nakon toga bila na porodiljnom sve dok nije dobila dopis o prestanku radnog odnosa. Kada je otišla na porodiljni tj. na čuvanje trudnoće, predmetni laptop je ostao u poslovnom prostoru. Tijekom čuvanja trudnoće i porodiljskog, nije obavljala nikakav posao. Tijekom 2018. i 2019. je radila u Jurišićevoj, te je radila na predmetnom laptopu od kada je on nabavljen. Tijekom korone, a tada je bio i potres, a u to vrijeme je bila na prvom porodiljnom, ali je ujedno i radila, taj laptop je uzela kod kuće, te je bio kod nje kod kuće i na njemu je radila. Nakon povratka sa prvog porodiljnog, nastavila je raditi na istom laptopu. Sa tog porodiljnog se vratila 27.9.2021. i to u Savsku jer se prostor u Jurišićevoj uređivao zbog potresa, te je tamo radila kratko, jer je bilo nemoguće raditi sa gđom. JG. Po povratku 27.9.2021. kratko je radila, možda mjesec dana, te je aktivirala drugu polovicu porodiljnog, te se je po završetku porodiljnog vratila ponovno u Savsku ali ne zna kada je to bilo. U jednom razdoblju nakon prvog porodiljnog, otprilike 2 mjeseca je radila na poslovima vezanim za likvidaciju sa odvjetnicom Nogalicom, i to na predmetnom laptopu. Točno je da je 31.8.2022. otvorila bolovanje zbog komplikacija u trudnoći, ali se ne sjeća da je tijekom tog bolovanja radila od kuće. Prije odlaska na ovo bolovanje, nije razdužila opremu, ali istu zapravo niti nikada nije zadužila, te je prije bolovanja, laptop i mobitel ostavila na stolu, a ključeve od auta je već ranije predala EG i to još 2020. Da je laptop ostavila u uredu možda bi mogla potvrditi EG ili nadzorne kamere. Imala je službeni mobitel kojeg je ostavila zajedno sa laptopom u uredu. Još prije toga 2017. je zadužila mobitel kada su samo neki radnici mogli dobiti mobitel, te je taj mobitel ostavila u uredu.

9. Sud je prihvatio iskaze stranaka u dijelu u kojem su međusobno suglasni te su suglasni s materijalnim dokazima u spisu. Tako je sud temeljem iskaza stranaka i temeljem materijalnih dokaza u spisu utvrdio:

- da je tuženica bila zaposlena kod tužitelja (čija je ranija tvrtka glasila Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka) temeljem Ugovora o radu sklopljenog dana 23.02.2016. i izmijenjenog Aneksom od 28.02.2017., Aneksom 2 od 29.09.2017., Aneksom 3 od 30.03.2018., Aneksom 4 od 16.01.2019. i Aneksom 5 od 28.03.2019. , a radni odnos tuženice kod tužitelja je prestao sporazumom,

- da je tuženica kao radnica tužitelja zadužila predmetno prijenosno računalo Dell Vostro 5370 s pripadajućim punjačem koje je i koristila za vrijeme obavljanja poslova za tužitelja

- da je tuženica dana 01.07.2019. bila imenovana direktorom društva SPV za sanaciju d.o.o., kojem je tužitelj jedini osnivač,

- da je tuženica nastavila koristiti predmetno računalo tijekom rada kod SPV za sanaciju d.o.o.,

- da je tuženica prestala obnašati dužnost direktora SPV za sanaciju d.o.o. s danom 15.11.2023. pokretanjem postupka likvidacije nad tim društvom,

- da je SPV za sanaciju d.o.o. dopisom od 21.11.2023. zatražio od tuženice da sukladno čl. 16. ugovora izvrši primopredaju svih materijala i opreme koja joj je dana na korištenje kao direktorici Društva (prijenosno računalo), te se u istom navodi da će izvršiti isplatu otpremnine iz čl. 20. st. 1. ugovora u roku 15 dana po upisu Odluke o prestanku društva u sudskom registru, pod uvjetom da uredno ispuni svoje obveze iz čl. 16. ugovora,

- da je SPV za sanaciju d.o.o. dopisom od 27.11.2023. tuženicu obavijestio da je s danom 23.11.2021. brisana iz sudskog registra kao osoba ovlaštena za zastupanje Društva, te je tuženicu podsjetilo na obvezu vraćanja zaduženog prijenosnog računala i poslovne dokumentacije koju eventualno ima u svom posjedu,

- da je tuženica odgovorila dopisom od 19.12.2023. u kojem je navela da ne posjeduje ništa od materijala kao niti opreme vlasništva SPV za sanaciju d.o.o. - da se je tužitelj putem punomoćnika dopisom od 24.01.2024. obratio tuženici putem punomoćnika s pozivom da tuženica tužitelju vrati prijenosno računalo koje je prvotno zadužila obavljajući poslove za tužitelja, a koje je ostavljeno na korištenje u SPV za sanaciju d.o.o. za vrijeme obnašanja dužnosti direktora tog društva, odnosno i za vrijeme korištenja rodiljnog/porodiljnog dopusta, a na koji dopis tuženica nije odgovorila.

- da je SPV za sanaciju d.o.o. tuženici isplatio otpremninu dana 1.3.2024.

10. Ocjenjujući iskaze stranaka, u pogledu tijeka događanja vezano za predmetni laptop, sud je prihvatio iskaz tuženice budući upravo tuženica, a ne zz tužitelja (koja više niti nije bila poslodavac tuženici), o tome ima neposredna saznanja, te iskaz tuženice nije u suprotnosti s ostalim dokazima u spisu odnosno niti iz ostalih dokaza ne proizlazi suprotno.

11. Tako je sud iz iskaza tuženice utvrdio da je tuženica tijekom rada kod tužitelja, radila na predmetnom laptopu od kada je nabavljen, te je po prelasku u SPV za sanaciju d.o.o. nastavila raditi na istom laptopu koji je stajao na stolu u uredu. Nakon prelaska u SPV, otišla je na prvi porodiljni. Tijekom korone, a tada je bio i potres, a u to vrijeme je bila na prvom porodiljnom, ali je ujedno i radila, taj laptop je uzela kod kuće i na njemu je radila. Nakon povratka sa prvog porodiljnog 27.9.2021., nastavila je kratko raditi na istom laptopu oko mjesec dana, te je zatim aktivirala drugu polovicu porodiljnog, te se je po završetku porodiljnog vratila. U jednom razdoblju nakon prvog porodiljnog, otprilike 2 mjeseca je radila na poslovima vezanim za likvidaciju na predmetnom laptopu. Dana 31.8.2022. je otvorila bolovanje zbog komplikacija u trudnoći, te je rodila u ožujku 2023., te je nakon toga bila na porodiljnom sve do prestanka radnog odnosa u studenom 2023. Kada je otišla na čuvanje trudnoće tj. na drugi porodiljni, tada nije obavljala nikakav posao, te je predmetni laptop i mobitel ostavila u poslovnom prostoru. Prije odlaska na ovo bolovanje, nije razdužila opremu, ali istu zapravo niti nikada nije zadužila,

12. Iz iskaza zz tužitelja proizlazi da je laptop bio od tužitelja pa su dali nalog SPV-u da vrati laptop, te je zatim SPV tražio laptop od tuženice.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da tuženica nikada nije formalno zadužila pa onda niti formalno razdužila predmetno računalo na način da je potpisala dokument o preuzimanju i vraćanju računala, ali je također, nesporno utvrđeno da je tuženica koristila predmetno računalo, najprije tijekom rada kod tužitelja, a zatim tijekom rada kod SPV za sanaciju d.o.o. Međutim, sud je iz iskaza tuženice utvrdio da je tuženica 31.8.2022. otvorila bolovanje zbog komplikacija u trudnoći, rodila je u ožujku 2023., te je nakon toga bila na porodiljnom sve do prestanka radnog odnosa kod SPV za sanaciju d.o.o. u studenom 2023., a tijekom tog perioda nije obavljala nikakav posao, te je predmetni laptop ostavila u poslovnom prostoru. Dakle, tuženica od 31.8.2022. pa sve do kraja radnog odnosa u studenom 2023., nije dolazila na rad i nije obavljala rad za poslodavca SPV za sanaciju d.o.o. te je predmetno računalo ostavila u poslovnom prostoru poslodavca. S druge strane, niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je tuženica tijekom bolovanja zbog komplikacija u trudnoći i porodiljnog dopusta radila i koristila predmetno računalo kod kuće, a niti da je predmetno računalo doista ostalo u posjedu kod tuženice.

14. Tužitelj navodi da se je tuženica na dopis SPV za sanaciju d.o.o. od 27.11.2023. (kojim je tuženicu tražio vraćanja prijenosnog računala i poslovne dokumentacije koju eventualno ima u svom posjedu) očitovala dopisom od 19.12.2023. navodeći da ne posjeduje ništa od materijala kao niti opreme vlasništva SPV za sanaciju d.o.o. Po ocjeni ovog suda, kada je poslodavac tuženicu tražio vraćanje računala i dokumentacije, to je životno i logično, da se je tuženica očitovala o računalu i dokumentaciju u vlasništvu poslodavca, jer ju poslodavac niti nije tražio da se očituje o računalu i dokumentaciji koje su u vlasništvu neke druge osobe, a tuženica niti ne mora znati da li je predmetno računalo bilo u vlasništvu tužitelja ili njenog poslodavca SPV za sanaciju d.o.o. Valja dodati da se u navedenom dopisu traži vraćanja prijenosnog računala i poslovne dokumentacije koju tuženica eventualno ima u svom posjedu, što znači da niti poslodavac SPV za sanaciju d.o.o., a još manje tužitelj, nije imao točna saznanja o tome što se zaista nalazi u posjedu tuženice. Nadalje, tužitelj je putem punomoćnika dopisom od 24.01.2024. tražio tuženicu da tužitelju vrati prijenosno računalo, a na što tuženica nije odgovorila, ali ovaj sud smatra da time što se tuženica nije izričito očitovala na dopis tužitelja ne znači da je predmetno računalo doista ostalo kod nje i da ga ne želi vratiti. Također, iz iskaza tuženice proizlazi da se je ona očitovala na dopis SPV za sanaciju d.o.o. i na usmena traženja punomoćnice tužitelja, navodeći da se predmetno računalo ne nalazi kod nje. Dakle, iz navedenih dopisa poslodavca tuženice i tužitelja, kao iiz ostalih dokaza izvedenih tijekom postupka, ne proizlazi da je predmetno računalo ostalo u posjedu kod tuženice i da ga ista ne želi vratiti.

15. Također, tužitelj navodi da su stranke nakon prestanka radnog odnosa tuženice u SPV za sanaciju d.o.o. vodile pregovore, između ostalog, o zahtjevu tuženice da ju tužitelj vrati na rad, te je tužitelj Odlukom od 26.2.2024. odbio zahtjev tuženice, između ostalog, kako se to u obrazloženju odluke navodi, i zbog gubitaka povjerenja budući tuženica tužitelju nije vratila računalo koje je zadužila. Međutim, ovakvo obrazloženje tužiteljeve Odluke doista ne dokazuje da tuženica doista ima u posjedu predmetno računalo jer takvo obrazloženje tužitelja ne obvezuje sud, a niti je bilo potrebno donošenje ovakvo odluke pa niti je tuženica istu trebala pobijati, budući se je radilo o pregovorima između tuženice i tužitelja koji nije bio njen poslodavac.

16. Isto tako zz tužitelja navodi da kako predmetni laptop tuženica nije vratila, to su podnijeli predmetnu tužbu. Međutim, ovakvi paušalni navodi doista ne dokazuju da je predmetni laptop ostao kod tuženice, osobito imajući u vidu da to ne proizlazi iz izvedenih dokaza, a niti u spisu postoje dokazi o tome da su tužitelj i SPV za sanaciju d.o.o. detaljno istražili gdje je točno bilo predmetno računalo od 31.8.2022. pa nadalje odnosno da se je isto doista nalazilo kod tuženice, tim više, što i sam poslodavac SPV za sanaciju d.o.o. nije točno i nedvojbeno imao saznanja o tome što se točno nalazi kod tuženice (kako to proizlazi iz dopisa od 27.11.2023.). Tome valja dodati da iz iskaza tuženice proizlazi da se ovaj spor niti ne vodi zbog laptopa, već zbog osobnog odnosa između gđe. JG i nje.

17. Nadalje, tuženica navodi da je SPV za sanaciju d.o.o. u dopisu od 21.11.2023. naveo da će joj izvršiti isplatu otpremnine pod uvjetom da izvrši primopredaju svih materijala i opreme koja joj je dana na korištenje, te je isti tuženici isplatio otpremninu 1.3.2024., pa sukladno navedenom dopisu, istu joj ne bi isplatio u slučaju da je neki materijal ili oprema ostala kod tuženice. Ovaj sud smatra da se isplate otpremnine ne može uvjetovati već ju je poslodavac dužan isplatiti kada za to postoje uvjeti sukladno zakonu ili sklopljenom ugovoru o radu. Stoga sama činjenica da je tuženici isplaćena otpremnina ne može podrazumijevati da je tuženica vratila poslodavcu sav materijal i opremu, već je sud na temelju svih izvedenih dokaza ocijenio da tužitelj nije dokazao da se predmetno računalo nalazi u posjedu tuženice.

18. Prema čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. Kako je u konkretnom slučaju na tužitelju teret dokazivanja činjenice da se predmetno računalo nalazi u posjedu tuženice, a izvedenim dokazima to tužitelj nije ničim dokazao, to je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti valjalo odbiti temeljem čl. 221.a ZPP-a, kao u izreci presude.

20. Podredno, valja reći da je tužitelj eventualnim tužbenim zahtjevom tražio naknadu štete u visini računala sličnih karakteristika. Kako je sud ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, to zapravo niti nije odlučno u ovom predmetu, ali ipak valja reći da je tuženica osporila visinu zatražene naknade štete, a ovaj sud smatra da bi tužitelj u slučaju da je tužbeni zahtjev osnovan (a ovaj sud je utvrdio da nije) mogao tražiti eventualno naknadu štete u visini trenutne vrijednosti predmetnog računala, a što također tužitelj nije dokazao.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i st. 4. te čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), sukladno vrijednosti predmeta spora od 949,00 eura. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužan naknaditi tuženici. Tako je tuženici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 - 75 bodova, te ročište 28.5.2024., 4.9.2024. i 14.1.2025. po Tbr. 9/1 - po 75 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 600,00 eura,, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 750,00 eura. Tuženici nije priznat trošak ročišta za objavu presude budući isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženice

3. Spis