Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-1306/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. iz Slavonskog Broda, Stjepana pl. Horvata 36 protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE - Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, zastupane po ODO u Karlovcu, Građansko upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-232/2017-20 od 24. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-232/2017-20 od 24. studenog 2023. u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom II izreke i odluka o parničnom trošku u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod stavkom I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za utuženo razdoblje od dana 18. listopada 2011. do 1. lipnja 2014. ukupan iznos od 834,32 EUR / 6.286,20 kn[1] bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća pa do isplate. Pod stavkom II odbijen je tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom od iznosa 834,32 EUR / 6.286,20 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama do iznosa 3.922,60 EUR / 29.554,72 kn. Pod stavkom III izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 18. listopada 2011. do 1. lipnja 2014. iznos od 311,86 EUR / 2.349,75 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od dospijeća pa do isplate. Pod stavkom IV izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka za utuženo razdoblje od dana 18. listopada 2011. do 1. lipnja 2014. iznos od 9,95 EUR / 75,00 kn neto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od dospijeća pa do isplate. Pod stavkom V izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 338,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od. 24. studenog 2023. do isplate.
2. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude pod stavkom II izreke i odluke o parničnom trošku u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 -Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. U ovoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom preko dosuđenog iznosa pod stavkom I izreke od 834,32 EUR / 6.286,20 kn bruto do iznosa 3.922,60 EUR / 29.554,72 kn za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe-HKOV, Gardijska oklopno-mehanizirana brigada u utuženom razdoblju od 18. listopada 2011. do 1. lipnja 2014., sve sa pripadajućim zateznim kamatama i daljnjim parničnim troškom.
5. Prvostupanjski je sud polazeći od nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka koji je u predmetnoj pravnoj stvari sačinio nalaz i mišljenje sukladno zadatku suda u dvije varijante i to u varijanti obračuna razlike plaće za prekovremeni rad ukoliko se kod obračuna prekovremenih sati ne oduzimaju slobodni dani u iznosu 30.673,38 kuna i u varijanti ako se oduzimaju slobodni dani (kao da su iskorišteni ) te se ostvaruju samo dodaci za vrstu rada u iznosu od 6.486,98 kn, odbio dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 834,32 EUR / 6.286,20 kn bruto do iznosa 3.922,60 EUR / 29.554,72 kn bruto jer je ocijenio da su prigovori tuženika koji se odnose na obračun prekovremenih sati bez oduzimanja slobodnih dana osnovani te je kao pravilnu prihvatio varijantu nalaza vještaka u kojoj se kod obračuna prekovremenih sati slobodni dani oduzimaju.
6. U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporno na kojoj je od parničnih stranaka teret dokazivanja činjenice da li je tužitelj u utuženom razdoblju koristio slobodne dane po osnovi prekovremenog rada, ili je koristio slobodne dane po nekoj drugoj osnovi te posljedično i zavisno od toga da li je sud prvog stupnja pravilno odlučio kada je svoju odluku utemeljio na drugoj varijanti nalaza i mišljenja financijskog vještaka, u kojoj se iznos koji bi tužitelju pripadao s osnova naknade za prekovremeni rad umanjuje za iskorištene slobodne dane.
7. iz spisu priležećih Evidencija radnog vremena proizlazi da je korištenje slobodnih dana evidentirano u dnevnim i mjesečnim evidencijama, da je za svaki mjesec naznačen broj sati iskorištenih na ime slobodnih dana ostvarenih preraspodjelom radnog vremena, iz čega bi proizlazilo, suprotno žalbenim navodima, da je tuženik vodio evidenciju o radnom vremenu tužitelja, te da je od ukupno utvrđenih prekovremenih sati trebalo oduzeti korištene slobodne dane.
8. Nadalje, iz Evidencija o radnom vremenu koje prileže u spisu, jasno i decidirano proizlazi da su tužitelju upisani slobodni dani pod oznakom "Sd", a svaka navedena mjesečna Evidencija o radnom vremenu je potpisana po zapovjedniku kao ovlaštenoj osobi koja odlučuje o potrebama rada. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da u spisu predmeta ne postoji niti jedan dokaz koji potvrđuje da je tužitelj iskoristio slobodne dane po osnovi prekovremenog rada.
9. Naime, da tuženik nije dostavio navedenu dokumentaciju u tom slučaju niti vještak ne bi bio u mogućnosti sastaviti varijantu izračuna u kojoj je uračunao iskorištene slobodne dane koji su evidentirani u pisanoj evidenciji o radnom angažmanu tužitelja.
10. Dakle, iz dnevnih Evidencija radnog vremena razvidno je da ih je sastavljao i potpisivao zapovjednik i da su u njima jasno označeni slobodni dani odnosno da te dane tužitelj nije bio na radu već je koristio slobodni dan, slijedom čega proizlazi da je tuženik na taj način zapravo i donosio naloge o preraspodjeli ostvarenih sati u obliku dnevnih evidencija radnog vremena pa činjenica da spisu ne prileže neki "posebni" Nalozi o korištenju slobodnih dana, ne znači da nije bilo preraspodjele radnog vremena u tom smislu jer navedeno proizlazi iz dnevnih Evidencija radnog vremena, a tužitelj ne može ostvarivati pravo i na slobodne dane i pravo na isplatu razlike plaće.
11. Prema odredbi čl. 131. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 149/09, 6/11, 82/12, 88/12 i 73/13 - u daljnjem tekstu: ZR-a/09) odnosno odredbi čl. 135. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14 i 127/17, u daljnjem tekstu: ZR-a/14), u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe čl. 4. st. 1. i 2. ZR-a/09, odnosno čl. 5. st. 1. i 2. ZR-a/14, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Međutim, kako je tuženik tijekom postupka na pravno relevantan način dokazao da su slobodni dani, koje je tužitelj iskoristio, u vezi s odrađenim prekovremenim radom, a kako to proizlazi iz Dnevnih evidencija radnog vremena gdje je točno razvidno da tužitelj nije radio za vrijeme priznatog slobodnog dana na temelju prekovremenog rada ili dežurstva, to je sud prvog stupnja pravilno odlučio kada je prihvatio drugu varijantu nalaza i mišljenja financijskog vještaka, u kojoj je naknada za prekovremeni rad i ostalo umanjena s osnova korištenja slobodnih dana, jer tužitelj nije pružio suprotne dokaze odnosno da je te slobodne dane koristio po drugoj osnovi od ostvarenog prekovremenog rada.
12. Slijedom izloženog, prvostupanjski sud pravilno prihvatio varijantu knjigovodstvenog vještačenja u kojoj su ostvareni prekovremeni sati rada umanjeni za korištene slobodne dane (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev 4029/2019-2 od 26. siječnja 2021.).
13. Zbog izloženog, a budući da u postupku suda prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom II izreke, a posljedično i odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
U Zagrebu 18. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić
