REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2729/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. HĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vizentin Brnabić i Rus j.t.d iz Rijeke, protiv tuženice Addiko Banke d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, koju zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-913/2017-2 od 12. srpnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2575/2014 od 11. srpnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tužene kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
„1. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu broj 306- 693/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine na nekretnini od 2. kolovoza 2005. g. koja glasi:
"…sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria bank d.d…. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća promjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune."
2. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., isplatiti 1-tužitelju CĐ i 2- tužiteljici HĐ iznos od 23.575,71 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:
- 150,55 kn od 30. travnja 2007. g. pa do isplate
- 148,74 kn od 31. svibnja 2007. g. pa do isplate
- 147,41 kn od 30. lipnja 2007. g. pa do isplate
- 146,43 kn od 31. srpnja 2007. g. pa do isplate
- 244,20 kn od 31. kolovoza 2007. g. pa do isplate
- 239,96 kn od 30. rujna 2007. g. pa do isplate
- 239,08 kn od 31. listopada 2007. g. pa do isplate
- 241,69 kn od 30. studenog 2007. g. pa do isplate
- 238,51 kn od 31. prosinca 2007. g. pa do isplate
- 243,96 kn od 31. siječnja 2008. g. pa do isplate
- 242,27 kn od 28. veljače 2008. g. pa do isplate
- 489,72 kn od 31. ožujka 2008. g. pa do isplate
- 475,61 kn od 30. travnja 2008. g. pa do isplate
- 468,95 kn od 31. svibnja 2008. g. pa do isplate
- 471,56 kn od 30. lipnja 2008. g. pa do isplate
- 467,03 kn od 31. srpnja 2008. g. pa do isplate
- 462,96 kn od 31. kolovoza 2008. g. pa do isplate
- 463,33 kn od 30. rujna 2008. g. pa do isplate
- 508,58 kn od 31. listopada 2008. g. pa do isplate
- 488,93 kn od 30. studenog 2008. g. pa do isplate
- 476,22 kn od 31. prosinca 2008. g. pa do isplate
- 563,92 kn od 31. siječnja 2009. g. pa do isplate
- 569,81 kn od 28. veljače 2009. g. pa do isplate
- 557,60 kn od 31. ožujka 2009. g. pa do isplate
- 555,32 kn od 30. travnja 2009. g. pa do isplate
- 542,11 kn od 31. svibnja 2009. g. pa do isplate
- 536,15 kn od 30. lipnja 2009. g. pa do isplate
- 538,95 kn od 31. srpnja 2009. g. pa do isplate
- 539,57 kn od 31. kolovoza 2009. g. pa do isplate
- 537,16 kn od 30. rujna 2009. g. pa do isplate
- 531,58 kn od 31. listopada 2009. g. pa do isplate
- 537,38 kn od 30. studenog 2009. g. pa do isplate
- 541,65 kn od 31. prosinca 2009. g. pa do isplate
- 542,06 kn od 31. siječnja 2010. g. pa do isplate
- 545,19 kn od 28. veljače 2010. g. pa do isplate
- 553,56 kn od 31. ožujka 2010. g. pa do isplate
- 550,46 kn od 30. travnja 2010. g. pa do isplate
- 552,92 kn od 31. svibnja 2010. g. pa do isplate
- 586,95 kn od 30. lipnja 2010. g. pa do isplate
- 568,71 kn od 31. srpnja 2010. g. pa do isplate
- 613,82 kn od 31. kolovoza 2010. g. pa do isplate
- 592,56 kn od 30. rujna 2010. g. pa do isplate
- 574,59 kn od 31. listopada 2010. g. pa do isplate
- 552,52 kn od 30. studenog 2010. g. pa do isplate
- 553,61 kn od 31. prosinca 2010. g. pa do isplate
- 537,46 kn od 31. siječnja 2011. g. pa do isplate
- 541,55 kn od 28. veljače 2011. g. pa do isplate
- 530,85 kn od 31. ožujka 2011. g. pa do isplate
- 526,75 kn od 30. travnja 2011. g. pa do isplate
- 567,03 kn od 31. svibnja 2011. g. pa do isplate
- 572,91 kn od 30. lipnja 2011. g. pa do isplate
po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 30. travnja 2007. g. pa do 30. lipnja 2011. g., po stopi od 12% godišnje od 1 srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g., a od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
3. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu do zahtijevanog iznosa od 24.511,82 kn te zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 1.kolovoza 2015. g. pa do isplate u visini eskontne stope HNB važeće na zadnji dan polugodišta koje prethodi obračunu uvećano za pet postotnih poena.
4. Tužena je dužna 1 i 2-tužiteljima nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.950,00 kn sve u roku od 15 dana.“.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I Odbija se žalba tuženice Addiko Banke d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 11. srpnja 2017. poslovni broj P-2575/2014 u točki 1., 2. i 4. njezine izreke, s time da u nepobijanom odbijajućem dijelu u točki 3. ostaje neizmijenjena i da se ujedno odbija i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužena na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ističući da odluka u ovom postupku ovisi o rješenju pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužene nije dopuštena.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
7. U reviziji tužena postavlja sljedeća pitanja:
„1. Ima li tužitelj pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu koja je sporazumom stranaka prestala važiti jer su ju stranke suglasno izmijenile sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu?
2. Je li sud ovlašten mijenjati volju stranaka iz ugovornog odnosa na način da ugovori fiksnu kamatnu stopu iako su stranke u solemniziranom ugovoru o kreditu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu?
3. Je li sud u posebnim parnicama radi povrata stečenog bez osnove vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava?
4. Je li u parnicama u kojima tužitelji potražuju isplatu iznosa stečenog na temelju ništetnih odredbi o promjenjivosti kamatne stope zastara prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. brojem P-1401/12 do pravomoćnog okončanja presudom Visokog trgovačkog suda posl. broj Pž-7129/13 od 16.6.2014.?“.
8. U odnosu na navedena pitanja valja reći da od odgovora na pitanja ne ovisi ishod ovog spora obzirom da je pobijana odluka u skladu sa pravnim shvaćanjima ovoga suda izraženim u mnogim odlukama (Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019., Rev- 308/2022-2 od 19. travnja 2022. Revt-249/2014, Rev-2245/2017, Rev-3142/2018).
8.1. U odnosu na četvrto pitanje ovaj sud je u predmetu poslovni broj Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (konkretno od 13. lipnja 2014.).
9. S obzirom na navedeno, revizija tužene ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbom članka 382. stavak 2. i 3. ZPP za dopuštenost (izvanredne) revizije, pa je na temelju članka 392.b stavak. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
