REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-4249/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužiteljice ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Miličević-Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. siječnja 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim čl. 4.1., 4.2. i čl. 12.4. Ugovora o kreditu br. 9012216074 od 10.01.2007., solemniziranog kod javnog bilježnika 22.01.2007. pod posl. br. OU.81/07 u dijelu koji glasi

„…promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana…“. „Visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 01.01., a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. do 30.06. tekuće godine i to na dan 01.07., a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.“ „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita.“

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 1.192,37 eur sa zateznim kamatama tekućim na iznos

17,88 € od 01.04.2008.

17,85 € od 01.04.2008.

17,81 € od 01.05.2008.

17,72 € od 01.06.2008.

17,68 € od 01.07.2008.

17,58 € od 01.08.2008.

17,38 € od 02.09.2008.

17,21 € od 01.10.2008.

17,39 € od 01.11.2008.

17,22 € od 01.12.2008.

17,66 € od 01.01.2009.

19,87 € od 03.02.2009.

19,93 € od 01.03.2009.

19,99 € od 01.04.2009.

19,87 € od 01.05.2009.

19,56 € od 01.06.2009.

19,42 € od 01.07.2009.

23,62 € od 18.08.2009.

23,51 € od 01.10.2009.

23,45 € od 01.10.2009.

23,20 € od 01.11.2009.

23,42 € od 01.12.2009.

23,30 € od 05.01.2010.

23,28 € od 02.02.2010.

23,11 € od 01.03.2010.

22,98 € od 07.04.2010.

22,89 € od 01.05.2010.

22,87 € od 01.06.2010.

22,61 € od 01.07.2010.

18,74 € od 01.08.2010.

18,74 € od 01.09.2010.

18,74 € od 02.10.2010.

18,81 € od 09.11.2010.

18,82 € od 14.12.2010.

18,81 € od 13.01.2011.

18,77 € od 12.02.2011.

18,70 € od 08.03.2011.

18,56 € od 05.04.2011.

18,51 € od 15.05.2011.

8,98 € od 01.06.2011.

8,89 € od 07.07.2011.

8,96 € od 13.09.2011.

8,93 € od 14.09.2011.

8,87 € od 16.10.2011.

8,87 € od 09.11.2011.

8,84 € od 09.12.2011.

8,84 € od 11.01.2012.

8,83 € od 08.03.2012.

8,70 € od 11.04.2012.

8,67 € od 11.04.2012.

8,64 € od 08.05.2012.

8,67 € od 09.06.2012.

8,57 € od 08.07.2012.

8,51 € od 12.08.2012.

8,42 € od 09.09.2012.

8,42 € od 07.10.2012.

8,44 € od 12.12.2012.

8,44 € od 10.01.2013.

8,42 € od 31.01.2013.

8,37 € od 10.02.2013.

8,36 € od 09.04.2013.

8,32 € od 09.04.2013.

8,17 € od 12.06.2013.

8,07 € od 28.06.2013.

8,06 € od 11.08.2013.

8,02 € od 11.08.2013.

8,10 € od 20.10.2013.

8,05 € od 20.10.2013.

8,02 € od 08.12.2013.

7,98 € od 08.12.2013.

7,94 € od 18.02.2014.

7,89 € od 16.03.2014.

7,83 € od 08.04.2014.

7,73 € od 10.05.2014.

7,66 € od 06.06.2014.

7,62 € od 09.07.2014.

7,62 € od 12.08.2014.

7,55 € od 18.09.2014.

9,65 € od 17.10.2014.

9,61 € od 18.11.2014.

9,54 € od 18.11.2014.

9,46 € od 18.12.2014.

9,41 € od 18.01.2015.

9,29 € od 20.03.2015.

5,23 € od 20.03.2015.

5,11 € od 21.05.2015.

5,09 € od 25.06.2015.

5,06 € od 19.07.2015.

5,01 € od 19.07.2015.

4,95 € od 15.08.2015.

0,38 € od 21.10.2015.

0,38 € od 21.11.2015.

0,38 € od 23.12.2015.

0,37 € od 21.01.2016.

0,37 € od 31.01.2016.

0,35 € od 19.02.2016.

do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 852,16 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.01.2007. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 1.615,80 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.02.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je kao korisnica kredita sklopila s tuženikom kao kreditorom, 10.01.2007. Ugovor o kreditu br. 9012216074, temeljem kojeg joj je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu 58.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a koji kredit se tužiteljica obvezala vratiti tuženiku u 180 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na EUR važeće na dan plaćanja prema otplatnom planu uz kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno Odlukama o kamatnim stopama tuženika, pri čemu je kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosila 6,00%.

Nadalje tužitelj navodi kako su odredbe Ugovora o kreditu, a kojima je tuženik ugovorio promjenjivost redovne kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika, ništetne i nepoštene jer su istima povrijeđena potrošačka prava tužiteljice budući da se radi o odredbama Ugovora o kreditu koje ne sadrže egzaktne parametre i metodu izračuna, a niti su ugovorne stranke o predmetnim odredbama pojedinačno pregovarale već je Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom standardnom obrascu, čime je tužitelj doveden u nepovoljan položaj.

Ističe nadalje, kako su stranke odredbom čl. 12.4., ugovorile naknadu za obradu kredita u iznosu 1,50% jednokratno na iznos odobrenog kredita te je ista naplaćena tužiteljici prilikom isplate kredita u iznosu 852,16 eur/6.420,60 kuna. Predmetna obveza neodređena je i neodrediva, na temelju nepoštene ugovorne odredbe budući se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, a koja stvara neravnotežu u ugovornom odnosu na štetu tužiteljice jer joj nameće prekomjernu i ekonomski neopravdanu obvezu s obzirom na to da je obrada i odobravanje kredita u opisu radnog mjesta zaposlenika banke i tuženik nije jasno i nedvosmisleno predočio tužiteljici strukturu navedenih troškova pri čemu je primjena nepoštene odredbe o naknadi za obradu kredita prouzrokovala neosnovano bogaćenje na strani tuženika.

Da su odredbe Ugovora o kreditu kojima se promjenjivost redovne kamatne stope temelji na jednostranoj odluci tuženika, nerazumljive, a time ništetne te da je takvo postupanje tuženika protupravno dokazuje i Presuda i Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 04.07.2013. godine posl.br. P-1401/12 koja odluka je potvrđena Presudama Visokog trgovačkog suda RH od 13.06.2014. godine posl.br. Pž-7129/13 u dijelu jednostrano promjenjive kamatne stope i Presudom Visokog trgovačkog suda RH od 14.06.2018. godine posl.br. Pž-6632/17 u dijelu valutne klauzule CHF te Presudom i Rješenjem Vrhovnog suda RH od 09.04.2015. godine posl.br. Revt-249/14 i od 03.09.2019. godine posl.br. Rev-2221/2018.

Navedenim odlukama utvrđeno je kako je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita jer je zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju, ugovarao redovnu kamatnu stopu koja se tijekom postojanja obveze mijenjala sukladno jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a o čemu stranke ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali kako prije zaključenja ugovora o kreditu tako niti tijekom trajanja ugovora o kreditu, a niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna temeljem kojih se mijenjala kamatna stopa

1.1. Slijedom navedenog tužiteljica, a prema specificiranom tužbenom zahtjevu podneskom od 09.01.2025. traži od suda da donese odluku kojom će

-utvrditi ništetnim dio čl. 4.1., 4.2. i čl. 12.4. Ugovora o kreditu br. 9012216074 od 10.01.2007., solemniziranog kod javnog bilježnika 22.01.2007. pod posl. br. OU.81/07 u dijelu koji glasi

„…promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana…“. „Visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 01.01., a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. do 30.06. tekuće godine i to na dan 01.07., a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.“ „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita.“

-naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici 1.192,37 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate

-naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici 852,16 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.01.2007. do isplate,

-naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu osporio osnovanost tužbe i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći kako su sporne ugovorne odredbe jasne, razumljive i lako uočljive te da stoga nije dopušteno utvrđivati njezinu poštenost, pri čemu se radi o odredbama koja ne stvaraju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Ističe nadalje kako Presuda posl.br. Pž-7129/13, donesena povodom kolektivnog spora, nema nikakvog pravnog utjecaja na konkretnu parnicu jer zaštita kolektivnih interesa nije utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu u kojima je glavnica vezana uz valutu EUR. Nadalje ističe da materijalno pravo izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju te je točno i eksplicitno ugovoreno na koji način se mijenja kamatna stopa. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i naknadi za obradu kredita, jasna je, uočljiva i razumljiva i ne čini neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tvrdi da je sud dužan u svakom konkretnom slučaju ispitati jesu li kumulativno ispunjene opće pretpostavke za ocjenu poštenosti ili nepoštenosti odredaba pojedinačnog ugovora o kreditu. Tužitelju nije učinjena nikakva šteta te sporne odredbe nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu ističe kako u vrijeme skapanja predmetnog ugovora nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetnih naknada niti je postojala obveza tuženika da navede koji su se troškovi kreditora namirivali iz njih, odnosno koje su se njegove usluge njima plaćale.

Stoga tuženik, a osporivši osnov i visinu tužbenog zahtjeva, istaknuvši prigovor zastare, nedostatka pravnog interesa za vođenje ovog postupka, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 9012216074 od 10.01.2007., Izvadak iz knjige položenih ugovora br. [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], Plan otplate, knjigovodstveno stanje, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darfin d.o.o. te saslušanje tužiteljice kao stranke te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika te naknada za obradu kredita u visini 1,50% od iznosa kredita te zahtjev za isplatom na ime ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba u iznosu 1.192,37 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine uplate do isplate te iznos 852,16 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.01.2007. do isplate.

4.1. Pri tome se ukazuje kako je tužiteljica podneskom od 09.01.2025., uredila tužbeni zahtjev sukladno financijskom nalazu i mišljenju, pri čemu je svoj zahtjev smanjila. Budući da smanjenje tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VS RH br. Su-IV-16/21-8 od 26.04.2021., predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a kojem povlačenju se tuženik nije protivio to se sukladno odredbi čl. 193 ZPP-a, smatra da je pristao na djelomično povlačenje tužbe.

5. Između stranaka nije sporno kako su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor, a temeljem Ugovora o kreditu br. 9012216074 od 10.01.2007., dalje u tekstu Ugovor o kreditu) zasnovali ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 1021 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 78/15 dalje u tekstu ZOO), temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu 58.000,00 eur protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita prema otplatnom planu uz kamatnu stopu koja je promjenjiva pri čemu je kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosila 6,00%, koji iznos se tužiteljica obvezala vratiti tuženiku u roku 180 mjeseci.

Nesporna je činjenica da je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti.

6. Međutim, sporno je da li su ranije navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojima je ugovoreno vraćanje kredita uz promjenjivu kamatnu stopa sukladno odluci tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu kredita u visini 1,50% od iznosa kredita, kao što je sporno da li odredba čl. 12.4 Ugovora o kreditu podliježe testu poštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 dalje u tekstu ZZP/03.), pa time i ima li tužiteljica pravo kao i da li je ista aktivno legitimirana tražiti isplatu na ime razlike koja proizlazi iz promjenjive kamatne stope te na ime ugovorene naknade.

U vezi s tim je sporno i da li je ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

Sporno je i pitanje zastare novčanih potraživanja tužiteljice, slijedom čega je predmetno valjalo raspraviti.

7. Prvenstveno se pri tome ukazuje, a uz nespornu činjenicu kako je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit, kako tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Predmetno iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora čime, a sukladno odredbi čl. 323 st. 1 ZOO-a je svaka stranka koja je nešto primila s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe, dužna predmetno vratiti. Naime, i odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju je li kredit otplaćen.

8. Nadalje, odredbom čl. 2 Ugovora o kreditu, kao namjena kredita, navedena je adaptacija stambenog objekta, pri čemu je u korist banke tuženika zasnovano založno pravo na zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], opisana kao zgrada u [adresa].

8.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je Ugovorom o kreditu financirana kupovina i adaptacija nekretnine na adresi [adresa], za potrebe svoje obitelji, u kojoj i danas žive.

Stoga se nedvojbenim utvrđuje kako je predmetni Ugovor o kreditu sklopila tužiteljica kao fizička osoba.

8.2. Kako tuženik u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dostavio sudu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu kao i tijekom otplate, bila vlasnicom obrta, trgovačkog društva ili član istog u smislu odredaba Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 152/11-pročišćeni tekst) i Zakona o obrtu ("Narodne novine" br. 49/03), pri čemu nije učinio niti vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 dalje u tekstu ZZP/03.), to je sud cijenio vjerodostojnim iskaz tužiteljice te nedvojbenim utvrdio status potrošača tužiteljice sukladno odredbi čl. 3 st. 1 ZZP/03 (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

8.3. Obzirom da su stranke odredbama Ugovora o kreditu kao jedan od instrumenata osiguranja, ugovorile i obvezu plaćanja anuiteta kredita ustegama sa plaće tužitelja te kako je iz Prometa po kreditu razvidno kako su sve uplate vršene na račun tuženika po ugovorenoj partiji kredita, to je nedvojbeno kako su anuiteti kredita plaćani u ime i za račun tužiteljice i to putem trajnog naloga.

8.4. Slijedom navedenog nedvojbeno je utvrđena aktivna legitimacija tužiteljice u smislu odredbe čl. 3 st. 1 ZZP/03 u vezi odredbe čl. 1111 ZOO-a.

9. Kako je nedvojbenim utvrđen status potrošača tužiteljice u smislu odredbe čl. 3 st. 1 toč. 1 ZZP/03, otklonjen prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice te uz daljnju nespornu činjenicu kako je tuženik „trgovac“ u smislu odredbe čl. 3 st. 1 toč. 2 ZZP/03, to je valjalo raspraviti daljnje istaknute prigovore tuženika te osnovanost zahtjeva koju tuženik spori.

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi kako je bila dugogodišnji klijent banke tuženika radi čega se i odlučila kod banke tuženika sklopiti Ugovor o kreditu. Navodi nadalje kako je Ugovor prije potpisivanja pročitala te nije bilo nikakvih nejasnoća, pri čemu joj je poznat i pojam promjene kamatne stope. Međutim, iako je bila upoznata sa sadržajem Ugovora o kreditu, na koji sadržaj nije mogla utjecati, ističe kako joj nitko u banci nije objašnjavao rizike povećanja kamatne stope.

11. Uvidom u Ugovor o kreditu kao i Opće uvjete poslovanja s građanima (dalje u tekstu Opći uvjeti), utvrđeno je kako u predmetnoj dokumentaciji nije sadržan precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno navedena u čl. 4 Ugovora o kreditu „… promjenjiva sukladno odluci Banke…“, „Visinu kamatne stope Banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja Korisnika kredita…, pri čemu kamatna stopa ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana…“.

11.1. Tako opisana odredba se ne može smatrati ni određenom ni odredivom jer je očito da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane (tužiteljice), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd.

12. Daljnjim uvidom u Ugovor o kreditu i Opće uvjete, utvrđeno je kako je odredbom čl. 12.4. ugovorena obveza korisnika kredita na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,50% od iznosa kredita.

12.1. Iako iz navedene dokumentacije nije razvidno na što se odnosi ugovorena naknada za obradu kredita, nedvojbeno je kako je predmetna odredba čl. 12.4. Ugovora o kreditu omogućavala tužiteljici da precizno procijeni ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, pa je riječ o odredbi koja je transparenta u smislu čl. 85 ZZP/03. No, iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena jer omogućuje tužiteljici da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni visinu te naknade a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe (1,50% od iznosa odobrenog kredita obračunato na dan sklapanja ugovora), sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.

13. Dakle, a budući da niti u Ugovoru o kreditu kao niti Općim uvjetima nisu opisani egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, pri čemu nije opisano niti na što se odnosi ugovorena naknada, to predmetno nije moglo tužiteljici biti rastumačeno niti od strane Javnog bilježnika u smislu odredbe čl. 57-čl. 59 sve Zakona o javnom bilježništvu. Stoga sud nije imao razloga sumnjati u vjerodostojnost iskaza tužiteljice, u dijelu u kojem je iskazivala kako joj nije bile objašnjeno na koji način i uslijed čega dolazi do promjene kamatne stope kao što joj nisu bili objašnjeni niti rizici ugovaranja kredita s promjenjivom kamatnom stopom te obrazloženi troškovi koji se ugovorenom naknadom pokrivaju, jer je njezin iskaz bio uvjerljiv logičan i životan. Time je nedvojbeno utvrđeno kako tijekom postupka koji je prethodio sklapanju Ugovora o kreditu, tužiteljici nisu bili obrazlagani razlozi koji utječu na promjenu kamatne stope kao što joj nije bilo objašnjeno na što se točno odnosi ugovorena naknada za obradu kredita.

13.1. S tim u vezi, a obzirom da tuženik na okolnost informiranja tužiteljice o promjeni kamatne stope, nije niti predlagao dokazne prijedloge u vidu saslušanja osobnog bankara koji je sudjelovao u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, to tuženik nije dokazao da je tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora o kreditu dobila informacije temeljem kojih je mogla zaključiti o razlozima koji utječu na promjenu kamatne stope te informacije temeljem kojih je mogla zaključiti na što se odnosi ugovorena naknada.

14. Nadalje, prema odredbi čl. 295 ZOO-a, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i, u pravilu, obvezuju kao i ove.

15. Prema odredbi čl. 59 ZZP/03, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

16. Prema odredbi čl. 85 ZZP/03, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

17. Prema odredbi čl. 87 st. 1 ZZP/03, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

18. Prema odredbi čl. 26 st. 3 ZOO-a ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četrvrtine stope zakonskih zateznih kamata.

19. Prema odredbi čl. 269 ZOO-a, činidba mora biti moguća, dopuštena i određena ili barem odrediva, a činidba je temeljem odredbe čl. 272 ZOO-a odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, jer je u protivnom ugovor ništetan.

20. Dakle, nedvojbeno je kako sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pri čemu navedene odredbe ne sadrže nikakve egzaktne i jasno definirane parametre za promjenu kamatne stope. S tim u vezi ukazuje se i kako navedene odredbe ugovora, sukladno kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika, nisu niti razumljive.

20.1. Stoga se odredba čl. 4 Ugovora o kreditu, ne može smatrati ni određenom niti odredivom.

21. U odnosu na ugovorenu naknadu za obradu kredita, ukazuje se kako ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „predmet ugovora” se trebaju shvatiti kao one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora koje ga kao takve određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom.

21.1. S tim u vezi, a uzimajući u obzir prirodu Ugovora o kreditu te njegov pravni i činjenični kontekst imajući na umu da je riječ o dugoročnom kreditu s promjenjivom redovnom kamatnom stopom koji se otplaćuje u 180 mjesečna obroka koji se obračunavaju na način da se mjesečni iznos anuiteta glavnice u anuitetskoj otplati uvećava za pripadajući iznos redovne kamate obračunate na iznos ostatka vrijednosti kao i činjenici da je odredbom čl. 12.4. Ugovora o kreditu ugovorena obveza koja se plaća jednokratno na iznos odobrenog kredita, to sporna odredba čl. 12.4. Ugovora o kreditu po mišljenju ovog suda ne predstavlja odredbu koja utvrđuje bitnu činidbu korisnika kredita niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa.

21.2. Nadalje, tekst čl. 84 ZZP/03 treba tumačiti na način da se druga kategorija odredbi čija se eventualno nepoštena priroda ne može ocijeniti („cijena“) odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, a razlog za to izuzimanje leži u činjenici da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjeri te primjerenosti.

21.3. Ugovorne odredbe o naknadi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač mora potonjem platiti stoga načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredbi, osim u pogledu pitanja je li iznos ugovorom utanačene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je tuženi kreditor zauzvrat pružio. Međutim, u ovom se predmetu navodna nepoštenost odredbi o naknadi za obradu i odobrenje kredita ne tiče odnosa između iznosa naknade za obradu i odobrenje kredita te zauzvrat pruženih usluga.

21.4. Slijedom navedenog odredba čl. 12.4 Ugovora o kreditu nije izuzeta iz ocjene poštenosti, pa je u okviru te ocjene, potrebno, a sukladno odredbi čl. 81 st. 1 ZZP/03, ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

22. Nadalje, a budući da tuženik, kako je već ranije navedeno, nije dokazao da bi tužiteljicu informirao o razlozima utjecaja na kamatne stope, to je nedvojbeno kako stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornim odredbama ugovora prema kojima je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva.

22.1. Stoga, odredbe predmetnog ugovora koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužiteljici je trebalo ponuditi (objasniti) razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužiteljici, kao klijentu- potrošaču, da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa.

22.2. Primjenom navedenih ugovornih odredaba tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužiteljice) na cijenu, što je suprotno čl. 26 ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12 ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužiteljica) ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužiteljica nije mogla utjecati jer o istoj nije pojedinačno pregovarano, a ni u ugovoru tuženika nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja.

23. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba čl. 12.4. poštena, sud je uz primjenu čl. 83 ZZP/03 uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

23.1. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 81 st. 1 ZZP/03, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljicom, mogao razumno očekivati da bi tužiteljica prihvatila takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da ugovorna odredba čl. 12.4. ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se ona odnosi, a posebice imajući na umu da je za iznos naknade tužiteljici umanjen iznos kredita koji joj je stoga stavljen na raspolaganje ne u ugovorenom nego u umanjenom iznosu, ne može se zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

23.2. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane (1,50%). Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

24. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

24.1. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

24.2. Istiće se kako je Sud Europske unije svojim presudama C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni, i konačno koji su neproporcionalni.

25. Dakle, budući da odredba čl. 4 Ugovora o kreditu ne sadrži precizno određene uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, već promjena istih ovisi isključivo o odluci tuženika, to ista na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer tužiteljici nameću obvezu koja nije jasno i precizno određena niti se o istoj pojedinačno pregovaralo. Stoga takav način ugovaranja nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe čl. 269 st. 2, čl. 271 i čl. 272 sve ZOO-a u vezi odredbe čl. 59 st. 1 i čl. 81 st. 1 sve ZZP/03 te je u suprotnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu koji je propisan odredbom čl. 3 ZOO-a.

26. Nadalje, budući Ugovor o kreditu ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade (čl. 12.4.) naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, to prema shvaćanju ovog suda nije niti jasno na što se točno sporna naknada odnosi odnosno što je istom obuhvaćeno (jesu li to materijalni troškovi uredskog materijala, energenata, poštarine, izrada ponude, provjera i unos podataka, savjetovanje, izrada i potpis ugovora i sl.).

Naime, razumno je da u troškove banke treba uključiti materijalni trošak uredskog materijala, informatičke opreme te korištenja energenata, međutim nije razumno zaključiti da se takvi troškovi namiruju naknadom koja ovisi o visini odobrenog kredita kad je jasno da je riječ o troškovima koji ne ovise o toj visini jer su jednaki za sve kredite neovisno o iznosu u kojem su odobreni.

27. Pri tome se ukazuje kako u ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (a time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora, koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljicom.

27.1. Navedeno stoga što ugovorna odredba čl. 4 Ugovora o kreditu kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva pri čemu predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno navedeno da se kamatna stopa mijenja u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Tako određena odredba se ne može smatrati ni određenom ni odredivom. Naime, očito je da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane (tužitelja), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd.

27.3. Imajući na umu zakonsku obvezu tuženika iz čl. 59 st. 1 toč. 3 ZZP/03 i činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima, očito je da je tuženik na tužiteljicu čl. 12.4. Ugovora o kreditu prenio obvezu plaćanja naknade i troškova koji ne odgovaraju stvarno pruženim uslugama ili troškovima. Ta ugovorna obveza koja ima učinak to da je tuženik de facto oslobođen obveze iz čl. 59 st. 1 toč. 3 ZZP/03 da dokazuje da su isplatom kredita stvarno nastali troškovi i stvarno pružene usluge u visini od 1,50% njegove visine utječe, prema shvaćanju ovog suda, na pravni položaj tužiteljice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, a niti je o istima tužiteljici omogućeno pregovaranje.

27.3.1. Odredbe članaka 1021 do 1024 ZOO-a ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita kao niti za prijevremenu otplatu kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita kao ugovaranje odredbe o uvjetima prijevremene otplate kredita, predmetno je nepovoljno utjecalo na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

28. Pri tome valja navesti kako činjenica, na koju se poziva tuženik, da je tužiteljica htjela ugovor s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ni od kakvog utjecaja na ocjenu ništetnosti predmetne odredbe ugovora. Naime, ništetnost pojedinih odredbi ugovora i ne bi bilo potrebe ocjenjivati u slučaju da te odredbe nisu prihvaćene od jedne od stranaka, jer one u tom slučaju i ne bi bile ugovorene, pa ne bi ni postojala potreba da sud ocjenjuje njihovu ništetnost.

29. Vezano za odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., na koju se stranke pozivaju, valja kazati da se presuda iz potrošačkog spora ne može primijeniti u konkretnoj situaciji jer se radi o kunskom kreditu ista odgovara istini, međutim, ništetnost ugovorne odredbe potrebno je cijeniti prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa je tako učinjeno i u ovom konkretnom slučaju.

30. Stoga ovaj sud, temeljem odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 u vezi odredbe čl. 323 i čl. 324 sve ZOO-a i pozivom na odredbu čl. 3 st. 1 i čl. 5 sve Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993, nalazi ništetnost odredaba Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kredita i način otplate kredita uz promjenjivu kamatnu stopu kao i u dijelu koji se odnosi na ugovorenu naknadu za obradu kredita u visini 1,50% od iznosa kredita, te je odlučeno kao u izreci.

30.1. Imajući na umu navedeno, tužiteljici temeljem odredbe čl. 1111 st. 1 ZOO- a pripada pravo na vraćanje isplate koju je učinila na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredba čl. 4 i čl. 12.4. sve Ugovora o kreditu.

31. Obzirom da je kao valjani dio ugovora preostao samo dio odredbe iz kojeg je razvidna početna kamata, to se temeljem odredbe čl. 324 ZOO ima primijeniti preostali dio navedenih ugovornih odredaba.

31.1. Stoga, a sukladno odredbi čl. 323 st. 1., čl. 324 i 1111 st. 1. ZOO-a, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz primjene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate te pravo na isplatu temeljem ništetne ugovorene odredbe čl. 12.4. Ugovora o kreditu, sve sukladno odredbi čl. 1115 ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

32. Prigovor zastare nije osnovan.

32.1. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da odluka stavka I. ove presude još nije pravomoćna pa nije počeo niti teći petogodišnji zastarni rok, neosnovano tuženik tvrdi da je zahtjev za isplatu zastario. 33. Nadalje je, a radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, provedeno financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darfin d.o.o.

Budući da je nalaz i mišljenje, sačinjen temeljem spisu priležeće dokumentacije, vjerodostojnost koju stranke niti ne spore, i u skladu sa zadatkom suda, to je sud u cijelosti kao relevantan dokaz u ovom postupku prihvatio nalaz i mišljenje, na koji niti tuženik, u računskom dijelu, nije isticao prigovore, dok se ostali prigovori tuženika odnose na osnovanost koje prigovore je sud u ranijem dijelu obrazloženja ove odluke, već obrazložio, radi čega su stranke na ročištu za glavnu raspravu odustale od usmenog saslušanja sudskog vještaka.

33.1. Nalazom i mišljenjem utvrđeno je kako ukupna razlika između iznosa mjesečnih kamata prema Ugovoru o kreditu, a da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, iznosi 315,01 eur, a sve kako je specificirano po datumima mjesečnih uplata u Tabeli nalaza i mišljenja.

34. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužiteljice

-na ime razlike anuiteta uslijed promjene kamatne stope u iznosu 1.192,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća odnosno od dana uplate kako je specificirano u Tabeli Zaključka nalaza i mišljenja

-na ime naknade za obradu kredita u iznosu 852,16 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.01.2007. do isplate.

35. Naime, kako tuženik tijekom postupka nije postavio odgovarajući zahtjev glede utvrđenog iznosa negativne razlike niti je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalni prigovor prijeboja, pri čemu hrvatski pravni sustav ne poznaje prijeboj ex lege, kao niti uvjetni prijeboj tako u konkretnom slučaju sud nema ovlaštenja samoinicijativno prebiti utvrđenu negativnu razliku od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja (odluka VS RH posl.br. Rev-549/23).

36. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne sukladno čl. 1115 i čl. 29 ZOO-a i to od dana nakon izvršenih uplata, a kako to proizlazi iz Tabele Zaključka nalaza i mišljenja. Predmetno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

37 Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom trošku. Tužiteljici je tako priznat trošak za sastav tužbe, podnesaka od 12.04.2024., 09.01.2025., za pristup na ročišta 24.04.2024. i 24.01.2025. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% te trošak vještačenja u ukupnom iznosu 265,45 eur, trošak pristojbe na tužbu 66,90 eur i presudu 33,45 eur sukladno odredbi čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama, ukupno iznosi 1.615,80 eur. Tužiteljici kao irelevantni za vođenje postupka nije priznat trošak za sastav podneska od 26.04.2024. budući da se dokaz o uplati predujma utvrđuje dostavom potvrde od strane odjela računovodstva suda kroz e-spis po izvršenoj uplati.

Na tako određen trošak tužiteljici su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, dosuđene i zatezne kamate od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO- a.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužiteljice uz rj. sud. pristojba na tužbu 66,90 eur i presudu 66,90 eur.

2. Pun. tuženika