REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-674/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja Odvjetničko društvo Husein & partneri „u likvidaciji“ iz Zagreba, OIB 89161237742, Martićeva 31a, koga zastupa punomoćnik Denis Husein, odvjetnik u Zagrebu i II-tužitelja HS iz [adresa], adresa dostave [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tužene BS iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Lani Andreis Nikolić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Andreis & Partneri, d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5532/2018-2 od 27. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6466/2017-6 od 25. travnja 2018., u sjednici vijeća 18. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužene kao neosnovana.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da se između tužitelja i tužene danom potpisivanja punomoći u sudskim postupcima Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Povrv-4271/11, br. P-4428/07 i br. Povrv-1661/11, Trgovačkog suda u Zagrebu br. Povrv-122/11 i P-123/2011 i Općinskog suda u Sisku br. Povrv-114/11, zasnovani besplatni pravni poslovi u dijelu Ugovora o nalogu/zastupanju koji se odnose na plaćanje naknade i nagrade, a u odnosu na račun tužene broj 1/P1/2 od 30. prosinca 2013., na iznos od 601.401,00 kn spp, izdan tužitelju, slijedom čega ne postoji potraživanje tužene prema tužiteljima temeljem predmetnog izdanog računa (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tuženoj da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka od 10.000,00 kn (toč. II izreke), dok je odbijen zahtjev tužene za naknadu troška parničnog postupka.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (toč. II izreke).
3. Rješenjem ovog suda broj Revd 552/2022-2 od 15. veljače 2022. dopuštena je revizija u odnosu na pitanje;
"U situaciji kada je prvostupanjski sud odbio prigovor tuženika o nepostojanju pravnog interesa za podnošenje tužbe za utvrđenje te kada je prihvatio tužbeni zahtjev, je li dopušteno žalbom pobijati prvostupanjsku presudu radi nepravilnosti odluke o tom odbijenom prigovoru?".
4. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužena u kojoj ističe da je pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP na koju se odnosilo postupovnopravno pitanje. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude i odbaciti tužbu u pobijanom dijelu kao i za pripadajući parnični trošak.
5. U odgovoru na reviziju tužitelji ističu da imaju pravni interes jer traže utvrđenje postojanja pravnog odnosa – besplatnog pravnog posla. Predlažu reviziju odbaciti, podredno odbiti u cijelosti uz naknadu troška odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl.391. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je između tužitelja i tužene danom potpisivanja punomoći u sudskim postupcima Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Povrv-4271/11, br. P-4428/07 i br. Povrv-1661/11, Trgovačkog suda u Zagrebu br. Povrv-122/11 i P-123/2011 i Općinskog suda u Sisku br. Povrv-114/11, su zasnovani besplatni pravni poslovi u dijelu ugovora o nalogu/zastupanju koji se odnose na plaćanje naknade i nagrade, a u odnosu na račun tužene broj 1/P1/2 od 30. prosinca 2013., na iznos od 601.401,00 kn spp, izdan tužitelju.
8.1. Svoj zahtjev tužitelji temelje na činjenici da je tužena kao odvjetnica formalno zastupala tužitelje u nekoliko sudskih sporova na temelju usmenog dogovora sa drugotužiteljem, koji dogovor da je bio kolegijalno, prijateljsko i besplatno zastupanje.
9. Nižestupanjski sudovi na temelju utvrđenih činjenica i izvedenih dokaza (stranke su dugi niz godina bili u prijateljskim odnosima, intenzivno se družili, da je drugotužitelj za potrebe postupaka u ime tužene sam ispunio punomoći te ih potpisao u njeno ime, tužena je dala drugotužitelju svoj odvjetnički pečat i to kroz duži period kako bi on sam sastavljalo podneske za te sudske predmete kao i da je tužena bez naknade i druge kolege odvjetnike) zaključuju da su između drugotužitelja i tužene zasnovani besplatni pravni poslovi u dijelu ugovora o nalogu/zastupanju a u odnosu na račun tužene broj 1/P/2 od 30. prosinca 2013., utvrđujući da upravo iz naravi međusobnog odnosa između drugotužitelja i tužene kao nalogoprimca, proizlazi da tužena nema pravo na naknadu za svoj trud.
10. Budući da je čl. 763. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) propisano da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osima ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa, to sudovi zaključuju da iz međusobnog odnosa stranaka proizlazi da su stranke dogovorile besplatno pravno zastupanje.
11. U odnosu na žalbeni prigovor tužene o nedopuštenosti tužbe zbog nedostatka pravnog interesa, drugostupanjski sud ističe da se prigovor nepostojanja pravnog interesa za tužbu ne može isticati u pravnim lijekovima.
12. Navedeni zaključak revizijskim navodima osporava tužena ističući da je već u odgovoru na tužbu istaknula prigovor nedopustivosti tužbe radi utvrđenja da tražbina ne postoji jer da se radi o utvrđenju činjenica i da je taj prigovor isticala tijekom postupka pa je slijedom toga drugostupanjski sud trebao odlučiti o navedenom prigovoru.
13. Revizijski navod tuženice da je drugostupanjski sud bio dužan odlučiti o njenom prigovoru nedopustivosti tužbe je osnovan. Naime, kada je se postojanje pravnog interesa tražilo prije donošenja odluke o tužbenog zahtjevu tad se taj prigovor može isticati i tijekom postupka povodom pravnog lijeka (sukladno tome Rev-x-239/11 od 1. lipnja 2011.).
14. U tom smislu je osnovan revizijski navod tuženice da je drugostupanjski sud trebao odlučiti o njenom žalbenom prigovoru.
15. Međutim, prema ocjeni ovog suda nije osnovan prigovor tuženice da je u ovom predmetu riječ o utvrđenju činjenica i da tužitelji zbog toga nemaju pravni interes podnijeti tužbu. U ovom se postupku traži utvrđenje da je zasnovan besplatni pravni posao i da posljedično tome ne postoji potraživanje tužene prema tužiteljima temeljem predmetnog izdanog računa. Takav zahtjev predstavlja utvrđenje postojanja pravnog odnosa da je sklopljen besplatni pravni posao kao i zahtjev da ne postoji potraživanje tužene prema tužiteljima što je sukladno čl. 187. st. 1. ZPP-a.
16. Stoga, premda je drugostupanjski sud nepravilno zaključio da tužena u žalbi ne može isticat prigovor nedostatka pravnog interesa (koji je isticala i tijekom prvostupanjskog postupka), reviziju je valjalo odbiti jer nije ni osnovan tuženičin prigovor da se u ovom postupku traži utvrđenje činjenice, odnosno da tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.
17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.
18. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.
Zagreb, 18. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
