REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1452/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Zagrebu, protiv I-tužene VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Silvija Gnjidić, odvjetnica u Zagrebu, II-tužene EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tuženika FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i IV-tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o revizijama I-tuženice i IV-tuženika i dopunama revizije IV-tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4397/17-2 od 31. listopada 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-5202/16-31 od 3. ožujka 2017., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana revizija i dopune revizije IV-tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4397/17-2 od 31. listopada 2017. u dijelu pod točkom II.1. izreke kojom je odlučeno da je IV-tuženik dužan trpjeti da se tužitelj upiše kao suvlasnik u 975,25/1131 dijela na nekretnini opisanoj u izreci presude suda prvog stupnja, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka u odnosu na IV- tuženika, i u tom dijelu se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija I-tuženice izjavljena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4397/17-2 od 31. listopada 2017. u dijelu odluke o troškovima postupka.

III. O troškovima revizijskog postupka IV-tuženika odlučit će se u konačnoj odluci.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužitelj stekao pravnu osnovu za upis prava vlasništva na nekretnini upisanoj kod suda prvog stupnja, Zemljišno-knjižni odjel, k. o. [katastarska općina] z. k. uložak br. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 1, u površini 286 čm ili 79 čhv, dvorište i voćnjak u [adresa], ukupne površine 314 čhv ili 1131 m2 sa imena nasljednika OV i NV, I, II i III-tuženika i IV- tuženika te su mu isti dužni izdati tabularnu izjavu kojom dopuštaju uknjižbu vlasništva na nekretnini upisanoj kod suda prvog stupnja, Zemljišno-knjižni odjel, k. o. [katastarska općina] z. k. uložak br. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 1, u površini 286 čm ili 79 čhv, dvorište i voćnjak u [adresa], ukupne površine 314 čhv ili 1131 m2 sa svojeg imena na ime tužitelja jer će u suprotnom zamijeniti presuda suda prvog stupnja te im je naloženo platiti tužitelju na ime parničnog troška 705.312,50 kuna sa zateznom kamatom, kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe I, II, III i IV- tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelovima izreke u kojima je utvrđeno da je tužitelj stekao pravnu osnovu za upis prava suvlasništva u 975,25/1131 dijela na predmetnoj nekretnini te naloženo tuženicima platiti tužitelju na ime troška postupka 608.190,97 kuna (toč. I.), dok je preinačena presuda suda prvog stupnja u dijelovima izreke u kojima je utvrđeno da je tužitelj stekao pravnu osnovu za upis prava suvlasništva u 155,75/1131 suvlasničkog dijela, naloženo I-IV-tuženicima izdavanje tabularne isprave te naloženo tuženicima platiti tužitelju na ime troškova postupka 97.121,53 kuna na način da je IV-tuženik dužan trpjeti da se tužitelj upiše kao suvlasnik u 975,25/1131 dijela na nekretnini opisanoj u izreci presude suda prvog stupnja, dok je odbijen tuženi zahtjev u dijelu kojim se utvrđuje da je tužitelj stekao pravnu osnovu za upis prava suvlasništva u 155,75/1131 dijela na nekretnini upisanoj kod suda prvog stupnja, Zemljišno-knjižni odjel, k. o. [katastarska općina] z. k. uložak br. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 1, u površini 286 čm ili 79 čhv, dvorište i voćnjak u [adresa], ukupne površine 314 čhv ili 1131 m2 sa imena nasljednika OV i NV, I, II i III-tuženika i IV-tuženika te da su mu isti dužni izdati tabularnu izjavu kojom dopuštaju uknjižbu vlasništva na nekretnini upisanoj kod suda prvog stupnja, Zemljišno-knjižni odjel, k. o. [katastarska općina] z. k. uložak br. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 1, u površini 286 čm ili 79 čhv, dvorište i voćnjak u [adresa], ukupne površine 314 čhv ili 1131 m2 sa svojeg imena na ime tužitelja jer će u suprotnom zamijeniti presuda suda prvog stupnja te u dijelu kojim im je naloženo platiti tužitelju na ime parničnog troška 97.121,53 kuna sa zateznom kamatom. Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja protiv I-III-tuženika za izdavanjem tabularne isprave kojom dopuštaju uknjižbu suvlasništva na predmetnoj nekretnini opisanoj u izreci presude suda prvog stupnja za 975,25/1131 suvlasničkog dijela (toč. II.), te je naloženo tužitelju platiti I-IV-tuženicima po 4.733,44 kuna na ime naknade dijela troškova žalbe (toč. III.).

3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije uspio s tužbenim zahtjevom tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu odluku u pobijanom dijelu, podredno ukinuti pobijanu odluku u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. I-tuženica je protiv presude suda drugog stupnja podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. IV-tuženik je protiv presude suda drugog stupnja podnio reviziju i dopune revizije od 28. studenog 2017. i 14. prosinca 2017. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

6. Tužitelj u odgovoru na reviziju IV-tuženika predlaže istu odbiti te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

7. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-237/2018-2 od 30. listopada 2023. revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana (toč. I.), djelomično je odbijana kao neosnovana revizija I-tuženice izjavljena protiv presuda suda drugog stupnja u dijelu u kojem je potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelovima izreke u kojima je utvrđeno kako je tužitelj stekao pravnu osnovu za upis prava suvlasništva u 975,25/1131 dijela na predmetnoj nekretnini (toč. II.) te je djelomično odbijena kao neosnovana revizija IV-tuženika izjavljena protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem je potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelovima izreke u kojima je utvrđeno kako je tužitelj stekao pravnu osnovu za upis prava suvlasništva u 975,25/1131 na predmetnoj nekretnini (toč. III.).

8. Rješenjem suda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-237/2018-2 od 30. listopada 2023. prihvaćena je kao djelomično osnovana revizija IV-tuženika i ukinuta je presuda suda drugog stupnja u dijelu pod toč. II.1. kojom je odlučeno da je IV-tuženik dužan trpjeti da se tužitelj upiše kao suvlasnik u 975,25/1131 dijela na nekretnini opisanoj u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), prihvaćena je kao djelomično osnovana revizija I-tuženice i IV-tuženika izjavljene protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka te je preinačeno rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u točki I. izreke presude suda drugog stupnja u odnosu na I-tuženicu i IV-tuženika i točki III. izreke na način da je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka te je naloženo tužitelju platiti I i IV- tuženiku daljnji trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.519,35 eura svakom (toč. II.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi I-tuženici trošak sastavljanja revizije u iznosu od 4.977,10 eura (toč. III.) i naloženo je tužitelju naknaditi IV-tuženiku trošak sastavljanja revizije u iznosu od 6.470,24 eura (toč. IV.) dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju (toč. V.).

9. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-2089/24 od 7. studenog 2024. Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo je presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-237/2018-2 od 30. listopada 2023. u dijelu rješenja te je predmet vraćen na ponovni postupak Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u ukinutom dijelu.

10. Slijedom navedenog u postupku pred revizijskim sudom nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-2089/24 od 7. studenoga 2024. valjalo je ponovno odlučiti o dijelu revizije I-tuženice protiv odluke drugostupanjskog suda kojim pobija odluku o parničnom trošku i o dijelu revizije IV-tuženika i dopunama revizije IV-tuženika od 28. studenog 2017. i 14. prosinca 2017. kojima pobija odluku drugostupanjskog suda u dijelu pod toč. II.1. kojom je odlučeno da je IV-tuženik dužan trpjeti da se tužitelj upiše kao suvlasnik u 975,25/1131 dijela na nekretnini opisanoj u izreci presude suda prvog stupnja, kao i u dijelu odluke u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

11. Revizija i dopune revizije IV-tuženika su u razmatranom dijelu osnovane, dok je revizija I-tuženice u razmatranom dijelu nedopuštena.

12. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji s posebnim naglaskom da je ovom revizijskom odlukom, obzirom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III- 2089/24 od 7. studenog 2024. kojom je predmet vraćen na ponovni postupak Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u ukinutom dijelu, revizijski sud razmatrao reviziju I-tuženice i reviziju i dopune revizije IV-tuženika samo u dijelovima koji se odnose na dio zahvaćen ukidnom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, dok u preostalom dijelu podnesenih revizija, o kojima je odlučeno prethodno donesenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-237/2018-2 od 30. listopada 2023., nije razmatrano.

13. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i zahtjev za izdavanje tabularne isprave za upis tog prava u zemljišnim knjigama.

14. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su NV, OV, FV, osobno i kao zakonski zastupnik svoje maloljetne kćeri EV, kao prodavatelji, te ĆV, kao kupac, sačinili 20. rujna 2000. ispravu naslovljenu „Pred kupoprodajni ugovor“ kojim prodavatelji prodaju kupcu predmetnu nekretninu za iznos od 1.200.000,00 dem, u protuvrijednosti u kunama,

- da je navedeni „Pred kupoprodajni ugovor“ sastavio odvjetnik Branimir Jović,

- da je objekt pravnog posla nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], kuća br. 1 u površini 285 m2, dvorište i voćnjak u [adresa], ukupne površine 1131 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da su prvobitni suvlasnici ove nekretnine bili AV u 623/1131 dijela i OV i NV zajedno u 508/1131 dijela, a upis je izvršen 18. srpnja 1997.,

- da je u prosincu 1997. upisano potonje vlasništvo Dalmatinske banke d.d. iz Zadra na temelju sporazuma o osiguranju,

- da je Dalmatinska banka d.d. izdala ranijim vlasnicima brisovno očitovanje 12. listopada 2000. te se nanovo knjiže kao isključivi suvlasnici AV, te OV i

NV **.**.2000.,

- da su Dalmatinska banka d.d. i OV i NV zaključili novi sporazum o osiguranju 12. listopada 2000. pa se Dalmatinska banka d.d. po drugi put upisala kao fiducijarni, odnosno potonji vlasnik, ali sada samo na njihovom suvlasničkom dijelu od 508/1131 dijela,

- da je i drugi upis potonjeg vlasništva Dalmatinske banke d.d. izbrisan 24. listopada 2001. na temelju brisovnog očitovanja od 12. rujna 2001.,

- da se 24. travnja 2002. na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pokojne AV poslovni broj O-4502/98 od 22. travnja 2002. umjesto AV upisuje suvlasništvo njenih nasljednika, supruga FV u 467,25/1131 dijela i kćerke, tada maloljetne EV u 155,75/1131 dijela,

- da se nakon toga FV, osobno i kao punomoćnik OV i NV te zakonski zastupnik maloljetne EV, uz odobrenje Centra za socijalnu skrb, zaključuje sa Zagrebačkom bankom d.d. ugovor o kreditu uz fiducijarno osiguranje te pozajmljuje 225.000,00 eura, a ugovorne stranke ujedno zaključuju sporazum o prijenosu vlasništvu radi osiguranja potraživanja pa se na temelju tog sporazuma Zagrebačka banka d.d. upisuje kao potonji vlasnik predmetne nekretnine 4. srpnja 2002.,

- da je od 4. srpnja 2002. predmetna nekretnina uknjižena kao potonje vlasništvo IV- tuženika uz zabilježbu kako je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine s ranijih suvlasnika OV, SV, ĐV i maloljetne EV,

- da FV nije vratio kredit te je Zagrebačka banka d.d., na temelju potvrde javnog bilježnika, zatražila 30. svibnja 2006. i ishodila upis brisanja zabilježbe kako je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine i postaje bezuvjetni vlasnik,

- da pismeni „Pred kupoprodajni ugovor“ od 20. rujna 2000. nije potpisala niti jedna ugovorna stranka,

- da je 14. rujna 2000. tužitelj isplatio na ime predujma III-tuženiku 15.000,00 dem, a NV 5.000,00 dem,

- da je 15. rujna 2000. tužitelj isplatio na ime predujma III-tuženiku 50.000,00 dem, a NV 50.000,00 dem,

- da je 7. studenog 2000. tužitelj isplatio na ime kupoprodaje III-tuženiku 20.000,00 dem,

- da je neutvrđenog dana tužitelj isplatio na ime kupoprodaje NV 600.000,00 dem, a NV potvrdio kako mu je u cijelosti isplaćena kupovnina za njegov suvlasnički dio nekretnine,

- da je 6. prosinca 2001. tužitelj isplatio na ime kupovnine III-tuženiku 450.000,00 dem, a za njegov dio kuće, kao i za dio naslijeđen od pokojne supruge,

- da su pobliže nepoznatog dana, ali najkasnije 6. prosinca 2001. prodavatelji predali tužitelju posjed predmetne nekretnine,

- da je tužitelj zatražio zabilježbu spomenutog predugovora u nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu 20. svibnja 2002., a prijedlog je zaprimljen pod poslovnim brojem Z-11442/02,

- da je III-tuženik 4. srpnja 2002. upotrijebio lažnu ispravu koju je nabavio radi uporabe, a riječ je o izjavi kojom tužitelj navodno povlači svoj prijedlog upisa zabilježbe,

- da je u odnosu na navedenu zabilježbu vođen spor između stranaka pred sudom prvog stupnja poslovni broj P-10444/02,

- da je IV-tuženik pokrenuo 2008. ovrhu protiv II i III-tuženika te Ć i OV radi predaje u posjed predmetne nekretnine koji se predmet vodi pred sudom prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-2020/08,

- da je u predmetu poslovni broj P-3179/10 tužitelj istakao zahtjev za utvrđenje gornje ovrhe nedopuštenom,

- da je OV preminula **.**.2001., a na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Zorana Jelavića poslovni broj O-2443/11 od 3. kolovoza 2001. pravomoćnog istog dana, naslijedio ju je suprug NV,

- da je NV preminuo **.**.2012., a na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Duška Sudara poslovni broj O-3910/12 od 29. svibnja 2012., pravomoćnog 28. lipnja 2012. naslijedili su ga I-tuženica, kćerka i II-tuženica, unuka.

15. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da se predmetni predugovor o kupoprodaji može smatrati glavnim kupoprodajnim ugovorom, koji je valjan, obzirom je tužitelj stupio u posjed predmetne nekretnine, a tuženici su primili cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, sukladno čl. 73. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), te da je tužitelj dokazao da na predmetnoj nekretnini ima stvarno pravo vlasništva, kao i pravnu osnovu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

16. Odlučujući povodom žalbi tuženika drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu zaključujući da je između tužitelja, kao kupca, i III-tuženika, osobno i kao zakonskog zastupnika tada mldb. II-tuženice te NV i OV, kao prodavatelja, bio sklopljen usmeni ugovor o kupoprodaji najkasnije 14. rujna 2000., a čije odredbe reproducira predmetni „pred kupoprodajni ugovor“ od 20. rujna 2000., te da isti na temelju odredbe čl. 455. ZOO/91 nije suprotan prinudnom propisu, a slijedom toga niti ništav. Nadalje drugostupanjski sud zaključuje da tijekom postupka nije utvrđeno da bi u trenutku zaključenja usmenog kupoprodajnog ugovora III-tuženik imao odobrenje nadležnog Centra za socijalnu skrb za predmetno otuđenje imovine svoje maloljetne kćeri, ovdje II-tuženice, te da je takvo raspolaganje bilo suprotno odredbama čl. 97. st.1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 162/98 i 116/03 - dalje: ObZ) i čl. 265. st.1. ObZ, radi čega je takvo raspolaganje suprotno prisilnim propisima pa je ugovor u tom dijelu ništav sukladno čl. 103. st.1. ZOO/91. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj ima valjani pravni osnov za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine u odnosu na suvlasnički dio III-tuženika te u odnosu na suvlasničke dijelove nasljednika pokojnih OV i NV, dakle I-tuženice i II-tuženice, ali nije osnovan samo u odnosu na suvlasnički dio II-tuženice koji je ista naslijedila kao maloljetnica iza majke AV, a što čini 155,75/1131 suvlasničkog dijela.

Nadalje, drugostupanjski sud ocjenjuje da IV-tuženik nije postupao u dobroj vjeri kada je 4. srpnja 2002. zatražio upis u zemljišnu knjigu obzirom je tužitelj već publicirao svoj zahtjev za predmetnu nekretninu, jer je 20. svibnja 2002. zatražio zabilježbu spomenutog predugovora u nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu, pri čemu je prijedlog tužitelja zaprimljen pod brojem Z-11441/02 te kao takav bio u zbirci isprava bez obzira što je III-tuženik, na kratko vrijeme 4. srpnja 2002., koristeći krivotvorenu ispravu uspio izbrisati zabilježbu. Također obzirom se tužitelj nalazio u isključivom posjedu predmetne nekretnine od 6. prosinca 2001. pa tako i 2002., IV-tuženik prilikom stjecanja, propuštanjem postupanja s redovitom i prosječnom pažnjom, nije ustanovio neistinitost zemljišnoknjižnog upisa, a do čega ne bi došlo da je provjerio stanje nekretnine i njenog posjeda, što predstavlja uobičajen postupak prilikom procjene nekretnine i utvrđenja njenog stanja.

Drugostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj propustio rok od tri godine iz čl. 125. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZVDSP) računajući od upisa čije se brisanje zahtjeva te da ne može uspjeti sa zahtjevom za brisanje upisa vlasništva IV-tuženika po čl. 125. st. 3. ZVDSP, kao i da je zahtjev tužitelja u odnosu na I, II i III-tuženike u odnosu na zahtjev za izdavanje tabularne isprave zastario.

Nadalje, drugostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj ispunio uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću 975,25/1131 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine računajući da kvalificirani posjed tužitelja neprekidno traje dulje od deset godina, to jest najkasnije od 6. prosinca 2001. pa do presuđenja 21. travnja 2015., radi čega je zahtjev za trpljenje upisa suvlasništva tužitelja protiv IV-tuženika, koji zahtjev drugostupanjski sud zaključuje da proizlazi iz zahtjeva za izdavanje tabularne isprave, osnovan.

17. Kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, a polazeći od činjeničnog stanja spisa predmeta izrazio pravno shvaćanje da su činjenice relevantne za stjecanje pravnim poslom istovjetne činjenicama relevantnim za stjecanje dosjelošću, da se o tim činjenicama raspravljalo tijekom postupka i da su se o tim činjenicama izjasnili tuženici u sporu sukladno s čl. 5. ZPP, da je jedina svrha zbog koje je podnositelj pokrenuo konkretni parnični postupak i zatražio tabularnu ispravu – uknjižba njegovog prava vlasništva, da je s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, za podnositelja to jedini način da postane knjižni vlasnik nekretnine koju je kupio, platio i posjeduje i da je to jedini oblik pravne zaštite koju traži podnositelj te da je zaključno pristup Vrhovnog suda Republike Hrvatske u okolnostima konkretnog slučaja pretjerano formalan, u kojem pravcu je ovaj sud vezan pravnim shvaćanjem Ustavnog suda izraženom u njegovoj odluci donesenoj u ovom postupku, nije osnovana revizijska tvrdnja IV- tuženika da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, odnosno u konkretnom slučaju drugostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev kada je utvrdio da je IV-tuženik dužan trpjeti da se tužitelj upiše kao suvlasnik u 975,25/1131 dijela na nekretnini opisanoj u izreci presude suda prvog stupnja.

18. Obzirom u odluci Rev-237/2018-2 od 30. listopada 2023., revizijski sud, zbog vezanosti uz prethodno navedeni prigovor prekoračenog tužbenog zahtjeva, nije posebno cijenio izneseni revizijski prigovor IV-tuženika vezan za tumačenje drugostupanjskog suda da je IV-tuženik nepošten stjecatelj, kao i navode vezane za kvalitetu posjeda tužitelja i ispunjene pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, o navedenom se valja očitovati u ovoj odluci.

19. Vezano za stajalište drugostupanjskog suda o postupanju IV-tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja odlukom br. U-III-2089/24 od 7. studenoga 2024. Ustavni sud Republike Hrvatske je naveo uz ostalo:

„Iako Zagrebačka banka d.d. tijekom ovog postupka (i drugih postupaka koji su vođeni o raznim aspektima spora među istim strankama o, u osnovi, istim spornim pitanjima, a o čemu postoji dokumentacija u spisu predmeta) tvrdi i dokazuje da u vrijeme njezinog upisa u odnosu na predmetnu nekretninu u zemljišnim knjigama nisu postojale nikakve zabilježbe, predbilježbe odnosno „plombe“ – dakle, da je stekla pravo vlasništva na temelju povjerenja u zemljišne knjige, dok izvanknjižno stanje nije bila dužna provjeravati – drugostupanjski je sud, prema ocjeni Ustavnog suda dao relevantno obrazloženje stajališta o nepostojanju dobre vjere na strani Zagrebačke banke d.d., u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja.“

20. Polazeći od odredbe čl. 73. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99 i 29/02), a prema kojem je ovaj sud vezan izraženim pravnim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenog u njegovoj ukidnoj odluci, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio je prethodno navedeni prigovor IV-tuženika neosnovanim.

21. Međutim, osnovana je revizijska tvrdnja IV-tuženika da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP prilikom ocjene da tužitelj ima kvalitetu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u roku od deset godina.

22. Naime, drugostupanjski sud izgubio je iz vida da je prilikom ocjene je li tužitelj ispunio uvjete za stjecanje vlasništva redovnom dosjelošću, potrebno da su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe (tako i Rev-1918/2010 od 20. studenoga 2013., Revx-504/2013 od 18. veljače 2014. i dr.).

23. Obzirom je tužitelj predmetnu tužbu podnio 15. prosinca 2010., a iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj u posjedu od 6. prosinca 2001. nejasan je zaključak drugostupanjskog suda o ispunjenju uvjeta za stjecanje vlasništva redovnim dosjedanjem u razdoblju od deset godina.

24. Revident također osnovano prigovara da drugostupanjski sud nije cijenio dokaz da je tužitelj pokrenuo spor protiv Republike Hrvatske, predmetnih prednika I-tužene te predmetnog II, III i IV-tuženika pod poslovnim brojem P-10444/02 u kojem je presudom od 29. rujna 2010. tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za uspostavu stanja u zemljišnoj knjizi na način da u zemljišnoj knjizi ostane zabilježba pod brojem Z- 11442/02, kao i da se naloži brisanje prava vlasništva sa imena IV-tuženika, a koja je presuda potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-10074/11 od 26. veljače 2013., kao i činjenicu pokrenutog parničnog predmetu broj P-3179/10 u kojem je tužitelj istaknuo zahtjev za utvrđenje navedene ovrhe nedopuštenom, obzirom je u ovršnom postupku pokrenutom od strane IV-tuženika protiv II-tuženice, III-tuženika i prednika I-tuženice radi predaje u posjed predmetne nekretnine 2008. pod posl. br. Ovr-2020/08, a u kojem je tužitelj izjavio prigovor treće osobe upućen na pokretanje parnice te obzirom na spor, prilikom ocjene kvalitete posjeda.

25. Kako je u prethodno navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t. 11. ZPP (jer je navedeno obrazloženje drugostupanjske presude nerazumljivo te ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati) valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u odnosu na IV-tuženika u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje istom sudu kako bi u nastavku postupka otklonio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

26. U nastavku postupka sud drugoga stupnja ponovno će odlučiti o žalbi IV-tuženika u odnosu na pobijani dio i dati jasne razloge u svojoj odluci. Novom odlukom ujedno će se odlučiti o troškovima postupka u odnosu na IV-tuženika, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.

27. U odnosu na reviziju I-tuženice protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

28. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

29. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju I- tuženice u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

30. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug