Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-370/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnik EH dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, zastupanog po Odvjetničkom društvu Župić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-182/2021-46 od 22. siječnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tužiteljeva žalba se odbija kao neosnovana, a tuženikova žalba se uvažava te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pn-182/2021-46 od 22. siječnja 2024.:

- potvrđuje u cijeloj točki II. izreke

- preinačuje u točkama I. i III. izreke i sudi se:

1. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB: 84397956623, na račun broj: HR121001005 1863000160 Državnog proračuna Republike Hrvatske model 26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19-03002304067 iznos od 386,48 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2001. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.581,80 EUR (tisuću petsto osamdeset jedan euro i osamdeset centi) u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 418,70 EUR (četiristo osamnaest eura i sedamdeset centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB: 84397956623, na račun broj: HR121001005 1863000160 Državnog proračuna Republike Hrvatske model 26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19-03002304067 iznos od 386,48 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2001. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja iznad razlike dosuđenog iznosa toč. I. izreke presude, pa do zatraženog iznosa od 1.523,78 eura, sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB: 84397956623 nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana, pa do isplate.»

2. Protiv presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj se žali protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude pod točkom II. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijani dio presude preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik se žali protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude pod točkom I. izreke i protiv dijela kojim je odlučeno o trošku postupka pod točkom III. izreke, također zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženika je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi je naveo da je njegov osiguranik IH stradao u prometnoj nesreći koja se je dogodila 26. veljače 1993., a koju je skrivio osiguranik tuženika. Zbog posljedica ozljeđivanja u toj prometnoj nesreći IH je priznato pravo na invalidsku mirovinu. U razdoblju od 1. veljače 2020. do 28. veljače 2021. je IH isplaćena mirovina u ukupnom iznosu od 28.702,30 kuna. Tužitelj taj iznos umanjuje za 50 % u kom postotku su ozljede zadobivene u prometnoj nesreći sudjelovale u priznavanju prava na invalidsku mirovinu, te za 20 % zbog doprinosa IH štetnom događaju. Stoga tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu od ukupno 11.480,92 kune. Tužitelj se poziva na Zakon o mirovinskom osiguranju kao materijalno pravo na kojem temelji svoju tražbinu.

6.1. Tuženik je osporio da bi se u ovom sporu primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju tvrdeći da treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju i koji je u stavku 1. propisivao da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, u stavku 2. je propisivao da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a u stavku 3. je propisivao da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

6.2. Prvostupanjski sud je kao materijalno pravo primijenio citiranu odredbu članka 27. ZOOP te je zaključio da bi obveza tuženika kao društva za osiguranje da tužitelju naknadi štetu postojala samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena zbog povrede na radu. Utvrđujući da li postoji ta razlika, prvostupanjski sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem.

6.3. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je u razdoblju od 1. veljače 2020. do **.**.2021. IH na ime invalidske mirovine isplaćen iznos od 28.655,93 kune. Najniža invalidska mirovina koju bi IH ostvario zbog ozljede na radu iznosila bi 35.935,60 kuna te postoji razlika u iznosu od 7.279,67 kuna.

6.4. Prvostupanjski sud je zaključio da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete upravo za navedenu razliku koju je utvrdio vještak. Stoga je iznos od 7.279,67 kuna odnosno 966,18 eura umanjen za omjer od 50 % u kom omjeru su ozljede zadobivene u prometnoj nesreći sudjelovale u priznavanju prava na invalidsku mirovinu, te za 20 % zbog doprinosa IH štetnom događaju te je na taj način utvrđeno da tužitelj trpi štetu u iznosu od 386,48 eura i prvostupanjski sud je taj iznos tužitelju dosudio, a preostali dio njegovog zahtjeva do zatraženog iznosa od 1.523,78 eura je odbio.

7. Tužitelj se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i obrazlaže svoj stav da je odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu trebalo donijeti primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelju u utuženom razdoblju nastajala šteta isplatama pojedinih iznosa invalidske mirovine IH.

7.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka, primjerice odlukama poslovni broj Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., izrazio pravno shvaćanje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a prema kojem se na odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja da tužitelju naknadi štetu primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, dakle ZOOP.

7.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva donio na temelju članka 27. ZOOP pa je zbog tog razloga tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđen je odbijajući dio prvostupanjske presude pod točkom II. izreke.

7.3. Međutim, tuženik se osnovano žali zbog toga što je prvostupanjski sud utvrdio da u smislu članka 27. stavak 3. ZOOP postoji razlika između mirovine koja se isplaćuje IH i invalidske mirovine koja bi mu bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koja predstavlja štetu na koju tužitelj ima pravo naknade. Tužitelj bi u smislu članka 27. stavak 3. ZOOP imao pravo na naknadu štete samo u slučaju ukoliko je iznos mirovine koji se isplaćuje IH veći od iznosa invalidske mirovine koja bi mu bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Samo u tom slučaju bi razlika između tih iznosa predstavljala štetu za tužitelja. Ovdje to nije slučaj jer iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je mirovina koja se isplaćuje IH manja od iznosa invalidske mirovine koja bi mu bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stoga ne postoji razlika koja bi predstavljala štetu koju tužitelj trpi i na koju bi imao pravo naknade te je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu je dosudio naknadu štete. Zbog tog razloga je dio prvostupanjske presude pod točkom I. izreke kojim je tužitelju dosuđena naknada štete preinačen na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a na način da je odbijen dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 386,48 eura sa zateznim kamatama.

7.4. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa tuženik na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a ima pravo na naknadu parničnog troška. Tuženiku pripada naknada za zastupanje na ročištima od 4. svibnja 2022., 15. rujna 2022., 2. ožujka 2023. i 7. prosinca 2023. u iznosu od 100 bodova za svako ročište na temelju Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa). Tuženiku također pripada trošak sastava podneska od 4. rujna 2023. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 100 bodova na temelju Tbr. 8.1. Tarife. Tuženiku ne pripada trošak sastava podneska od 6. rujna 2022. budući da je uz taj podnesak dostavljena sudska praksa, a što u smislu članka 155. stavak 1. ZPP- a nije bilo potrebno za vođenje parnice. Tuženiku ne pripada ni trošak sastava podneska od 2. siječnja 2023. kojim je obavijestio sud da je uplatio predujam za vještačenje jer ni taj trošak nije bio potreban u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a budući da sud i bez tog podneska dobije obavijest o uplaćenom predujmu.

7.5. Proizlazi da tuženiku za gore navedene radnje pripada ukupno 500 bodova ili 1.000,00 eura što s PDV-om daje iznos od 1.250,00 eura. Tom iznosu treba pribrojiti predujam za vještačenje u iznosu od 331,80 eura pa ukupni trošak tuženika iznosi 1.581,80 eura koliko mu je i dosuđeno. Tuženiku ne pripada zatraženi trošak pristojbe odgovora na tužbu jer mu taj trošak nije niti nastao.

7.6. Tuženik je uspio sa žalbom pa mu pripada naknada parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura što uključuje i PDV te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,20 eura ili ukupno 418,70 eura koliko mu je i dosuđeno. Koprivnica, 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić