Poslovni broj: Us I-2262/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŠF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem 14 Su-255/2012), radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi pogoršanja bolesti, bez održavanja rasprave, 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/24-01/1442, Urbroj: 522-4/1-1-1-24-2 od 3. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-562-02/24-01/1442, Urbroj: 522- 4/1-1-1-24-2 od 3. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, Zadar, Klasa: UP/I-562-01/24-01/442, Urbroj: 2198-21-01-01/5-24-2 od 16. srpnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem novog postotka oštećenja organizma i priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (dalje: HRVI) iz Domovinskog rata po osnovi psihičkih bolesti trajnih promjena osobnosti, povratnog depresivnog poremećaja i noćnih mora kao neosnovan, uz obrazloženje da ne postoji zakonska pretpostavka za primjenu tog članka budući je u ranijem postupku psihička bolest nalazom i mišljenjem vijeća viših vještaka, evidencijski broj vještačenja: 580137 od 20. 4. 2021. ocijenjena pod točkom 3. kao bolest koja se ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma odnosno oštećenje organizma nije nastalo kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

3. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika u bitnom navodi da istu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, da nalaz i mišljenje vještaka nije moglo poslužiti kao valjan dokaz za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja jer medicinska dokumentacija dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. U nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka u 2021. navodi se: "početak liječenja po psihijatru od 2017. zbog odgođenog oblika PTSP-a, postoji veliko vremensko razdoblje od završetka ratnog učešća do početka liječenja kao i mogućnost nepovoljnog djelovanja i drugih psihosocijalnih čimbenika u razdoblju nakon učešća u ratu….PTSP nije povezan sa sudjelovanjem u DR. Dakle, u konkretnom slučaju postoje medicinske odluke vještaka koje su ozbiljno dvojbene: 1. Početak liječenja po psihijatru je u velikom vremenskom odmaku od događaja ratnih trauma što ukazuje na uzroke patologije koja se ne može dovesti u svezu s ratnim traumama. Ovakav pristup nije medicinski prihvatljiv. Naime, psihička bolest, osobito kronificirani oblik PTSP-a koji rezultira komorbiditetom trajnog poremećaja osobnosti (što je bez sumnje dijagnosticirano) postoji svo vrijeme. Kasni tretman psihijatra ukazuje samo na odnos pacijenta prema bolesti. Ova činjenica je medicinski dokaziva; 2. Zaključak kako postoji mogućnost nepovoljnog djelovanja i drugih psihosocijalnih čimbenika u razdoblju nakon završetka učešća u ratu. Ovakvo dijagnosticiranje je neprihvatljivo sa stajališta psihijatrijske struke. Naime koncept postojanja mogućnosti o uzrocima bolesti može biti samo indikacija u psihoanalitičkom utvrđivanju stvarnog uzroka bolesti kao takve. Ovdje je pretpostavka o postojanju mogućnosti odlučna u donošenju Nalaza i mišljenja. Na koncu, nisu pouzdano utvrđeni nikakvi psihosocijalni čimbenici koji su uzročnici bolesti; 3. Kratki ratni put također jedan je od bitnih razloga mišljenja vještaka o nepostojanju statusa Ša. Tužitelj je od 8.9.1991. do 31.10.1991. pripadnik Samostalnog bataljona Škabrnja. E sada, nepotrebno je opisivati opće poznate činjenice (notorne činjenice) pakla [adresa]. Što je značilo za mentalno zdravlje čovjeka biti u Škabrnji i sudjelovati u borbama makar jedan jedini dan tijekom navedenog razdoblja mogu samo pretpostavljati oni koji tamo nisu bili. U konkretnom slučaju vještaci imaju stajalište kako je period ljudskog života u Škabrnji tijekom tih događanja od 58 dana nebitan za formiranje bilo kakve ratne traume. Medicinski, psihijatrijski, dovoljan je period od jednog jedinog dana. Nadalje, pobijano rješenje se osporava jer nije na zakonu utemeljeno jer je doneseno na temelju pogrešno i nepotpuno medicinski utvrđenog činjeničnog stanja. Rješenje tuženika utemeljeno je na nalazu i mišljenju Vijeća vještaka koje po medicinskoj a potom i pravnoj logici nije niti može biti utemeljeno. Iz obrazloženja tog mišljenja proizlazi da su promjene u zdravstvenom stanju tužitelja nastale uslijed razvoja odgođenog tipa PTSP bez ratne geneze. Dakle, notorna je činjenica postojanja i progresivnog razvoja psihopatologije koji dovodi do sekundarne dijagnoze F62.0 trajnog poremećaja osobnosti. Što je bit obilježja trajnog poremećaja osobnosti. Pa svakako nastup takvih promjena u zdravstvenom stanju koje su trajne i ne mogu se otkloniti nikakvim protekom vremena. Dakle, u konkretnom slučaju ovo stanje je trajno i uzrokuje invalidnost, to je nedvojbeno. Dijagnoza F62.0 nastupila je kao posljedica kroničnog dugotrajnog stanja PTSP-a. Slijedom navedenog predlaže uvažiti tužbu i osporeno rješenje staviti izvan snage, odnosno iz navoda tužbe proizlazi da traži poništenje osporenog rješenja tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom nakon iznošenja sadržaja osporenog rješenja i tužbe, citira i poziva se na odredbu članka 173. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, te navodi da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je u ranije vođenom postupku rješenjem prvostupanjskog tijela od 10. svibnja 2021. na osnovnu nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka, evidencijski broj vještačenja broj: 580137 od 20. travnja 2021., a kojim nalazom i mišljenjem je utvrđeno da se psihička bolest ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i nije posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te je odbijen sa zahtjevom za priznavanje statusa HRVI iz Domovisnkog rata. Primjenjujući navedenu odredbu Zakona, a s obzirom na činjenicu kako u ranijem postupku kod imenovanog nije utvrđeno oštećenje organizma manje od 20%, isti ne ispunjava uvjete iz članka 173. Zakona za prosljeđivanje spisa predmeta na ponovno utvrđivanje postotka oštećenja organizma. Stoga, budući da je osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito, predlaže se Sudu, bez održavanja rasprave, odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U podnesku od 14. siječnja 2025. tuženik je po opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu u bitnom naveo kako je se pridružuje navodima iz odgovora na tužbu dostavljenog od strane tuženika. U bitnom tužitelj smatra kako je činjenilno stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno radi čega rješenje tuženika nije zakonito (smatra kako se radi o kronificiranom PTSP-u). Suprotno takvom stavu tužitelja pravilno je tuženik odlučio povodom zahtjeva tužitelja jer isti ne ispunjava uvjete iz članka 173. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17, 98/19 i 84/21). Uvažavajući kako kod tužitelja nije utvrđeno oštećenje organizma manje od 20% i nije priznat status HRVI iz Domovinskog rata po rješenju koje je postalo izvršno, a kod branitelja je nastupila promjena u vezi oštećenja organizma istekom šest mjeseci od izvršnosti rješenja, može se podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Obzirom kod tužitelja nije utvrđena takva uzročno – posljedična veza između bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu, pravilno zaključuje tuženik kako zahtjev nije osnovan. Dakle, kako je pobijano rješenje pravilno i zakonito te kako istim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja to se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za slučaj da ovaj postavi sasvim određen zahtjev, a u protivnom tužbu treba odbaciti.

6. Kako je odredbom članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 36/2024, dalje: ZUS) propisano da će Sud, ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili odgovoru na tužbu izričito ne zahtjevavaju održavanje rasprave, presudom riješiti spor bez održavanja rasprave, to je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8. Prema odredbi članka 173. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21; dalje: ZHBDR) kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.

8.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20% nije priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata postane izvršno, a kod hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s oštećenjem organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata može, nakon isteka šest mjeseci od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

9. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je 27. lipnja 2024. podnio zahtjev za utvrđivanjem novog postotka oštećenja organizma i priznavanja statusa HRVI po osnovi psihičkih bolesti (trajne promjene osobnosti, povratno depresivni poremećaj i noćne more).

10. Nadalje, iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno da je tužitelju rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za povjerene poslove državne uprave, Zadar, Klasa: UP/I-562-02/20-02/597, Urbroj: 2198/1-19-02-02/3-21-6 od 10. svibnja 2021., odbijen zahtjev za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata temeljem bolesti psihe zbog neispunjenja zakonskih uvjeta (rješenje prileži spisu predmeta upravnog tijela), a koje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka (revizijskog vijeća) od 20. travnja 2021. kojim po osnovi psihičke bolesti kod tužitelja nije utvrđeno oštećenje organizma kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske s manje od 20% već su bolesti PTSP i depresija ocijenjene pod točkom 3. nalaza kao bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma, te da oštećenje organizma temeljem navedenih bolesti iznosi 0%, stalno, odnosno da bolest psihe PTSP i depresija nisu u uzročno- posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

11. Dakle, u ranijem upravnom postupku isključena je uzročno-posljedična veza između psihičke bolesti i sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

12. Stoga, polazeći od podataka spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citiranu odredbu članka 173. stavak 1. i stavak 2. ZHBDR-a, nisu ispunjene pretpostavke za utvrđivanjem novog postotka oštećenja organizma i priznavanjem statusa HRVI po osnovi psihičkih bolesti, jer tužitelju ranijim rješenjem nije bilo utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida, niti mu je rješenjem bilo utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20% i nije priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida, kako to propisuje navedena zakonska odredba. Pri tome za istaći je da je sukladno točki T 238 b Liste postotka oštećenja organizma koja je sastavni dio Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 118/2021) bolest trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP-a svrstrana pod istom točkom zajedno s bolesti PTSP među psihičke poremećaje vezane uz ratnu traumu ako se utvrdi da branitelj prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja te ukoliko se tijekom ocjene oštećenja organizma isključe druga traumatska iskustva osim onih zadobivenih za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

13. Slijedom navedenog, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

14. Tužitelj u tužbi u suštini prigovora utvrđenjima iz nalaza i mišljenja iz 2021., a na temelju kojeg je doneseno gore navedeno rješenje prvostupanjskog tijela od 10. svibnja 2021., a ocjena zakonitosti kojeg nije predmet ovog upravnog spora, pa prigovori tužitelja izneseni u tom pravcu nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

15. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je pravilno primijenjen materijalni propis.

16. Također, nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnog postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 18. veljače 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 126. u svezi čl. 131. ZUS).

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, uz povrat spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.