Poslovni broj: Us I-1646/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja Klinički bolnički centar Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1., zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tužitelja) FCE, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) FC, (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi utvrđenja prestanka svojstva osiguranika, nakon održane neposredne i javne rasprave zaključene dana 31. siječnja 2025., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„Poništava se Rješenje Središnje službe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: UP/II 140-10/23-03/03470498921, Ur. broj: 341-99-11/2-23-1953 od 23.05.2023.

Poništava se Rješenje Područne Službe u Splitu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: UP/I 140-10/23-03/03470498921, Ur. broj: 341-18-11/2- 23-19063 od 29.03.2023.

Donosi se rješenje kojom se DC iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] utvrđuje prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 04.04.2023. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene troškove postupka za pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa UP/II 140-10/23-03/03470498921, Urbroj: 341-99-11/2-23-9153 od 23. svibnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-10/23- 03/03470498921, Urbroj: 341-18-11/2-23-19063 od 29. ožujka 2023., a kojim rješenjem se DC, rođenoj **.**.1976., utvrđuje prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 13. siječnja 2023. kod poslodavca Klinički bolnički centar Split (ovdje tužitelja). Navedeno je i da to rješenje podliježe reviziji.

2.Tužitelj tužbom pobija osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično pogrešno primijenjenog prava. U tužbi se navodi da se obrazloženju prvostupanjskog rješenja navodi kako je KBC Split prijavom na osiguranje uspostavio svojstvo osiguranika za DC počevši od 06. veljače 2012. na puno radno vrijeme ali da nije nakon prestanka radnog odnosa podnio odjavu iz osiguranja za imenovanu. U drugostupanjskom pobijanom rješenju da se neosnovano navodi kako žalbeni razlozi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke jer da je radnica DC poslodavcu Kliničkom bolničkom centru Split dostavila putem prijemne pisarnice izvanredni otkaz ugovora o radu te da je poslodavac nije odjavio sa mirovinskog osiguranja a što je bio dužan učiniti. Ističe se da se radi o pogrešno utvrđenoj činjenici, koju da nije cijenilo ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo, a to je da je tužitelj podnio odjavu iz osiguranja za imenovanu kada joj je prestao radni odnos, međutim, osiguranici DC radni odnos kod tužitelja nije prestao dana 13. siječnja 2023. već tek dana 04. travnja 2023. Naime, dana 17. studenog 2022. radnica da je podnijela zahtjev za sporazumni prestanak radnog odnosa te da je Služba za upravljanje ljudskim resursima tužitelja izradila Sporazum o prekidu radnog odnosa, ali da ga je radnica naknadno odbila potpisati budući je u istom bila određena i obveza radnice da naknadi troškove specijalističkog usavršavanja i štetu u ukupnom iznosu od 11.107,60 €, a sve sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti kao i dvostrano potpisanom Ugovoru o specijalističkom usavršavanju. Dana 13. siječnja 2022. radnica da je dostavila izvanredni otkaz ugovora o radu. Tužitelj da nije mogao prihvatiti izvanredni otkaz jer radnica nije imala ni jedan naročito opravdani razlog za izvanredni otkaz, odnosno da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za isti jer da se u konkretnom slučaju nije radilo o situaciji postojanja neke osobito teška povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć. Kod izvanrednog otkaza da se radi se o tzv. trenutnom otkazivanju ugovora o radu, bez obveze poštivanja otkaznog roka, sukladno članku 116. Zakona o radu. U slučaju izvanrednog otkazivanja ugovora o radu prekluzivni rok iz članka 116. stavak 2. Zakona o radu da teče uvijek od saznanja za činjenicu na kojoj se povreda obveza iz radnog odnosa temelji. Razlozi koje je radnica navela u svojoj izjavi o izvanrednom otkazu da zasigurno nisu opravdani razlozi za izvanredni otkaz (umor i iscrpljenost, dvoje mld. djece, odlazak kolegice u starosnu mirovinu). To da su sve mogli biti razlozi koji su utjecali na donošenje odluke radnice da otkaže ugovor o radu, ali da su to sve razlozi koji su radnici bili poznati i prije. Razlozi radnikovog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu poslodavcu da su neisplata plaće radniku, spolno uznemiravanje radnika, oduzimanje dozvole za samostalan rad i dr. Radnica da je mogla redovno otkazati ugovor o radu, odraditi propisan otkazni rok i prestati s radom. Ista da je obaviještena da poslodavac ne smatra da je dala izvanredni otkaz ugovora o radu, već da ako želi prekinuti radni odnos može tražiti sporazumni prekid odnosno da može dati otkaz i odraditi otkazni rok u trajanju od mjesec dana, što da imenovana radnica nije napravila, pa da joj je poslodavac bio prisiljen otkazati ugovor o radu uz poštivanje otkaznog roka i cijele zakonom propisane procedure. Radnica da nije dala izvanredni otkaz jer su bile ispunjene zakonske pretpostavke za isti, već zato jer da je u međuvremenu 16. siječnja 2023. već počela raditi kod drugog poslodavca u Domu zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, pa da joj sigurno nije odgovaralo odrađivati otkazni rok. Ovdje da se postavlja pitanje, kako je HZMO uopće izvršio i dozvolio prijavu 16. siječnja 2023. kod novog poslodavca, a bez da ju je KBC Split odjavio ili bez da je HZMO donio rješenje kojim se utvrđuje prestanak svojstva osiguranika DC pri KBC-u Split. Ukazuje se na to da je tužitelj javna ustanova koji obavlja djelatnost od interes za RH pri tome se pozivajući na odredbe članka 13., članka 28. te članka 193. stavak 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“ 100/18, 125/19, 147/20, 119/22, 156/22, 33/23). Napominje se kako svako tumačenje i primjena prava treba imati uporište u zdravom razumu jer da u protivnom isto može imati apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinih prava, posebno kada je poslodavac javna ustanova koja je zakonom obvezana pružati kontinuirano i neprekidno zdravstvenu skrb 24 sata 365 dana u godini i kada bi se dopuštajući takvu praksu omogućilo da radnik bez postojanja zaista realnih razloga za izvanredni otkaz može dati takav otkaz, ne odraditi dana otkaznog roka odnosno da bez ikakve obveze prema poslodavcu može otkazati ugovor o radu i legalno doslovno preko noći otići iz bolnice. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi u suštini ponavlja iste navode i razloge koje je iznosio u žalbenom upravnom postupku i tijekom upravnog postupka o čemu da se osporavanim rješenjem tuženik detaljno očitovao slijedom čega da su tužbeni navodi u cijelosti neosnovani i da kao takvi ne mogu utjecati na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Nadalje tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ponavlja razloge iz obrazloženja osporavanog rješenja dodajući da je tužitelj dana 20. lipnja 2023. za DC uspostavio prijavu o promjeni tijekom osiguranja gdje je kao razlog prestanka svojstva iste naveden – izvanredni otkaz radnika (članak 116. Zakona o radu) čime da je tužitelj uspostavom odgovarajuće prijave na osiguranje potvrdio da se u matičnu evidenciju unese podatak da je DC svojstvo osiguranika p osnovi radnog odnosa kod tužitelja prestalo temeljem njezinog izvanrednog otkaza ugovora o radu. Vezano za uz tužbu dostavljene odluke o otkazu ugovora o radu kako DC tako tužitelja, tuženik ističe da pitanje dopuštenosti otkazivanja ugovora o radu tj. izvanrednog otkaza ugovora o radu DC nije upravna stvari niti prethodno pitane o kojem je tuženik trebao raspraviti. U konkretnom slučaju da se radi o radno-pravnom pitanju koje je u nadležnosti redovnog suda. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.Tužitelj u podnesku zaprimljenim kod ovoga suda dana 22. siječnja 2025. navodi kako je dana 21. siječnja 2025. zaprimio presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-3491/2024 od 22. listopada 2024. po kojoj da je tužitelj oslobođen od optužbe. Prema obrazloženju te presude u točki 25. mišljenje navedenog suda da je „da izvanredni otkaz radnice DC nije zakonit a s obzirom da iz obrazloženja istog proizlazi da ga daje zbog dugogodišnjeg nezakonitog prekovremenog rada te saznanja da se situacija na odjelu u kojem radi neće skoro promijeniti. Dakle, ne radi se o osobito važnim činjenicama za koje bi radnica saznala najkasnije 15 dana prije izvanrednog otkaza ugovora o radu, a što predstavlja subjektivni rok za izvanredno otkazivanje ugovora o radu. Kako je već rečeno, radi se o dugogodišnjim trajnim činjenicama, a koje su mogle rezultirati redovnim otkazom ugovora o radu. U naravi je radnica DC zasnovala novi radni odnos kod novog poslodavca, a što predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu…“ Točka 26. obrazloženja navedene presude da ističe kako ….“Na činjenici da je radnik našao bolje plaćeni posao ili kvalitetniji posao ne može se pronaći opravdanje za nepoštivanje otkaznog roka, odnosno izvanredno otkazivanje ugovora o radu.“ Slijedom navedenog radnica da nije imala opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju jer da nije postojala nikakva osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa ili neka druga osobito važna činjenica zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

5.Tuženik se podneskom od 28. siječnja 2025. očitovao na navedeni tužiteljev podnesak u bitnome navodeći da presuda na koju se tužitelj poziva nije relevantna i da nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom predmetu navodeći da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 23. svibnja 2023.

6.U sporu je održavanjem rasprave 31. siječnja 2024. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

7.Tužitelj je po svojoj opunomoćenici na raspravi naveo da izlaže i predlaže kao u dosadašnjem tijeku postupka te da ustraje u svom dokaznim prijedlozima.

8.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao pri odgovoru na tužbu te je predložio da se tužbeni zahtjev odbije.

9.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu elektronskim putem te istom priležećih isprava dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanjem voditeljice Službe za upravljanje ljudskim resursima OC, voditelja Odjela za radnopravne odnose CC, pročelnice Zavoda za neonatologiju DCE, predstojnika Klinke za ženske bolesti i porode prof. dr. sc. OCE te za pregledom cijele radno pravne dokumentacije dr. DC, kao suvišni držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

10.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

11.Tužitelj je zatražio ali nije popisao troškove ovog upravnog spora a tuženik ih nije zatražio ni popisao.

12.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13.Predmet ovoga spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja od 23. svibnja 2023. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, od 29. ožujka 2023. (koje tužitelj također osporava), a kojim rješenjem je DC utvrđen prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja temeljem radnog odnosa kod tužitelja, s danom 13. siječnja 2023. kod poslodavca Kliničkog bolničkog centra Split (ovdje tužitelja).

14.Iz sadržaja spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je DC dana **.**.2023. podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev da joj se utvrdi prestanak svojstva osiguranika kod tužitelja navodeći da je taj poslodavac nije odjavio iako je to bio dužan učiniti nakon što je uredno zaprimio izvanredni otkaz ugovora o radu te da joj je radni odnos s navedenim poslodavcem prestao s danom 13. siječnja 2023. a novi radni odnos da je zasnovala s danom 16. siječnja 2023. kod novog poslodavca koji da joj nije mogao isplatiti plaću jer joj prethodni poslodavac nije izvršio odjavu mirovinskog osiguranja, onemogućujući isplatu preko centraliziranog obračuna plaća. DC je uz zahtjev priložila relevantnu dokumentaciju.

15.Odredbom članka 112. točka 9. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023) propisano je da ugovor o radu prestaje otkazom.

16.Odredbom članka 104. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022 – dalje ZOMO) propisao je da Zavod obvezno vodi matičnu evidenciju o osiguranicima, poslovima iz članka 38. ovoga Zakona, korisnicima prava iz mirovinskog osiguranja te obveznicima doprinosa na način i u skladu s odredbama ovoga Zakona. Stavkom 2. Istog članka je propisano da se podaci iz stavka 1. ovoga članka evidentiraju u matičnoj evidenciji na način i u postupku koji utvrđuje Zavod općim aktom.

17.Prema odredbi članka 106. stavak 1. ZOMO Zavod je obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja.

18.Odredbom članka 108. ZOMO propisno je da su obveznici doprinosa dužni Zavodu dostavljati podatke propisane istim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama.

19.Prema odredbi članka 117. stavak 2. ZOMO svojstvo osiguranika utvrđuje Zavod na osnovi prijave osiguranja koju podnosi obveznik doprinosa.

20.Nadalje, odredbom članka 9. stavak 1. točka 1. ZOMO propisano je da su obvezno osigurani radnici, službenici i namještenici, i s njima, prema posebnim propisima, izjednačene osobe, zaposleni na državnom području Republike Hrvatske.

21.Prema odredbi članka 119. stavak 1. ZOMO osoba za koju obveznik doprinosa ne podnese prijavu, odnosno odjavu osiguranja može zahtijevati da Zavod donese rješenje o priznanju, odnosno prestanku svojstva osiguranika. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako osiguranik iz članaka 10., 11., 12. i 13. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana nastanka obveze na osiguranje ne podnese prijavu na osiguranje, Zavod će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o priznanju svojstva osiguranika. Stavkom 3. Istog članka je propisano da ako Zavod u roku od 12 mjeseci od dana nastanka obveze na osiguranje ne donese rješenje o priznanju svojstva osiguranika, svojstvo osiguranika priznaje se s datumom donošenja rješenja Zavoda.

22.Odredbom članka 121. ZOMO propisano je da osiguraniku prestaje svojstvo osiguranika prestankom okolnosti na temelju kojih je stekao svojstvo osiguranika, a osiguraniku iz članaka 11., 11.a i 13. ovoga Zakona i u slučaju stjecanja prava na mirovinu.

23.Prema odredbi članka 6. točka 1. Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (Narodne novine, broj 159/13, 22/15, 57/15, 125/15, 19/17 22/19, 145/20 151/22 – dalje Pravilnik) prijava o početku osiguranja podnosi se na tiskanici M-1P, a prema točki 3. članka 6. Pravilnika propisano prijava o prestanku osiguranja podnosi se na tiskanici M-2P.

24.Odredbom članka 7. stavak 1. Pravilnika propisano je da prijave za vođenje matične evidencije iz članka 6. istog Pravilnika Zavodu uspostavljaju obveznici doprinosa – pravne i fizičke osobe.

25.Odredbom 10. Pravilnika propisano je da su za točnost podataka dostavljenih i preuzetih u Zavodu za potrebe vođenja matične evidencije odgovorne osobe iz čl. 7. st. 1. ovog Pravilnika.

26.Odredbom članka 14. stavak 1. Pravilnika propisano je da su obveznici iz članka 7. stavka 1. istog Pravilnika dužni uspostavljati prijave u elektroničkom obliku (u daljnjem tekstu: e-prijava) ako su obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa po osnovi rada za više od tri osiguranika.

27.Odredbom članka 15. točka 1. i 2. Pravilnika propisano je da se izrada elektroničke prijave o početku i prijave o prestanu osiguranja omogućava na obrascu e M-1P, odnosno na obrascu e M-2P.

28.Iz sadržaja spisa te obrazloženja osporavanih rješenja u bitnome proizlazi da temeljem dokumentacije u spisu te uvidom u matičnu evidenciju utvrđeno da je za DC evidentirano svojstvo osiguranika kod tužitelja s danom 06. veljače 2012. temeljem radnog odnosa u punom radnom vremenu; da je DC putem prijamne pisarnice tužitelja dana 13. siječnja 2023. istome dostavila odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. siječnja 2023. kojim izvanredno otkazuje ugovor o radu od 10. siječnja 2019. s danom 13. siječnja 2023.; da je za istu evidentiran podatak o početku osiguranja s danom 16. siječnja 2023. temeljem radnog odnosa kod drugog poslodavca na puno radno vrijeme; da je prvostupanjsko tijelo zamolnicom od 23. veljače 2023. pozvalo tužitelja da za DC provede elektronsku odjavu (Tiskanica eM-2P); da tužitelj i pored toga DC nije odjavio sa mirovinskog osiguranja, iz razloga, kako to navodi u svom očitovanju od 06. ožujka 2023., što je DC i dalje kod njega u radnom odnosu jer izvanredni otkaz ugovora o radu koji im je ista dostavila dana 13. siječnja 2023. ne može smatrati izvanrednim otkazom jer da za to nije postojao opravdani razlog odnosno osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa, te je ujedno, odgovarajući na požurnicu prvostupanjskog tijela od 15. ožujka 2023., podneskom od 21. ožujka 2024. (zaprimljen kod prvostupanjskog tijela 24. ožujka 2023.) izvijestio prvostupanjsko tijelo kako je DC dobila otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja te da je ista trenutno na otkaznom roku u trajanju od 1 mjesec i tjedan dana.

29.Sve navedeno tužitelj ne osporava već, kako tijekom upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu, tako i u tužbi i tijekom ovog spora navodi da DC radni odnos nije prestao 13. siječnja 2023., kada mu je ista dostavila izvanredni otkaz ugovora o radu, već 04. travnja 2023. kada joj je ugovor o radu prestao temeljem redovitog otkaza zbog skrivljenog ponašanja.

30.Ujedno se tužitelj poziva na presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-3491/2023-9 od 22. studenog 2024. Tom presudom su tužitelj i ravnatelj istoga, po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, oslobođeni od prekršajne odgovornosti iz odredbe članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

31.Međutim, navodi tužitelja te navedena presuda nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari. Ovo stoga što predmet ovog upravnog spora nije prekršajna odgovornost tužitelja već ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja. Jednako tako predmet ovog upravnog spora nisu ni prava i obveze iz radnog odnosa, o kojima tužitelj govori u tužbi, odnosno dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu jer to nije upravna stvar već to može biti predmet radnog spora pred nadležnim općinskim sudom. Nadalje, tužitelj za svoje tvrdnje da je za DC podnio prijavu odjave osiguranja 04. travnja 2023. nije dostavio relevantne dokaze. Štoviše, isti nije osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu da je dana 20. lipnja 2023. za DC uspostavio prijavu o promjeni tijekom osiguranja te da je kao razlog naveden izvanredni otkaz radnika (članak 116. Zakona o radu).

32.Polazeći od citirane odredbe članka 112. točka 9. Zakona o radu, citiranih odredbi ZOMO i Pravilnika te svih prednjih utvrđenja, a posebno od činjenice da je u konkretnom slučaju radni odnos DC prestao izvanrednim otkazom ugovora o radu s danom 13. siječnja 2023., da nije sporno da tužitelj za istu sukladno odredbi članka 112. stavak 1. točka 3. ZOMO nije uspostavo prijavu o prestanku osiguranja, iako je to bio dužan, to je prvostupanjsko tijelo, po ocjeni ovoga suda, pravilno postupilo kad je rješenjem od 29. ožujka 2023. utvrdilo da je DC prestalo svojstvo osiguranika s danom 13. siječnja 2024. (članak 119. stavak 1. ZOMO) te je tuženik pravilno postupio kada je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio žalbu tužitelja na navedeno prvostupanjsko rješenje, jer su prestale okolnosti na temelju koje je imala priznato svojstvo osiguranika (članak 121. ZOMO i članak 7. stavak 1. Pravilnika) a to je u konkretnom slučaju na temelju radnog odnosa kod tužitelja.

33.Uzevši u obzir sve izloženo ovaj sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaze predložene po tužitelju i to saslušanjem voditeljice Službe za upravljanje ljudskim resursima, OC, voditelja Odjela za radnopravne odnose CC, pročelnice Zavoda za neonatologiju DCE, predstojnika Klinke za ženske bolesti i porode prof. dr. sc. OCE te vršiti uvid u radnopravnu dokumentaciju dr. DC, pa su navedeni dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni.

34.Tuženik i prvostupanjsko tijelo su, uzevši u obzir sve navedeno, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari. Navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovoga suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

35.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz člana 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Slijedom svega navedenog je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 18. veljače 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.

Na znanje:

DC, [adresa].