Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-630/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća te Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i kao člana vijeća i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja osobe s duševnim smetnjama HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici po službenoj dužnosti Korani Ferdelja, odvjetnici u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1- 36/2025-8 od 6. veljače 2025. godine, ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj R1-36/2025-13 od 12. veljače 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025. godine, istog dana

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba prisilno smještene osobe HP kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-36/2025-8 od 6. veljače 2025. godine, ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj R1-36/2025-13 od 12. veljače 2025. godine.

II Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Zagrebu da punomoćnici po službenoj dužnosti prisilno smještene osobe Korani Ferdelji, odvjetnici iz Zagreba, isplati iz proračunskih sredstava na žiro račun te odvjetnice na ime naknade za sastav žalbe, iznos od 156,25 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Produžuje se prisilni smještaj HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.1996., s prebivalištem u [adresa], u Klinici za psihijatriju Vrapče, u trajanju do 60 (šezdeset) dana, počevši od 6. veljače 2025."

2. Protiv ovog rješenja žali se prisilno smještena osoba, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi čl. 34. st. 8. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine broj 76/14 – dalje: ZZODS) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja nije počinio onu bitnu povredu odredaba postupka na koju ukazuje žalba jer je pobijana odluka u svemu sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud prvog stupnja u bitnom utvrđuje slijedeće:

"Klinika za psihijatriju Vrapče u Zagrebu je prijedlogom zaprimljenim 4. veljače 2025. ovom sudu predložila donijeti rješenje o produženju prisilnog smještaja HP.

Nadalje se navodi da kod pacijenta liječnici Klinike provode adekvatno liječenje za njegovo stanje (lijekovi i psihosuport) no terapijski učinci su vrlo spori, te još uvijek izostaju gotovo ikakav uvid i kritičnost prema svom stanju Iako su simptomi vrlo skromno ublaženi (nešto je manje dezorganiziranog ponašanja, bazično nešto manje uznemiren), i dalje je pacijent pod uplivom mnoštva sumanutosti, od izrazito religijskih do ideja odnosa, generalne paranoidnosti spram okoline, a formom mišljenja je dekoncentriran i povremeno disociran. Liječnici Klinike su mišljenja da nije došlo do dovoljnog pomaka koji bi omogućio prelazak na ambulantni tip liječenja, već da je pacijentu potrebno daljnje bolničko liječenje u sigurnim i kontroliranim uvjetima na koje on i dalje ne pristaje. Neliječenjem ozbiljno ugrožava svoje zdravlje i sigurnost, a mogao bi biti ugrožavajući i za okolinu. S obzirom na to, liječnici Klinike smatraju opravdanim pokrenuti postupak produljenja prisilnog smještaja. Sukladno odredbi članka 37. stavka 2. ZZODS, a na prijedlog punomoćnika prisilno smještene osobe, sud je proveo medicinsko vještačenje po neovisnom sudskom vještaku dr. sc. Strahimiru Sučiću, spec. psihijatru koji je svoj pisani nalaz i mišljenje dostavio sudu 5. veljače 2025.

Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr.sc. Strahimira Sučića, spec. psihijatra, sud u cijelosti prihvatio jer je isti izrađen u skladu s pravilima medicinske struke i dostignućima medicinske znanosti. Nalaz i mišljenje je vještak detaljno obrazložio, a za svoje mišljenje je dao jasne i uvjerljive razloge, koje je obrazložio u usmenom očitovanju na raspravi. Vještak, dr. sc. Strahimir Sučić, je zaključilo kako HP boluje od akutnog psihotičnog poremećaja sa simptomima shizofrenije (F23.2), a što je teža duševna smetnja, zbog koje on ozbiljno i izravno ugrožava osobnu sigurnost i zdravlje, ali i sigurnost i zdravlje osoba oko sebe, kao i da je potrebno i nadalje provoditi njegovo prisilno bolničko liječenje u trajanju do 60 (šezdeset) dana. Razmatrajući činjenično stanje utvrđeno tijekom provedenog postupka, posebno liječničku dokumentaciju prisilno smještene osobe iz koje je razvidno da prisilno smještena osoba boluje od akutnog psihotičnog poremećaja sa simptomima shizofrenije (F23.2), imajući u vidu činjenice utvrđene prilikom saslušanja prisilno smještene osobe koja je nekritična prema svome stanju, kao i činjenice utvrđene temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. sc. Strahimira Sučića, spec. psihijatra, te temeljem njegovog usmenog očitovanja, sud je tako ocijenio potrebnim i nadalje provođenje psihijatrijskog liječenja HP u bolnici u trajanju do 60 (šezdeset) dana te da su ispunjene pretpostavke za produženje prisilnog smještaja HP u psihijatrijsku ustanovu propisane odredbom članka 27. ZZODS.

Naime, s obzirom na to da je utvrđeno da je prisilno smještena osoba HP osoba s težim duševnim smetnjama, koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava svoje zdravlje i sigurnost, ali i zdravlje i sigurnost osoba iz neposredne okoline, istom je i nadalje potrebna psihijatrijska pomoć, te psihijatrijsko liječenje u ustanovi i to u trajanju do 60 (šezdeset) dana. Za sada ne postoji mogućnost njegovog ambulantnog liječenja."

6. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

7. Žalitelj u žalbi ni ne pobija utvrđenje prvostupanjskog suda, a koje proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, da boluje od teže duševne smetnje čime je ispunjen jedan od kumulativno traženih uvjeta iz čl. 27. ZZODS.

8. U odnosu na drugi kumulativno traženi uvjet, a to je da žalitelj zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava svoje zdravlje i sigurnost, iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da tijekom prethodnog liječenja žalitelja nisu uklonjene one opasnosti, koje zbog duševnih smetnji žalitelja predstavljaju ozbiljnu i izravnu ugrozu njegovog zdravlja.

9. Naime, kao što je to sudski vještak naveo kod žalitelja se manifestira dezorganizirano i auto-agresivno ponašanje uz suicidalne tendencije, uz niz sumanutih ideja i halucinacija s tim da je i sklon samoozljeđivanju, a što sve proizlazi iz njegovog psihopatološkog proživljavanja, kod žalitelja potpuno izostaje uvid u bolest i potrebu njegovog liječenja te dosadašnje liječenje u bolničkim uvjetima nije polučilo zadovoljavajuće rezultate pa slijedom toga nisu zadovoljeni uvjeti za nastavak liječenja u ambulantnim uvjetima te da je potreban nastavak bolničkog liječenja u daljnjem trajanju od 60 dana.

10. Dakle, uzimajući u obzir takvo mišljenje vještaka te dovodeći ga u vezu sa suicidalnim tendencijama kod žalitelja te sklonosti samoozljeđivanju, koji i dalje postoje nakon prethodno provedenog liječenja, za zaključiti je da i dalje postoje uvjeti i okolnosti iz čl. 27. ZZODS zbog kojih treba produžiti prisilni smještaj.

11. Dakle, potrebno je produžiti prisilni smještaj sve dok se žaliteljevo destabilizirano psihičko stanje ne stabilizira i time otklone posljedice takvog stanja koje se manifestiraju u ugrožavanju vlastitoga zdravlja te dok žalitelj ne postane svjestan svoje bolesti i potrebe liječenja.

12. Pritom ovaj sud smatra da prisilni smještaj osobe predstavlja ozbiljnu mjeru kojom se narušavaju temeljna ljudska prava, te je ta mjera opravdana samo ukoliko su se druge blaže mjere razmotrile i pokazale nedostatnim za zaštitu žalitelja kao pojedinca.

13. Međutim, uzimajući u obzir navedene okolnosti, te cijeneći mišljenje vještaka da nisu zadovoljeni uvjeti za nastavak liječenja u ambulantnim uvjetima, kao i uzimajući u obzir da je žalitelj nekritičan prema svojoj bolesti i potrebi liječenja, i ovaj sud je mišljenja da liječenje u ambulantnim okolnostima još uvijek nije moguće.

14. Također, valja reći da sukladno čl. 47. st. 1. ZZODS, prisilno smještena osoba može se otpustiti iz psihijatrijske ustanove i prije isteka vremena za koje je određen prisilni smještaj, ako se utvrdi da su prestali razlozi za prisilni smještaj iz čl. 27. tog zakona, a takvu odluku s obrazloženjem o prijevremenom otpustu prisilno smještene osobe donosi voditelj odjela.

15. Zbog navedenog, a temeljem čl. 43. st. 3. ZZODS odlučeno je kao u izreci (točka I).

16. Odluka o trošku postupka koji se odnosi na trošak sastava žalbe punomoćnika po služenoj dužnosti žalitelja temelji se na odredbi čl. 5., 15. i 35. ZZODS a u vezi Tbr. 18. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 – dalje Tarifa) pa je stoga odlučeno kao pod toč. II. izreke.

U Zagrebu, 18. veljače 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić