Poslovni broj: Pn- 334/2019-91

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja mlt. VA OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i z.z. JA, obje zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Drnasin i Željko Drnasin, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Rijeka, Osječka 46, OIB 52848403362, zastupani po punomoćniku Slavku Baotić, odvjetniku iz Županje, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Marka Drnasin i punomoćnika tuženika odvjetnika Slavka Baotić, 8. siječnja 2025. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Rijeka, Osječka 46, OIB 52848403362, da isplati tužiteljici VA OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 5.515,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe tj od 18. 3. 2019. prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

te na ime imovinske štete iznos od 412,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja tj. od 18.2.2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.987,57 eura, sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.499,09 eura, tužiteljica se odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da se dana 11.10. 2017. dogodila prometna nesreća u kojoj je kao pješak pretrpjela teške tjelesne ozljede opasne po život. Dalje navodi da je prometnu nesreću prouzrokovala ČA koja je upravljala osobnim automobilom reg. oznake i broja [registarska oznaka] a, a koje vozilo je osigurano kod tuženika. Stoga u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica predlaže sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženika da joj isplati pravičnu novčanu naknadu i to za pretrpljene fizičke boli iznos od 1.546,86 eura, za pretrpljeni strah iznos od 2.321,31 eura, za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti iznos od 1.493,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 4.379,00 eura, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 686,80 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim nastanka štetnog događaja i nastanka štete, međutim tuženik osporava svoju odgovornost, navodeći da njegova osiguranica nije niti na jedan način doprinijela štetnom događaju, također smatra da je zahtjev previsoko postavljen, to predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu, Medicinsku dokumentaciju, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka PA saslušanog na ročištu od 2.7.19., pročitan je iskaz svjedoka NA, saslušane na ročištu od 27.9.19., kod Općinskog suda u Dubrovniku SS Korčula, pročitan je zapisnik Općinskog sudu u Dubrovniku SS Korčula o rekonstrukciji prometne nezgode od 2.2.2022., izvršne je uvid u fotogrtafski elaborat i skicu lica mjesta, izveden je dokaz prometnim vještačnjem po vještaku Ivici Hrdalo, pročitano je očitovanje prometnog vještaka na primjedbe tuženik, izveden je dokaz novim prometnim vještačenjem po vještaku Borisu Maletić, te se isti očitovao na primjedbe tužiteljice, te je izveden dokaz saslušanjem vještaka Maletić na ročištu od 27. 9. 23. , izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice na ročištu od 7. 5. 2024., izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Anti Blažanović te je isti dao usmeno obrazloženja nalaza na ročištu od 8. 1. 2025.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8 Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, dalje ZPP-a).

5. Nesporna je pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja.

6. Sporna je odgovornost kao i visina zahtjeva za naknadu štete.

7. Glede odgovornosti za nastanak štetnog događaja izveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Ivici Hrdalo uz rekonstrukciju prometne nesreće, prometno vještačenje o vještaku Borisu Maletić, prometno vještačenje po vještaku Draženu Jeđud, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka PA, osiguranika tuženika NA te tužiteljice.

7.1. Iz iskaza svjedoka PA, saslušanog na ročištu od 2. 7. 2019. proistječe da poznaje FA obzirom je ista njegova daljnja rođaka, da je negdje u listopadu 2017. iza 13,00 sati obavljao neki posao ispred svoje kuće i u daljini vidio djecu kako se igraju, da je u jednom trenutku pogledao i uočio da je jedno dijete krenulo prema jednom parkingu koji je bio iza kuće, a da je iz suprotnog smjera dolazilo jedno vozilo, da je nastavio svoj posao i nedugo potom začuo sam udarac, da je pogledao, i ostao s zatečen i u šoku, da je čuo kako je dijete plakalo, a nalazilo iza auta, da je ubrzo potom sišla majka od djeteta i došla do djeteta. Nadalje je izjavio da na tom dijelu gdje se dogodila nezgoda, postoji samo cesta, nema staze, a da se čošak kuće prema kojoj se kretalo dijete nalazi skroz na rubu ceste, da je preglednost na tom dijelu ceste dobra, no da taj rub kuće malo zaklanja dobru vidljivost, da je vidio da je vozačica automobila izašla van, i da je bila u šoku, da mu je poznato da se vozačica zove ČA, da je ona iz istog mjesta iz kojeg je i on. Izjavio je da se djevojčica kretala uz kućicu pokraj ceste, i to s lijeve strane ceste gledano iz smjera kretanja djevojčice, a da njoj iz suprotnog smjera dolazio automobil, a koji ju je u konačnici i udario. Također je izjavo da je djevojčica hodala pješke, da nije imala namjeru ići preko ceste, već se kretala uz cestu i to uz lijevu stranu gledano iz njenog smjera, a gledano iz smjera vozača, djevojčica se kretala desnom stranom, da on ne može procijeniti kojom se brzinom automobil kretao, a da kočenje koje je izvršio automobil nije bilo žestoko.

7.2. Svjedok i osiguranik tuženika ČA u danom iskazu navodi da je upravljala osobnim automobilom, da se radilo o Golfu 4 karavan, da se predmetnog događaja jako dobro sjećam, te da može potvrditi da se isti dogodio u mjesecu listopadu 2017. i to negdje oko 13,30, da je tom prilikom iz svoje kuće krenula na posao, a sama nezgoda da se dogodila u gradu Korčuli i to u njegovom predgrađu prema mjestu Lumbarda točno iznad restorana Maslina, da je u tom području formirano relativno novo naselje koje je dosta gusto naseljeno, a sama nezgoda dogodila se na ravnom dijelu ulice pri čemu se ona kretala iz smjera zapada prema istoku, te napominje da se radi o sporednoj ulici. Nadalje je izjavila da su u naselju mnoge kuće izgrađene odmah uz samu cestu, da im je svima poznato kako u kućama živi zapravo puno djece, pa svi tud voze oprezno pa da je tako ona vozila jako oprezno, da ne može precizno reći kojom brzinom, ali da pretpostavlja da se kretala brzinom između 10 i 15 km/h, te ističe da se zaustavila odmah i to bez ikakvih tragova kočenja, pa brzina automobila nije mogla biti velika. Nadalje navodi da je upravljajući automobilom došla ispred zgrade VA, a ispred koje postoji i jedna mala kamena kućica kao i parkiralište za aute, da je tom prilikom primijetila dva dječaka koji su se igrali ispred kuće, a kada je već prošla ranije opisanu kamenu kućicu da je čula udarac u zadnji desni dio automobila, da je tada pomislila da su je djeca slučajno pogodila loptom ili možda nekom drugom igračkom, međutim kada je začula jauk odmah je zaustavila automobil i izašla iz njega te vidjela jednu djevojčicu kako sjedi na podu, a da se radilo o VA, da je VA zadobila otvoreni prijelom noge, da nije sigurna koje, ali da mislim da se radilo o desnoj, da joj je odmah pružila pomoć, te obavijestila sam njezinu rodbinu, koji su potom pozvali hitnu pomoć. Ističe da neposredno prije događaja VA nije niti vidjela, pa da samo može pretpostaviti da je ista istrčala iz kamene kućice ili pak iza nje, u želji da se pridruži djeci u igri, da ne zna da li je istrčala ili izašla i da li je to bilo pod kutom od 90 stupnjeva ili ukoso, jer ju nije vidjela, da misli da VA kod sebe nije imala romobil niti bicikl, da je prilikom ovog događaja netko od prisutnih pomaknuo njezin automobil a sve kako bi mogla pristupiti kola hitne pomoći, a ujedno navodi da je policija obavila i alko test koji je bio negativan, da misli da je u tom trenutku u svom dvorištu bio susjed imenom GA čijeg se prezimena ne može sjetiti, a koji je u tom trenutku radio s motornom pilom. Nadalje je izjavila da se u trenutku udara zadnji desni dio automobila nalazio od ruba ceste između 80 i 110 centimetara, da se kuća koju obitelj tužiteljice koristi za stanovanje od same ceste udaljena od oko 5 ili 6 metara, da se protiv nje kao vozača automobila nije vodio niti je je pokrenut postupak protiv nje, da ne može precizirati u koji točno dio automobila je dijete udarilo, ali da može reći da na automobilu nije bilo vidljivih tragova, da ona pretpostavljam da je dijete udarilo u zadnji desni kotač, i to iz razloga što je bio otvoreni prijelom noge, pa mislim da je noga mogla zapeti ili u naplatku automobila ili između kotača i blatobrana.

7.3.Tužiteljica saslušana na ročištu od 7. svibnja 2024. izjavila je da je tog dana kada se dogodila prometna nezgoda išla u školu, da je bila učenica prvog razreda osnovne škole, da se kretala uz kamenu kućicu, kako se uobičajeno tom cestom kreću svi pješaci, da je primijetila da dolazi automobil, da je dolazio prema njoj i da se maknula skroz uz kamenu kućicu, da bi automobil mogao proći s obzirom da se radi o uskoj cesti, međutim da ju je taj automobil zahvatio retrovizorom tako da je pregrizla jezik, a pri tome i pala i kada je pala da je automobil zadnjim točkom prešao preko njezine noge. Nadalje je izjavila da ne zna na kojoj udaljenosti se nalazi zgrada u kojoj stanuje od mjesta događaj ispred kamen kućice, ali da nije daleko, s tim da ističe da ta kamena kučica danas više ne postoji, da se na tom mjestu sada nalazi park, da se iza te kućice nalazio s parking gdje sam je ona trebala doći da bi je strina odvezla u školu, da se kretala uz kamenu kućicu iza koje se nalazio parking na koji sam se uputila, tako da nije imala namjeru niti potrebu prelaziti cestu, nego sam se samo kretala uz rub kolnika, da do navedenog parkinga prema kojem se kretala ne postoji drugi put, nego taj put koji se ona kretala.

7.4.Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Ivice Hrdalo, proistječe da nakon što je pomno proučio spis i nazočio očevidu 2. 3. 2022. daje sljedeće mišljenje:

- da je u Otpusnom pismu (l.s. 12 – 334/19) je navedeno da je „dijete zaprimljeno u žurnom prijamnu,11.10.2017. zbog otvorenog prijeloma lijeve potkoljenice kojeg je zadobila u prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovala kao pješak oboren od strane automobila.“

- da iz činjenice da je na kolniku, 60-ak cm od južnog ruba ceste, pronađen trag krvi (oznaka „1“ na Situacijskom planu) neposredno nakon prolaska osobnog vozila VW Golf (DU229GI) nedvojbeno se može zaključiti da je do prijeloma lijeve potkoljenice tužiteljice došlo zbog kontakta s tim vozilom.

- da je u Zapisniku o očevidu j navedeno da nisu pronađeni tragovi kočenja niti su pronađena oštećenja na vozilu pa tehničkim putem nije moguće izračunati ili procijeniti brzinu vozila.

- da u Zapisniku o očevidu je navedeno da na vozilu nisu bila vidljiva nikakva oštećenja niti su pronađeni tragovi krvi pa tehničkim putem nije moguće odrediti koji dio vozila je bio u kontaktu s lijevom potkoljenicom tužiteljice.

U dodatnom očitovanju a na primjedbe tuženika vještak se podneskom od 12.

8. 2022. očitovao da u cijelosti ostajem pri navodima iz Nalaza i mišljenja od 20. lipnja 2022. godine jer na temelju podataka iz spisa, tehničkim putem nije moguće izračunati više od toga, da iz dosadašnjeg iskustva zna da bi vještak medicinske struke mogao odrediti brzinu vozila pri kojoj dolazi do otvorenog prijeloma potkoljenice djeteta .

7.5.Na prijedlog stranka sud je rješenjem od 10.10.2022. odredio izvođenja dokaza novim prometnim vještačenjem koje je provedeno po vještaku Borisu Maletić. Vještak Boris Maletić u nalazu i mišljenju navodi da se predmetna nezgoda prema dokumentacija koja postoji u spisu dogodila 11.01. 2017. oko 13,40 na kolniku nerazvrstane ceste ispred kbr. Žrnovo 1295B, da je u nezgodi sudjelovala vozačica osobnog automobila marke "VW Golf" ČA i tužiteljica, tada u dobi od 7 godina. Nadalje navodi da se neposredno pred nastanak nezgode osobni automobil kretao iz smjera istoka u smjeru zapada i prolaskom pored kamene kučice dolazi do kontakta automobila i tužiteljice, da je kontakt ostvaren u predjelu desne strane automobila, od srednjeg prema stražnjem dijelu, da točno mjesto nije moguće utvrditi obzirom da na automobilu nisu zabilježeni tragovi oštećenja, da je pješakinja u kontaktu s vozilom zadobila teške ozljede i to prijelom lijeve potkoljenice i prijelom jezične kosti. Nadalje vještak navodi da brzina kretanja sudionika uzimajući u obzir izostanka tragova kočenja , kratku udaljenost od mjesta kontakta to zaustavljanja , zatim težinu tjelesnih ozljeda tužiteljica, proizlazi kako se osobnim automobil kretao brzinom koja je bula u rasponu od 30 do 40km/h, dok se pješakinja kretala brzinom između 5,0 i 7,2 km/h. Vještak je mišljenja da nije bilo mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode budući da je od stupanja na kolnik do dolska tužiteljice u sudarni položaj ista trebala prijeći 0,35 m, dok je samo vrijeme reagiranja vozačice na uočenu opasnost 0,8 sekundi, da je tužiteljici vidik zaklanjala kamena kućica, da je tek dolaskom na udaljenost manju od 0,8 m pješakinja imala potpunu preglednost u smjeru odakle je dolazio automobil, da je bez zaustavljanja ili smanjenja brzine pješakinje kontakt bio neizbježan, jer je prelazak udaljenosti trajao jednako koliko je vremena trebalo vozačici da uopće reagira kočenjem na opasnost. Prema vještaku, a iz pozicije vozačice, postojala je mogućnost uočavanja pješakinje na udaljenosti od 0,8 m i manjoj od desnog ruba kolnika, a kako je kretanje pješakinje bilo okomito na smjer kretanja automobila i brzinom koja nije omogućavala niti dovoljno vremena za reakciju vozačice, a posebno za izbjegavanje nezgode, vozačica nije mogla spriječiti nastanak nezgode. Nadalje u vještak navodi da je za udaljenost pješakinje od 0,8m do 1.25, od desnog ruba kolnika, vozačica imala mogućnost uočavanja pješakinje po uvjetom da se automobil nalazio na udaljenosti manjoj od oko 9,0m od mjesta kontakta, no da u tim okolnostima također nije bilo dovoljno vremena za reakciju vozačice i izbjegavanja kontakta, da za sve udaljenosti pješakinje preko 1,25m od desnog ruba kolnika, vozačica nije imala mogućnost uočiti pješakinju koja je nalazila iza kamene kuće.

Tužiteljica je podneskom od 17. 3. 2023. zatražila da se vještak dopunski očituje o tome da li je osiguranik tuženika u konkretnoj situaciji morao voziti prilagođenom brzinom, kada je cesta dosta uska i kada su se djeca igrala na cesti. U podneskom od 21. 3. 2023. vještak se očitovao da je iz vještačenja vidljivo kako je širina kolnika na mjestu nezgode iznosila 3,70 metara, te kako je brzina kretanja prometnim propisom ograničena na 50 km/h, da je brzina kretanja osobnog automobila u trenutku nastanka nezgode utvrđena u rasponu između 30 i 40 km/h, dok je brzina pješakinje bila između 5,0 i 7,2 km/h, da okolnosti u kojima se dogodila prometna nezgoda prema podacima iz sudskog spisa ukazuju na kretanje osobnog automobila cestom koja se pruža u naselju, s asfaltnim kolnikom za kretanje u oba smjera, bez nogostupa, sa obje strane kolnika nadovezuju se ograde obiteljskih imanja, obiteljske kuće ili dvorišta obiteljskih kuća. Vještak navodi da je vozačica osobnog automobila izjavila kako su se ispred obiteljske kuće kbr. 1295B igrala dva dječaka, dakle na prostoru dvorišta obiteljske kuće koje se nalazi ispred kamene kućice gledano iz smjera dolaska automobila, dakle, dječaci su se igrali u dvorištu obiteljske kuće, a ne kako se navodi u podnesku da su se djeca igrala na cesti, dok se u isto vrijeme djevojčica VA nalazila izvan vidnog polja vozačice automobila, iza kamene kućice. Vještak navodi da je u ovakvim okolnostima brzina kretanja osobnog automobila bila prilagođena uvjetima na kolniku, da činjenica kako se kamena kućica nalazila svojim sjeveroistočnim kutom na udaljenosti 0,8 m od ruba kolnika, te je svaki nailazak pješaka iz prostora iza kućice predstavljao moguću opasnost u slučaju stupanja pješaka na kolnik. S tim da navodi da, ipak, u situaciji kada se pješak uključuje na kolnik i prelazi udaljenost od 0,35 metara do mjesta kontakta, čak niti kretanje osobnog automobila minimalnom brzinom ne bi spriječilo nastanak prometne nezgode budući da vozaču samo za reagiranje na uočenu opasnost treba oko 0,8 sekundi za koje vrijeme se već nalazi u sudarnom položaju i nema tehničku mogućnost izbjeći nastanak prometne nezgode.

Podneskom od 24. 3. 2023. tužiteljica zahtjeva da vještak „dobro prouči pojam prilagođene brzine i da da svoj nalaz koji je u skladu sa propisima. Vještak u svom očitovanju navodi da punomoćnik tumači pojam prilagođene vožnje u odnosu na prepreku na kolniku i iznosi dužnosti vozača, no kako je u vještačenju utvrđeno, u konkretnoj prometnoj nezgodi prepreka odnosno pješakinja VA nije se nalazila na kolniku, nije se kretala niti uz rub kolnika već je u sudarni položaj došla iz položaja koji se nalazio iza kamene kućice krećući se od juga prema sjeveru što je i naznačeno u situacijskom planu, te je takvim kretanjem od stupanja na kolnik do dolaska u sudarni položaj prešla 0,35 metara u vremenu koje maksimalno iznosi 0,35 sekundi. Kontakt između pješakinje i vozila ostvaren je desnom bočnom stranom vozila od sredine prema stražnjem dijelu vozila, što znači da je vozilo u trenutku stupanja pješakinje na kolnik već zauzelo takav položaj na kolniku da udar djevojčice u vozilo nije bilo moguće izbjeći, udar se u ovakvim okolnostima mogao izbjeći jedino zaustavljanjem djevojčice prije dolaska u sudarni položaj. Vještak navodi da pojam prilagođene vožnje prema punomoćniku u ovakvim okolnostima značio bi brzine kretanja vozila koje ne bi prelazile brzinu kretanja pješaka, no čak i u takvim okolnostima došlo bi do nezgode jer se pješakinja prije stupanja na kolnik nije uvjerila da to može izvršiti na siguran način i na način da ne ometa kretanje vozila te je stupanjem na kolnik udarila u bočni dio vozila koje se nalazilo upravo ispred nje. Kretanje vozila u predmetnim okolnostima minimalnim brzinama ili brzinom koja je jednaka brzini kretanja pješaka, ili pak zaustavljanje vozila a u cilju da bi se izbjegao udar vozila u pješaka značilo bi potpuno usporavanje prometnog toka i gubitak funkcije prometovanja, što jednostavno nije životno niti logično i ne predstavlja normalan tijek odvijanja prometa, a u konačnici bi postupanje po ovom principu značilo i ukidanje prometa motornim vozilima iz svih naseljenih mjesta.

Vještak stoga navodi da u cijelosti ostaje kod ranije danog nalaza i mišljenja. Vještak Boris Maletić saslušan je usmeno na ročištu od 27. 9. 2023, te izjavio da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja i očitovanja koja je dostavio, da je nalaz i mišljenje, kao i očitovanja sačinio na temelju zapisnika o očevidu te situacijskog plana koji prileži u spisu, kao i fotoelaborata. Nadalje je izjavio da osiguranik tuženika nije imao tehničkih mogućnosti izbjeći prometnu nezgodu, da se isti kretao brzinom u rasponu od 30 do 40 km/h, a dozvoljena brzina je bila 50 km/h, da se prometna nezgoda mogla izbjeći na način doslovno da se osiguranik tuženika tamo nije kretao, odnosno da nije bio svojim vozilom ili pak da tužiteljica nije poduzela radnju prelaska preko ceste.

7.6. Nakon saslušanja tužiteljice i vještaka Borisa Maletić koji je u svom usmenom očitovanju izričito iskazao da se prometna nezgoda mogla izbjeći na način doslovno da se osiguranik tuženik tamo nije kretalo svojim vozilo, ili pak da tužiteljica nije poduzela radnju prelaska preko ceste, a uzimajući u obzir iskaz mlt. tužiteljice koja je navela da nije prelazila cestu niti je imala namjeru poduzeti radnju prelaska preko ceste, nego se kretala uz sam rub kolnika sudac je ocijenio da je s obzirom na navedene okolnosti potrebno izvesti dokaz novim prometnim vještačenjem.

7.7. Rješenjem od 7. 5. 2024. određeno je izvođenje dokaza novim prometnim vještakom po vještaku Draženu Jeđud.

Vještak Dražen Jeđud u zaključku pismenog nalaza i mišljenja navodi da obzirom da na osobnom automobilu (u daljnjem tekstu OA) reg. oznake [registarska oznaka] nisu pronađeni tragovi kontakta s tijelom tužiteljice, a OA je pomaknut sa mjesta događaja, te njegov zaustavljeni položaj nakon prometne nesreće nije obilježen, fiksiran i evidentiran, te obzirom da na mjestu događaja nisu pronađeni tragovi kotača OA, tehničkim putem nije moguće utvrditi dinamiku prometne nesreće, odnosno nije moguće definirati naletni položaj između OA i tijela tužiteljice na kolniku, nije moguće definirati putanje i brzine kretanja OA i tužiteljice u pojedinim fazama prometne nesreće, niti je moguće provesti vremensko-prostornu analizu i analizu mogućnosti za izbjegavanje prometne nesreće. Vještak navodi da za definiranje relativnog naletnog položaja, odnosno međusobnog položaja OA reg. oznake [registarska oznaka] i tijela tužiteljice u trenutku naleta bilo bi potrebno definirati mehanizam nastanka ozljeda na tijelu tužiteljice, što spada u područje sudskomedicinskog vještačenja, te da na temelju materijalnih tragova, bez mišljenja sudskomedicinskog vještaka, tehnički je moguća i varijanta prometne nesreće prema iskazu svjedokinje NA da se tužiteljica kretala preko kolnika i naletjela na desni bočni dio OA reg. oznake [registarska oznaka] i druga varijanta prometne nesreće prema iskazu tužiteljice i svjedoka GA da se tužiteljica kretala paralelno s kolnikom. Nadalje vještak u nalazu navodi da obzirom da bi u prvoj varijanti vrijeme mogućeg uočavanja tužiteljice bilo u okviru vremena reagiranja prosječno trijeznog vozača, za razmatrani slučaj ČA ne bi imala tehničku mogućnost za izbjegavanje prometne nesreće, niti za slučaj kretanja tužiteljice trčanjem, niti za slučaj kretanja brzim hodom, dok u varijanti 2, za razmatrani slučaj ČA bi istu mogla uočiti s veće udaljenosti s koje bi mogla pomaknuti OA reg. oznake [registarska oznaka] u lijevu stranu, te osigurati sigurnosni bočni razmak za sigurno obilaženje tužiteljice od minimalno oko 0,5 m i na taj način izbjeći prometnu nesreću. Vještak u nalazu ističe da je za utvrđivanje mogućnosti nastanka prometne nesreće prema varijanti 2 bilo potrebno mišljenje vještaka sudskomedicinske struke može li prijelom jezične kosti nastati udarom desnog bočnog ogledala OA reg. oznake [registarska oznaka] u vrat tužiteljice, te je li moguća ozljeda lijeve potkoljenice tužiteljice uslijed rotacije i padanja uz desni bočni dio OA.

7.8.Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje prometnog vještaka Dražena Jeđud, a koji nalaz i sud ocijenjuje stručnim i objektivnim i sačinjenim po pravilima struke, to je i prihvaćen prijedlog vještaka da se provode vještačenje po vještaku sudskomedicinske struke na okolnosti može li prijelom jezične kosti nastati udarom desnog bočnog ogledala OA reg. oznake [registarska oznaka] u vrat tužiteljice, te je li moguća ozljeda lijeve potkoljenice tužiteljice uslijed rotacije i padanja uz desni bočni dio OA.

7.9. Stoga je sud rješenjem od 9. 7. 2024. odredio izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku spec. sudske medicine Anti Blažanović. Iz nalaza i mišljenja vještaka Blažanović proistječe da je tužiteljica zadobila ozljedu otvorenog više fragmentnog prijeloma donjeg i gornjeg dijela lijeve potkoljenice trećeg stupnja djelovanjem vrlo jake mehaničke sile u područje potkoljenice, koja je nastala u predmetnoj prometnoj nesreći u srazu prednjeg desnog bočnog ruba osobnog automobila s oštećenom regijom, da ulazni čeoni nalet postoji kada se vještak kreće prema vozilu pod kutom na smjer kretanja vozila, da se točka težišta tijela nalazi izvan gabarita vozila, a zbog udarca u lijevu potkoljenicu, koja je unutar gabarita vozila, dolazi do rotacije tijela oštećene osobe oko uzdužne osovine, koja ide kroz težište tijela, a tijelo pješaka se kreće rotirajući uz bok vozila, kada je moguća kolizija vrata s bočnim staklom ( retrovizorom) i posljedično ozljedom jezične kosti i jezika.

Vještak je nadalje u pismenom nalazu naveo da prijelom jezične kosti u pravilu nastaje kod gušenja šakama druge osobe, odnosno pritiskanja vrata šakama druge osobe, da je jezična kost zaštićena sprijeda donjom čeljusti, te mekim tkivima vrata bočno i sprijeda čine meka tkiva te bočno ramenima. Vještak navodi da je u konkretnom slučaju ozljeda nastala udarcem nekim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom u područje vrata, a takvo tupo tvrdo mehaničko sredstvo može biti desno bočno ogledalo ( retrovizor), a nakon primarne kolizije desnog ruba ( kuta) osobnog automobila s lijevom potkoljenicom, nakon čega slijedi rotiranje tijela oko desne bočne površine automobila i sraza vrata s desnim bočnim ogledalom.

Vještak dalje navodi da prosječna visina djevojčica od 7 godina je oko 120,6 cm, a težina tijela oko 21,8kg, da nalet oštećene na bočni dio osobnog automobila nije mogao dovesti do prijeloma jezične kosti iz razloga koji su gore navedeni, da kod naleta u trku tijelo je lagano u povijenom putu naprijed i ozljede bi se očekivale u području glave i to čela, nosa, usana obraza ili jagodičnih kostiju, da se ozljede na glavi ne moraju ostvariti nužno, budući da nalet na bočni dio automobila može biti amortiziran rukama, a time ozljede glave spriječene. Prema mišljenju vještaka brzina vozila, koja bi dovela do prijeloma obje potkoljenične kosti iznosi 35-40km/h. U usmenom obrazloženju svoga nalaza vještak navodi da u cijelosti ostaje kod danog pismenog nalaza i mišljenja, te tvrdi da je do ozljeda došlo nakon ulaska čeonog naleta tužiteljice na desni rub prednjeg dijela automobila osiguranice tuženika i udara u lijevu potkoljenicu tužiteljice, nakon čega slijedi rotiranje uz bočnu stranu osobnog automobila i sraza oštećenih regija s retrovizorom.

8. Na temelju prednjih utvrđenja može se zaključiti da mehanizam nastanka ozljeda na tijelu tužiteljice odgovara mehanizmu nastanka štetnog događaja kojeg vještak Jeđud opisuje u varijanti 1, odnosno da se tužiteljica kretala preko kolnika i naletjela na desni bočni dio osobnog automobila kojim je upravljao osiguranik tuženika te da u takvim okolnostima osiguranik tuženika ČA nije imala tehničku mogućnost za izbjegavanje prometne nesreće, što se konačno u bitnome podudara i s prethodno danim nalazom i mišljenjem vještaka Borisa Maletića.

9. Polazeći od odredbi mjerodavnog Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( "Narodne novine RH" 67/08 - pročišćeni tekst dalje: ZOSPC) sud je ocijenio da postoji suodgovornost oba sudionika nastanku prometne nezgode.

Naime, sukladno čl. 38. st. 1. ZOSPC-a, vozač je dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik, dok je prema čl. 121. st. 1. ZOSPC-a, pješak je dužan preko kolnika prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način.

10. Osiguranik tuženika kao vozač, unatoč vještačenjem utvrđenoj činjenici da nije mogao izbjeći nalet na tužiteljicu, bio je dužan prilagoditi vožnju konkretnim uvjetima, a to znači: voziti s osobitim oprezom računajući s mogućnosti iznenadnog istupa pješaka na cestu, te se kretati vožnjom koja omogućava pravodobno zaustavljanje vozila radi propuštanja pješaka. Ovo tim više što se radilo o uskoj ulici bez obilježenog pješačkog prijelaza gdje se može očekivati kretanje djece čime postoji povećana opasnost od iznenadne prepreke na koju vozač mora reagirati pravovremenim uočavanjem i poduzimanjem radnje kočenja.

11. Ocjena je ovoga suda, da je osiguranik tuženika većim dijelom doprinio nastanku nezgode jer je iz provedene analize dokaza utvrđeno da je izostala bilo kakva radnja vozača radi izbjegavanja prometne nezgode, jer ista nije poduzela ni radnju intenzivnog kočenja niti bilo koju drugu radnju kojom bi pravovremeno reagirala na predvidivu prepreku.

12. Međutim, doprinos tužiteljice nastanku prometne nezgode ogleda se u činjenici da je neoprezno i nepromišljeno krenula u prelaženje kolnika, zbog čega njezina suodgovornost za nastanak šetnog događaja iznosi 40%, dok je s druge strane zbog izostanka krajnjeg opreza i pravovremene reakcije u smislu čl. 1067 st.

1. i 2. ZOO-a, ostvaren razlog za djelomično oslobođenje od odgovornosti osiguranika tuženika u omjeru od 60%.

13.Radi utvrđivanja visine pravične novčane naknade, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem, po stalnom sudskom vještaku dr. Anti Blažanović.

Odlučujući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva i pravno odlučnih kvalifikatornih okolnosti sud je sukladno čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, ( NN 35/05) ocijenio da tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

13.1.Iz nalaza i mišljenja vještaka, kojeg sud ocjenjuje stručni i objektivnim i izrađenim po pravilima struke proistječe da, je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede i to otvoreni više fragmentni prijelom donjeg i gornjeg dijela lijeve potkoljenice trećeg stupnja i prijelom jezične kosti i nagnječno razderne rane jezika.

13.2.Vještak je mišljenja da je tužiteljica prilikom ozljeđivanja i tijekom liječenja osjećala bolove koji su bili jakog intenziteta 6 dana , srednjeg intenziteta 12 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 25 dana, a koji bolove ulaze u pojačane životne napore. Nadalje vještak ocjenjuje da je tužiteljica prilikom odstranjivanja ostesintetskog materijala osjećala bolove koji bili jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana, te slabog intenziteta i trajnog karakter 4 dana. Uzimajući u vidu sve navedeno vještak ocjenjuje da je tužiteljica ukupno pretrpjela bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 30 dana. Uzevši u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova, sud je ocijenio da tužitelju sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH za utvrđivanje naknade neimovinske štete (Su-47/2020), za ovaj oblik povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.500,00 eura, a što umanjeno za stupanj suodgovornosti od 40% iznosi 900,00 eura.

13.3.Tužiteljica je prema mišljenju vještaka pretrpjela strah jakog intenziteta koji je trajao koliko i sam događaj, te je prešao u zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha a bio je jakog intenziteta 12 dana, srednjeg intenziteta 18 dana , te slabog intenziteta 30 dana. Nadalje je vještak ocijenio da je tužiteljica također pretrpjela primarni strah nekoliko sati prije operacije, a zabrinutost za ishod liječenja kao sekundarni strah je bio jakog intenziteta 1 dana, srednjeg intenziteta 2 dana te slabog intenziteta 5 dana. Stoga vještak zaključuje da je tužiteljica pretrpjela sekundarni strah i to ukupno jakog intenziteta 13 dana , srednje intenziteta 20 dana te slabog intenziteta 35 dana Stoga je sud, uzevši u obzir trajanje i intenzitet pretrpljenog straha, ocijenio da tužiteljici pripada za ovaj oblik povrede prava osobnosti, pravična novčana naknada u iznosu od 2.200,00 eura, a što umanjeno za stupanj suodgovornosti iznosi 1.320,00 eura.

13.4.Prema mišljenju vještaka kod tužiteljice su zadobivene ozljede dovele do umjerenog stupanja naruženja, te da su ožiljci od operacije i nagnječno razderne rane, vidljive u slučaju nošenja suknje ili haljine kao i vrijeme kupanja na javnim mjestima. Stoga je sud, uzevši u obzir stupanj naruženosti, ocijenio da tužiteljici pripada za ovaj oblik povrede prava osobnosti, pravična novčana naknada u iznosu od 4.000,00 eura, a što umanjeno za stupanj suodgovornosti iznosi 2.400,00 eura.

13.5.Vještak je mišljenja da su ozljede kod tužiteljice dovelo do smanjenja životne aktivnosti do 10% obzirom da se radi o složenom prijelomu donjeg dijela potkoljenice s reperkusijom na pripadajući nožni zglob. Stoga je sud, uzevši u obzir stupanj umanjenja, ocijenio da tužiteljici pripada za ovaj oblik povrede prava osobnosti, pravična novčana naknada u iznosu od 1.493,00 eura, a što umanjeno za stupanj suodgovornosti iznosi 895,80 eura.

Vještak u danom nalazu navodi da je provedeno vještačenje preliminarno, jer se radi o djetetu, te da se konačan sud o stupanju naruženja i smanjenju životne aktivnosti može procijeniti nakon punoljetnosti.

13.6.Prema mišljenju vještaka tužiteljici je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega i to 8 sati dnevno 10 dana , zatim tuđa pomoć 4 sata dnevno narednih 7 dana te 2 sata dnevno narednih 7 dana, a kako se radi o djetetu , vještak navodi da navedena pomoć i njega su iznad uobičajene roditeljske skrbi. Nadalje vještak navodi da je tužiteljici nakon operacije bila potrebna tuđa pomoć i njega 1 dana 8 sati, te pomoć 2 dana po 4 sata. Stoga je sud sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO- a, te uz primjenu čl. 223. ZPP-a, ocijenio da tužiteljici na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u trajanju od 10 dana po 8 sata, odnosno 80 sati, zatim po 7 dana po 4 sata, 28. sati, 7 dana po 2 sata, 14 sati, 1 dana 8 sati, te 2 dana po 4 sata , 8 sati, odnosno ukupno 138 sati, 20,00 eura po satu, pripada iznos od 2.760,00 eura, a budući tužiteljica potražuje iznos od 686,80 eura, to joj je isti priznat u cijelosti, te joj je nakon umanjena doprinosa od 40% dosuđen iznos od 412,08 eura.

14.Temeljem izrečenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim te je donio odluku kao u točci I izreke.

15. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29.st.1.ZOO-a, koje na naknadu neimovinske štete u smislu čl. 1103. ZOO-a, teku od dana podnošenja tužbe, a na naknadu imovinske štete u smislu čl. 1086. ZOO-a, od trenutka nastanka štete.

16. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud je priznao tužiteljici troškove za zastupanje po punomoćniku određenih sukladno odvjetničkoj Tarifi i to za sastav tužbe 100,00 eura, za zastupanje na ročištima od 3. 5. 2019., 2.7. 2019., 10. 10. 2022., 27. 9. 2023., 7. 5. 2024., 8. 1. 2025. po 100,00 eura, za pristup na ročište od 28. 5. 2019., 14. 11. 2019, 7. 1. 2020. po 50,00 eura, za sastav četiri obrazložena podneska od 29. 4. 2019., 1. 7. 2022., 24. 3. 2023 i 6.4.2023. po 100,00 eura, ukupno 1.250,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 1.562,50 eura. Nadalje je tužiteljici priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu kod Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli od 2. 3. 2022. 66,40 eura, ta za pristup na ročište za objavu presude 66,40 eura. Stoga tužiteljici pripada ukupan trošak u iznosu od 1.895,30 eura.

16.1. Tužitelj je uspio u sporu (kvantitativno) sa 55%, ( 5.927,88 eura od 10.426,97 ), a u pogledu osnove u cijelosti, pa ukupni uspjeh tužitelja u sporu iznosi 77,5% (100% + 55% =155% dijeljeno 2 = %), a tuženikov 22,5 %. Kad se od one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, u konkretnom slučaju tužitelja, oduzme postotak tuženikovog uspjeha, kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, razlika iznosi 55% ( 77,50 % - 22,5 %).Tako je uspjeh tužitelja odmjeren u postotku od 55,00% pa mu pripadaju troškovi postupka u svoti od 1.042,41 eura, (55% od 1.895,30 eura), uvećano za troškove vještačenja u svoti od 726,25 eura, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 113,18 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 105,73 eura, iznosi ukupno 1.987,57 eura.

17. S preostalim djelom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen kao u točci II izreke.

U Vinkovcima 18. veljače 2025.

Sudac:

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u II stupnju odlučuje Županijski su.

OBAVIJEST:

1. Zajednički odvjetnički ured Marko Drnasin i Željko Drnasin, Vinkovci – punomoćnik tužiteljice

2. odvjetnik Slavko Baotić, Županja – punomoćnik tuženika