REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-207/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika: 1. Lovačkog društva Srnjak, OIB: 40411199908, Tounj, Tounj 110, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Maravić & Maravić, odvjetnika iz Ogulina i 2. Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, zastupanog po punomoćniku CK, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika 2. Hrvatske ceste d.o.o. , protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj: P-631/2017-26 od 4. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćaju se kao osnovane žalbe tužitelja i tuženika 2. Hrvatske ceste d.o.o. pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj: P-631/2017-26 od 4. prosinca 2024. na način da ista sada preinačena glasi:

„ I. Nalaže se tuženiku 1. Lovačkom društvu „Srnjak“, OIB: 40411199908 iz Tounja, Tounj 110 isplatiti tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 iznos od 2.919,90 eura (dvije tisuće devetsto devetnaest eura i devedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom koja na taj iznos teče od 24. travnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku 1. Lovačkom društvu „Srnjak“, OIB: 40411199908 iz Tounja, Tounj 110 naknaditi tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 troškove parničnog postupka u iznosu od 2.112,50 eura (dvije tisuće sto i dvanaest eura i pedeset centi ) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika 1. Lovačko društvo „Srnjak“, za naknadu troškova parničnog postupka.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku „Hrvatske ceste“ d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3 da tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, zajedno sa tuženikom 1. Lovačkim društvom „Srnjak“ solidarno isplati iznos od 2.919,90 eura (dvije tisuće devetsto devetnaest eura i devedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za tri postotna poena, u roku od 15 dana, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.800,00 eura (tisuću osamsto eura) sa zakonskim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Nalaže se 2. tuženiku „Hrvatske ceste“ d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3 da tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 isplati iznos od 2.919,90 eur (dvije tisuće devetsto devetnaest eura i devedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže 1. tuženiku Lovačkom društvu „Srnjak“, OIB: 40411199908 iz Tounja, Tounj 110 solidarno s 2. tuženikom "Hrvatske ceste" d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3 solidarno isplatiti tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 isplati iznos od 2.919,90 eur (dvije tisuće devetsto devetnaest eura i devedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za tri postotna poena.

III. Nalaže se 2. tuženiku „Hrvatske ceste“ d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3 da tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.800,00 eur (tisuću osamsto eura) sa zakonskim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 da 1. tuženiku Lovačkom društvu „Srnjak“, OIB: 40411199908 iz Tounja, Tounj 110. naknadi parnične troškove u iznosu od 1.250,00 eur (tisuću dvjesto pedeset eura), u roku od 15 dana.“

2. Protiv odbijajućeg dijela ove presude ( točke II. i IV. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan u cijelosti prihvati njegov zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Tuženik 2. „Hrvatske ceste“ d.o.o. podnosi pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv dosuđujućeg dijela navedene presude. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda u tom pobijanom dijelu preinači na način da se u odnosu na njega, kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja odnosno da se ista u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Sa žalbama tužitelja i tuženika 2. „Hrvatske ceste“ d.o.o. postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe žalitelja (tužitelja i tuženika 2.„Hrvatske ceste“ d.o.o.) su osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka ( čl. 365. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda zbog pogrešne primjene materijalnog prava nije zakonita i pravilna.

7.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene navode tuženika 2.„Hrvatske ceste“ d.o.o., valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a kako niti sam ovaj žalitelj ni izrekom, a niti sadržajno ne ističe koju je navodno bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinio sud prvog stupnja, ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.919,90 eura koji je, kao osiguratelj isplatio svojoj osiguranici ĐK temeljem police kasko automobilskog osiguranja broj: 017202362880, a na ime naknade štete nastale na njezinom osobnom automobilu u štetnom događaju od 1. ožujka 2015. kada je došlo do prometne nesreće na način da je TK upravljajući njezinim osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], državnom cestom D-23 iz smjera Tounja u smjeru Generalskog Stola na 25km + 100 m dionice Državne ceste D-23 naletio na srneću divljač koja je iznenada s desne stranke u smjeru kretanja iz visokog raslinja iskočila na cestu te ju je udario prednjim dijelom vozila nakon čega se ista od siline udarca odbila i pala uz desni rub kolnika gdje je i uginula, smatrajući tuženike solidarno odgovornima za nastanak navedenog štetnog događaja na temelju odredbe čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO ) i odredbe članka 83. Zakona o lovstvu („

Narodne novine“, broj: 140/05, 75/09, 14/14, 21/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 41/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 67/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 62/17 dalje: ZOL), i sve utemeljeno na odredbi čl. 963. ZOO.

9. U ovom dijelu postupka, obzirom na žalbene razloge žalitelja, više nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, nastanak navedenog štetnog događaja, kao ni visina zahtjeva tužitelja.

10. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak navedenog štetnog događaja i posljedično tome njihova regresna obveza isplatiti tužitelju zahtijevanu novčanu tražbinu.

11. Sud prvog stupnja je na nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, pravno relevantnih činjenica utvrdio (čl. 8. ZPP ):

- da je 1. ožujka 2015. došlo do prometne nesreće na način da je TK upravljajući osobnim automobilom u vlasništvu tužiteljice registarske oznake [registarska oznaka], državnom cestom D-23 iz smjera Tounja u smjeru Generalskog Stola na 25km + 100 m dionice Državne ceste D-23 naletio na srneću divljač koja je iznenada s desne stranke u smjeru kretanja vozila iz visokog raslinja iskočila na cestu, kojom prilikom ju je udario prednjim dijelom vozila nakon čega se ista od siline udarca odbila i pala uz desni rub kolnika gdje je i uginula;

- da lovištem na području štetnog događaja gospodari tuženik 1. Lovačko društvo „Srnjak“, iz Tounja;

- da je prema nastalim oštećenjima na vozilu osiguranice tužitelja brzina naleta vozila na srnu iznosila oko 60 km/h, dok se srna mogla kretati brzinom od oko 30 km/h.

- da je na mjestu prometne nezgode brzina kretanja ograničena na 90 km/h, a 4 km ispred mjesta prometne nezgode na izlasku iz mjesta Tounj nalazio se znak opasnosti od nailaska divljači bez dopunske ploče;

- da je vozač osobnog automobila mogao uočiti srnu prelaskom sa strmine na snijegom prekriveni meki teren za oko 4,0 m ispred mjesta naleta ili oko 0,5 s prije naleta, kada je navedeno vozilo moglo biti udaljeno oko 8,4 m ispred mjesta naleta i da do naleta ne bi došlo da se vozač kretao brzinom manjom od 38 km/h jer bi srna uspjela preći preko desne trake, bez obzira bi li vozač uočivši divljač kočio ili ne;

- da je tuženik 1.Lovačko društvo „Srnjak“ iz Tounja tražilo od tuženika 2. „Hrvatske ceste“ d.o.o. postavljanje znaka upozorenja „divljač na cesti“, kako je to propisano u Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“, broj: 33/05, 64/05, 155/05, 14/11, 25/15, 92/015- Pravilnik), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, već je taj prometni znak postavljen na udaljenosti od 4 km od navedenog štetnog događaja, bez dopunske ploče na kojima se označuje udaljenost od opasnog mjesta zbog kojeg se ti znakovi postavljaju;

- da je tužitelj na ime nastale štete na osobnom automobilu njegove osiguranice 23. travnja 2015. isplatio svojoj osiguranici, kao oštećenici iznos od 22.000,00 kn temeljem police kasko automobilskog osiguranja broj: 017202362880.

12. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje obzirom na žalbene navode žalitelja i nije sporno, sud prvog stupnja zaključuje da je time što tuženik 2. „Hrvatske ceste“ d.o.o. nije postupio po zahtjevu tuženika 1. Lovačkog društva „Srnjak“ iz Tounja i postavio znak upozorenja „divljač na cesti“ kako je to bilo propisano navedenim Pravilnikom, već je navedeni prometni znak postavljen na udaljenosti od 4 km od mjesta navedene prometne nezgode bez dopunske ploče na kojima se označuje udaljenost od opasnog mjesta zbog kojeg se ti znakovi postavljaju, odgovoran za nastanak navedenog štetnog događaja i štetu koju je iz tog štetnog događaja pretrpjela osiguranica tužitelja, pa je posljedično tome upravo on na temelju odredbe čl. 963. ZOO dužan isplatiti tužitelju ovu njegovu regresnu tražbinu.

12.1. Osim toga, sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje da je zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika 1. Lovačko društvo „Srnjak“ iz Tounja neosnovan budući na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. i. 2. ZOO u vezi odredbe čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 – dalje: ZOC), pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje, dok tuženik 1. Lovačko društvo „Srnjak“ iz Tounja, obzirom da divljač predstavlja opasnu stvar, odgovara po načelu objektivne odgovornosti ( čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. ZOO), a tuženik 2. „Hrvatske ceste“ d.o.o., iz prethodno navedenih razloga, nije dokazao da nije bilo propusta u njegovom održavanju ceste, pa je posljedično tome upravo on dužan isplatiti tužitelju ovu utuženu regresnu tražbinu.

13. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje ( točka 11. obrazloženja), koje obzirom na žalbene razloge žalitelja u ovom dijelu postupka i nije sporno, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja ovakvi zaključci suda prvog stupnja i primjena materijalnog prava u odnosu na utvrđenu odgovornost tuženika, nije pravilno i zakonito.

14. Sukladno odredbi čl. 50. stavaka 1. i 2. ZOC, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar, odgovora za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. To znači da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

14.1. S druge strane, odgovornost tuženika 1. Lovačkog društva „Srndać“ iz Tounja ( lovoovlaštenika) za štetu koja je nastala na vozilu osiguranice tužitelja naletom divljači ( srne) na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer divljač u takvim okolnostima zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu, predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim brojnim odlukama kao npr. poslovni broj: Rev- 1057/2014-2 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022., Rev-2976/2017 od 14. prosinca 2022. Rev-352/2022 od 5. travnja 2022. i dr.).

14.2. Posljedično tome ovaj se tuženik (lovoovlaštenik) može osloboditi od odgovornosti za nastalu štetu samo ako dokaže postojanje nekog od uvjeta iz odredbe čl. 1067. Naime, odredbom čl. 1067. ZOO propisani su slučajevi oslobođenja od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari, a u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (stavak 1.), ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (stavak 2.), ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (stavak 3.), ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4.).

15. To, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, znači da bi se ovaj tuženik 1. Lovačko društvo „Srndać“ iz Tounja ( lovoovlaštenik) u okolnostima konkretnog slučaja mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko bi dokazao da je upravo propust tuženika 2. Hrvatske ceste d.o.o., koji je vezan uz nepostavljanje prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ sa dopunskom pločom kojom se označuje udaljenost od opasnog mjesta zbog kojeg se ti znakovi postavljaju na predmetnoj prometnici, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

15.1. Posljedično tome nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom (tuženik 2. Hrvatske ceste d.o.o.) po zahtjevu lovoovlaštenika (tuženik 1. Lovačko društvo „Srndać“) iz članka 50. stavka 2. ZOC oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači (srne) na vozilo na cesti samo ukoliko je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. stavaka 1., 2. i 4. ZOO.

16. Međutim, u postupku utvrđene činjenice ( točka 11. obrazloženja), koje, kako je to i prethodno navedeno, u dijelu odlučnom za pravilno presuđenje ove pravne stvari i nisu sporne, ne ukazuju da je opisano nepostupanje tuženika 2. Hrvatske ceste d.o.o. u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja. Naime, znakovi opasnosti, kao što je znak „divljač na cesti“ i njihove dodatne oznake (dopunske ploče kojima se označuje udaljenost od opasnog mjesta zbog kojeg se ti znakovi postavljaju na predmetnoj prometnici) služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti (čl. 16. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 71/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20). S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da je u konkretnom slučaju ograničenje brzine na predmetnoj dionici ceste u vrijeme štetnog događaja bilo 90 km/h, a da je brzina kretanja vozila prije naleta bila 60 km/h te da se nalet mogao izbjeći brzinom kretanja vozila nižom od 38 km/h, za zaključiti je da opisani propust tuženika 2. Hrvatske ceste d.o.o. nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja, jer po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, u konkretnom slučaju vozač je i bez tog prometnog znaka vozio značajno manjom brzinom od dopuštene što upućuje na njegov oprez u vožnji koji bi se opravdano mogao očekivati i uz postojanje spomenutog prometnog znaka.

17. Stoga, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, a suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, u postupku nije utvrđeno da je tuženik 1. Lovačko društvo „Srndać“ dokazao da je propust tuženika 2. Hrvatske ceste d.o.o. time što nije postavio prometnu signalizaciju „divljač na cesti“ sa dopunskom pločom na predmetnoj prometnici po zahtjevu lovoovlaštenika, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem (u kojem slučaju bi se ovaj tuženik mogao osloboditi odgovornosti za štetu prouzročenu od opasne stvari u smislu odredbe čl. 1067. st. 1., 2. i 4. ZOO), te s obzirom da u postupku utvrđene činjenice ne ukazuju na to da je nepostupanje tuženika 2. Hrvatske ceste d.o.o. po zahtjevu tuženika 1. Lovačko društvo „Srndać“ za postavljanje prometne signalizacije na predmetnoj prometnici bilo u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, to je prema ocjeni ovog suda drugog stupnja upravo ovaj tuženik (1. Lovačko društvo „Srndać“ ) sam sukladno odredbi čl. 83. st. 1. ZOL i čl. 1063. u vezi sa čl. 1067. ZOO i sve u vezi odredbe čl. 963. ZOO dužan isplatiti tužitelju ovu njegovu utuženu novčanu tražbinu na ime navedenog regresnog duga.

17.1. Naime, kako je to i prethodno navedeno obzirom da navedeno nepostupanje tuženika 2. Hrvatske ceste d.o.o. ne ukazuje da je bilo u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, to u konkretnom slučaju ovaj tuženik ni ne odgovara za nastanak ovog štetnog događaja i štetu koju je uslijed toga pretrpjela osiguranica tužitelja, pa posljedično tome ovaj tuženik nije ni u obvezi solidarno sa tuženikom 1. Lovačkim društvom „Srndać“ isplatiti zahtijevanu tražbinu tužitelja sukladno odredbi čl. 936. ZOO.

18. Posljedično navedenom valjalo je kao osnovane prihvatiti žalbe oba žalitelja i na temelju odredbe čl. 373. točke 3. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

19. Budući je sada pobijana presuda preinačena na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti i o troškovima cijelog postupka, pa je posljedično tome, a obzirom da je sada tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku u odnosu na tuženika 1. Lovačko društvo „Srndać“ Tounj, valjalo na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. i Odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 - dalje: Tarifa) obvezati ovog tuženika da je tužitelju dužan naknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.112,50 eura. Troškovi tužitelja odnose se na troškove pristupa na ročišta održana 11. 02. 2020., 16. 11. 2021., 4.12.2023. i 6. 11. 2024. u iznosu od po 200,00 eura, što sve uvećano za troškove PDV-a iznosi ukupno 1.000,00 eura ( Tbr. 9. točka 1. u vezi odredbe Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife), troškove vještačenja u iznosu od 800,00 eura, te troškove žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 312,50 eura ( Tbr. 10. točke 1. u vezi odredbe Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife). Posljedično tome, a obzirom na činjenicu da tuženik 1. Lovačko društvo „Srndać“ Tounj, sada nije uspio u ovom sporu, valjalo je, kao neosnovan odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

Pula - Pola, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris