REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-167/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davorinu Grgiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HOK - osiguranje d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić&partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-368/2024-138 od 2.siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18.veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-368/2024- 138 od 2.siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku HOK - osiguranju d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužitelju NĆ iz [adresa], POB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.237,60 Eur sa zateznom kamatom od 23. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 983,32 Eur sa zateznom kamatom od 2. siječnja 2025. do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva za isplatu iznosa od 5.574,73 Eur s pripadajućom zateznom kamatom.“

2. Protiv odbijajućeg dijela ove presude ( točke II. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda u ovom pobijanom dijelu preinači na način da se kao osnovan, u cijelosti, prihvati njegov tužbeni zahtjev. 3. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude ( točke I. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda u ovom pobijanom dijelu preinači na način da se kao neosnovan odbije u cijelosti zahtjev tužitelja.

4. Sa žalbama tužitelja i tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5. Samo je tužitelj odgovorio na žalbu tuženika predlažući da se žalba tuženika, kao neosnovana odbije.

6. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka ( čl.365. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda zakonita i pravilna.

7.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženika u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 12. ZPP na koju sadržajno ukazuje tuženik ističući da je tužitelj prema konačno postavljenom zahtjevu zahtijevao da se tuženiku naloži naknaditi mu štetu u iznosu od 5.176,19 eura, a sud mu je dosudio naknadu štetu u iznosu od 6.237,60 eura budući da u ovom postupku nije sporno da je tužitelj podneskom od 7.travnja 2022. ( list 191 spisa) povukao dio svojeg zahtjeva za iznos od 6.237,60 eura i da je prema tom konačnom zahtjevu zahtijevao da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 5.176,19 eura ( 39.000,00 kn). Međutim, kako se tuženik protivio navedenom djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja ( čl. 193. st. 3. ZPP), to je sud prvog stupnja u nastavku postupka o zahtjevu tužitelja pravilno odlučio temeljem zahtjeva postavljenog u tužbi, dakle onog prije navedenog djelomičnog povlačenja, pa je posljedično tome sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika, sudio u granicama tako postavljenog zahtjeva tužitelja.

7.3. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povedu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 261. ZPP na koju također ukazuje tuženik jer su vještaci prometne i medicinske struke određeni u ovom postupku svoj nalaz i mišljenje posebno iznijeli, a nakon ranije ukidne odluke suda prvog stupnja neposredno su i saslušani te su njihovim saslušanjem otklonjeni sve proturječnosti i prigovori tuženika na navedene nalaze i mišljenja, pa u ovom postupku nije bilo potrebno zatražiti mišljenje drugih vještaka, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

7.4. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud, kao sud dugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu tuženika, kao žalitelja u ovom dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti neosnovanom.

8. Suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 11.812,33 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete koju trpi iz štetnog događaja – prometne nezgode od 19. rujna 2014., smatrajući da je za nastanak tog štetnog događaja odgovoran osiguranik tuženika UĆ, koji je upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] ulicom I. Petruševec 3. odvojak u smjeru istoka, na raskrižju skretao u desno na kolnik ulice I.Petruševec 4. odvojak, zbog neprilagođene brzine i pod utjecajem alkohola izgubio kontrolu nad vozilom i izletio s kolničkog traka te udario ga u područje lijeve noge i potom napustio lice mjesta, sve utemeljeno na odredbi čl. 1046., čl. 1948. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21

- dalje: ZOO).

10. U ovom postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, već je sporna njegova odgovornost za nastanak navedenog štetnog događaja ( žalba tuženika), a obzirom na žalbu tužitelja sporna je i visina štete koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužitelj.

11. Tijekom ovog postupka sud prvog stupnja je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, relevantnih činjenica pravilno, i po ocjeni ovog suda, utvrdio ( čl. 8. ZPP ):

- da je 19. rujna 2014., došlo do prometne nezgode koju je prouzročio osiguranik tuženika UĆ, koji je upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] ulicom I. Petruševec 3. odvojak u smjeru istoka, na raskrižju skretao u desno na kolnik ulice I.Petruševec 4. odvojak, te je zbog neprilagođene brzine i pod utjecajem alkohola izgubio kontrolu nad vozilom i izletio s kolničkog traka i potom napustio mjesto događaja;

- da je tom prilikom udario pješaka - tužitelja u područje lijeve noge;

- da je presudom Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj: PpP-25490/2014 od 3. veljače 2015. osiguranik tuženika VĆ oglašen krivim što je 19. rujna 2014. u 17,45 upravljao automobilom [registarska oznaka] Ulicom I. Petruševec 3. odvojak u smjeru istoka, iako je u organizmu imao nedozvoljenu koncentraciju alkohola od 2,46 g/kg, čime je počinio prekršaj;

- da je u tom štetnom događaju tužitelj u dobi od 13 godina zadobio ozljedu natučenja lijeve noge s oguljotinom kože natkoljenice i herniju diska između 5. slabinskog i 1. križnog kralješka s posljedičnom posttraumatskom lumboišijalgijom;

- da je uslijed toga trpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta 60 dana, dok povremeno kod promjene vremena i pojačanih napora ima trajne boli;

- da je pretrpio intenzivan i kratkotrajan primarni strah, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg u trajanju od 7 dana i blažeg u trajanju mjesec dana, nakon čega je nastupio kasni strah u trajanju od 2 mjeseca;

- da su nakon provedenog liječenja kod tužitelja zaostale posljedice u vidu bolova u slabinskoj kralješnici koji se šire duž lijeve noge i da mu je ograničena pokretljivost slabinske kralješnice i utrnulost u lijevoj nozi što rezultira trajnim smanjenjem životne aktivnosti u omjeru od 15%;

- da je tužitelju zbog zadobivenih ozljeda bila potreba tuđa pomoć u trajanju od 30 dana po 4 sata dnevno, a nakon toga 30 dana po 2 sata dnevno i to u aktivnostima svakodnevnog nužnog samozbrinjavanja te pri odlascima na fizikalnu terapiju i kontrolne preglede kod liječnika.

12. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 8. ZPP) sud prvog stupnja zaključuje da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja i da je posljedično tome tuženik, na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. i 1100. ZOO obvezan tužitelju naknaditi neimovinsku štetu koju trpi iz ovog štetnog događaja na ime povrede prava osobnosti isplatom ukupnog novčanog iznosa od 5.640,00 eura ( čl. 1100. u vezi odredbe čl. 19. ZOO), kao i naknaditi mu imovinsku štetu na ime troškova tuđe pomoći u iznosu od ukupno 597,60 eura ( čl. 1095. st. 1. ZOO), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan. Pri tome je sud prvog stupnja, kao neosnovan odbio tuženikov prigovor doprinosa tužitelja, kao oštećenika da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ( čl. 1092. ZOO) zaključujući da u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da bi tužitelj doprinio nastanku navedenog štetnog događaja.

13. Ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti niti žalitelji svojim žalbama.

14. Na temelju odredbe čl. 1045. st. 1 ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14.1. Na temelju odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

14.2. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO propisano je da to drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

14.3. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, a koja činjenična utvrđenja nisu dovedena u dvojbu ni žalbenim razlozima tuženika, kao žalitelja, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima tuženika, i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je upravo osiguranik tuženika odgovoran za štetu koju trpi tužitelj iz navedenog štetnog događaja i da su ozljede i posljedice zbog zadobivenih ozljeda koje tužitelj trpi u uzročno posljedičnoj vezi sa navedenim štetnim događajem budući to jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke dipl.ing. GĆ i nalaza i mišljenja vještaka sudskomedicinske struke dr. BĆ. Naime, iz njihovih suglasnih nalaza i mišljenja jasno proizlazi da je u dinamici navedenog štetnog događaja moglo doći do ozljeda za koje tužitelj tvrdi da ih je zadobio u navedenom štetnom događaju, a koje su konačno i utvrđene liječničkim pregledom i medicinskom dokumentacijom, pa posljedično tome u takav zaključak suda prvog stupnja o odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i ozljede tužitelja koje je u tom štetnom događaju zadobio, utemeljenom na navedenim nalazima i mišljenjima, nema razloga sumnjati ni ovaj sud drugog stupnja, samo kraj činjenice što tuženik, kao žalitelj svojim paušalnim navodima pokušava umanjiti uvjerljivost tih nalaza i mišljenja, sve imajući u vidu da su navedeni vještaci neposredno saslušani, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, s uspjehom otklonili sve primjedbe tuženika. Pri tome uvjerljivost takvog zaključka suda prvog stupnja o nastanku štetnog događaja i ozljedama koje je tom prilikom zadobio tuženik ne dovodi u dvojbu ni Zapisnik o očevidu prometne nezgode sačinjenom po OKC PUZ iz kojeg proizlazi da na vozilu kojim je u trenutku prometne nezgode upravljao osiguranik tuženika nisu nastala oštećenja odnosno nisu pronađeni tragovi prašine koji bi ukazivali na kontakt s tužiteljem, a niti su na licu mjesta pronađeni tragovi koji bi potjecali od ove prometne nezgode budući iz navedenog zapisnika jasno proizlazi da je osiguranik tuženika napustio mjesto događaja, a tužitelj je zbog zadobivenih povreda odvezen u bolnicu, sve ovo i kraj činjenice da navedeni vještaci jasno navode da u dinamici nastanka štetnog događaja nije ni moralo doći do tragova na vozilu odnosno mjestu događaja. Osim toga, zaključak suda prvog stupnja o dinamici nastanka štetnog događaja i naletu vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika na tužitelja proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka ZĆ, suvozača u navedenom osobnom automobilu, pa u takav pravilan zaključak suda o odgovornosti tuženika (njegova osiguranika) za nastanak navedenog štetnog događaja i ozljede koje je u tom štetnom događaju zadobio tužitelj nema razloga sumnjati ni ovaj sud drugog stupnja, radi čega je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

16. Suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, a cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i navedena činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, napose nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. Melite Uremović, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom navedenih zakonskih odredbi, tužitelju pravilno dosudio pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu koju trpi zbog povrede prava osobnosti u presuđenom novčanom iznosu, cijeneći pri tom pravilno sve činjenice koje utječu na odmjeravanje svih vidova ove pravične novčane naknade, a napose okolnosti konkretnog slučaja i činjenicu da je u trenutku štetnog događaja tužitelj bio u dobi od 13 godina, radi čega je žalbe oba žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

16.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da je sud prvog stupnja visinu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete koju trpi tužitelj odmjerio uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe iz čl. 1100. ZOO i Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a cijeneći pri tome sve okolnosti konkretnog slučaja. Pri tome, valja istaknuti da ti kriteriji i iznosi predstavljaju samo određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade nematerijalne štete. Međutim, oni ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a što je prvostupanjski sud svakako uzeo u obzir prilikom dosude ove pravične novčane naknade.

16.2. Sud prvog stupanja je pravilno primijenio materijalno pravo i kada je tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege dosudio navedeni novčani iznos, pa je žalbe žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanima i u ovom dijelu.

17. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje je u žalbi ukazivao tuženik, valjalo je žalbe oba žalitelja odbiti u cijelosti, kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris