REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž R-6/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. LE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 2. VE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Marku Andrijaniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE (OIB:68419124305) iz Zagreba, Prisavlje 3, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Owens, Houška i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-4123/2018-41 od 19. srpnja 2024., 18. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-4123/2018-41 od 19. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog dijela postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
-u st. I., da se nalaže tuženiku naknaditi 1. i 2. tužiteljici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 19. srpnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana;
-u st. II., da se odbijaju 1. i 2. tužiteljica sa zahtijevanim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa od 500,00 eura, tj. za iznos od 1.011,23 eura;
-u st. III., da se odbija tuženik sa zahtijevanim parničnim troškom u cijelosti.
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, obzirom da je shvaćanje prvostupanjskog suda u potpunosti pogrešno i činjenično posve neutemeljeno. Vezano za inicijalno postavljen tužbeni zahtjev i naknadno preinačen tužbeni zahtjev navodi, da prvostupanjski sud propušta razjasniti donosi li svoju odluku uzimajući u obzir inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev ili onaj preinačen, odnosno vezano za navedeno koji se razlozi mogu pripisati tuženiku u odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatom jednake plaće koje isplaćuje ostalim radnicima koji kod tuženika obavljaju poslove lektora (inicijalno postavljen zahtjev), odnosno za sklapanjem Dodatka Ugovora o radu za radno mjesto za koeficijentom plaće ne manjim od 7,5 (preinačeni zahtjev) kada je nesporno da prema novom Ugovoru o radu osnovni koeficijent 1. tužiteljice iznosi 6,10 a 2. tužiteljice 7,00 te je nesporno da tuženik i nadalje tužiteljicama ne isplaćuje jednaku plaću kao ostalim lektorima zaposlenim kod tuženika. Prvostupanjski sud t. I. petita (inicijalnog i preinačenog) unatoč jasnim i nedvosmislenim navodima tužiteljica ne tumači kao zahtjev za utvrđenjem diskriminacije, kao i ne obrazlaže na što se onda odnosi t. I. petita koja je pravna osnova tog zahtjeva, i dok je apsurdno da specijalizirani prvostupanjski sud u RH "povredu prava tužitelja na jednaku plaću za jednaki rad" ne dovodi u vezu sa diskriminacijom, kada istovremeno ne postoji sudska odluka ni radnopravni spor koji se vodi ili vodio u Republici Hrvatskoj sa takvim izričajem tužbenog zahtjeva a da se nije odnosio na bilo koji oblik diskriminacije. Obrazloženje pobijanog rješenja ne udovoljava zahtjevima određenim čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), kao ni minimumu načela parničnog postupka iz zahtjeva za pravičnim suđenjem čime je i počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 158. i čl. 190. ZPP-a. Rješenje se pobija i u odnosu na dosuđeni trošak vezano za pogrešnu odluku primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23) umjesto Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 148/09) iz razloga prekoračenog postavljenog zahtjeva tužiteljice obzirom da su podneskom od 06. prosinca 2022. povukle tužbu i postavili zahtjev za naknadu troškova ali nisu time zatražili trošak na ime jednokratne nagrade sukladno Tbr. 7. t. 2. stare Tarife dok su i podneskom 23. prosinca 2023. izmijenile zahtjev zatraživši naknadu identičnih troškova ali po uvećanoj Tarifi i uvećanim iznosima ali ne i naknade na ime jednokratne nagrade, pa je stoga prvostupanjski sud odlučio izvan granica postavljenog zahtjeva propustivši primijeniti čl. 164. st. 3. ZPP-a.
2.1. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje pobijanog rješenja odbijanjem zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka i prihvaćanje zahtjeva tuženika postavljenim u podnesku od 13. prosinca 2022. a podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred sucem pojedincem, uz naknadu prouzročenih troškova žalbenog postupka.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Žalbeni navodi da se radi o bitnoj povredi parničnog postupka nisu osnovani obzirom se ne radi ni o jednoj bitnoj povredi iz čl. 354. ZPP-a u svezi sa čl. 381. st. 1. istog Zakona, koja bi imala utjecaj na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.
7. Predmetnim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi 1. i 2. tužiteljici parnični trošak, obzirom da je prethodno rješenjem tog suda od 27. prosinca 2022. utvrđeno povlačenje tužbe u predmetnoj pravnoj stvari, te da će odluka o parničnom trošku uslijediti naknadno pisanom otpravku rješenja.
8. Tijekom postupka 1. i 2. tužiteljice su zajedno sa ostalim tužiteljima, koji je postupak razdvojen zatražile isplatu povećane plaće. Tuženik je i nakon podnesene tužbe 11. lipnja 2018. i tijekom postupka obavijestio prvostupanjski sud podneskom 29. kolovoza 2022. da je sa 1. i 2. tužiteljicama 21. ožujka 2022. sklopio nove Ugovore o radu za obavljanje poslova radnog mjesta L 2 i L 3 koji su i 1. i 2. tužiteljice slobodnom voljom potpisale nove Ugovore kojima i nije značajno porasla plaća uz dostavu obračunskih lista, dok su u daljnjem postupku 1. i 2. tužiteljice 06. prosinca 2022. povukli tužbu uz potraživanje naknade parničnog troška, a tuženik je 14. prosinca 2022. pristao na povlačenje tužbe, uz zahtjev naknade parničnog troška.
9. Prvostupanjski sud je cijenio odredbu čl. 158. st. 1. i 2. ZPP-a kojim je i propisano iznimno od st. 1. tog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka tužitelju je dužan naknaditi tuženik. Ocjenom izvedenih dokaza zaključeno je da je došlo do povlačenja predmetne tužbe iz razloga koji se mogu pripisati tuženiku sukladno čl. 158. st. 2. ZPP- a obzirom da je tuženik, kao poslodavac, 1. i 2. tužiteljicama ponudio sklapanje novih ugovora za koje je i sam naveo da je temeljem istih plaća 1. i 2. tužiteljica veća od one koja je bila u trenutku podnošenja tužbe, pa je i time nesporno da je došlo do povećanja plaće i upravo je to povećanje bio krucijalni razlog zašto su 1. i 2. tužiteljice podnijele predmetnu tužbu, dok ističe da niti u tužbi ni kasnijim podnescima kojima su uređivali tužbeni zahtjev nikada nisu predložili utvrđenje da su bili diskriminirani. Kako su i tuženik i 1. i 2. tužiteljice suglasni da jedini cilj podnošenja predmetne tužbe bio povećanje plaće koje je realizirano sklapanjem novih Ugovora o radu logično je da su 1. i 2. tužiteljice nakon ostvarenja tog cilja i povukle tužbu, a ukoliko je tuženik smatrao da 1. i 2. tužiteljicama ne pripada veći koeficijent za plaću, tada ih je mogao izuzeti od nove sistematizacije. Slijedom navedenog zaključak je prvostupanjskog suda da osnovano potražuju parnični trošak i to u visini od 200 bodova sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 148/09) i to u odnosu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje su poduzete.
10. Tužbeni zahtjev je prvotno postavljen na isplatu jednake plaće koja se isplaćuje ostalim radnicima koji kod tuženika obavljaju poslove Lektora, dok je i preinakom zatražena isplata plaće koja ne predstavlja niži iznos od 7,5 koeficijenta plaće. Tužitelji u postupku nisu tražili zaštitu osnovom diskriminacije, obzirom po čl. 16. st. 1. Zakona o zaštiti diskriminacije ("Narodne novine" broj: 85/08 i 112/12 – dalje ZSD), zaštita nekog prava povrijeđenog diskriminacijom, po bilo kojoj zakonom predviđenoj osnovi može se zahtijevati radi odlučivanja o toj povredi kao glavnom pitanju ali u posebnom postupku, sve kako je i propisano odredbom čl. 17. ZSD-a podnošenjem posebne tužbe. , što ovdje nije slučaj U osnovi u ovom postupku spor je radi povećanja plaće u odnosu na primanja televizijskih i radijskih V.
11. Treba cijeniti da se radni odnos između poslodavca i radnika zasniva i temelji na ugovoru o radu prema čl. 8. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 – dalje ZR), pa je osnova svih prava i obveza iz radnog odnosa ugovor koji osigurava prava propisana odredbama Zakona o radu i ono iz čl. 90. st. 1. i 3. ZR- a kojim je i uređeno pravo osnovne plaće i drugih davanja nakon obavljenog rada. Vezano za navedeno i tuženik je osporavao zatraženu visinu koeficijenta preinakom tužbe nakon primljenih platnih listi V, obzirom na obavljanje posla, dok je tijekom postupka, izvansudski ponudio izmjenu Ugovora o radu.
12. Stranke se tijekom postupka i mogu dogovoriti o visini plaće a da se pri tome ne ocjenjuje zatražena visina postavljena tužbenim zahtjevom. Kada je od tuženika ponuđen novi Ugovor o radu sa višim koeficijentima, koji je i prihvaćen od strane 1. i 2. tužiteljica tada se i radi o udovoljavanju njihovih zahtjeva za povećanjem plaće. Pri tome nije potrebno da se plaća utvrdi u onoj visini koja je i zatražena koeficijentom u odnosu na tu visinu ali obzirom i da se i 1. i 2. tužiteljica prihvatile ponuđenu visinu, tada je i ispravno cijenjeno da je tuženik i udovoljio njihovom traženju. Tužba je povučena obzirom izmijenjenih okolnosti u trenutku pokretanja postupka, obzirom je tuženik Ugovorom o radu od 21. ožujka 2022. udovoljio tužbenom zahtjevu i od koeficijenta plaće 4,45 u odnosu na 1. tužiteljicu povećan na 7,00 kao L 3 a na 2. tužiteljicu 6,70 kao L 2. Obzirom je i u odnosu na navedeno tuženik pristao na povlačenje tužbe, tada je i pravilno cijenjena odredba čl. 158. st. 2. ZPP-a obzirom da je i u okviru zahtjeva udovoljeno zahtjevu 1. i 2. tužiteljica.
13. Ispravni su žalbeni navodi da od 1. i 2. tužiteljica nije zatražen trošak jednokratne nagrade, već prema pojedinačno navedenim radnjama tijekom postupka ali pri tome je 1. i 2. tužiteljicama isti cijenjen sukladno Tarifi i dosuđen niži iznos od zahtijevanog, pa i osnovom Tarife koja je bila na snazi u vrijeme donošenja toga rješenja kao i postavljenog i zahtijevanog troška vezano uz podnesak kojim je i povučena tužba. Pri tome je i vrijednost boda i cijenjena sukladno važećoj Tarifi kada je odlučivano o parničnom trošku prema Tbr. 48. st. 3. (NN142/12), koji je istovjetan Tbr. 52. st 3. (NN 138/23) Odvjetničke tarife.
14. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje osnovom čl. 380. t. 2. ZPP-a. Obzirom tuženik nije uspio sa žalbom, odlučeno je osnovom čl. 166. u vezi sa čl. 154. ZPP-a.
U Puli - Pola 18. veljače 2025.
Sudac
Biljana Bojanić