REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-13100/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Jadranki Parać Šaka, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Balen, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HSD, zastupan po branitelju Tomislavu Kešina, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), pokrenutog povodom optužnog prijedloga PUZ, III PP Zagreb, Klasa: 211-07/24-5/28961, Urbroj: 511-19-29- 24-1, od dana 21. listopada 2024., nakon provedenog žurnog postupka, dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.),

Okrivljenik ĐSD, sin H, rođen **.**.1999. u [adresa], državljanin RH-e, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, autolimar, zaposlen, s mjesečnim primanjima od cca. 1500,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog mldb. djeteta, prekršajno nekažnjavan, a ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prebivalištem u [adresa], III. odvojak 3,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

I da bi se 21. listopada 2024. oko 11,25 sati u Zagrebu, Dubrava 49, nalazio ispred Centra za socijalnu skrb Dubrava s izvanbračnom suprugom HS te njihovom maloljetnom kćeri ISD, rođena **.**.2021., gdje bi bio poradi dogovora oko skrbništva te da bi po izlasku iz Centra, ničim izazvan počeo vrijeđati izvanbračnu suprugu riječima: "ti si glupa, trebaš se liječiti jer si psihički poremećena", što bi kod iste izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva, nakon čega bi se s kćeri udaljio s adrese, dok bi njegova izvanbračna supruga ostala na spomenutoj adresi, a kada bi ista oko 15,00 sati došla na adresu [adresa], da bi uzela kćer ISD, ispred kuće bi došao ĐSD te bi rekao HS da ne može odvesti dijete, nakon čega bi HS krenula po dijete, a ĐSD bi ju objema rukama odgurnuo te bi počinio tjelesno nasilje prema njoj, nakon čega bi se ista primila za vrata kako bi se zadržala na nogama, a ĐSD bi zatvorenom šakom pokušao HS udariti, ali bi se ista izmaknula te bi ĐSD uzeo kćer i otišao u kuću, pritom zaključavši vrata ne puštajući HS u kuću,

dakle, da bi počinio psihičko nasilje u obitelji prema izvanbračnoj supruzi u nazočnosti djeteta, koje bi kod iste izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva, kao i tjelesno nasilje u obitelji prema istoj,

čime bi počinio prekršaj iz članka 10. stavak 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

kažnjiv po članku 22. stavak 3. istog Zakona

II Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do 5. i točka 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. PUZ, III PP Zagreb, Klasa: 211-07/24-5/28961, Urbroj: 511-19-29-24-1, dana 21. listopada 2024., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, koji je dopunjen na ročištu 21. listopada 2024., zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik ĐSD je na ročištu kod ovog suda ispitan na okolnosti iz optužnog prijedloga iskazao da se ne smatra krivim za počinjenje predmetnog djela prekršaja. Nadalje je iskazao da se 21. listopada 2024. u 11,25 sati nalazio ispred Centra za socijalnu skrb Dubrava. Naime, živi u izvanbračnoj zajednici s HS i to cca. tri godine, zajedno su četiri godine, ali tri godine skupa žive na istoj adresi, od kada se rodila njihova zajednička kćer ISD, a koja se rodila 2021. U zadnje vrijeme njihov odnos ne funkcionira i to zadnjih godinu dana te je to i razlog zbog čega su bili u Centru za socijalnu skrb Dubrava. U Centru su bili HS i on, a s njima nije bila njihova kćer, ona je čitavo jutro i dan provela u vrtiću, što se može i provjeriti, a iz vrtića ju je majka uzela u popodnevnim satima. U Centru su pokušali dogovoriti viđanje djevojčice, ali nisu uspjeli postići nikakav dogovor, jer je on predlagao da dijete tjedan dana živi s njim, a tjedan dana s majkom, ali majka na to nije htjela pristati i nisu zapravo ništa dogovorili. Izašli su zajedno van, ali tu nije bilo nikakve konfliktne situacije, nije joj rekao: "ti si glupa, trebaš se liječiti, jer si psihički poremećena", niti joj je bilo što ružno rekao, pa mu nije jasno zbog čega ova prijava. Ne stoji da bi se on udaljio s kćeri, jer kao što je rekao ona nije bila s njima. Sjeo je u taxi i otišao kući na lokaciji [adresa], a ne zna kuda je otišla HS, je li otišla u policijsku postaju ili kuda. Jednom do sada je ona njega prijavila policiji pa je odustala od prijave. Bio je kod kuće kada se ona oko 13,00 sati pojavila i rekla mu da je zvala svoje roditelje. Ista mu je rekla da će spakirati kćer te da će ju odvesti kod roditelja u Zagorje, a budući da tamo nema niti doktora, vrtića te on smatra da nema adekvatnih uvjeta za život kćeri pa se s time se nije složio. Dodao je kako istoj u tom trenutku također nije rekao ništa uvredljivo, rekao je da će zvati policiju ako to napravi i ponovno je otišao u Centar da vidi što se može dogoditi, a tamo su mu rekli da ako se ne mogu dogovoriti da pusti HS da ode s kćeri dok ne riješe pitanje djeteta na sudu. Oko 15,00 sati se vratio na adresu, a njegova izvanbračna supruga HS je s kćeri bila u automobilu, jer nije mogla ući u kuću, budući da je uzeo ključ kada je išao u Centar, ona je tada izašla iz auta, djevojčica je također izašla van, došao je do kćeri, uzeo ju i odveo ju u kuću, a HS nije pustio u kuću, već je ostala ispred kuće i tada je pozvala djelatnike policije. Rekao je HS da ne može odvesti dijete, jer se ne slaže da odveze dijete u Zagorje, ali ju nije odgurnuo, niti je na bilo koji način došao s njom u fizički kontakt, nije točno da bi se ona držala za vrata i da je on nju htio udariti zatvorenom šakom. Okrivljenik je iskazao da nije nasilan i nikada istu nije udario, niti ima vezano za to bilo kakvu prijavu ili nešto slično, samo je htio dogovor vezano za njihovo zajedničko dijete, tim više što se razilaze i želi da se civilizirano dogovore oko vremena i na koji način će viđati zajedničko dijete.

3. U tijeku dokaznog postupka sudac je u svojstvu svjedoka saslušao žrtvu nasilja u obitelji HS, koja je iskazala da se 21. listopada 2024. oko 11,30 sati, nalazila s izvanbračnim partnerom HSD ispred Centra za socijalnu skrb u Dubravi, jer su prethodno bili u Centru, budući da su se odlučili razići i trebali su dogovoriti način na koji će viđati dijete, što nisu u konačnosti u Centru dogovorili. Izašli su van i dok su bili ispred Centra, partner joj se obratio i govorio je kako on želi viđati dijete, a zapravo to je bilo isto kao u Centru, oko čega se nisu dogovorili i tada joj je rekao u smislu da je maloumna, da bi se trebala liječiti, a ona je njemu rekla da se odmakne i da ode, on joj se više tada nije uvredljivo obraćao. Uspjela se odmaknuti, sakriti i otići u policijsku postaju, a ne zna gdje je on otišao. Na upit suca svjedokinji jesu li bili sami ispred Centra ili je s njima bilo njihovo dijete, svjedokinja je navela da je dijete bilo u vrtiću i da su bili sami ispred Centra. Na daljnji upit suca svjedokinji što misli pod time da se uspjela sakriti i otići u policiju, svjedokinja je navela da se bojala istog. Svjedokinja je nadalje iskazala da je otišla u policijsku postaju kako bi prijavila njegovo postupanje vezano za prijetnje i prijetnje prije, kao i za psihičko i verbalno napadanje, jer ranije na to nije bila spremna, a sada je to odlučila prijaviti, tim više što se u Centru nisu ništa konkretno dogovorili. U međuvremenu je ĐSD nju više puta kontaktirao i ona je poslije toga otišla do auta, čekao ju je ispred auta, a to je bilo kod Konzuma na Dankovečkoj. Zamolila ga je da ode, on nije htio, sjeo je s njom u auto i otišli su kući. Za vrijeme vožnje je "trubio" da želi viđati dijete cijeli tjedan, kao što je govorio u Centru i to je nastavio govoriti kod kuće. U kući joj je rekao da se može pakirati i otići iz kuće, a da ISD ne može ići s njom i da ju ne može odvesti bez njegovog pristanka. Nakon toga je on pozvao policiju, jer mu je između ostalog rekla da će njezini roditelji doći po nju i djevojčicu i da idu u Zagorje. Pitao je djelatnika policije koje su njegove mogućnosti ako ona odvede dijete i tada joj je rekao da ne može odvesti djevojčicu, da će ih policija zaustaviti i da će dijete vratiti. Nakon toga on je čitavo vrijeme na neki način inzistirao da dijete viđaju tjedan dana on, tjedan dana ona, što je osjećala kao pritisak. Tada je on otišao u Centar nju prijaviti da će odvesti dijete, a ona je otišla po djevojčicu u vrtić, a potom u park i nazvala je svoje roditelje da vidi gdje su i kada će doći po njih. ĐSD je nju nastavio nazivati i slao joj je slike da se nalazi u Centru, što je shvatila kao prijetnju i na kraju se javila i rekla da se nalazi u parku, gdje je on došao i govorio joj da se moraju dogovoriti vezano za dijete, jer im dijete mogu uzeti. Rekla mu je da o tome ne želi raspravljati u parku, on je tada otišao pješice kući, a ona s djevojčicom i automobilom. Došla je prva ispred kuće, a potom i ĐSD. Izašle su iz vozila i čekale ispred kuće i ĐSD joj je rekao da može uzeti svoje stvari i otići, a da će dijete ostati s njim. On je tada uzeo dijete i odveo ga u kuću, a nju je odgurnuo i zalupio vratima. Na upit suca svjedokinji da pojasni kako ju je odgurnuo, svjedokinja je navela da je njezin partner nju odgurnuo jednom rukom, a da je drugom držao djevojčicu i da je zalupio vratima. Na daljnji upit suca je li okrivljenik još nešto njoj napravio osim guranja i što je zalupio vrata, svjedokinja je navela da nije, već da ju nije pustio unutra i da je ona tada pozvala djelatnike policije. Svjedokinja je nadalje iskazala kako je ĐSD nju ipak pustio na kraju u kuću prije dolaska djelatnika policije, jer je djevojčica plakala i dalje je inzistirao da se dogovore vezano za kontakte s djetetom.

3.1. Odvjetnik okrivljenika je postavio upit svjedokinji gdje živi, a svjedokinja je odgovorila da živi kod svojih roditelja u Zagorju, na adresi na kojoj je i ona prijavljena i da tamo živi od ponedjeljka. Na daljnji upit odvjetnika svjedokinji je li iskazala djelatnicima policije da je u Centru bila s njihovom zajedničkom kćeri, kako stoji u zapisniku, svjedokinja je navela da nije, da je s djevojčicom bila tek kada je potpisivala svoju izjavu u policijskoj postaji. Na upit odvjetnika svjedokinji zbog čega onda u zapisniku stoji da je bila s djevojčicom po njezinoj izjavi, svjedokinja je navela da ne zna zašto tako stoji. Na daljnji upit odvjetnika svjedokinji na koji način je okrivljenik otišao kada su izašli iz Centra, je li to vidjela, jer je rekla da je on otišao nakon što su izašli ispred Centra, svjedokinja je navela da je otišao na drugu stranu i razgovarao na mobilni telefon i da dalje ne zna, da je ona otišla na svoju stranu i da je također razgovarala na telefon. Na daljnji upit odvjetnika svjedokinji zašto se i na koji način sakrila, kao što je rekla, svjedokinja je navela da se sakrila iza zgrade jer se bojala partnera jer je bio ljut i agresivan i nije znala što će napraviti te nije znala da li će ju uhoditi. Na daljnji upit zašto se bojala, ako je svako otišao na svoju stranu i kao što je rekla on je prešao ulicu i razgovarao, svjedokinja je pojasnila da je prešao ulicu, ali da je tada stao i razgovarao. Na daljnji upit odvjetnika svjedokinji kako je mogla vidjeti da on razgovara, ako se sakrila, svjedokinja je navela da je stajala na semaforu, da se on odmaknuo i prešao na drugu stranu, on je stajao i pričao na telefon, a ona je otišla preko ceste, odmaknuti se i sakriti. Na daljnji upit odvjetnika gdje se sakrila, svjedokinja je navela iza zgrade kod knjižnice. Na daljnji upit odvjetnika svjedokinji je li rekla da je tada otišla u policijsku postaju i da kaže u koju i što je tamo rekla, svjedokinja je navela da je otišla u Policijsku postaju Dubrava i da je dala iskaz koji postoji u spisu i da ne želi dalje na to odgovarati. Na daljnji upit odvjetnika što su joj tamo rekli, ista je navela da su joj rekli ako ju partner ne pusti u kuću ili joj ne da da ode s djevojčicom, na što ima pravo, da ih onda nazove. Na daljnji upit odvjetnika gdje je otišla nakon policijske postaje, svjedokinja je navela da je otišla do auta, da je tamo bio i okrivljenik i da su otišli kući. Na upit odvjetnika kako se okrivljenik našao kod policijske postaje, kako je znao da je ona tamo, svjedokinja je navela da to nije bilo kod policijske postaje nego kod Konzuma u Dankovečkoj i da je znao jer se tamo uvijek parkira kada ide u grad. Na daljnji upit odvjetnika svjedokinji kako to da je u konačnosti sjela s okrivljenikom u vozilo, a sada je upravo rekla da ga se bojala i skrivala od njega, svjedokinja je navela da je sjeo u automobil i nije htio otići, a na daljnji upit kako je sjeo, kod koga je bio ključ, svjedokinja je navela da je ključ bio kod nje i da je otključala auto te da je on sjeo u auto. Na daljnji upit odvjetnika svjedokinji jesu li tada došli kod kuće, svjedokinja je navela da jesu. Na daljnji upit odvjetnika kako su se dogovorili tko će ići po djevojčicu u vrtić, svjedokinja je navela da je on trubio da će on ići u vrtić, a da se ona spakira da ju djevojčica ne vidi, ali kada je on rekao da ide u Centar, da je ona otišla u vrtić. Na daljnji upit odvjetnika svjedokinji je li se iz vrtića tada vratila s djetetom kući, svjedokinja navodi da se vratila s djevojčicom, ali da je prethodno išla u park. Na daljnji upit odvjetnika svjedokinji je li u Centru bila neka konfliktna situacija i kako je protekao razgovor, svjedokinja je navela da je u Centru zamolila djelatnice da iskaz iznese bez nazočnosti okrivljenika, da je njezin partner izašao, a kada se vratio da je rekao djelatnici da je ona psihički nestabilna osoba i da se pokušala ubiti, a da se to dogodilo prije šest godina, kada je ona išla psihologu. Na daljnji upit odvjetnika zbog čega se zapravo ona protivi da dijete živi sedam dana kod oca, sedam dana kod majke, svjedokinja je navela da će dati argumente koje ima za to sucu koji će voditi postupak oko skrbništva. Na upit odvjetnika je li shvatila upozorenja od suda, svjedokinja je navela da je. Na upit odvjetnika okrivljeniku ima li pitanja na svjedokinju, okrivljenik je naveo da nema.

3.2. Odvjetnik okrivljenika je prigovorio istinitosti iskaza svjedokinje u cijelosti, jer je isti neživotan, nelogičan i kontradiktoran samome sebi.

4. Obzirom na kontradiktornost obrane okrivljenika i iskaza saslušane svjedokinje HS, ovaj sudac je proveo dokaz suočenjem istih na okolnost dinamike odvijanja navedenog događaja, gdje je okrivljenik gledajući u svjedokinju prekriženih ruku, otvarajući i zatvarajući šaku iskazao: „nisam te vrijeđao“ te je okrivljenik čitavo vrijeme suočenja gledao u svjedokinju, na što je svjedokinja gledajući u okrivljenika iskazala: „jesi, rekao si mi da sam maloumna i nestabilna i da se … i razgovarao si o viđanju djeteta“, nakon čega je svjedokinja gledala u okrivljenika pucketajući prstima i mičući pogled, nakon čega je okrivljenik govorio: "ja tebe nisam gurnuo", pritom je bio miran i gledao je svjedokinju u oči, a svjedokinja je govorila: "gurnuo si me i zalupio vratima".

5. U dokaznom postupku sudac je u svojstvu svjedoka ispitao ĐS, koji je iskazao da je šogor HSD, te da živi na istoj adresi kao i on [adresa], time da on živi na katu obiteljske kuće, a ĐSD živi u prizemlju ispod njega, a tu je živjela i gospođa HS te njihovo dijete. Sjeća se da je 21. listopada 2024. iza 15,00 sati došao iz vrtića s djetetom te je kuhao ručak, kada je u jednom trenutku čuo lupanje na vratima, osim što je čuo lupanje po vratima, čuo je da HS viče s vanjske strane vrata HSD da joj otvori vrata. Njegov balkon je iznad njihovih vrata i očito je da su vrata bila zaključana te da HS nije mogla ući u kuću, a u kući je bio ĐSD s djevojčicom, odnosno njihovom kćeri. Kasnije je saznao da se on zaključao jer nije htio da njezini roditelji dođu po dijete, a nakon pola sata njezini roditelji su došli iz Zagorja. Zna da su oni ušli u kuću bez da im je netko dopustio i počeli su iz kuće iznositi stvari u dva osobna vozila. Na upit suca gdje se nalazio kada je čuo viku i lupanje na vratima, isti je naveo da je izašao na balkon kuće i vidio situaciju ispred kuće i na ulaznim vratima. U tom trenutku je vidio da je HS ispred ulaznih vrata u kuću i da viče, vikala je otvori vrata i u tome smislu, a Đ je bio unutra s djetetom. To je bilo prilično bučno i mogli su čuti svi u mjestu. Nakon toga se sve stišalo, došli su djelatnici policije. Na upit suca kada se sve stišalo, svjedok je naveo po dolasku djelatnika policije, a na upit suca je li do dolaska policije HS ostala ispred kuće ili je ušla u bilo kojem trenutku unutra, svjedok je naveo da to ne zna. Na upit suca je li vidio događaj koji se zbio prije ulaska okrivljenika u kuću, odnosno je li vidio dolazak HSD, HS i njihove kćeri pred kuću, svjedok je naveo da ne, da je izašao na balkon kada je čuo vikanje i udaranje i to konkretno udarac po vratima. Na upit odvjetnice okrivljenika svjedoku je li u bilo kojem trenutku dok je bio na balkonu vidio natezanje okrivljenika i HS oko vrata ili fizički kontakt, svjedok je naveo da to nije vidio, na daljnji upit odvjetnice svjedoku je li HS još nešto govorila okrivljeniku osim da joj otvori vrata, svjedok je naveo da nije, da ne zna što je ona sve vikala, ali kad bolje razmisli da je vikala da otvori vrata i da joj da ISD, na upit odvjetnice svjedoku je li se okrivljenik obraćao HS i kojim riječima, svjedok je naveo da njega uopće nije čuo.

6. Nakon iskaza svjedoka odvjetnica okrivljenika je iskazala da u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan materijalni, a niti personalni dokaz koji bi potvrđivao navode žrtve iz provedenog postupka te iskaza danas saslušanoga svjedoka, jasno je da okrivljeni nije počinio prekršaj za koji ga se tereti. Kada se analizira iskaz žrtve iz istoga je jasna motiviranost za podnošenje prijave, a riječ je o tome da ona s okrivljenim na Centru za socijalnu skrb nije uspjela postići sporazum glede susreta i viđanja i načina stanovanja zajedničkog maloljetnog djeteta, iz toga je razvidno da u konkretnom slučaju nije riječ o nikakvome nasilju, već da oštećena ovim postupkom nastoji ishoditi susrete i viđanja pod uvjetima kako ih je ona zamislila. U konkretnom slučaju riječ je o situaciji in dubio pro reo, jer postoji isključivo iskaz žrtve u odnosu na iskaz okrivljenika te stoga predlaže da sud istoga oslobodi.

7. Sud je izvršio uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije o prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenika te je evidentirano da isti do sada nije pravomoćno prekršajno kažnjavan.

8. Nadalje sudac je pročitao izvješće o socioekonomskim prilikama u obitelji HSD, iz kojeg je razvidno da je obitelj u tretmanu ovog ureda od 7. listopada 2024., kada je IS prijavila izvanbračnog supruga radi nasilja u obitelji. Nadalje se navodi kako su isti 21. listopada 2024. pristupili na obvezno savjetovanje prije ostalih sudskih postupaka u vezi s ostvarivanjem roditeljske skrbi i osobnih odnosa u vezi s djetetom, ali nisu postigli Plan o zajedničkoj skrbi. Nadalje se navodi kako su 9. listopada 2024. zaprimili email od III Policijske postaje Zagreb, gdje se navodi da su postupali po zaprimljenoj obavijesti (od 7. listopada 2024.), ali da su utvrdili da tom prilikom nisu utvrđeni elementi nasilja u obitelji, već nesuglasica oko zajedničkog života i da je vezano za događaj od 21. listopada 2024. pokrenut postupak. Također proizlazi da isti u posljednje vrijeme nemaju dobar odnos koji okrivljenik u početku opisuje dobrim, a da je u zadnje vrijeme da je ista hladnija prema njemu, da nije primjereno brinula u kućanstvu i da je svoja primanja prosljeđivao izvanbračnoj supruzi na račun, nadalje proizlazi da je HS otišla iz zajedničkog kućanstva 21. listopada 2024. s mlt. kćeri, a da će Centar aktivno pratiti prilike u predmetnoj obitelji.

9. Na temelju obrane okrivljenika, iskaza saslušane svjedokinje žrtve nasilja u obitelji HS, iskaza svjedoka TS, kao i uvidom u izvješće o socioekonomskim prilikama u obitelji, koji prileži spisu, cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, ovaj sudac smatra da na temelju provedenog dokaznog postupka nije moguće nedvojbeno utvrditi da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret optužnim prijedlogom, na način i pod uvjetima kako se to opisuje u izreci ove presude.

10. Ovakvo činjenično stanje proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, budući da je okrivljenik ĐSD u cijelosti osporavao osnovanost optuženja, navodeći prije svega da nije počinio psihičko nasilje u obitelji prema izvanbračnoj supruzi u prisutnosti mldb. kćeri, vrijeđajući ju po izlasku iz Centra, na način da bi joj govorio da je glupa i da se treba liječiti jer je psihički poremećena, a da bi pritom kod izvanbračne supruge prouzročio osjećaj straha, uznemirenosti i povrede dostojanstva. U obrani je objasnio i opisao da su kritične zgode išli u Centar kako bi se dogovorili oko skrbništva, ali prije svega da u Centar nisu vodili zajedničko dijete kako to stoji u optužnom prijedlogu, a to je potvrdila i svjedokinja HS, jer iz dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je dijete taj dan bilo u vrtiću i da je tek u popodnevnim satima djevojčica došla kući, iz čega logično proizlazi da se nakon izlaska iz Centra okrivljenik nije niti udaljio s kćeri nakon što bi počinio psihičko nasilje u obitelji prema izvanbračnoj supruzi. Ovaj sudac smatra nespornim da kritične zgode okrivljenik i njegova izvanbračna supruga nisu postigli dogovor oko zajedničke skrbi, što je prouzročilo kod oboje partnera frustraciju jer su očito imali svoj plan kako će riješiti pitanje viđanja zajedničkog djeteta. Međutim ovaj sudac smatra da okrivljenik izlaskom iz Centra nije ničim izazvan vrijeđao partnericu kako mu se to stavlja na teret optužnim prijedlogom, izazvavši kod iste posljedicu straha, uznemirenosti i povrede dostojanstva. Analizirajući iskaz svjedokinje ovaj sudac nije smatrao uvjerljivim da bi isti nju vrijeđao na opisani način, a da bi se ona potom uplašila i uznemirila i da bi joj on povrijedio dostojanstvo, jer je svjedokinja u svom slobodnom iskazu navela kako je odlučila otići u Policijsku postaju, prijaviti postupanje okrivljenika "tim više što se u Centru nisu ništa konkretno dogovorili", osvrćući se da je on njoj i ranije prijetio, a nakon toga iz njezinog iskaza proizlazi da je otišla do auta i zajedno s okrivljenikom se odvezla na kućnu adresu, iako je ključ bio kod nje te je očito da je ona otključala auto kojim su se odvezli kući. Ovaj sudac je smatrao da je nelogično ako se ista bojala okrivljenika i osjećala strah od istog, iz kojeg razloga se sakrila iza živice kod knjižnice i otišla ga potom prijaviti u policijsku postaju, a potom neposredno nakon odlaska u policijsku postaju se udaljila s istim na kućnu adresu gdje mu je između ostalog rekla da će njezini roditelji doći po nju i djevojčicu, ne strahujući od njegove reakcije koja bi bila za očekivat, obzirom da mu je rekla da će odvesti dijete. Naime, iz iskaza svjedokinje proizlazi da je okrivljenik po izlasku iz Centra prešao ulicu na drugu stranu i razgovarao na mobilni telefon, a da je ona otišla na svoju stranu i da je također razgovarala na telefon pa je nejasno iz kojeg razloga je ista tada smatrala da se mora sakriti, budući da okrivljenik ničim nije pokazivao namjeru da za njom krene. Nadalje okrivljenik je opisao da je po povratku kući zvao nadležna tijela (centar i policiju), kako bi se raspitao o svojim pravima, što je potvrdila i svjedokinja u svom iskazu. Iz navedenog proizlazi da je razlog ove konfliktne situacije želja svjedokinje da se udalji s djevojčicom i ode kod svojih roditelja, dok je okrivljenik želio urediti na koji će način on viđati dijete, jer sama svjedokinja navodi da je okrivljenik inzistirao da viđaju dijete tako što će dijete kod svakog od njih boraviti po tjedan dana, a što je ona osjećala kao pritisak, a očito je da će oni morati urediti način na koji će okrivljenik viđati djevojčicu. U odnosu na događanja u popodnevnim satima po povratku istih na adresu stanovanja ovaj sudac također nije mogao s dovoljnom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik počinio tjelesno nasilje u obitelji prema izvanbračnoj partnerici, jer okrivljenik to poriče, objašnjavajući da je ispred kuće uzeo djevojčicu i zaključao se u kuću, ne poričući da nije puštao HS u kuću, već da joj je naknadno otvorio vrata da uđe, ali negirajući da bi pritom bio agresivan prema izvanbračnoj supruzi. Svjedokinja je u svom iskazu navela da ju je on odgurnuo jednom rukom, dok je drugom rukom držao djevojčicu, ali da joj nije ništa napravio osim guranja, odnosno nije opisala da bi se primila za vrata kako bi se zadržala na nogama i da bi ju isti zatvorenom šakom pokušao udariti i da se izmaknula, a na izričit upit suca je li se nešto dogodilo osim guranja, ista je odgovorila da nije, a u optužnom prijedlogu se upravo navodi da bi okrivljenik izvanbračnu suprugu objema rukama odgurnuo, da bi ju zatvorenom šakom pokušao udariti, da se ona uzmaknula i da bi potom zaključao vrata. Također tijekom suočenja ovaj sudac nije mogao s dovoljnom sigurnošću utvrditi odlučne činjenice bitne za utvrđivanje prekršajne odgovornosti okrivljenika, jer je okrivljenik i dalje ostao pri tome da nije vrijeđao HS, dok je ona ponovno prilikom suočenja govorila o pitanjima vezanim za dijete, nakon čega je postala nervozna, pucketala je prstima, micala je pogled od okrivljenika, dok je okrivljenik i dalje izričito tvrdio da ju nije gurnuo, a ona je inzistirala na tome da ju je isti gurnuo i zatvorio vrata, a očito je i iz njezinog iskaza da je sama predložila da iz parka odu riješiti spornu situaciju kod kuće, iz čega ponovno proizlazi da nije osjećala strah u odnosu na okrivljenika. Nadalje, iskaz svjedoka TS, ovaj sudac nije posebno cijenio, jer je ovaj svjedok logično i uvjerljivo opisao tijek događaja, ali u biti se nije mogao očitovati u vezi odlučnih činjenica, jer nije vidio čitav tijek događaja, već je potvrdio da je došlo do konfliktne situacije, gdje okrivljenik nije pustio izvanbračnu partnericu u kuću te se zaključao s djetetom u namjeri da istoj ne dopusti da dijete odvede s predmetne adrese. Ovaj sudac smatra da je očito da su sporni susreti i viđenja djevojčice, da je riječ o poremećenim partnerskim odnosima, što proizlazi i iz izvješća o socioekonomskim prilikama u obitelji, gdje je razvidno da je svjedokinja već prijavljivala par dana prije ovog događaja okrivljenika za nasilno ponašanje, ali elementi nasilja nisu utvrđeni te je okrivljenik u svojoj obrani naveo da je ista povukla prijavu u odnosu na njega. Iz svega navedenog proizlazi da je svjedokinja nedvojbeno odlučila napustiti partnersku zajednicu i otići s djetetom kod svojih roditelja, s čime okrivljenik nije bio suglasan i tu je došlo do konflikta, ali ovaj sudac smatra da nije s dovoljnom sigurnošću utvrđeno da bi okrivljenik pritom počinio obiteljsko nasilje prema istoj u obliku psihičkog i tjelesnog nasilja, već je svjedokinja nedvojbeno bila motivirana otići iz zajedničkog kućanstva, a sama je navela da je u policijsku postaju otišla nakon što nisu postigli dogovor u Centru, a potom u dva navrata se našla s okrivljenikom na kućnoj adresi gdje su nastavili razmirice, jer je svatko od njih htio ostati s djetetom, da bi na kraju svjedokinja pozvala djelatnike policije, nakon čega se i udaljila s djetetom s predmetne adrese.

11. Slijedom navedenog ovaj sudac nije mogao sa dovoljnom sigurnošću utvrditi počinjenje djela prekršaja od strane okrivljenika, tim više što drugi dokazi ne postoje te isključivo iskaz svjedokinje ovaj sudac nije smatrao dostatnim da bi se okrivljenika oglasilo krivim, zbog čega je u skladu s načelom in dubio pro reo, oslobodio okrivljenika od optužbe za ovo djelo prekršaja, tim više što se ni navodi optužnog prijedloga ne podudaraju s obranom okrivljenika, ali niti s iskazom saslušane svjedokinje.

12. Prekršajni postupak je obustavljen, pa je shodno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Radojka Balen v.r.

Jadranka Parać Šaka v.r.

Uputa o pravnom lijeku

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.