Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-623/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, Maje Skorić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tonija Šantića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika 1. ŽJ iz [adresa], 2. PJ iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Vlatki Mišljenović Dasović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Buriš & Mišljenović Dasović iz Osijeka, te 3. BJ iz [adresa], radi spora iz nasljeđivanja, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženice ad 3. protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama pod brojem P-200/2019-26 od dana 12. svibnja 2022. godine, u sjednici održanoj dana 18. veljače 2025. godine

p r e s u d i o i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama pod brojem P-200/2019-26 od dana 12. svibnja 2022. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

III. Odbacuje se žalba tuženice ad 3. BJ, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da u ostavinu iza pok. VJ, rođ. G iz [adresa], ne ulazi 1/3 dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u mjestu sa 134 čhv i upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] vrt u mjestu sa 225 čhv i kčbr. [katastarska čestica] oranica u mjestu sa 108 čhv (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima ad 1. i ad 2. parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu, pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev i obveže tuženike na naknadu cjelokupnog parničnog troška, uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje, pred drugim sucem prvostupanjskog suda.

2.1. Ujedno, protiv prvostupanjske presude, žalbu je podnijela tuženica ad 3. BJ pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Žalba tuženice ad 3. je nedopuštena.

6. U ovom postupku, tužitelj je postupajući u skladu sa rješenjem suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu pod brojem O-3158/18-5 od dana 22. studenog 2018. godine pokrenuo parnicu radi utvrđenja da 1/3 dijela nekretnine opisane pod točkom I. izreke, ne ulazi u ostavinu pokojne VJ, majke stranaka, a po osnovi istaknutog zahtjeva za izdvajanje ostavine, zbog izvršenih ulaganja i doprinosa povećanju vrijednosti imovine ostaviteljice.

7. Iz razloga presude, proizlazi da u postupku nisu bile sporne slijedeće činjenice:

- da su se stranke ovog spora u ostavinskom postupku pod brojem Pu O-20/2019 iza smrti pok. VJ, kao njena djeca i nasljednici prihvatili nasljedstva na temelju Zakona u odnosu na ostavinsku imovinu u koju su pored pokretnina ušle i predmetne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te u PL br. 8 k. o. [katastarska općina], upisana za cijelo na ostaviteljici, te da je tužitelj na ostavinskom ročištu istaknuo zahtjev za izdvajanje iz ostavine gornjeg dijela kuće na ime ulaganja i doprinosa u povećanju vrijednosti imovine, naknadno pismeno konkretizirajući da zahtijeva izdvajanje 1/3 predmetnih nekretnine, a što mu je PJ osporio,

- da je tužitelj živio duži niz godina u zajednici s ostaviteljicom i ocem stranaka, te da je tu zajednicu napustio 1989. godine,

- da su predmetne nekretnine pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđene ostavinom iza smrti oca stanaka koji je umro **.**.2003., a da je za nasljednika na cijeloj ostavinskoj imovini proglašena temeljem Zakona VJ, supruga ostavitelja, kojoj su stranke tog postupka (djeca) ustupila svoje nasljedne dijelove, te da tužitelj u tom postupku nije zatražio izdvajanje imovine iz ostavine pokojnog oca stranaka po članku 75. stavku 3. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN).

8. Nadalje, iz razloga presude proizlazi da je prvostupanjski sud, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio slijedeće činjenice:

- da iz procjene vrijednosti nekretnine upisane na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], iz 1998. godine, proizlazi da je nekretnina tada bila u vlasništvu oca stranaka HJ, te da je u istoj nekretnini smještena stambena građevina katnosti 2 etaže (prizemlje + potkrovlje), da je krovna konstrukcija izvedena od jelove građe i pokrivena crijepom, te da je objekt izgrađen 1983. godine,

- da je i sam tužitelj u svom iskazu potvrdio da je potkrovlje kuće bilo izgrađeno još 1983. godine kada se kuća gradila, odnosno da je kuća tada u odnosu na etaže u cijelosti bila izgrađena u okvirima u kojima je i danas,

- da je tužitelj pri izgradnji kuće, za vrijeme trajanja životne zajednice s roditeljima, moguće i pridonio nešto vlastitim sredstvima, ali u neutvrđenoj i nedokazanoj vrijednosti i iznosima na objektu – kući oznake kč. br. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali da tužitelj u odnosu na ostale dvije nekretnine koje su u naravi okućnica i oranica (kč. br. [katastarska čestica] vrt u Mjestu sa 225 čhv i kč. br. [katastarska čestica] oranica u Mjestu sa 108 čhv, obje nekretnine upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) nije tijekom postupka dao bilo kakvo obrazloženje zašto bi se i one trebale izdvojiti iz ostavinske mase u njegovu korist,

- da su neutemeljene tvrdnje tužitelja da je nakon smrti oca 2008. godine poduzimao radnje na uređenju potkrovlja, jer suprotno proizlazi iz iskaza samog tužitelja koji je naveo da je njegov sin SJ podigao kredit za sređivanje potkrovlja, a o uređenju potkrovlja radi stanovanja od strane SJ, bez plaćanja naknade po odobrenju tuženika i bake nakon smrti djeda, da su potvrdili tuženik ad 2., te svjedoci IJ i UJ, a u odnosu na izgradnju vanjskog stepeništa tuženica ad 3., pa da tužitelj, osim što nije živio u zajednici ostavitelja, nije ni "radio u zajednici" sa ostaviteljem, a niti je vlasništvo, odnosno suvlasništvo stekao po nekoj drugoj osnovi.

9. Suprotno prigovorima žalbe, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio izvedene dokaze i utvrdio činjenično stanje, te pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

10. Odgovarajući na prigovore žalbe u kojima tužitelj osporava utvrđeno činjenično stanje glede izgrađenosti objekta prema pregledanoj procjeni objekta kuće oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz 1998. godine, navodeći da je nevjerodostojna i dobivena radi ishodovanja kredita od strane prvooptuženika, treba reći da je neovisno od navedene procjene i stranačkih iskaza tuženika, te svjedoka IJ, UJ, te KJ koji potvrđuju izgrađenost kuće sa potkrovljem 1983. godine, prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je upravo tužitelj u iskazu potvrdio da je potkrovlje sagrađeno kada i kuća 1983. godine i stavljeno pod krov, ali nije uređeno za stanovanje, te da su u potkrovlju bili pregradni zidovi koji su odvajali tri prostorije, te prostor kupaonice, dakle, da je kuća u cijelosti bila izgrađena u odnosu na etaže u okvirima u kojima je i danas.

11. Slijedom navedenog, kod utvrđene činjenice da je predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] sa izgrađenošću objekta kakva je i danas (izuzev vanjskih stepenica za potkrovlje) bila imovina u ostavinskoj masi iza smrti oca stranka koji je umro 2003. godine, te da tužitelj u tom postupku, kao jedan od nasljednika, nije tražio izdvajanje imovine iz ostavine pokojnika u skladu sa odredbom članka 75. stavak 1. ZN, već je nasljednica za cijelo temeljem ustupa ovog spora postala majka stranaka, sada pokojna VJ, treba imati u vidu da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju doneseno u tom postupku veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave, slijedom čega tužitelj u odnosu na nekretninu kakva je bila izgrađena do smrti oca i utvrđena njegovom ostavinom za cijelo, ne može ostvarivati pravo izdvajanje u ostavinskom postupku iza smrti majke.

12. Naime, rješenjem o nasljeđivanju ne odlučuje se samo o nasljednim pravima učesnika ostavinskog postupka, već i o objektu tih prava, a to znači da se utvrđuje opseg i sastav ostavine, pa ako učesnici ostavinskog postupka nisu isticali zahtjev za izdvajanje dijela iz ostavine pojedinih stvari ili prava, onda se uzima da je istinito ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju , koje veže stranke tog postupka, dakle u konkretnom slučaju i obujam ostavine i njen sastav koji je utvrđen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza smrti oca stranaka.

13. U odnosu na zahtjev za izdvajanje iz ostavine 1/3 dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] koji tužitelj obrazlaže i radovima na uređenju potkrovlja 2008. godine, dakle, radnji poduzetih nakon smrti oca stranaka, kako je u postupku utvrđeno da je sin tužitelja SJ, a ne tužitelj, za života bake kao vlasnice predmetne nekretnine za cijelo, vršio radnje uređenja već postojećeg potkrovlja (unutrašnjeg uređenja) i izgradnje vanjskih stepenica radi posebnog ulaza u potkrovlje (a što potvrđuje iskaz tuženice ad 3. koja je navela da je tužiteljev sin SJ htio imati poseban ulaz, premda je postojalo i unutrašnje stepenište do prostora potkrovlja), pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da zahtjev tužitelja (u postupku u kojem po istom nije predloženo saslušanje SJ) nije utemeljen, kao ni zahtjev tužitelja u odnosu na ostale dvije nekretnine kč. br. [katastarska čestica] vrt u Mjestu sa 225 čhv i kč. br. [katastarska čestica] oranica u Mjestu sa 108 čhv, obje nekretnine upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer tijekom postupka nije dao bilo kakvo obrazloženje zašto bi se i one u dijelu od 1/3 trebale izdvojiti iz ostavinske mase u njegovu korist.

14. Kako je pravilna i na zakonu utemeljena i odluka o parničnom trošku, koju tužitelj osporava s pozicije drugačije tvrdnje o uspjehu stranaka u ovom postupku, žalbu istog trebalo je odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci (članak 368. ZPP).

15. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, a rezultat je neuspjeha tužitelja u ovom postupku.

16. U odnosu na prigovor žalbe u kojem se tužitelj referira na priznanje tužbe i tužbenog zahtjeva u odgovoru na tužbu tuženice ad 3., pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je isti, kod utvrđenih odlučnih činjenica, bez značaja za donošenje odluke u ovom sporu, s obzirom da su tuženici u ovom postupku nužni i jedinstveni suparničari, te je žalbu tuženice ad 3. u kojoj se ista poziva na priznanje tužbe i tužbenog zahtjeva, a podnesenu u odnosu na presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev, trebalo odbaciti kao nedopuštenu (članak 366. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 18. veljače 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić