Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ob-49/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nedjeljki Lazić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika 1. AZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŠZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. JZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. Split, radi utvrđenja prestanka obveze uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu posl.br. P Ob-68/2018-70 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu posl.br. P Ob-68/2018-70 od 18. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

''I Utvrđuje se kako je dana 9. veljače 2018., prestala obveza uzdržavanja tuženika pod 1) AZ, rođenog **.**.1989., OIB: [osobni identifikacijski broj], tužene pod 2) ŠZ, rođene **.**.1994., OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene pod 3) JZ, rođene **.**.1998., OIB: [osobni identifikacijski broj] od strane tužitelja ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja je bila utvrđena presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja IIIP-183/08 od 23. prosinca 2011.

II Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.''

2. Tuženici pobijaju presudu iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Tuženici ističu da su pri donošenju pobijane presude počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer je izostala brižljiva i savjesna ocjena dokaza; da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih isprava ili zapisnika, da postoji proturječnost izreke i obrazloženja, te nesuglasje obrazloženja s rezultatima izvedenih dokaza ne precizirajući u čemu se ove povrede sastoje, zatim kako je dokazni prijedlog tuženika odbijen samo uz obrazloženje da je suvišan, čime upire na povredu odredaba čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Isto tako i da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. ZPP jer presuda ne sadrži sve što bi trebala i ne navodi ni jedan propis temeljem kojeg je donesena.

2.2. Navode i kako je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer je odbijen njihov dokazni prijedlog; da sud paušalno zaključuje kako tuženik ad.1. prima naknadu iz sustava socijalne skrbi jer je osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti; da je pogrešan zaključak kako je tuženica pod 2. završila školovanje 2014. jer je iz njena dopisa vidljivo da se nalazi u V. Britaniji na studiju; te da je tuženica još 2021/2022. imala status redovnog studenta, a sud navodi da dokaz za daljnje razdoblje nije dostavila.

2.3. Tuženici ističu i da je pogrešan pravni pristup suda, da nesposobnost za rad, oslobađa tužitelja dužnosti plaćanja uzdržavanja.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika ustrajući kako je potpuno nesposoban za rad od prije utuženog razdoblja, da živi u teškoj zdravstvenoj i imovinskoj situaciji, nema nikakve imovine, a mirovina koju prima nije dostatna ni za zadovoljenje njegovih životnih potreba. Navodi i kako neosnovanim smatra i žalbene navode usmjerene na odluku suda da neće provoditi dokaz saslušanjem majke tuženika na okolnost ''njenih osobnih saznanja da tužitelj negdje radi i o načinu njegova funkcioniranja'' jer njen iskaz, kao pristrane osobe, sud ne bi mogao prihvatiti, nasuprot rezultatima provedenog vještačenja o njegovoj radnoj sposobnosti. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja prestanka obveze uzdržavanja tuženika 1. AZ, 2. ŠZ i 3. JZ, koja je obveza uzdržavanja određena presudom Općinskog suda u Splitu IIIP-183/08 od 23. prosinca 2011., uslijed radne nesposobnosti tužitelja.

6. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da su tuženici djeca rođena u braku tužitelja i OZ, koji je razveden 2001., te da je tuženiku presudom određena obveza uzdržavanja koja je izmijenjena 2011. na način da za tuženike ad.1 i ad.2. doprinosi iznos od po 1.500,00 kn, a za tuženicu ad.3. iznos od 1.200,00 kn, u kojoj presudi stoji i da za tuženika ad.1. AZ kao osobu s mentalnom retardacijom majka ostvaruje povećani dječji doplatak i kako on ostvaruje pravo na osobnu invalidninu u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno;

- da je tužitelj pravomoćnom presudom od 20. veljače 2015. proglašen krivim zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, da mu je izrečena kazna zatvora koja se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo; te da mu je istom presudom naloženo platiti AZ 51.116,23 kn, ŠZ 43.301,27 kn a SZ 40.855,14 kn;

- da je u vrijeme pokretanja postupka (2018.) tuženik ad.1. AZ imao 29 godina, u vrijeme presuđenja 35 godina; da je rješenjem suda posl.br. R1 Ob-784/2018 od 31. svibnja 2019. djelomično lišen poslovne sposobnosti te ne može samostalno raspolagati i upravljati imovinom, poduzimati radnje koje se odnose na brak, odreći se nasljedstva ili legata ni samostalno odlučivati o liječenju ili smještaju u odgovarajuću ustanovu, kao i da mu je rješenjem nadležnog tijela utvrđeno postojanje teškog invaliditeta IV stupnja, te postojanje potpune nesposobnosti za rad i nepostojanje potrebe individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije, uz potrebu ponovnog vještačenja za dvije godine s novom medicinskom dokumentacijom;

- da je u vrijeme pokretanja postupka tuženica ad.2. ŠZ imala 24 godine, u vrijeme presuđenja 30 godina; a 26 godina napunila je 6. studenog 2020.; da je u vrijeme pokretanja postupka opravdala izostanak navodeći kako je u Engleskoj radi zapošljavanja i studiranja, no iz dostavljene svjedodžbe proizlazi da je 18. lipnja 2014. stekla strukovnu kvalifikaciju – zanimanje web dizajnerice, o daljnjem školovanju nije dostavila dokaz;

- da je tuženica ad.3. JZ u vrijeme pokretanja postupka imala 20 godina, u vrijeme presuđenja ima 26 godina, a napunila ih je 8. veljače 2024.; da je upisivana kao redovan student Ekonomskog fakulteta u Splitu od akademske godine 2017/2018 pa do 2021/2022, uključivo i tu godinu, za dalje nije dostavila dokaz;

- da je tužitelj u vrijeme pokretanja postupka (2018.) imao 67 godina, da je u mirovini od 18. siječnja 2016., a do tad je radio kao NKV radnik, da je temeljem vještačenja provedenog u tom postupku utvrđeno kako kod tužitelja postoji funkcijsko oštećenje srca, vratne i slabinske kralježnice, posttraumatska encefalopatija, sve izraženo u takvom stupnju da izravno utječe na njegovu radnju sposobnost, zbog čega je od 16. studenog 2016., dakle i prije podnošenja tužbe, potpuno radno nesposoban;

- da tužitelj živi kao podstanar, u neadekvatnim stambenim uvjetima, da trošak najma stana od 40 m2 s utroškom električne energije plaća 130 eura mjesečno, u vlasništvu nema pokretnine, nekretnine, ni ušteđevinu; prima mirovinu koja je u siječnju i veljači 2018. iznosila 1.840,59 kn, a ožujku i travnju 2018. 1.857,75 kn; da se dio mirovine plijeni zbog ovrhe radi dosuđenih iznosa uzdržavanja tuženika te mu ostane 90-95 eura; da temeljem rješenja nadležnog Centra za socijalnu skrb, prima doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 420,00 kn, počev od 2. srpnja 2018., te zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 751,67 kn počev od dana 27. lipnja 2022., slijedom čega kako na raspolaganju mjesečno ima 250,00 eura od čega najam stana i električnu energiju plaća 130,00 eura, da dnevno kupi nešto salame i kruha a da mu ne pomažu prijatelji i poznanici ne zna kako bi zadovoljio osnovne životne potrebe.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev radi prestanka uzdržavanja određenog tužitelju presudom Općinskog suda u Splitu posl.br. P-183/2008 od 23. prosinca 2011., s 9. veljače 2018., kao danom podnošenja tužbe, obzirom na utvrđenu radnu nesposobnost kao i da preostali iznos mirovine (nakon pljenidbe), zajamčena minimalna novčana naknada, naknada za tuđu pomoć i njegu te povremene jednokratne novčane naknade od strane Grada Kaštela, nisu dovoljne ni za zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba.

8. Neosnovano tuženici prvostupanjsku presudu pobijaju zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 338. ZPP te bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 2. ZPP, jer presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio u postupku provedene dokaze, a nisu osnovani navodi koji se tiču odbijanja dokaznog prijedloga saslušanjem majke tužitelja, budući je prvostupanjski sud o tom dao jasne razloge.

9. I prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelj koji nema dovoljno prihoda ni za zadovoljavanje svojih osnovnih životnih potreba, te koji nije radno sposoban, nije u obvezi uzdržavati punoljetno, ni maloljetno dijete, a time ni punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad, budući je potpuna radna nesposobnost roditelja, uz nepovoljne imovinske prilike, opravdan razlog za oslobađanje od obveze uzdržavanja, radi čega je osnovan zahtjev tužitelja utvrditi prestanak njegove obveze uzdržavanja sukladno odredbama čl. 429. u vezi odredaba čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ).

9.1. Ovdje je za dodati kako u prilog tomu da se radi o osobi čije su imovinske i zdravstvene prilike takve da ne može plaćati uzdržavanje, niti ostvariti dodatni prihod, ide to što mu je priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu koje se sukladno odredbama čl. 23. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 18/22, 46/22,119/22, 71/23 i 156/23), priznaje samcu ili kućanstvu koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, pod uvjetima i u iznosu propisanom, kao i to što mu je sukladno odredbama čl. 55. istog Zakona, priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu koje se priznaje djetetu i osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama zbog čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

10. Slijedom svega navedenog, nije od utjecaja što je tuženica ad.3. redovno pohađala studij do 2022. (za dalje razdoblje, nije priložen dokaz), a što tuženica ad.2. nije ni dokazala da se školovala nakon 2014., no i da je to, isto ne bi bilo od utjecaja.

10.1. Nadalje, iako su, prema odredbama čl. 290. st. 4. ObZ punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad, roditelji dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje, u konkretnom slučaju, uz u postupku utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio prestanak obveze uzdržavanja i u odnosu na tuženika ad.1. jer je evidentno da tužitelj, koji nije radno sposoban i koji raspolaže s mjesečnim iznosom od 120,00 eura (kad plati najam stana i utrošak električne energije) ne može zadovoljiti ni svoje osnovne životne potrebe slijedom čega ni doprinositi za uzdržavanje tuženika ad.1. u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kn), što je više od iznosa kojim raspolaže.

11. Stoga, imajući u vidu da u nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka na koje upiru tuženici, ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), te kako je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a na tako utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo pravilno primijenjeno, to nisu ostvareni žalbeni razlozi, radi čega je pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP žalba odbijena a prvostupanjska presuda potvrđena kao u izreci.

U Šibeniku, 18. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić