REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-19/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:, Brune Frankovića predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INA-Industrija nafte, d.d., OIB 27759560625, Avenija Većeslava Holjevca 10, Zagreb, koga zastupaju punomoćnici DF, DFZ, LF, LFZ, TFZ, Ana Marija Fofić i Lorena Panežić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Orehovec i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika RADNIČKO VIJEĆE INA- Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku u Zagrebu, radi nadomještanja suglasnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-905/2022-12 od 28. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-905/2022-12 od 28. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I/ Nadomješta se suglasnost tuženika za donošenje Odluke tužitelja o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: 210-1115000/9/21-H od 1. rujna 2021. godine radniku TF zaposlenom na radnom mjestu " Samostalni referent za podršku poslovanju" sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Analiza poslovanja i koordinacija unutar organizacijske jedinice Komercijalni poslovi i podrška poslovanju, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od dana 6. travnja 2022. godine.

II/ Nalaže se tužen da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 331,81 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Tu presudu pravodobnom, potpunom i dopuštenom žalbom pobija tuženika zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnom, navodi da sud ne obrazlaže na koji način i iz kojih razloga MF (dalje:Radnik) predstavlja višak radnika kod tužitelja, te na koji način su unaprijeđeni poslovni procesi i povećana efikasnost. Ukazuje da sud nije utvrdio odlučnu činjenicu je li potreba za radom Radnika na predmetnom radnom mjestu kod tužitelja doista prestala pa da stoga ne može zaključiti ni kako je tužitelj svojim navodima i predloženim dokazima ukazao na postojanje razloga za predmetni otkaz ugovora o radu, čime je počinjena bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP te se pogrešno primijenjene odredbe Zakona o radu. Ističe kako sud u pobijanoj presudi ne daje razloge o odlučnoj činjenici zbog čega smatra da bi tuženik neosnovano uskratio svoju suglasnost na odluku o otkazu ugovora o radu D, da je na okolnost utvrđenja te činjenice tuženik predložio saslušanje predsjednika tuženika OF, čiji iskaz sud uopće nije cijenio u pobijanoj presudi pa je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Jednako tako da sud nije cijenio navod da je kod tužitelja od 2018. - 2022. zaposlen velik broj novih radnika, dok se istovremeno L namjerava otkazati ugovor o radu, da nije utvrdio je li potreba za radnim mjestom na kojem je radio Radnik prestala ili su radnim mjestima kod tužitelja samo promijenjeni nazivi te je li tužitelj prilikom određivanja viška radnika Radniku ponudio kakvo novo drugo radno mjesto, odnosno mogućnost školovanja ili dodatnog obrazovanja, da posljedično tome odlučne činjenice nisu utvrđene te je sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o radu kada je nadomjestio suglasnost tuženika na namjeravanu tužiteljevu odluku, iako za to nije imao zakonskih razloga. Predlaže prihvatiti žalbu i preinači presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev i tužitelja obveže na nadoknadu troškova postupka i troška žalbe, a podredno, da se pobijana presuda ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).

3.1. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje ukazuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njena izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude. U presudi su, osim toga, navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.1. Konačno, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pa je žalba tuženika u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se odlukom suda nadomjesti suglasnost tuženika za donošenje Odluke o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: 210-1115000/9/21-H od 1. rujna 2021. radniku TF zaposlenom na radnom mjestu "Samostalni referent za podršku poslovanju" sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Analiza poslovanja i koordinacija unutar organizacijske jedinice Komercijalni poslovi i podrška poslovanju, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od dana 6. travnja 2022.

8. Tijekom postupka, prvostupanjski sud je, dijelom kao nesporno između stranaka, a dijelom nakon provedenih dokaza, utvrdio činjenično stanje bitno za odluku i to:

- da su tužitelj kao poslodavac i radnik ĆF **.**.2021. zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 210-1115000/9/21-H temeljem kojeg je radnik zaposlen na radnom mjestu " Samostalni referent za podršku poslovanju" sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Analiza poslovanja i koordinacija unutar organizacijske jedinice Komercijalni poslovi i podrška poslovanju

- da su tužitelj, kao poslodavac i Zajednica veterana Domovinskog rata INA Zagreb-ZAK INA, Udruga branitelja Domovinskog rata INA- Naftaplin - KVIN, Udruga - Kluba veterana Domovinskog rata INA- Rijeka - KVDR zaključili 6. rujna 2016. Sporazum o pravima branitelja domovinskog rata - radnika INA d.d.;

- da se prema čl. 11. Sporazuma o pravima branitelja domovinskog rata poslodavac obvezao da neće radnicima, kojima je sukladno odredbama posebnih zakona, priznat status hrvatskih branitelja i koji su dokaz o tome dostavili poslodavcu, bez prethodne suglasnosti Radničkog vijeća otkazivati ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga pod uvjetom da su sudjelovali u obrani suvereniteta RH prije 15.01.1992. ili imaju 22 i više godina radnog staža kod poslodavca, da nije riječ o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu i da sva prava u pogledu otkaza ugovora o radu nisu predmetom zaštite temeljem drugih odredbi KU ili Zakona;

- da je tužitelj branitelj Domovinskog rata i ratni vojni invalid te da je za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu potrebna suglasnost tuženika (sukladno čl. 151. Zakona o radu);

- da je tužitelj 26. siječnja 2022. donio Odluku o promjeni organizaciji rada, sa danom primjene 1. travnja 2022.;

- da radničko vijeće nije bilo suglasno i protivilo se donošenju Odluka o organizacijskim promjenama i promjenama u organizaciji rada s danom primjene 1. ožujka i 1. travnja 2022. na razini INA d.d.:

- da je Odlukom Uprave tužitelja broj U-4-3/22 od 2. ožujka 2022. utvrđen višak od 422 radnika na nivou tužitelja;

- da radničko vijeće nije bilo suglasno i protivilo se donošenju odluke o utvrđivanju kolektivnog viška radnika;

-da iz obrazloženja namjeravanog otkaza proizlazi da se Radniku namjerava redovito otkazati ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih organizacijskih razloga;

- da je tužitelj dopisom od dana 29. ožujka 2022. zatražio od tuženika suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu za radnika ĆF;

- da je tuženik dao očitovanje broj RV-19/22/MP/MC od 6. travnja 2022. u kojem navodi da je suglasno i da se ne protivi donošenju odluka o poslovno uvjetovanim otkazima ugovora o radu za određene radnike, no istovremeno da nije suglasno i da se protivi donošenju odluka o poslovno uvjetovanim otkazima za druge radnike, uključujući i radnika ĆF, navodeći da ima priznat status hrvatskog branitelja te da uživa zaštitu sukladno čl. 11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rada – radnika INA, d.d., udovac je i samohrani roditelj jednog djeteta u statusu redovitog studenta te da bi poslodavac trebao razmotriti premještaj radnika na drugo radno mjesto unutar INA, d.d. ili INA Grupe.

9. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, koja žalitelj nije doveo u sumnju žalbenim navodima, jer su zasnovani na valjanoj ocjeni izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP, prvostupanjski sud je, pobijanom presudom, kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev zaključujući da su kod tuženika provedene organizacijske promjene, da je to razlog zbog kojeg se tužitelju namjerava otkazati ugovor o radu sukladno čl. 115. st.1. toč.1. Zakona o radu (NN 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. -dalje ZR) te da je tužitelj sukladno odredbi čl. 150. st. 1., st. 2. i st. 4. ZR tuženiku dostavio odgovarajuću dokumentaciju, a što proizlazi i iz iskaza samog predsjednika Radničkog vijeća OF i ČF te je omogućio održavanje sastanaka, a što proizlazi iz zapisnika sa održanog sastanka. Pri tome prvostupanjski sud navodi kako je u sporovima u kojima se zahtijeva nadomještanje suglasnosti za otkaz ugovora o radu raspravljanje ograničeno na utvrđivanje namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje propisuje Zakon o radu kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza i upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu. Pravni interes se procjenjuje u trenutku podnošenja tužbe i ne ocjenjuje se zakonitost otkaza te da sud u ovom postupku nije ovlašten odlučivati o zakonitosti namjeravane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, odnosno utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti njegova postojanja jer se pitanje dopuštenosti i zakonitosti otkaza može utvrđivati samo u posebnoj parnici, ukoliko tužitelj zaista i otkaže ugovor o radu tužitelju.

10. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP), prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge.

11. U ovoj pravnoj stvari radi se o postupku radi nadomještanja suglasnosti na otkaz ugovora o radu koji je pokrenuo poslodavac nakon što mu je uskraćena suglasnost na namjeravani otkaz radniku ŽF u smislu odredbe čl. 151. st. 4. ZR.

12. Prema odredbi čl. 151. st.4. ZR ako radničko vijeće uskrati suglasnost, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka.

13. U postupku prije otkazivanja ugovora o radu u kojem poslodavac traži prethodnu suglasnost radničkog vijeća u smislu čl. 151. st. 1. ZR, a tako i u sudskom postupku koji se vodi prema odredbi čl. 151. st. 4. ZR potrebno je ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz zbog poslovno uvjetovanih razloga, je li riječ o radniku kojem se može otkazati (npr. čl. 34. ZR), te upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da su se ostvarili konkretni razlozi za otkaz ugovora o radu.

14. Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj kao opravdani razlog za odluku otkaza ugovora o radu smatra otkazni razlog iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR prema kojoj odredbi poslodavac može otkazati Ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, a u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je zbog provedene organizacijske promjene, utvrđen višak od 422 radnika na nivou tužitelja među kojima i ĆF s obzirom da je ukinuto radno mjesto na kojem je imenovani radnik radio, da je s tim u svezi radničkom vijeću dostavljena sva dokumentacija te da je održani sastanak sa tuženikom, a što proizlazi i isprava u spisu kao i iskaza zakonskog zastupnika tuženika OF koji je potvrdio da su u siječnju najavljene organizacijske promjene, a u veljači je došlo do savjetovanja, da su imali i dodatne sastanke te da je poslodavac odgovorio na sva pitanja te da nije bilo dodatnih pitanja radničkog vijeća u postupku savjetovanja radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, a što proizlazi i iz zapisnika o održanom sastanku od 28. veljače 2022. (str.44-47 spisa), pa su stoga neosnovani žalbeni navodi žalitelja da tuženiku nisu dostavljni potpuni i pravovremeni podaci da bi se meritorno mogao očitovati o namjeravanoj odluci tužitelja. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj namjerava donijeti odluku o otkazu ugovora o radu radniku ŽF iz zakonom dopuštenih razloga, budući da je odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR propisana mogućnost otkaza ugovora o radu ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), kao i zaključak o postojanju osnovane sumnje u ostvarenje tog razloga s obzirom na ukidanje radnog mjesta na kojem je imenovani radio.

16. Iako prvostupanjski sud u pobijanoj odluci to izrijekom ne navodi, iz spisa predmeta razvidno je da se radi o radniku u odnosu na kojeg ne postoji zabrana otkaza iz čl. 34. ZR. Ni okolnost da se radi o radniku branitelju Domovinskog rata, udovcu i ocu djeteta u statusu redovitog studenta nije od utjecaja, jer prema Zakonu o radu navedene okolnosti nisu propisane kao razlog zabrane otkazivanja ugovora o radu.

17. Na žalbene navode tuženika da sud nije cijenio da je kod tužitelja u vremenskom periodu od 2018. - 2022. zaposlen velik broj novih radnika, da nije utvrđeno iz kojih točno razloga Radnik predstavlja višak radnika kod tužitelja, te na koji način su unaprijeđeni poslovni procesi i povećana efikasnost, kao ni je li potreba za radnim mjestom na kojem je radio Radnik prestala ili su radnim mjestima kod tužitelja samo promijenjeni nazivi, da li je tužitelj prilikom određivanja viška radnika Radniku ponudio kakvo novo drugo radno mjesto, odnosno mogućnost školovanja ili dodatnog obrazovanja i da li je ostvaren razlog za namjeravani otkaz, navesti je da poslodavac u ovom postupku prije otkazivanja ugovora o radu (u postupku povodom traženja prethodne suglasnosti) navedene, po tuženiku sporne činjenice, ne mora dokazati, već će se o opravdanosti i dopuštenosti otkaza raspravljati u posebnom postupku, ako do istog dođe, a u okviru kojeg postupka će se raspravljati i o navedenim činjenicama.

18. Dakle, sud u ovom postupku nije ovlašten odlučivati o zakonitosti namjeravane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, odnosno utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti njegova postojanja.

19. Žalitelj pogrešno smatra da bi poslodavac već u postupku prije otkazivanja ugovora o radu (u postupku povodom traženja prethodne suglasnosti) morao dokazati da je ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu. Ovo iz razloga što bi takvo tumačenje ovlaštenja Radničkog vijeća iz članka 151. ZR dovodila poslodavca u situaciju da vodi dva postupka u kojima bi (u svakom postupku zasebno) i to jednom u odnosu na Radničko vijeće a drugi put u odnosu na radnika morao dokazivati ostvarenje istog razloga za otkaz, što po ocjeni ovoga suda nije bila intencija zakonodavca, a to bi se protivilo i načelu ekonomičnosti posebno u situaciji kada su radni sporovi prema članku 434. ZPP propisani kao postupci u kojima postoji potreba hitnog rješavanja (pravni stav zauzet u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-407/13 od 16. srpnja 2014. te u nizu kasnijih presuda).

20. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP.

21. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, budući tuženik sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP).

Pula - Pola, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković