REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-222/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Margareti Krivić, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d.Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupani po OD Hanžeković & Partneri, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P- 679/2019-39 od 18. prosinca 2024., 18. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I.Uvažava se žalba tužitelja i ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-679/2019-39 od 18. prosinca 2024. te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na daljnje nadležno postupanje.
II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
„I/ Utvrđuje se prekid postupka.
II/ Postupak će se nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači, koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadalo zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka.“
2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.
– pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da u obrazloženju pobijanog rješenja ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama, te se pravilnost i zakonitost rješenja ne može ispitati, a osim toga prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno primijenio materijalno pravu kada je odredio prekid postupka budući da tužitelj u konkretnom slučaju nije pristupio konverziji Ugovora o kreditu, već je isti kredit isplatio dana 30. studenog 2011. Predlaže prihvatiti žalbu i ukinuti osporavano rješenje, podredno preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih razloga.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu broj:2402006-1031262160 / 51400607-5103166420 zaključenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita 29. lipnja 2006. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa a koji je zahtjev utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) te posljedično tome njegov zahtjev za isplatu iznosa koje je tuženik naplatio od njega bez pravne osnove temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi.
5. Među strankama nije sporno da je tužitelj prijevremeno otplatio cjelokupni iznos kredita (30. studenog 2011.).
6. Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem „utvrđuje“ prekid postupka i određuje da će se postupak nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači, koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadalo zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka. U razlozima pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi kako je sukladno odredbi čl. 211. st.1. toč.1. ZPP odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (dakle, očito je sud mislio na odredbu čl. 213. st.1. toč.1. ZPP) te da je sukladno odredbi čl. 213. st.1.toč.1. ZPP odredio prekid postupka.
7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda tužitelja, a pazeći pri tom dodatno, po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 213. ZPP na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj.
8. Naime, odredbom čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP propisano je da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.) a koji članak 12. glasi:
"Kada odluka suda ovisi o prethodnom rješavanju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje) sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno."
9. Polazeći od sadržaja navedenih zakonskih odredbi i činjenica kojima se sud prvoga stupnja rukovodio u predmetnom slučaju, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj osnovano tvrdi da u ovom predmetu nisu ostvarene pretpostavke za prekidom postupka propisane odredbom čl. 213. ZPP.
10. Ovo iz razloga jer „donošenje službenog pravnog shvaćanja da li potrošači, koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadalo zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka“ ne predstavlja prethodno pitanje te ne rješava pitanje postoji li neko pravo ili pravni odnos o kojem bi ovisila odluka u ovom postupku (čl. 12. ZPP) u kojem tužitelj nije uopće pristupio konverziji Ugovora o kreditu jer je cjelokupni iznos kredita prijevremeno isplatio još 30. studenog 2012., pa stoga, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju ne postoje razlozi za prekidom postupka.
11. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje nadležno postupanje po tužbi tužitelja te donošenje meritorne odluke o njegovu zahtjevu.
12. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka sadržana u točki II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbičl.166. st. 3. ZPP.
Pula - Pola, 18. veljače 2025.
Sudac:
Biljana Pamić
