Poslovni broj: Usž-3791/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PL iz [adresa], NL iz [adresa], ŠL iz [adresa] i EL iz [adresa], svi zastupani po opunomoćeniku Miji Jeličiću, odvjetniku u Splitu, Kliška 29, protiv tuženika Minisatrstva pravosuđa i uprave (sada Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, radi određivanja naknade za deposedirano zemljište, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2627/2023-14 od 12. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2627/2023-14 od 12. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-944-01/23-01/08, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-23-08 od 6. rujna 2023. (točka I. izreke) i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika, po žalbi Grada Splita, ovdje zainteresirane osobe, poništeno je rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-944-07/96-01/00032, URBROJ: 2181/1-13/565-23-109 od 8. svibnja 2023. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2.1. Potonjim prvostupanjskim rješenjem tužiteljima je određena naknada za stambenu zgradu sagrađenu na čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvlaštenu rješenjem Općine Split, Sekretarijata za opću upravu, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove broj: 07/UP-I-3423/84 od 19. veljače 1985. i naknada za zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je deposedirano rješenjem SO Split, Komisije za imovinsko-pravne poslove, broj: 07/UP-I-1746/84 od 29. lipnja 1984., u korist Općine Split radi gradnje stambenog objekta u „Bloku 15“ na području Kman u Splitu.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su izjavili žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, navode da prvostupanjska presuda nema obrazloženja, odnosno da je ono nedostatno, nerazumljivo i neprovjerljivo te proturječno ako se u obzir uzmu prigovori tužitelja i, u postupku i sporu, utvrđene činjenice. Pojašnjavaju da je, u konkretnom slučaju, sporno je li nalaz i mišljenje vještaka nedovoljno obrazložen, ima li nedostataka koji dovode u pitanje ispravnost zaključka iznesenih u tom nalazu, je li prvostupanjsko tijelo pokušalo, ako je utvrdilo da postoje prethodno nabrojeni nedostaci, otkloniti sve sumnje u pogledu tržišne vrijednosti spornog zemljišta saslušanjem vještaka i traženjem dopune vještačenja i je li, kako to pogrešno i proturječno tvrdi prvostupanjski sud, izostalo saslušanje vještaka na usmenoj raspravi radi otklanjanja eventualnih nejasnoća ili nedostataka. Sud nije odlučio o cijelom tužbenom zahtjevu kojim su tužitelji tražili da sud riješi stvar i odbije žalbu Grada Splita izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 8. svibnja 2023. godine. Pojašnjavaju da su zbog naknadnog prigovora, kako nije moguće provjeriti istinitost i potpunost podataka iz vještačkog nalaza, iz zemljišnih knjiga pribavili usporedne ugovore na temelju kojih je procjena izvršena, a koje je vještakinja pribavila od Porezne uprave te su predlagali uvid u te ugovore, a koji dokaz sud nije izveo. Ukazuju na površnost u postupanju suda, a koja se očituje u tome da se u obrazloženju presude navodi da se odbija dokaz saslušanjem dvoje svjedoka, koji dokazni prijedlog tužitelji nisu predlagali na ročištu od 27. ožujka 2024., dok sud nije odlučio o dokaznom prijedlogu tužitelja za vještačenjem po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina. Isto tako, tijekom spora sud je pogrešno tužiteljima, pa nakon toga ispravno tuženiku, naložio da u spis dostave žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 8. svibnja 2023., iako nisu tužitelji ti koji su izjavili žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, već je to učinio Grad Split. Smatraju da im je takvim postupanjem suda, imajući u vidu i da je rješenje o deposedaciji doneseno 1984., povrijeđeno pravo na pravično suđenje, koje sadržajno upućuje na zakonito suđenje u razumnom roku. Tuženik je, protivno temeljnim načelima upravnog postupka, omogućio Gradu Splitu zlouporabu procesnih ovlasti i nesavjesno postupanje u postupku. Ujedno je tuženik zanemario da se radi o upravnom postupku stranaka sa suprostavljenim interesima, da je Grad Split ključnu činjenicu vezanu za utvrđivanje visine naknade priznao istinitom i valjanom, da je deposedirano zemljište izgrađeno sukladno Generalnom urbanističkom planu („Službeni glasnik Općine Split“, 13/78 i 14/83, dalje: GUP), koji je opći akt kojeg tumači i primjenjuje sud u situaciji kada je nešto iz tog djelokruga među strankama sporno, a što tuženik i prvostupanjski sud pogrešno smatraju da spada u nadležnost vještaka i, konačno, da su ugovori o prometu usporedivih nekretnina javno dostupni i prezentirani u dopuni vještačkog nalaza. Osporavaju stav tuženika da se radi utvrđivanja tržišne vrijednosti deposedirane nekretnine moraju pribaviti podaci Porezne uprave o prosječnoj cijeni građevinskog zemljišta jer tako nešto ne proizlazi iz mjerodavnih zakonskih odredbi niti te odredbe definiraju način procjene obvezom pribavljanja bilo kakvih podatka od Porezne uprave, a osobito ne onih podataka koje Porezna uprava, prema vlastitim navodima, ne daje. Nužni podaci koji su osnova procjene su dovoljan broj pribavljenih i evaluiranih podataka prikladnih kupoprodajnih cijena, a vrijednost nekretnine se utvrđuje vještačenjem, ako stranke o tome ne postignu sporazum. U konkretnom slučaju, vještak je, na temelju dovoljnog broja usporedivih ugovora o prometu nekretnina, poredbenom metodom utvrdio tržišnu vrijednost spornih nekretnina, a stranke nisu imale primjedbi niti prijedloga za provođenjem dokaza, temeljem kojih bi se osporio zaključak vještaka, s kojim su bile suglasne. Stoga, ispravnom primjenom načela samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, prvostupanjsko tijelo nije imalo razloga za sumnju u ispravnost procjene jer je vještački nalaz dovoljno i jasno obrazložen i nije imao nedostataka koji bi doveli u pitanje ispravnost zaključaka navedenih u nalazu. Tijekom postupka vještak je usmeno saslušan i stranke nisu imale pitanja i primjedbi, pa je, sukladno načelu utvrđivanja materijalne istine, doneseno zakonito prvostupanjsko rješenje je koje je nezakonito poništeno osporenim rješenjem tuženika. Uputa tuženika, koju nezakonito prihvaća prvostupanjski sud, je suprotna odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12) i zakonskim odredbama o dokazivanju u upravnom postupku. U bitnom, ustraju u navodima da je visina tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina pravilno utvrđena dopunom procjene tržišne vrijednosti vještakinje Jagode Mihovilović od 21. veljače 2023., koja je na raspravi održanoj 19. travnja 2023., ostala kod svog nalaza i mišljenja, a predmetnu dopunu procjene tržišne vrijednosti prihvatili su tužitelji, kao ovlaštenici naknade i Grad Split, kao obveznik naknade. Netočno je utvrđenje tuženika i prvostupanjskog suda da dopunski vještački nalaz nije provjerljiv i da ne sadrži podatke o svojstvima zemljišta. Temeljni prigovor tuženika, u vezi provjerljivosti dopunskog nalaza vještaka, je da uz nalaz nisu priloženi ugovori za usporedive nekretnine. Ta tvrdnja je djelomično točna, ali drže da je nebitna u konkretnoj situaciji kada Grad Split pred prvostupanjskim tijelom nije imao prigovora, primjedbi ili prijedloga za osporavanje činjenica utvrđenih tim dopunskim vještačkim nalazom. Radi se o kupoprodajnim ugovorima koji su svim strankama javno dostupni, a vještakinja ih je pribavila i pregledala uvidom u sustav Porezne uprave (pa je i to dokaz da nije istinita tvrdnja da nisu pribavljeni podaci Porezne uprave, kada bi i postojala takva obveza), a dostupni su i u zbirci isprava zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu te su ujedno dostavljeni i uz tužbu, kao dokaz na okolnost ispravnosti i potpunosti vještačkog nalaza. Nerazumljive su i tvrdnje suda i tuženika vezane za GUP, namjenu nekretnine i stupanj iskoristivosti. Ustraju u tome da su se stranke suglasile o svim bitnim pitanjima i prihvatile su predmetnu procjenu tržišne vrijednosti nekretnina, koju je, smatrajući je stručnom i potpunom, prihvatilo prvostupanjsko tijelo, o čemu je u obrazloženju dalo valjane i razumljive razloge, ali je tuženik nezakonito poništio to rješenje, a prvostupanjski sud prihvatio takvo stajalište tuženika. Slijedom navedenog, predlažu usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika te odbiti žalbu Grada Splita izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uz naknadu troškova spora, uključujući i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, te da je za svoju odluku naveo pravno prihvatljive razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.

7. Presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama citiranog Zakona, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja time što je poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz uputu o provođenju vještačenja po drugom vještaku građevinske struke.

8. Prema podacima spisa predmeta, prvostupanjskim rješenjem od 8. svibnja 2023., koje je poništeno osporenim rješenjem tuženika od 6. rujna 2023., naknada za predmetne nekretnine određena je na temelju Dopune procjene tržišne vrijednosti nekretnine-zgrade Jagode Mihovilović, dipl. ing. građ. od 21. veljače 2023., čiju izradu je tuženik naložio rješenjem, KLASA: UP/II-943-05/20-01/09., URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-21-04 od 11. listopada 2021., kojim je poništeno ranije prvostupanjsko rješenje od 24. siječnja 2020. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

9. U konkretnom slučaju, naknada se određuje sukladno odredbi članka 33. stavka 1. Zakona o izvlaštenju, prema kojoj se, između ostalog, naknada određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju. Tržišna vrijednost pak je vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja (stavak 2.).

10. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev te ocijenio zakonitim rješenje tuženika jer je tuženik valjano zaključio da vještak, prilikom izrade predmetne dopune nalaza u ponovnom postupku, nije postupio u skladu s primjedbama iz rješenja tuženika od 11. listopada 2021. godine.

11. Ovo stoga jer dopuni nalaza vještaka ne prileži niti jedan materijalni pokazatelj temeljem kojih bi se mogla provjeriti ispravnost zaključka o tržišnoj cijeni predmetnih nekretnina kao npr. realizirani kupoprodajni ugovori o postignutim cijenama zemljišta istog ili sličnog boniteta među drugim sudionicima pravnog prometa ili izvadak iz zbirke kupoprodajnih cijena pribavljen iz sustava eNekretnine, dok parametri kojima se vještak služio pri utvrđivanju tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina nisu jasno prezentirani. Osim toga, iz dopune nalaza proizlazi da vještak ponovno nije na jasan način cijenio utjecaj pravnih i stvarnih obilježja deposediranog zemljišta u trenutku deposedacije, koja utječu na vrijednost procijenjivanih nekretnina, jer je dopunom nalaza samo utvrđena namjena procijenjivanih nekretnina prema prostornoplanskoj dokumentaciji koja je bila na snazi u vrijeme oduzimanja, ali ne i mogućnost gradnje prema tada važećoj prostornoplanskoj dokumentaciji, kao i da je cijela površina zemljišta, koje danas nije u posjedu prijašnjih vlasnika, procjenjivana kao građevinsko zemljište namijenjeno stambenoj izgradnji, iako na dijelu predmetnog zemljišta, koji se i u trenutku oduzimanja nalazio u zoni „Prometnica sa zaštitom“, gradnja stambenih objekata nesporno nije bila moguća ni dopuštena, već je predmetni dio zemljišta bio namijenjen izgradnji prometnice. Također, spisu predmeta ne prileže ni podaci Porezne uprave o realiziranim tržišnim cijenama zemljišta na tom području, a koji podaci predstavljaju jedan od paramatera koje treba imati u vidu prilikom izračuna tržišne vrijednosti nekretnina.

12. Navedene nedostatke predmetnog dopunskog nalaza vještak nije otklonio pred prvostupanjskim tijelom ni na raspravi od 19. travnja 2023., a prvostupanjsko tijelo je propustilo kritički preispitati takav manjkav dopunski nalaz i mišljenje vještaka.

13. Imajući u vidu utvrđene nedostatke nalaza i mišljenja vještaka Jagode Mihovilović, dip.ing.građ., koji dovode u pitanje pravilnost zaključka o visini tržišne cijene predmetnih nekretnina, to je osnovano prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev te ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika, kojim su valjano obrazloženi razlozi zbog kojih su, u konkretnom slučaju, ispunjene pretpostavke za obnovu vještačenja s drugim vještakom građevinske struke pred prvostupanjskim tijelom, u skladu s uputama iz rješenja tuženika od 11. listopada 2021. godine.

14. Na drukčiju odluku ne ukazuju ni opetovani prigovori tužitelja da Grad Split nije imao primjedbe na dopunski nalaz i mišljenje vještaka obzirom da se radi o dokazu o čijoj vjerodostojnosti ovisi odluka o naknadi predmetnih nekretnina niti pozivanje tužitelja na, uz tužbu dostavljene kupoprodajne ugovore, jer su ti kupoprodajni ugovori, kao materijalni pokazatelji i ispravnosti zaključka o tržišnoj vrijednosti nekretnina, trebali biti, a nisu, sastavni dio dopunskog nalaza vještaka. Navedeno, osim drugih u osporenom rješenju tuženika utvrđenih propusta vještaka, samo dodatno ukazuje na nedostatke, odnosno manjkavost tog dopunskog vještačkog nalaza.

15. Kako će novo vještačenje po drugom vještaku građevinske struke biti provedeno u ponovnom postupku, to je prvostupanjski sud na ročištu 27. ožujka 2024. osnovano odbio dokazni prijedlog tužitelja za takvim vještačenjem. Točan je žalbeni prigovor da se pogrešno u obrazloženju presude navodi da je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka. Međutim, po ocjeni ovog Suda, imajući pri tom u vidu da iz navedenog raspravnog zapisnika ne proizlazi da su tužitelji predlagali provođenje tog dokaza, kako se to i ukazuje žalbenim prigovorima, navedeno nema utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude obzirom na, u postupku i sporu, pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilnu primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju.

16. Glede žalbenog prigovora da nije odlučeno o cjelokupnom tužbenom zahtjevu budući da je prvotno predlagano poništenje rješenja tuženika, a podredno i odbijanje žalbe Grada Splita i potvrđivanje prvostupanjskog rješenja, ukazuje se da je ovaj Sud u svojoj praksi zauzeo pravno stajalište da kod rješavanja tužbenog zahtjeva u upravnom sporu, a radi osiguranja zakonitosti i sudske zaštite prava i pravnih interesa stranaka, upravni sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva (presuda poslovni broj: Usž-2022/15 od 11. studenoga 2015.) niti je vezan njegovom procesnopravnom kvalifikacijom (presuda poslovni broj: Usž-599/15 od 10. lipnja 2015.). Naime, ovlasti odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 57. i članka 58. ZUS-a i ne mogu ovisiti o dispoziciji tužitelja.

17. Slijedom svega navedenog, osnovano je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev te ocijenio zakonitim rješenje tuženika.

18. Kako tužitelji u žalbi ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

19. Budući su tužitelji izgubili spor, to su, temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, pravilno odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova spora, a iz istog razloga su ujedno odbijeni i sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe. .

20. Iz navedenih razloga je, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović