Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl.br. Gž 1251/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristini Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JS iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasni Matičević odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika suvlasnika stambene zgrade u [adresa]., RS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), ĆS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), US (OIB: [osobni identifikacijski broj]), AS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), GS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), OS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), IS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), FS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), NS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), VS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), H.I.B. d.o.o. (OIB: 45663502543), ŽS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), KS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), HS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), CS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), ĐS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), SS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), MS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), ČS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), ŠS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), ES (OIB: [osobni identifikacijski broj]), DS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), PS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), LS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), Hogen gradnja d.o.o. (OIB: 82411386562), ZS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), TS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), BS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), JK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), ĐS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), RK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), ĆK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), IS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), NS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), ČS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), ŠS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), Grinmonting d.o.o. (OIB: 83286957822), Hogen gradnja d.o.o. (OIB: 82411386562), NS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), RS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), MS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanih po upravitelju K-INDEKS d.o.o. iz Zagreba, Medveščak 2/I, OIB: 03334333643, zastupanog po direktoru UK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a svi po punomoćniku Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, Kneza Borne 14, i protivnika osiguranja JS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin odvjetnici iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P 560/2022 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e su d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P 560/2022 od 27. svibnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

II.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke proglašeno je nedopušteno prisilno zasnivanje založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u predmetu poslovni broj Ovr 4093/2021 od 17. siječnja 2022., a radi naplate iznosa od 612,34 eur i troškova postupka, točkom II. izreke naloženo je tuženicima da naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu d 276,54 eur u roku od 15 dana, točkom III. izreke naloženo je Republici Hrvatskoj da na teret Državnog proračuna punomoćnici tužitelja naknadi troškove delegacije predmeta u iznosu od 5,00 eur u roku od 15 dana, točkom VII. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev punomoćnice tužitelja za naknadu troškova delegacije predmeta preko iznosa dosuđenog točkom III. izreke presude.

2.Protiv citirane presude, točaka I. i II. izreke izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 553/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tuženika kao neosnovane, te zatražio trošak odgovora na žalbu.

4.Žalba tuženika nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati.

6.Ponajprije valja reći da nisu osnovani navodi tuženika kojima ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.8. ZPP-a, kako zbog jer da je sud prvog stupnja dopustio subjektivnu preinaku tužbe iako da se tuženik tome usprotivio.

U svezi prednjeg, skreće se pažnja tuženiku da unatoč tome što je prvotno u tužbi kao tuženik bio naveden K-INDEX d.o.o., te da je na ročištu od 23. travnja 2024. tužitelj kao tuženika označio suvlasnike stambene zgrade u [adresa]., koje zastupa upravitelj društvo K-INDEKS d.o.o., da iz ovršnog spisa iz kojeg je ovdje tužitelj (tamo ovršenik) upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenim prisilnog zasnivanja založnog prava, nedvojbeno proizlazi odnosno je razvidno tko su sve suvlasnici predmetne stambene zgrade na adresi u [adresa]. Shodno navedenom, ovaj sud drži da prednje opisanim postupanjem, tužitelj nije izvršio subjektivnu preinaku tužbe u odnosu na oznaku tuženika u smislu čl. 192. st.1. ZPP-a, već je samo izvršio ispravak u odnosu na osobu tuženika. Nastavno tome, neovisno o činjenici da je prvostupanjski sud zaključio da se radi o subjektivnoj preinaci, te je istu na tom ročištu zasebnim rješenjem dozvolio, kako se dakle po ocjeni ovog suda ne radi o subjektivnoj preinaci, to u konkretnoj pravnoj situaciji ni nije bilo potrebno odobrenje prvotno označenog tuženika.

7.1.U kontekstu prethodno izloženog, nije u pravu tuženik ni kada smatra da je sud prvog stupnja počinio gore navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka ni iz razloga jer da nisu suvlasnici zgrade navedeni poimence, adrese istih, te svačiji OIB, pa da bi zbog toga i presuda bila donijeta protiv neodređene osobe. U svezi prednjeg, valja reći da u kontekstu činjenice da su svi suvlasnici sa svim svojim podacima bili navedeni u ranije spomenutom prijedlogu za osiguranje poslovni broj Ovr 4093/2021, gdje su bili zastupani upravo po K-INDEX d.o.o. kao upravitelju, te da se u bitnome radi o parnici koja je proizašla iz postupka osiguranja, a u svrhu namirenja troškova za osnova zajedničke pričuve, da činjenica da u okviru ovog postupka inzistiranje na tome da je za sve suvlasnike zgrade trebalo naznačiti sve osobne podatke (imena i prezimena, adresu stanovanja, OIB), prema uvjerenju ovog suda predstavlja pretjerani formalizam, u situaciji u kojoj suvlasnike zastupa upravitelj zgrade.

7.2.Pravilnost ovakvog tumačenja proizlazi ponajprije iz odluke Ustavnog suda RH od 19. prosinca 2012., poslovni broj U-III/4678/2011, u kojoj je izraženo slijedeće stajalište:

„Ustavna tužba podnositelja jednaka je ustavnim tužbama podnesenim Ustavnom sudu u istovrsnim predmetima u kojima upravitelji više stambenih zgrada od suvlasnika zgrade (stanova) traže isplatu duga na ime zajedničke pričuve. Ustavni sud utvrdio je da su odlukama sudova, kojima su tužbeni zahtjevi podnositelja za isplatu iznosa zajedničke pričuve odbijeni (odnosno ovršni prijedlozi odbačeni) zbog nedostatka aktivne legitimacije, povrijeđena ustavna prava, što je podrobno obrazložio u odluci broj: U-III-3671/2003 od 28. lipnja 2006., u kojoj je, između ostalog, utvrđeno: „Ustavni sud utvrđuje da je upravitelj zgrade imenovan ugovorom ili prinudni upravitelj ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.“

Citirano stajalište je prema uvjerenju ovog suda mutatis mutandis, primjenjivo i u konkretnom slučaju kada je parnični postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u kojoj je radi naplate zajedničke pričuve suvlasnike zgrade zastupao upravitelj, pokrenut protiv suvlasnika zgrade zastupanih po upravitelju.

7.3.Shodno prethodno iznesenom, u konkretnoj pravnoj situaciji gdje su suvlasnici zastupani po svom upravitelju, a ovaj po punomoćniku, protivno stavu tuženika, prema prosudbi ovog suda, ne može se govoriti o tome da bi presuda suda prvog stupnja bila donijeta protiv neodređene parnične stranke.

Nastavno tome, po uvjerenju ovog suda, u konkretnoj pravnoj situaciji, ni nije bilo potrebe da se ikome od pojedinačno svih suvlasnika zgrade dostavljaju bilo kakva pismena. Ovo napose u kontekstu čl. 138. st.1. ZPP-a, sukladno kojem, kad stranka ima zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika, dostava se obavlja zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku, ako u ovom zakonu nije što drugo određeno.

8.1.Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud temeljem raspoložive dokumentacije, te cijeneći sadržaj čl. 50. st.1. t.9., čl. 80.b., te čl. 290. st.1. i 2. OZ-a, ne prihvaća kao osnovane tvrdnje tužitelja da bi u konkretnom slučaju osiguranje tražbine tuženika bilo nedopušteno uz razloga jer da se radi o tražbini čija visina je manja od 5.300,00 eur. To iz razloga jer sud smatra da iz čl. 290. st.2. OZ-a, nedvojbeno proizlazi da u konkretnoj pravnoj situaciji ne dolazi u primjenu čl. 80.b. st.1. OZ-a, odnosno da se ta odredba ne primjenjuje u postupku osiguranja, već samo u postupku ovrhe, posljedično čemu nema ograničenja u iznosu tražbine čije se osiguranje zahtijeva.

8.2.No, prvostupanjski sud prihvaća tvrdnju tužitelja da je on predmetnu tražbinu namirio, odnosno da je to potraživanje tuženika prestalo u cijelosti prema tužitelju i to temeljem podataka Financijske agencije, iz kojih da proizlazi da se postupak izravne naplate predmetne tražbine na računima tužitelja kod Financijske agencije vodio 8. ožujka 2021., da je na dan 21. listopada 2020. preostala za naplatiti tražbina u iznosu od 26,16 eur, koja je naplaćena s danom 31. prosinca 2021., čime da je predmetna tražbina u cijelosti prestala.

Sukladno navedenom, sud zaključuje da je u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje (22. prosinca 2021.), predmetna tražbina postojala je samo u iznosu od 26,16 eur, a ne više u iznosu za koji je izdano rješenju o ovrsi javnog bilježnika temeljem vjerodostojne isprave, a da u vrijeme donošenja rješenja o osiguranju (17. siječnja 2022.) da je predmetna tražbina prestala u cijelosti.

Nastavno tome, sud prvog stupnja utvrđuje da kako je tražbina tužitelja prema tuženiku prestala u cijelosti prije donošenja rješenja o osiguranju, osiguranje tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja nije bilo dopušteno, pa odlučuje kao u točki I. izreke presude.

8.3.Odluku o parničnom trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a, dok odluku o troškovima punomoćnika tužitelja donosi primjenom čl. 11. st.1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/2013 i dr., dalje: ZS-a).

9.1.U kontekstu do sada izloženog, nisu ovome sudu prihvatljive žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem ističe da spisu ne prileži ni jedan dokaz na okolnost da je društvo K-INDEX d.o.o., doista upravitelj zgrade u [adresa]., te da je nejasno temeljem čega je sud prvog stupnja izveo zaključak o tome.

Protivno tumačenju tuženika, valja ukazati istome na činjenicu da je iz historijata tužbe tužitelja nedvojbeno razvidno da se tužitelj obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, referira na postupak poslovni broj Ovr 4093/2021, u kojem je predlagatelj osiguranja bilo društvo K-INDEX d.o.o., kao predstavnik suvlasnika u zgradi u [adresa]., neovisno o otme što je prvotno kao tuženik navedeno samo društvo K-INDEX d.o.o. Međutim, unatoč tome, u odgovoru na tužbu, prvotni tuženik ni na koji način nije doveo u pitanje da li je isti još uvijek predstavnik suvlasnika navedene zgrade, odnosno upravitelj iste.

Isto tako na ročištu od 23. travnja 2024., na kojem je tužitelj kao tuženika naznačio suvlasnike stambene zgrade u [adresa]., koje zastupa upravitelj društvo K-INDEKS d.o.o., a na kojem je bio prisutan i punomoćnik tuženika, isti također nije doveo u dvojbu da li je isti još uvijek predstavnik suvlasnika navedene zgrade, odnosno upravitelj iste.

9.2.Obzirom na to da dakle tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno sve do žalbene faze postupka, prednje navedena okolnost nije osporena od strane tuženika, to ni po ocjeni ovog suda nije bilo potrebe da prvostupanjski sud utvrđuje prednje navedenu okolnost, koja do izjavljivanja žalbe nije bila sporna među parničnim strankama.

10.1.Pored toga, neutemeljenim drži ovaj sud žalbene navode tuženika i u dijelu u kojem smatra činjenično stanje pogrešnim i nepotpuno utvrđenim, zbog odbijanja dokaza za provođenje financijskog vještačenja na okolnost osnovanost tvrdnji tužitelja o podmirenju dugovanja prema tuženiku, budući je po ocjeni tuženika izvješće Financijske agencije nepotpuno.

Naime, suprotno ocjeni tuženika, pravilno je u konkretnoj pravnoj situaciji, postupio prvostupanjski sud kada je o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, koji se temelji i na tvrdnji da je podmirio dug po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr 332/2020, odlučio temeljem podataka Financijske agencije, sukladno kojima tužitelj po navedenoj ovršnoj ispravi na dan 31. prosinca 2021. nema više nikakvih dugovanja, posljedično čemu nije bilo razloga za donošenje pobijanog rješenja o osiguranju od 17. siječnja 2022.

10.2.Vezano za tvrdnje tuženika da se iz spomenutog izvješća ne može zaključiti da li su ti iznosi samo zaplijenjeni ili i isplaćeni, treba reći da kako se na kraju istog navodi preostali iznos duga za naplatu/zapljenu sa 31. prosincem 2021. iznosi 0,00 kn, to prema prosudbi ovog suda znači da su sva dugovanja po ranije navedenoj ovršnoj ispravi podmirena, što dalje ukazuje na zaključak da su ta dugovanja naplaćena, a time da su vjerovnici tužitelja, pa i ovdje tuženik namireni u cijelosti. Shodno navedenom, ovaj sud drži da je predmetno izvješće u konkretnoj pravnoj situaciji bio pravno relevantan dokaz na okolnost eventualnog postojanja duga prema tuženiku, temeljem kojeg je nedvojbeno utvrđeno da daljnji dug tužitelja ne postoji, pa iz tog razloga ni nije bilo potrebe za provođenjem bilo kakvih daljnjih dokaza na tu okolnost, pa tako ni financijskog vještačenja.

Podredno se napominje, da slijedom svega prednje izloženog, po ocjeni ovog suda nije od odlučnog značaja utvrđenje suda prvog stupnja vezano za postojanje tražbine u visini od 26,16 eur, budući da sud u konačnici ipak pravilno utvrđuje da 17. siječnja 2022. kada je doneseno pobijano rješenje o osiguranju, prema rezultatima provedenog dokaznog postupka, nije postojala tražbina tuženika odnosno nije bilo nikakvih dugovanja tužitelja prema tuženiku.

11.Obzirom na sve do sada izloženo, pravilnim drži ovaj sud i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke.

12.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, te potvrditi prvostupanjski presudu u točkama I. i II. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

13.Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer je primjenom čl. 155. ZPP-a odlučeno da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, pa je stoga odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

14.Presuda suda prvog stupnja u odlukama o parničnom trošku sadržanimj u točkama III. i VII. izreke, kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci, 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković