Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5209/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika GRAFOCENTAR d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika SR, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), rješavajući o žalbi I okrivljenika GRAFOCENTAR d.o.o. i II okrivljenika SR podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: 49. Pp-332/2023, od 5. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe I okrivljenika GRAFOCENTAR d.o.o. i II okrivljenika SR, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku I. izreke pobijane presude, na način da se na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ) protiv I okrivljenika GRAFOCENTAR d.o.o. i II okrivljenika SR (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA OPTUŽBA

da kao pravna i odgovorna osoba u svojstvu poslodavca nisu za radnicu GR podatke o početku osiguranja dostavili Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u zakonom propisanom roku, odnosno najranije prije početka rada a najkasnije prije početka rada, odnosno prije 19.2.2021., već su to učinili 23.2.2021.,

dakle, da kao pravna i odgovorna osoba u svojstvu poslodavca nisu nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja u zakonskom roku dostavili podatke o početku osiguranja radnika,

pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba okrivljenika je u tom dijelu bespredmetna

III. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika GRAFOCENTAR d.o.o. i II okrivljenika SR i u pobijanom a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda se potvrđuje.

IV. Uslijed odluke pod točkom I. i III. izreke preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni I okrivljeniku GRAFOCENTAR d.o.o. i II okrivljeniku SR, tako da se za učinjeno djelo prekršaja pod točkom II. izreke pobijane presude, izriče novčana kazna I okrivljeniku GRAFOCENTAR d.o.o. u iznosu od 398,17 eura (tristodevedesetosameuraisedamnaestceti) i II okrivljeniku SR u iznosu od 79,63 eura (sedamdesetdeveteuraišezdesettricenta), koju su okrivljenici dužni platiti u roku od 90 (devedeset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. PZ novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

V. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), I okrivljenik GRAFOCENTAR d.o.o. i II okrivljenik SR su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura), svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 796,34 eura / 6.000,00 kuna, I okrivljenik i od 159,27 eura / 1.200,00 kuna, II okrivljenik, zbog dva prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanih u izreci, a odbijena je optužba zbog jednog djela prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura / 100,00 kuna, svaki.

3. Protiv osuđujućeg dijela navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.

4. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je bespredmetna u odnosu na točku I. izreke i neosnovana u odnosu na točku II. izreke.

6. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da se u odnosu na točku I. izreke protiv okrivljenika prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od vremena kada je prema optužbi i izreci pobijane presude, kako je činjenični opis koncipiran, prekršaj počinjen (prije 19.2.2021., dakle najkasnije 18.2.2021.) proteklo više od 4 (četiri) godine, pa je u smislu čl. 13. st. 1. PZ nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te u tom dijelu protiv okrivljenika optužba odbijena, uslijed čega je žalba okrivljenika u tom dijelu bespredmetna.

7. Odlučujući dalje u odnosu na djelo pod točkom I. izreke, u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

8. Naime, na temelju provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret pod točkom II. izreke, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima taj prekršaj paušalno poriču, žalitelji nisu objektivno i argumentirano doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na točku II. izreke.

9. Nadalje, i po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju su sukladno čl. 176. st. 3. PZ, bili ispunjeni uvjeti za održavanje glavne rasprave 2.5.2023. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, s tim da neosnovano žalitelji u žalbi tvrde da izostanak tužitelja na glavnoj raspravi upućuje da je tužitelj odustao od optužnog prijedloga.

10. Izrečena kazna okrivljenicima za djelo pod točkom II. izreke u granicama je zakona, valjano je obrazložena i protivno tvrdnji žalitelja, nije prestroga, tim više što je primjenom čl. 37. PZ i I okrivljeniku i II okrivljeniku znatno ublažena ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 660,00 do 6630,00 eura, poslodavcu i od 130,00 do 1320,00 eura, odgovornoj osobi), a koja kazna je i po ocjeni ovog suda primjerena težini prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

12. Iz navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.