Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-905/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1680/2020-37 od 11. prosinca 2023., na sjednici vijeća 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1680/2020-37 od 11. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.128,14 eura.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1680/2020-37 od 11. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 425,17 eura.

III. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1680/2020-37 od 11. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 636,61 eura i sudi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji iznos od 636,61 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16. travnja 2020. do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."

i

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1680/2020-37 od 11. prosinca 2023. kojim je dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom od 31. prosinca 2021.

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika protiv rješenja o troškovima postupka sadržanom u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1680/2020-37 od 11. prosinca 2023. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.574,21 eura.

III Preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu pod točkom III izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1680/2020- 37 od 11. prosinca 2023. u dijelu u kojem je priznat zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 152,59 EUR i sudi:

„Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 152,59 EUR.“

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 187,50 eura, u roku od 15 dana.“

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. isplatiti tužitelju UC iznos od 1.287,41 EUR / 9.700,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2020. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja UC za iznos od 1.061,78 EUR / 7.999,98 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2020. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. naknaditi tužitelju UC, parnični trošak u iznosu od 2.726,80 EUR / 20.545,07 kn, sa zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prijeprvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“,

a pobijanim rješenjem je riješeno:

„Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 31. prosinca 2021.“

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom II izreke i te protiv odluke o trošku pod točkom III izreke, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

3. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkom I izreke u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos iznad dosuđenih 159,27 eura, odnosno iznos od 1.128,14 eura, protiv odluke o trošku pod točkom III izreke te protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu odluku, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a. Pobijanom presudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju ističe tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno ista ne proturječi sama sebi te sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete do koje je došlo 17. siječnja 2020. u Zagrebu, uslijed prometne nezgode koju je skrivio vozač osobnog vozila osiguranog kod tuženika.

8. U žalbenom postupku sporna je visina iznosa dosuđene naknade neimovinske štete, dopuštenje preinake tužbenog zahtjeva te odluka o troškovima postupka.

9. U predmetnom postupku nije sporno:

- da je do ozljeda tužitelja došlo u prometnoj nezgodi za koju je, na temelju osiguranja od autoodgovornosti odgovoran tuženik, kao osiguratelj vozača koji je nezgodu skrivio,

- da je tužbeni zahtjev prvo postavljen u iznosu od 22.000,00 kuna (neimovinska šteta), 2.000,00 kuna (imovinska šteta) te 3.268,81 kuna (izgubljena zarada),

- da je tužitelj nakon nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića, specijalista kirurga, podneskom od 20. svibnja 2021. umanjio tužbeni zahtjev na 9.500,00 kuna (neimovinska šteta), 750,00 kuna (imovinska šteta) te 3.268,81 kuna (izgubljena zarada), a kojem se smanjenju tuženik podneskom izričito nije protivio te je zatražio trošak u odnosu na povučeni dio,

- da je tužitelj nakon nalaza i mišljenja vještakinje dr. Irene Babić, specijalista otorinolaringologa, podneskom od 31. prosinca 2021. povisio tužbeni zahtjev te isti postavio u iznosu od 26.000,00 kuna (neimovinska šteta), 750,00 kuna (imovinska šteta) te 3.268,81 kuna (izgubljena zarada),

- da je tuženik tijekom postupka tužitelju isplatio iznos od 1.101,60 EUR / 8.300,00 kn s osnova neimovinske štete, iznos od 99,54 EUR / 750,00 kn za tuđu pomoć i njegu te iznos od 433,85 EUR / 3.268,81 kn za izgubljenu zaradu nakon čega je tužitelj, uzimajući u obzir nesporno isplaćene iznose, konačno postavio zahtjev u iznosu od 2.349,19 eura / 17.699,97 kuna (neimovinska šteta) te kamate na isplaćene iznose od 99,54 eura / 750,00 kuna i 433,85 eura / 3.268,81 kuna.

10. U odnosu na žalbene prigovore tuženika kojim osporava odluku suda o dopuštenju preinake, odnosno povišenje tužbenog zahtjeva nakon medicinskog vještačenja valja odgovoriti da je predmet navedenog postupka, među ostalim, i naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, a radi se o utvrđivanju činjenica za koje sud nema stručna znanja pa su stoga o navedenom nalaz i mišljenje dali vještaci odgovarajuće medicinske struke. Sud prvog stupnja je stoga pravilno utvrdio da je ovakva preinaka opravdana i dopuštena jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je takva preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a.

11. Slijedom navedenog, primjenom članka 369. st. 1. ZPP-a, u vezi s člankom 380 stavak 2. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja

12. Daljnjim žalbenim navodima, i tuženik i tužitelj prigovaraju odluci o visini naknade neimovinske štete.

13. Tužitelj tako smatra da mu pripada pravo na naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti od ukupno 26.000,00 kuna odnosno 3.450,79 eura, a što umanjeno za nesporno isplaćeno, iznosi 2.349,19 eura / 17.699,97 kuna, dok sud po toj osnovi priznaje osnovanim potraživanje od 2.389,01 EUR / 18.000,00 kn, pa s obzirom na nesporno isplaćeni iznos, dosuđuje 1.287,41 EUR / 9.700,00 kn. Tuženik. s druge strane, osporava odluku u dijelu iznad dosuđenih 159,27 eura / 1.200,00 kuna.

14. U odnosu na visinu neimovinske štete provedena su dva vještačenja. Vještak specijalist kirurg je u nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vrata, natučenje lica, natučenje lijevog ramena, natučenje lijevog ručnog zgloba, natučenje lijevog kuka i natučenje lijevog koljena. Stanje se stabiliziralo s kirurškog aspekta 30 dana nakon štetnog događaja, a tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karakterna 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 4 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 20 dana. Vještakinja specijalist otorinolaringolog je ocijenila da je kod tužitelja zbog štetnog događaja došlo do smanjenja životne aktivnosti s ORL stajališta zbog šuma u ušima te blagog oštećenja sluha u visokim frekvencijama i to u omjeru od 5%. Vještaci su glede ocjene straha na ročištu dali objedinjeni nalaz i mišljenje te dali ocjenu straha kod tužitelja odnosno da je primarni strah bio kratkotrajan i jačeg intenzitet, sekundarni strah jačeg intenziteta ukupno 4 dana kumulativno, srednjeg intenziteta 19 dana kumulativno, a slabijeg intenziteta kumulativno 5 tjedana.

15. Utvrđenjem visine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud prvog stupnja, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, temeljeno na nalazu i mišljenju vještaka, u odbijajućem dijelu pogrešno primjenjuje materijalno pravo. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Radi ujednačenje primjene navedenih odredbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, na sjednicama Građanskog odjela 29. studenoga 2002. usvojio je Orijentacijske kriterije, koji su na sjednici od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., podignuti za 50%. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ovdje pobijane odluke, donesene krajem 2023. godine.

17. Primjenom navedenih odredbi te Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji, iako ne predstavljaju matematičku formulu koja bi automatizmom služila za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade, isti služe kao orijentir pri određivanju naknade, a uzevši u obzir prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka, sud prvog stupnja propustio je uzeti u obzir sve relevantne okolnosti. U konkretnim okolnostima, posebno je valjalo cijeniti i da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio relativno mlađe životne dobi te je izvjesno i dugotrajno trpljenje smanjenja životne aktivnosti od 5%. Osim toga, valjalo je cijeniti i duljinu trajanja liječenja i nesposobnosti za rad koja je zbog toga uslijedila te brojnost zadobivenih ozljeda i dugotrajnost bolova zbog predmetnog štetnog događaja.

18. Cijeneći sve navedeno, ovaj sud je utvrdio kako pravilnom primjenom materijalnog prava u predmetnom postupku tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 3.052,62 eura, što s obzirom na nesporno isplaćenih 1.101,60 EUR i već dosuđenih 1.287,41 EUR za ovaj vid štete, iznosi daljnjih 636,61 eura te se stoga u tom dijelu odluka preinačava. U preostalom pobijanom dijelu presude se žalbe tužitelja (za odbijeni iznos od 425,17 eura) i tuženika (za iznos iznad dosuđenih 159,27 eura) odbijaju kao neosnovane.

19. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkama I - III izreke ove odluke.

20. Odluku o troškovima postupka tuženik osporava iz razloga što mu nisu priznati troškovi zbog djelomičnog povlačenja tužbe, računanja uspjeha u sporu te zbog primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023).

21. Nakon djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva podneskom od 20. svibnja 2021., tuženik se istom nije protivio te je zatražio trošak za dvije radnje – sastav odgovora na tužbu te za pristup na pripremno ročište 8. veljače 2021. Prema čl. 158. ZPP-a, tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, a prema čl. 156. ZPP-a stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

22. Međutim, ovaj sud ističe da djelomičnim povlačenjem tužbenog zahtjeva tuženiku nisu nastali dodatni troškovi u smislu poduzimanja kakvih dodatnih procesnih radnji jer bi po redovitom tijeku stvari tuženik svakako podnio podnesak kojim daje odgovor na tužbu i pristupio pripremnom ročištu, a ujedno se ističe da pri tom povlačenju nije došlo do promjene tarifnog razreda iz Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: Tarifa), pa stoga nije osnovan navedeni zahtjev tuženika za trošak.

23. Nadalje, pobijajući odluku o trošku tuženik neosnovano ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava u vezi odredaba Tarife koja je bila važeća u trenutku donošenja pobijane odluke, smatrajući da je sud pogrešno primijenio odredbu Tbr. 48. Tarife računajući kao vrijednost boda iznos 2,00 eura za sve radnje u postupku.

24. Člankom 155. stavkom 2. ZPP-a propisano je, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi, a prema Tbr. 52/3 Tarife propisano je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok prema Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

25. Uzimajući u obzir da je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude na snazi bila odredba Tbr. 50. Tarife prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura, to je sukladno zahtjevu kao vrijednost boda valjalo uzeti iznos od 2,00 eura te prema tome odmjeriti troškove postupka. Osim što ovo proizlazi iz prethodno citiranih odredbi Tarife i ZPP- a, isto je sukladno stajalištu Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 14. lipnja 2024., poslovni broj Su IV-184/2024-3, kao i odluci VSRH poslovni broj Rev- 562/2024 od 7. svibnja 2024.

26. Međutim, osnovano tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, ali kako je ovom odlukom promijenjen uspjeh u sporu, u svakom se slučaju odluka o troškovima također preinačava.

27. Tako ovaj sud utvrđuje da je u pogledu osnove zahtjeva, uspjeh tužitelja 100%, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj uspio s 81% zahtjeva. Stoga sud ocjenjuje da je ukupno gledano tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 90,5%, a tuženik, dakle, s 9,5%, a što primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a iznosi konačni uspjeh tužitelja od 81%.

28. Sukladno tako utvrđenom uspjehu tužitelja u sporu, pripada mu pravo na naknadu troškova određenih prvostupanjskom odlukom u iznosu od 2.176,05 EUR (81% od ranije priznatih 2.686,48 eura prema poduzetim radnjama koje stranke nisu osporavale), a kojem iznosu valja pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 398,16 EUR, pa ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 2.574,21 EUR.

29. Kako je prvostupanjskom odlukom dosuđen trošak od 2.726,80 EUR, rješenje o trošku valjalo je preinačiti za iznos razlike od 152,59 EUR te za taj iznos odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

30. Slijedom navedenog, primjenom članka 166. st. 2. ZPP-a u vezi s člankom 380. st. 3. i člankom 373. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom III izreke rješenja, dok se u preostalom dijelu rješenje o trošku potvrđuje, te je primjenom članka 166. st. 2. ZPP-a, vezi s člankom 380. stavak 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II izreke rješenja.

31. Tužitelj je osporavao pobijanu odluku u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, za ukupan iznos od 1.061,78 eura te je sa žalbom uspio djelomično, u iznosu od 636,61 eura, odnosno u omjeru od 60%.

32. S obzirom na vrijednost predmeta žalbenog postupka, trošak sastava žalbe, primjenom Tbr. 10/4 Tarife, iznosi 125 bodova, odnosno 250,00 eura što uvećano za PDV 25% iznosi 312,50 eura. Kako je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 60%, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a priznaje mu se pravo na trošak sastava žalbe od 187,50 eura.

33. Slijedom navedenog, temeljem čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom IV izreke rješenja.

34. Kako žalba tuženika nije osnovana glede odluke o glavnoj stvari, ne priznaje se trošak sastava žalbe te je, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP- a, odlučeno kao pod točkom V izreke rješenja.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić