Poslovni broj: Usž-2447/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Mirjana Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OĐ, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Radošević, odvjetnik iz Jastrebarskog, K. Tomislava 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Jastrebarsko, Jastrebarsko, Ulica Ivane Brlić Mažuranić 1, radi ukidanja i oduzimanje vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1320/2023-8 od 29. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1320/2023-8 od 29. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-211-03/23- 04/349, URBROJ: 511-19-39-23-1 od 16. ožujka 2023., te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika ukida se i oduzima vozačka dozvola opisanog serijskog broja, izdana na ime tužitelja, uz obvezu na predaju vozačke dozvole nadležnoj policijskoj postaji.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS). Bitnu povredu pravila sudskog postupka nalazi u tome što je izreka presude proturječna razlozima presude, u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, a pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da se datumi pravomoćnosti prekršajnih naloga navedeni u osporenom rješenju mogu smatrati pogreškom koja se može u svako doba ispraviti, a što je tuženik i učinio rješenjem od 2. svibnja 2023.,a kojim su ti datumi ispravljeni. Iz navedenog rješenja o ispravku slijedi da je osporeno rješenje imalo nedostatke koje je tužitelj isticao, odnosno da iz istog nije bilo jasno činjenično stanje. Kada bi se ovakve pogreške smatrale pogreškama u pisanju, to bi dovelo do pravne nesigurnosti i kršenja nekih od osnovnih načela upravnog postupka, odnosno načela zakonitosti i načela materijalne istine. Zaključno, smatra da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja odgodnog učinka tužbe trebao uzeti u obzir činjenice koje je tužitelj iznosio u tužbi (da je otac mlt. djeteta koje ima prebivalište u [adresa], dok je prebivalište tužitelja u [adresa], da dijete pohađa preglede kod logopeda na koje ga odvozi tužitelj, da se tužitelj dužan brinuti o svojim roditeljima koji su lošeg zdravstvenog stanja, nemogućnost izvršavanja obveza iz ugovora o radu). Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu iskazanog troška za sastav žalbe.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i odgovora na tužbu, što detaljnije obrazlaže, te predlaže ovom Sudu žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na dokazima priloženim svezu spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a kojima je uređeno procesno postupanje u upravnom sporu, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.
7. Nadalje, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je tužitelj, temeljem pravomoćnih odluka o prekršajima, prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), prema kojoj će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.
8. Tužitelj žalbom ne osporava da je za počinjenje opisanih prekršaja pravomoćno kažnjen temeljem obveznih prekršajnih naloga od 3. studenoga 2021., 30. studenoga 2022. (dva obvezna prekršajna naloga) i 6. travnja 2022., već čini upitnim datume pravomoćnosti istih navedene u osporenom rješenju, što, međutim, nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, otklanjajući prigovore tužitelja s tim u vezi. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, na spisu priloženim obveznim prekršajnim nalozima točno je iskazana njihova pravomoćnost, koju činjenicu tužitelj niti ne osporava, radi čega pogrešno navođenje datuma pravomoćnosti u osporenom rješenju (koji se razlikuju od onih iskazanih na obveznim prekršajnim nalozima) ne predstavlja razlog zbog kojeg bi to rješenje valjalo poništiti ako je stvar meritorno pravilno riješena, a što je ovdje slučaj.
9. Nisu pravno odlučni niti žalbeni navodi kojima tužitelj u stvari iznosi olakotne okolnosti za koje smatra da ih je trebalo uvažiti kod donošenja odluke o odgodnom učinku tužbe. Naime, posebne (olakotne) okolnosti moguće je isticati u prekršajnom postupku, u kojem je po toj osnovi dopušteno ublažavanje kazne, dok iste nije moguće s uspjehom isticati u predmetnom (upravnom) postupku, u kojem se rješenje tuženika donosi isključivo temeljem podataka iz službene evidencije, a koji u konkretnom slučaju nisu sporni.
10. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 18. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
