Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3159/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Željke Rožić Kaleb kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice HG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II-tužitelja RG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i III-tužiteljice UG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po punomoćnicima Ivi i Maji Smrke, odvjetnicima u Splitu, protiv I-tuženika ZG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Liviju Vidučiću, odvjetniku u Splitu i II-tuženika DG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Marinu Budimiru i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Budimir i partneri u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi I- III-tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2491/2017-70 od 18. ožujka 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-2491/2017 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2491/2017- 70 od 18. ožujka 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2491/2017 od 23. travnja 2024. i sudi:

1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su zaključili pok. TG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao primatelj uzdržavanja i I-tuženik kao davatelj uzdržavanja, ovjeren kod Općinskog suda u Splitu pod brojem R2-75/17 dana 25. siječnja 2017.

2. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju između I-tuženika kao darovatelja i II-tuženika kao daroprimatelja zaključen dana 4. travnja 2017. i ovjeren dana 7. travnja 2017. kod Javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj u Splitu pod br. OV- 4339/17.

3. Nalaže se I i II-tuženicima naknaditi I-III-tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.811,43 eura u roku od 15 dana.

4. Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.885,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

5. Odbija se zahtjev II-tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.109,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

II Odbija se zahtjev I-III-tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-2491/17-70 od 18. ožujka 2024. ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj P-2491/17 od 23. travnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev koji je glasio:

„I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sastavljen dana 12.01.2017. ovjeren kod Općinskog suda u Splitu pod brojem R2-75/17 dana 25.01.2017. zaključen između VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja, i tuženika ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja.

II. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju zaključen između tuženika ad.1. ZG iz [adresa], kao darovatelja i DG iz [adresa], kao daroprimatelja, dana 04. travnja 2017. koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj iz Splita, Domovinskog rata 27 B, br. OV- 4339/17, dana 07. travnja 2017. godine.“, kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

1.2. U stavku II izreke I-III-tužiteljima je naloženo naknaditi I-tuženom parnični trošak u iznosu od 2.885,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2.1. Protiv navedene presude žale se I-III-tužitelji zbog svih žalbenih razloga i predlažu prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4.1. U prvostupanjskoj se presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskoj presudi nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11 ZPP jer ista presuda nema nedostataka i moguće je ispitati ju.

4.3. Međutim, u dijelu odluke kojom je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o uzdržavanju i ugovora o darovanju sud prvog stupnja je iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljio navedenu odluku. Posljedično je u tom dijelu ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 322. st. 1. u vezi čl. 4. i čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO) i u vezi čl. 479. st. 1. ZOO.

5. Budući da je za valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju uz pisani oblik potrebna ovjera nadležnog suda kao što je propisano odredbom čl. 580. st. 1. ZOO, predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju između pok. VG kao primatelja uzdržavanja i I-tuženika kao davatelja uzdržavanja ovjeren kod Općinskog suda u Splitu pod brojem R2-75/17 smatra se zaključenim 25. siječnja 2017.

6.1. U žalbenoj fazi postupka nisu sporne slijedeće utvrđene činjenice:

- pok. IG je u razdoblju 23. do 27. siječnja 2017. liječen na Zavodu za intenzivnu medicinu Klinike za unutarnje bolesti Kliničkog bolničkog centra Split zbog bronchopneumoniae, desnostrane ingvinalne hernije, kroničnog psihoorganskog sindroma, trajnog tremora i anemije s opetovanim gubitkom svijesti u razmaku od sedam sati,

- sudska ovjera predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju izvršena je dana 25. siječnja 2017. i to vanjskim uredovanjem nadležnog suda odnosno dolaskom suca u navedeni Zavod za intenzivnu medicinu gdje je liječen primatelj uzdržavanja pok. TG,

- primatelj uzdržavanja pok. TG rođen je 1921.,

- u vrijeme zaključenja ugovora **.**.2017. pok. TG s navedenim dijagnozama na liječenju u zavodu za intenzivnu medicinu, bio je u dobi od navršenih 95 godina života,

- I-tuženiku – davatelju uzdržavanja su navedene činjenice dobi i stanja pok. EG bile poznate,

- pok. TG preminuo je **.**.2017.

6.2. Iako je ove odlučne činjenice pravilno utvrdio, prvostupanjski je sud pogrešno zaključio kako predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju ipak sadrži potrebnu aleatornost.

6.3. Pretpostavka aleatornosti ostvarena je ako je neizvjesno koliko će trajati davanje uzdržavanja.

7.1. U parničnom postupku zadaća suda je uvjeriti se u postojanje ili nepostojanje činjenica od kojih zavisi primjena prava. Kad je uvjerenje suda o relevantnoj činjenici takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost, prihvaća se da je određena činjenična tvrdnja dokazana. Međutim, u određenim slučajevima a tako i kod odlučivanja o postojanju aleatornosti kao zakonske pretpostavke valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, uvjerenje o neizvjesnosti trajanja davanja uzdržavanja uzdržavanoj osobi je sa stupnja dokazanosti svedeno na stupanj izvjesnosti ili vjerojatnosti jer nije moguće načelno ni za koga unaprijed točno znati koliko će dugo ili kratko živjeti.

7.2. Vjerojatnost je slabiji stupanj uvjerenja o postojanju određene činjenice i o vjerojatnosti ili izvjesnosti se zaključak donosi na temelju prosudbe je li za postojanje određene činjenice pruženo više argumenata od onih koji bi ukazivali na suprotno. U ovom je slučaju jasno kako navedene utvrđene okolnosti prvenstveno visoke životne dobi primatelja uzdržavanja od navršenih 95 godina života i njegovog narušenog zdravstvenog stanja koje je zahtijevalo opetovane hospitalizacije a zatim i samo organiziranje sudske ovjere ugovora vanjskim uredovanjem u Zavodu za intenzivnu medicinu gdje je pok. TG liječen, uzimajući u obzir opći podatak o prosječnoj životnoj dobi u Republici Hrvatskoj od 77,7 godina pretežu u prilog zaključku o izvjesnosti kratkog trajanja uzdržavanja pok. VG.

7.3. Činjenica da je primatelj uzdržavanja preminuo **.**.2017., dakle pet dana nakon ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju ne bi činila taj ugovor ništetnim sama po sebi, međutim u okolnostima predmetnog slučaja u kojem su davatelju uzdržavanja bile poznate odlučne okolnosti visoke životne dobi primatelja uzdržavanja od navršenih 95 godina, njegovo teško zdravstveno stanje koje je zahtijevalo hospitalizaciju na Zavodu za intenzivnu medicinu, kao i potreba organizacije vanjskog uredovanja nadležnog suda radi ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju na mjestu gdje je primatelj uzdržavanja zbog svog zdravstvenog stanja liječen a koje uredovanje je I-tuženik organizirao, ukazuju na izostanak aleatornosti.

8.1. Za razliku od shvaćanja prvostupanjskog suda, zaključak o aleatornosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju se ne može temeljiti na tome što je iz sadržaja otpusnog pisma Zavoda za intenzivnu medicinu od 27. siječnja 2017. izvučen navod o slijedećoj ambulantnoj kontroli laboratorijskih nalaza za sedam dana te ponovo za dva tjedna i dodana rečenica "Stoga dakle, u konkretnom slučaju, nije se radilo o tome da se moglo predvidjeti koliko će pok. TG živjeti." Valja ponoviti da ni u konkretnom slučaju a tako ni u svakom drugom načelno nije moguće predvidjeti točno trajanje života niti se o tome kod aleatornosti radi, već je odlučno je li trajanje davanja uzdržavanja izvjesno ili neizvjesno. U tom smislu a u prilog izvjesnosti bi od važnosti bio i sadržaj otpusnog pisma u dijelu u kojem se pri otpustu bolesnika navodi kako njegovo stanje zahtjeva stalnu kontrolu nadležne patronažne službe, učestale posjete liječnika obiteljske medicine te nadzor od strane ustanove za kućnu njegu i pomoć a u slučaju febriliteta ili pogoršanja stanja bolesnika uputiti ga nadležnoj hitnoj medicinskoj službi.

8.2. Bespredmetna je ona argumentacija kojom je prvostupanjski sud otklonio značaj činjenice ovjere predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju vanjskim uredovanjem suda navodeći kako sud po potrebi može izaći na teren, što nije sporno. Naime valja cijeniti razloge zbog kojih je vanjsko uredovanje traženo. Potom je prvostupanjski sud naveo da Odjel interne medicine nije odjel na kojem je zabranjen pristup javnosti odnosno posjeti, međutim pok. TG liječen je na Zavodu za intenzivnu medicinu. Ako je buduće trajanje davanja uzdržavanja neizvjesno, onda je nepotrebno organiziranje vanjskog uredovanja kako bi se ugovor hitno ovjerio. Dakle, u okolnostima neizvjesnosti budućeg trajanja davanja uzdržavanja nema potrebe za hitnosti traženjem vanjskog sudskog uredovanja radi ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju, za razliku od predmetnog slučaja.

9.1. Uzimajući u obzir navode I-tuženika, prvenstveno iz sadržaja odgovora na tužbu od 21. lipnja 2017. (list 22 i 23 spisa), jasno je da je I-tuženik znao ili mogao znati o navedenim odlučnim činjenicama životne dobi i zdravstvenog stanja pok. VG kada je s njim zaključivao predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju.

9.2. Protivno je moralu i načelu savjesnosti i poštenja kada davatelj uzdržavanja sklapa ugovor o doživotnom uzdržavanju s primateljem uzdržavanja znajući da je primatelj uzdržavanja u vrlo visokoj životnoj dobi i posljedičnom lošem zdravstvenom stanju, u kojima smrt primatelja uzdržavanja po redovitom tijeku stvari predstavlja izvjesnu blisku činjenicu.

9.3. Izvjesnost skorog nastupanja smrti pok. VG za koju izvjesnost je I- tuženik znao ili mogao znati, ukazuje na iskorištavanje stanja radi stjecanja vlasništva imovine znatnije vrijednosti u odnosu na visinu troškova uzdržavanja pok. VG. Ugovaranje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju imalo je za cilj postizanje nerazmjerne imovinske koristi i stoga je taj ugovor suprotan moralu i kao takav ništav, u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO.

10.1. Predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 25. siječnja 2017. je uz ostalu imovinu, bila obuhvaćena i nekretnina pok. VG – suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno ...: stan u [adresa], ... pov. 75,76 m2 na zk.č.br. 7306/7 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10.2. Nakon smrti pok. VG I-tuženik je obdario II-tuženika navedenom nekretninom Ugovorom o darovanju od 4. travnja 2017., ovjerenim kod Javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj u Splitu 7. travnja 2017.

10.3. Iz stanja zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je II-tuženik uknjižen kao vlasnik navedene nekretnine.

10.4. Sud prvog stupnja je odluku o neosnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju od 4. travnja 2017., ovjerenog kod Javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj u Splitu 7. travnja 2017. kojim je I-tuženik kao darovatelj obdario II- tuženika navedenom nekretninom utemeljio na činjenicama da je taj ugovor pisan i ovjeren te da je I-tuženik kao darovatelj predao II-tuženiku kao daroprimcu ključeve stana te da je II-tuženik u posjedu darovane nekretnine.

10.5. Navedeno je bez utjecaja u okolnostima predmetnog slučaja u kojem se one okolnosti koje su uzrokovale ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju od 25. siječnja 2017. nadovezuju na ugovor o darovanju od 4. travnja 2017. Kao što je suprotno moralu i načelu savjesnosti i poštenja to što je I-tuženik sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s primateljem uzdržavanja znajući da je primatelj uzdržavanja u visokoj životnoj dobi i takvom zdravstvenom stanju u kojemu je zbog redovnog tijeka stvari izvjesno kratko vrijeme davanja uzdržavanja, isto je tako suprotno moralu društva i načelu savjesnosti i poštenja to što su nakon smrti pok. VG I-tuženi kao darovatelj i II-tuženik kao daroprimac zaključili ugovor o darovanju s ciljem prijenosa nezakonito stečenog vlasništva pok. VG na II-tuženika. Ovo stoga što su, kao to je utvrđeno u prvostupanjskom postupku, I i II- tuženi zajednički i usklađeno poduzimali aktivnosti u odnosu na pok. JG u svrhu zaključenja i ostvarenja koristi po oba ugovora, što više II-tuženik je po nalogu I-tuženika poduzimao neposredne radnje organiziranja prijevoza i prijenosa pok. VG s obzirom na to da je I-tuženik osoba s invaliditetom s jedne strane tako i s obzirom na nepokretnost pok. VG zbog njegovog narušenog zdravstvenog stanja s druge strane. Ujedno je II-tuženik bio i svjedok zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 25. siječnja 2017. a konačno sam je i iskazivao o činjenicama odlučnim za ništetnost tog ugovora koje su i njemu samom bile poznate. Dakle, ovdje su oba tuženika stjecala imovinu pok. VG sa saznanjem o odlučnoj činjenici nedostatka aleatornosti, što njihovo postupanje čini protivnim načelu savjesnosti i poštenja i posljedično protivnim moralu.

10.6. Da su njihova saznanja i zajednički poduzete radnje I i II-tuženika pri zaključenju ugovora o doživotnom uzdržavanju od 25. siječnja 2017. i ugovora o darovanju od 4. travnja 2017. u svojoj osnovi povezane aktivnosti s ciljem stjecanja nerazmjerne imovinske koristi proizlazi i iz zemljišnoknjižnog stanja kao javnog upisnika, iz kojeg je vidljivo da je dana 28. travnja 2017. pod br. Z-15608/17 zaprimljen prijedlog za upis vlasničkog prava II-tuženika u odnosu na knjižnog prednika pok. VG, s tim da je II-tuženik dokazivao izvanknjižni niz stjecanja Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, smrtnim listom i konačno Ugovorom o darovanju (čl. 41. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/1, 108/17 i 63/19).

10.7. Stoga okolnosti zajedničkog djelovanja I i II-tuženika u povezanim aktivnostima oko zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 25. siječnja 2017. i ugovora o darovanju od 4. travnja 2017. valja cijeniti kao kontinuirano postupanje suprotno načelu savjesnosti i poštenja u pravnom prometu, koje je zbog iskorištavanja činjenice visoke životne dobi pok. VG i njegovog teškog zdravstvenog stanja radi stjecaja imovinske koristi na štetu prava I-III-tužitelja kao slijednika pok. VG nemoralno. Nema dvojbe da zajednička saznanja i djelovanja I i II- tuženika s ciljem protupravnog stjecanja imovine ok. NG predstavljaju ugrozu za pravnu sigurnost i za vladavinu prava, koja su kao takva suprotni moralu društva do mjere da dovode do ništetnosti oba ta ugovora, slijedom odredbe čl. 322. st. 1. ZOO.

11. Slijedom navedenog i primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP a temeljem mjerodavnih odredbi čl. 322. st. 1. u vezi čl. 4., čl. 479. st. 1. i čl. 579. st. 1. ZOO odlučeno je kao u stavku I, toč. 1. i 2 izreke.

12.1. Posljedično su preinačene odluke o naknadama parničnog troška iz stavka II i III izreke prvostupanjske presude i I i II-tuženici, koji nisu uspjeli u sporu, su odbijeni sa svojim zahtjevima za naknadu parničnog troška, primjenom čl. 380. toč. 3 u vezi čl. 154. st .1. ZPP, kao u stavku I, toč. 4. i 5. izreke ove presude.

12.2. U stavku I, toč. 3. izreke odlučeno je o zahtjevu I-III-tužitelja za naknadu parničnog troška, primjenom čl. 154. st .1. i čl. 155. ZPP te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023. dalje: Tarifa), koji trošak se odnosi na sastav tužbe i tri obrazložena podneska (tbr. 8. toč. 1: po 100 bodova ili ukupno 400 bodova), zastupanje na osam ročišta – 10. rujna 2020., 3. studenog 2020., 15. ožujka 2021., 18. svibnja 2021., 21. rujna 2021., 1. prosinca 2021., 8. studenog 2022. i 21. travnja 2023. (tbr. 9. toč. 1: po 100 bodova ili ukupno 800 bodova), zastupanje na četiri ročišta – 29. siječnja 2018., 11. ožujka 2020., 4. lipnja 2020. i 12. listopada 2022. (tbr. 9. toč. 2: po 50 bodova ili ukupno 200 bodova), pristup na ročište od 13. veljače 2020. (tbr. 9. toč. 5: 25 bodova) ili sveukupno 1.425 bodova. Primjenom tbr. 40. toč. 1. Tarife broj bodova uvećan je za zastupanje II-tužitelja 10% i za zastupanje III-tužiteljice još 10% dakle 20 % ( a ne za 30% kako su tužitelji zahtijevali) tako da iznosi 1710 bodova.

12.3. Iako im po tbr. 54. važeće Tarife pripada pravo na obračun boda primjenom vrijednosti od 2,00 eura, I-III-tužitelji su u troškovniku zahtijevali primjenu vrijednosti od 1,99 eura (čl. 2. st. 1. ZPP), što iznosi 3.402,90 eura. Iz stanja spisa vidljivo je da su trošak pristojbi na tužbu podmirili II i III-tužitelji s iznosima od po 38.36 eura (289,00 kn) što opravdava naknadu troška pristojbi od 76,72 eura a opravdan je i zahtjev za naknadu troška vještačenja od 331,81 eura ili sveukupno 3.811,43 eura.

13. U stavku II izreke odbijen je zahtjev I-III-tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, iako su sa žalbom uspjeli i taj trošak bi im po osnovi čl. 154. st .1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP pripadao. Međutim, da bi sud mogao odlučiti o zahtjevu za naknadu troška, stranka koja traži naknadu je dužna postupiti po čl. 164. st. 2. ZPP i u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, što je propušteno učiniti u žalbi. Budući da I-III-tužitelji svoj zahtjev za naknadu troška sastava žalbe nisu postavili u skladu s čl. 164. st. 2. ZPP, zahtjevu nije bilo moguće udovoljiti.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej