REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1103/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Grada Koprivnice, Koprivnica, Zrinski trg 1, OIB: 62112914641, kojeg zastupaju punomoćnici Krunoslav Kunštić i Zoran Kurcinak, odvjetnici u Koprivnici, protiv tuženika-protutužitelja Koprivnicaparking d.o.o., Koprivnica, Gornji Banovec 19, OIB: 42713175359, kojeg zastupaju punomoćnici Mladen Klasić, Željko Rožić i Sanela Kontin Miklin, odvjetnici u Križevcima, radi isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1156/2020-3 od 7. studenog 2022. kojom je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-54/2018-8 od 17. siječnja 2020. i odbačene tužba i protutužba, u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1156/2020-3 od 7. studenog 2022. pod točkom I. osim u dijelu koji se odnosi na odbacivanje protutužbe, pod točkom II. i pod točkom V. izreke te se predmet vraća sudu drugog stupanja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom 1. izreke održan je djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz Koprivnice poslovni broj Ovrv-1683/17 od 22. rujna 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju-protutuženiku (dalje: tužitelju) iznos od 1.168.905,95 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno navedenih novčanih iznosa do isplate kako je to pobliže opisano u točki 1. izreke prvostupanjske presude, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 20.936,00 kuna sa zateznim kamatama od 22. rujna 2017. do isplate, a pod točkom 2. izreke ukinut je navedeni platni nalog u dijelu kojim je tuženiku-protutužitelju (dalje: tuženiku) naloženo da tužitelju nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.618,75 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Pod točkom 3. izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev kojim je tuženik tražio da mu tužitelj u na ime naknade štete plati iznos od 1.182.237,15 kuna sa zateznim kamatama od 8. kolovoza 2017. do isplate, a pod točkom 4. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 49.462,50 kuna sa zateznim kamatama od 17. siječnja 2020. do isplate. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je kao nedopušten tuženikov prigovor radi prebijanja.

2. Drugostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke uvažena je tuženikova žalba i ukinuta je prvostupanjska presuda u točkama 1., 2. i 4. izreke i tužba i protutužba su odbačeni. Pod točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz Koprivnice poslovni broj Ovrv-1683/17 od 22. rujna 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.168.905,95 kuna / 155.140,48 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa do isplate kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 20.936,00 kuna / 2.778,68 EUR sa zateznim kamatama od 22. rujna 2017. do isplate. Pod točkom III. izreke odbačena je kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv točke 3. izreke prvostupanjske presude, a pod točkom IV. izreke odbijena je kao neosnovana tuženikova žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja. Pod točkom V. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 70.756,25 kuna / 9.390,97 EUR u roku 8 dana, dok je pod točkom VI. izreke odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 23.483,75 kuna / 3.116,83 EUR.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 1055/2023- 2 od 22. ožujka 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1156/2020-3 od 7. studenog 2022. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

„1. Je li naplata koncesijske naknade (i ugovorne kazne) imovinskopravni spor o kojem raspravlja i odlučuje sud u parničnom postupku (čl. 1. ZPP-a)?

2. Je li sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku te odredio da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove postupka jer je u cijelosti izgubio parnicu, u situaciji kada su odbačene i tužba i protutužba?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je pozivom na čl. 382. te čl. 389.d i čl. 389.e Zakona o parničnom postupku podnio reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsko rješenje i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Na temelju činjeničnih utvrđenja da su tužitelj kao davatelj koncesije i tuženik kao korisnik koncesije sklopili ugovor o koncesiji br. 147/09 od 27. veljače 2009. i ugovor o koncesiji br. 208/14 od 9. srpnja 2014. koji je raskinut u lipnju 2017. jednostranom odlukom od strane tužitelja zbog neplaćanja koncesije, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu neplaćene koncesijske naknade po oba ugovora o koncesiji sukladno odredbama Zakona o koncesiji ("Narodne novine", broj: 143/12) te ugovorne kazne primjenom čl. 350. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO). Prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev za naknadu štete, jer tuženik nije dokazao sve pretpostavke za naknadu štete iz čl. 1045. st. 1. ZOO s obzirom na to da izmjena Odluke o načinu i naplati parkiranja na javnim parkiralištima na području Grada Koprivnice ne predstavlja povredu ugovorne obveze.

9. Drugostupanjski sud je na temelju čl. 369. st. 2. ZPP-a ukinuo pobijanu presudu i odbacio tužbu i protutužbu. Pri tome se pozvao na odredbe čl. 82. stavaka 7. i 8. Zakona o koncesijama („Narodne novine“ broj 69/17 i 107/20) prema kojima će, između ostalog, ministarstvo nadležno za financije naplatiti od koncesionara naknadu za koncesiju po propisima po kojima se vrši naplata poreza i drugih javnih davanja pa zaključuje da pitanje naplate koncesije nije imovinskopravni spor o kojem raspravlja i odlučuje sud u parničnom postupku (članak 1. ZPP-a). Nadalje, pozivom na čl. 97. st. 1. Zakona o koncesijama ni za odlučivanje o protutužbenom zahtjevu za naknadu štete koji je nastao iz ugovora o koncesiji ne odlučuje se u parničnom postupku. Odlučujući o parničnom trošku, s obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, drugostupanjski sud je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP naložio tužitelju naknaditi troškove postupka tuženiku.

10. Prema čl. 82. st. 7. Zakona o koncesijama ("Narodne novine", broj: 69/17, 107/20) koji je stupio na snagu 22. srpnja 2017. ako davatelj koncesije ne naplati naknadu za koncesiju iz sredstava osiguranja iz stavka 6. ovoga članka, o tome će bez odgode obavijestiti ministarstvo nadležno za financije uz dostavu sve potrebne dokumentacije. Stavkom 8. istog članka propisano je da će Ministarstvo nadležno za financije naplatiti od koncesionara naknadu za koncesiju po propisima po kojima se vrši naplata poreza i drugih javnih davanja. Odredbom čl. 97. st. 1. navedenog Zakona o koncesijama je propisano da je za rješavanje sporova koji nastanu ili bi mogli nastati iz ugovora o koncesiji isključivo nadležan mjesno nadležan upravni sud prema sjedištu davatelja koncesije.

11. Nadalje, prema čl. 102. st. 1. navedenog Zakona o koncesijama postupci davanja koncesija koji su započeli prije stupanja na snagu ovoga Zakona te sudski ili drugi postupci koji se vode vezano za te koncesije dovršit će se prema odredbama propisa koji su bili na snazi u vrijeme njihova pokretanja. Stavkom 2. istog članka je propisano da će se postupci nadzora koji su započeli prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti prema odredbama propisa koji su bili na snazi u vrijeme njihova pokretanja.

12. S obzirom na to da novi, gore citirani, Zakon o koncesijama propisuje člankom 102. st. 1. i 2. tog Zakona da će se sudski postupci koje se vode (dakle, sudski postupci koji su već u tijeku) i postupci nadzora koji su započeli prije stupanja na snagu novog zakona dovršiti prema odredbama zakona koje su bile na snazi u vrijeme njihovog pokretanja, prema shvaćanju ovog suda, spor o isplati naknade za koncesiju i o isplati ugovorne kazne koji potječu iz ugovora o koncesiji koji je i sklopljen i raskinut prije stupanja na snagu novog zakona vodi se prema propisima koji su vrijedili u vrijeme sklapanja tih ugovora o koncesiji neovisno o tome što je postupak za naplatu koncesije pokrenut nakon donošenja novog zakona o koncesiji. To stoga jer su ugovori o koncesiji sklopljeni i raskinuti prema ranije donesenom Zakonu o koncesijama pa se i sporovi vezano za naplatu koncesijske naknade trebaju voditi prema odredbama ranije donesenog Zakona o koncesijama na temelju kojeg su i sklopljeni sporni ugovori o koncesijama.

13. Prema čl. 49. st. 4. Zakona o koncesijama ("Narodne novine", br. 143/12, 69/17) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje prilikom odlučivanja o nadležnosti, ako stranke nisu ugovorile arbitražno rješavanje sporova, isključivo je nadležan mjesno nadležan trgovački sud prema sjedištu davatelja koncesije.

14. Iz navedene odredbe Zakona o koncesijama proizlazi sudska nadležnost trgovačkog suda za rješavanje sporova u što spada i odlučivanje o isplati koncesijske naknade i ugovorne kazne iz ugovora o koncesiji.

15. Stoga prema shvaćanju ovog suda spor koji se vodi radi isplate koncesijske naknade prema ugovorima o koncesiji koji su sklopljeni i raskinuti prije stupanja na snagu Zakona o koncesijama ("Narodne novine", broj: 69/17, 107/20) kao i radi isplate ugovorne kazne koja proizlazi iz ugovora o koncesiji predstavljaju imovinsko- pravni spor o kojem raspravlja i odlučuje sud u parničnom postupku što ujedno predstavlja i odgovor na prvo postavljeno pitanje.

16. Prema čl. 154. st. 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

17. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 82/03-2 od 1. listopada 2003. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

"U konkretnom slučaju tužba je odbačena, pa kod odlučivanja o trošku postupka treba primijeniti načelo cause, sadržano u citiranoj odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a to znači da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi parnični trošak."

18. Međutim, u ovom konkretnom predmetu tužba je odbačena, ali je odbačena i protutužba pa stoga sud kod odlučivanja o parničnom trošku stranaka kada primjenjuje odredbu čl. 154. st. 1. ZPP treba voditi računa kako o činjenici da je tuženik uspio u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev tako i o činjenici da je i protutužba odbačena što predstavlja uspjeh tužitelja u sporu. To ujedno predstavlja i odgovor na drugo postavljeno pitanje.

19. Budući da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjski sud nije odgovorio na ostale žalbene navode, nema mjesta preinaci pa je valjalo na temelju čl. 391. st. 7. ZPP riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil