REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-618/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja II, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nevenu Grdiniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Golubić i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Model Pakiranja, dioničko društvo za proizvodnju i promet kartonske i papirne ambalaže, OIB: 01993249507, Zagreb, Kanalski put 14a, zastupanog po punomoćnici Ivani Brkić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-28/2024-2 od 11. listopada 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 5167/2018-65 od 26. veljače 2024., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-28/2024-2 od 11. listopada 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5167/2018-65 od 26. veljače 2024. u dijelu kojim nije uspio u sporu navodeći dva pravna pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbom čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prvo naznačeno pravno pitanje kojim se problematizira pravo na isplatu naknade troškova prijevoza na posao u vrijeme dok radnik nije radio zbog pravomoćno utvrđenog nedopuštenog otkaza od strane poslodavca, nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer shvaćanje u pobijanoj presudi da tužitelj nema pravo na troškove prijevoza za vrijeme dok nije radio je sukladno recentnom shvaćanju ovoga suda da troškovi prijevoza na posao i s posla predstavljaju namjensku naknadu vezanu isključivo za prisutnost radnika na radu pa stoga ne pripadaju radniku za vrijeme dok nije radio (poslovni broj Revr-820/2006 od 10. siječnja 2007., poslovni broj Revr-465/09 od 16. rujna 2009. i dr.).

3.1. Ni drugo naznačeno pitanje kojim se preispituje ima li radnik pravo na isplatu stimulativnog dijela plaće za razdoblje koje nije radio nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP iz razloga što odgovor na tako koncipirano pitanje nije od utjecaja na drugačiji ishod ovoga spora, jer upravo iz pobijane odluke proizlazi da je tužitelju stimulativni dio plaće, odnosno bonus priznat i uračunat u plaće za siječanj, veljaču i ožujak 2015., koje čine prosječnu plaću za posljednja tri mjeseca prije prekida rada, a predstavljaju osnovicu za izračun naknade plaće za utuženo razdoblje.

4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 389.b ZPP, riješeno kao u toč. I. izreke.

5. Tužitelj se u prijedlogu pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, navodima iznesenim u prijedlogu kao i prilozima koje je dostavio uz prijedlog nije učinio vjerojatnim da mu je pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

5.1. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

6. Slijedom navedenog prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil