REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-451/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grawe osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB 28406115764, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2401/2020-2 od 11. siječnja 2021., kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2711/2017-41 od 3. rujna 2020., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika se djelomično prihvaća i preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2401/2020-2 od 11. siječnja 2021., u dijelu točke I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2711/17-41 od 3. rujna 2020. u dijelu točke I. izreke za iznos zateznih kamata koje na iznos glavnice od 12.025,00 kuna /1.595,99 eura/ teku od 19. rujna 2017. do 18. lipnja 2020. te se preinačuje i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2711/17-41 od 3. rujna 2020. u dijelu točke I. izreke za iznos zateznih kamata koje na iznos glavnice od 12.025,00 kuna /1.595,99 eura/ teku od 19. rujna 2017. do 18. lipnja 2020. i sudi se:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata koje na iznos glavnice od 1.595,99 eura /12.025,00 kuna/ teku od 19. rujna 2017. do 18. lipnja 2020., kao neosnovan.

II. Revizija tuženika u preostalom dijelu se odbija kao neosnovana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova povodom revizije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku nakaditi tužiteljici 20.350,00 kuna sa zateznim kamatama od 19. rujna 2017. do isplate, kao i nakaditi joj parnični trošak u visini 11.813,50 kuna sa zateznim kamatama od 3. rujna 2020. do isplate (toč. I. izreke), odbijen je zahtjev za isplatu 6.465,00 kuna (toč. II. izreke) i odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka (toč. III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke (toč. I. izreke), odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu 1.562,50 kuna (toč. II. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka u visini 3.562,50 kune (toč. III. izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1662/2021-2 od 13. prosinca 2023., ispravljenim rješenjem broj Revd-1662/2021-4 od 7. lipnja 2024., dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:

"Ima li oštećenik pravo na zateznu kamatu na dio iznosa naknade neimovinske štete uzrokovane uporabom motornog vozila od osiguratelja koji iznos je zatražen preinačenjem tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, od dana preinačenja tužbe ili od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odnosno od dana podnošenja tužbe?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koji se pri ovome odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 80/22), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

7. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu (što imovinske, što neimovinske) štete u iznosu 26.815,00 kn, po osnovi odgovornosti tuženika kao osiguratelja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti (koja odgovornost u ovom stupnju postupka nije predmet razmatranja), a za potrebe odlučivanja u ovom stadiju postupka, a uzimajući u obzir sadržaj revizijom postavljenog pitanja, dovoljno je u nastavku izložiti tijek izmjena visine tužbenog zahtjeva učinjenih tijekom postupka.

7.1. Tužiteljica je u tužbi podnesenoj 19. rujna 2017. navela da na ime naknade neimovinske štete zbog smanjenja životne aktivnosti potražuje 12.000,00 kuna, zbog boli 11.000,00 kuna, zbog straha 11.000,00 kuna i na ime naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege 2.500,00 kuna i troškova liječenja 2.600,00 kuna, dakle, ukupno 39.100,00 kuna. S obzirom na nespornu isplatu u visini 16.000,00 kuna, tužiteljica je tim podneskom postavila tužbeni zahtjev u visini 23.100,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe.

7.2. Tužiteljica je u podnesku od 28. svibnja 2020. navela da na ime naknade neimovinske štete zbog smanjenja životne aktivnosti potražuje 15.000,00 kuna, za boli 6.850,00 kuna, strah 7.140,00 kuna, naruženje 2.500,00 kuna i na ime naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege 1.120,00 kuna i troškova liječenja 2.600,00 kuna, dakle, ukupno 35.210,00 kuna. S obzirom na nespornu isplatu u visini 24.700,00 kuna, tužiteljica je tim podneskom postavila tužbeni zahtjev u visini 10.510,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe.

7.3. Tužiteljica je u podnesku od 18. lipnja 2020. navela da, zbog promjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., na ime naknade neimovinske štete zbog smanjenja životne aktivnosti potražuje 22.500,00 kuna, zbog boli 10.275,00 kuna, straha 10.710,00 kuna, naruženja 3.750,00 kuna i na ime naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege 1.680,00 kuna i troškova liječenja 2.600,00 kuna, dakle, ukupno 51.515,00 kuna. S obzirom na nespornu isplatu u visini 24.700,00 kuna, tužiteljica je tim podneskom postavila tužbeni zahtjev u visini 26.815,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe.

8. Nižestupanjski su sudovi na cjelokupno dosuđeni iznos naknade štete dosudili i zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe. U istom su, dakle, tijeku dosudili i zatezne kamate i na povećane dijelove tužbenog zahtjeva (preinačene tužbom) koje se odnose na naknadu neimovinske štete, pozivajući se na čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu „Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) i na (drugostupanjski sud) odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-720/2014 od 5. prosinca 2017. i Rev-1696/2017 od 5. rujna 2017.

9. Ovaj sud utvrđuje da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili čl. 12. st. 4. ZOOP, zbog čega je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Naime, obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa

– ZOOP.

11. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP tuženik nikako nije mogao već u trenutku inicijalnog utuženja pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosima tek zatraženim kasnije, po preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

12. Vezano za primjenu čl. 12. ZOOP ovaj sud se već izjasnio u odluci broj Rev- 550/2014-2 od 18. studenoga 2015., u kojoj odluci je izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP-a.

13. S obzirom na to da je tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka preinačila tužbu povisujući zahtjev za naknadu neimovinske štete, zatezne kamate na tako povišene iznose ne mogu početi teći prije trenutka preinake tužbe, odnosno povišenja zahtjeva s traženjem naknade neimovinske štete.

14. Sve prethodno predstavlja reafirmaciju pravnog shvaćanja već izraženog u odlukama ovoga suda broj Rev-1133/2021, Rev-376/2023, Rev-222/2023, Rev- 705/2022, Rev-184/2024, Rev-748/2024, Rev-1133/2021, pri čemu ovaj sud naglašava da se u revizijskim odlukama na koje se u pobijanoj odluci pozvao drugostupanjski sud nije izrazilo pravno shvaćanje o ovopredmetnom pravnom pitanju tijeka zateznih kamata na preinačeni dio tužbe.

15. S obzirom na izneseno odgovor na postavljeno pitanje glasi:

"Oštećenik pravo na zateznu kamatu na dio iznosa naknade neimovinske štete uzrokovane uporabom motornog vozila od osiguratelja koji iznos je zatražen preinačenjem tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva ima od dana preinačenja tužbe?".

16. Primjenjujući tako izraženo pravno shvaćanje na ovaj, konkretni slučaj, za ponoviti je da je tužbom utuženo 23.100,00 kuna, da je podneskom od 28. svibnja 2020. tužbeni zahtjev smanjen na 10.510,00 kuna, a da je prvo povećanje tužbenog zahtjeva, dakle prvo preinačenje tužbe, učinjeno 18. lipnja 2020., kada je (sa 10.510,00 kuna) tužbeni zahtjev povećan na 26.815,00 kuna. Dakle, preinačeni dio tužbenog zahtjeva iznosi 16.305,00 kuna, a od tog preinačenog potraživanja se 1.680,00 kuna odnosi na imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege, a 2.600,00 kuna na imovinsku štetu troškova liječenja.

17. Iz toga proizlazi da preinačeni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neimovinsku štetu iznosi 12.025,00 kuna, a što prema fiksnom tečaju konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje (1 € = 7,53450 kn) i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22, 88/22), iznosi 1.595,99 eura. Na taj iznos zatezne kamate mogu teći tek od dana preinačenja – 18. lipnja 2020., pa je zatezne kamate na taj iznos, tekuće od dana podnošenja tužbe (kako je dosuđeno nižestupanjskim odlukama) do 18. lipnja 2020., valjalo odbiti, tj. u tom smislu preinačiti nižestupanjske odluke.

18. Stoga je, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. I.

19. Tuženik je u reviziji predložio ukinuti pobijanu odluku, odnosno predložio je ovome sudu da "zateznu kamatu dosudi od trenutka preinačenja (povećanja) tužbenog zahtjeva", dakle, sporio je tijek zateznih kamata na iznos cijele glavnice predlažući da ih se dosudi od preinačenja. No, preostali dio glavnice, neobuhvaćen onim iz toč. 17. ovoga obrazloženja, se ne odnosi na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, već je obuhvaćen zahtjevom istaknutim već u tužbi, a smanjenim podneskom od 28. svibnja 2020. Dakle, taj je dio zahtjeva neobuhvaćen revizijom postavljenim pravnim pitanjem (koje se odnosi na preinačeni dio), a, osim toga, sukladno gore izraženom pravnom shvaćanju, u tom su dijelu pravilno određene zatezne kamate – od dana postavljanja tog zahtjeva. Stoga je, na temelju čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč II.

20. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova revizijskog postupka s obzirom na to da je tuženik u revizijskoj fazi postupka uspio samo glede sporednog potraživanja (tako i Rev-448/2024-2 od 26. studenoga 2024.), i to djelomično, a djelomično je revizija odbijena.

Zagreb, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug