REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-765/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupanog po punomoćniku Borisu Porobiji, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-845/2022-2 od 15. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 2972/2019-27 od 28. ožujka 2022., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke, naloženo je tuženici da tužitelju isplati ukupan iznos od 20.658,18 kn, u točki II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati 98.132,68 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose i po stopi sve preciznije navedeno u toj presudi. U točki III. izreke obvezana je tuženica nadoknaditi tužitelju troškove parničkog postupka u iznosu od 18.473,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2022. do isplate, po stopi po stopi preciznije navedenoj u toj presudi i sve to u roku od 15 dana. U točki IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan, te je u točki V. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2972/2019-27 od 28. ožujka 2022.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 4759/2022-2 od 14. prosinca 2022., tuženici dopustio podnošenje revizije protiv presude, u odnosu na pitanje: „Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv dijela drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže preinačiti pobijane presude u skladu s iznesenim revizijskim razlozima, podredno predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje, a u oba slučaja dosuditi joj troškove revizijskog postupka.
5. Odgovoru na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja-potrošača za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli od sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a po pravilima o stjecanju bez osnove.
8. Temeljem odredbe čl. 391. st. 3. ZPP-a pobijana presuda je ispitana samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
9. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da su odredbe ugovora kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak nepoštene odnosno ništetne, pri čemu je zaključio da tražbinu tužitelja nije bilo potrebno umanjiti za negativne tečajne razlike, odnosno za manje plaćene iznose koje je tužitelj plaćao u razdobljima kada je tečaj CHF spram HRK bio niži od tečaja CHF spram HRK na dan isplate kredita, "s obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju tuženik nije podnio protutužbu, niti je istaknuo prigovor radi prebijanja, pa stoga tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji."
10. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku u bitnome navodeći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada potraživanje tužitelja nije umanjio za negativne tečajne razlike odnosno za manje plaćene iznose koje je tužitelj plaćao u razdobljima kada je tečaj CHF spram HRK bio niži od tečaja CHF spram HRK na dan isplate kredita.
11. Temeljem odredbe čl. 391. st. 3. ZPP-a pobijana presuda je ispitana samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
12. Tuženica je tijekom postupka isticala da nije u skladu s pravilima pravne i financijske struke jednostrano sagledavanje samo onih činjenica koje idu u korist tužitelju, odnosno samo razdoblja kada je tečaj CHF bio viši od početno ugovorenog, već je potrebno za potpuno razumijevanje ugovornog odnosa, sagledavati ugovor kao cjelinu. Smatra da nije logično, a niti postoji argument kojim bi se opravdalo zaključivanje da je aprecijacija tečaja zahvaćena eventualnom ništetnošću, dok deprecijacija nije. Drugim riječima, budući da se radi o jedinstvenom pravnom odnosu, razlika se ima računati kao sveukupna tečajna razlika uključujući i pozitivne i negativne razlike.
13. O postavljenom pitanju je prošireno vijeće ovoga suda u predmetu broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., dalo odgovor, a on glasi:
"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."
14. Navedeni odgovor na postavljeno pitanje obrazložen je na slijedeći način: "(...) ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.
Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate".
15. S obzirom da shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda, na temelju svega naprijed navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 18. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
