Poslovni broj: Usž-4167/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Mjesto sreće d.o.o., Ičići, Antona Dminaka 2A, kojeg zastupa opunomoćenica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, Riva, 10, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Crikvenice, Crikvenica, Ulica Kralja Tomislava 85, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 207/2023-10 od 12. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-207/2023-10 od 12. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje, podredno oglašavanje ništavim rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363- 03/22-01/106, URBROJ: 2170-03-08/6-23-2 od 11. siječnja 2023. i rješenja Grada Crikvenice, Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša, KLASA:UP/I-363- 03/20-01/243, URBROJ: 2170-5-06/09-22-26 od 6. lipnja 2022. (točka I. izreke) i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika, povodom žalbe tužitelja, poništeno je prvostupanjsko rješenje od 6. lipnja 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Potonjim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, kao vlasniku Hotela ..., utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 5.823,41 m2, u iznosu od 127.882,08 kn godišnje, odnosno 10.656,84 kn mjesečno, za 2020. i 2021. godinu.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka jer pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi sama sebi kao razlozima presude, a u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni a o rješenju postoji proturječnost između sadržaja, isprava i zapisnika o iskazima danim u tijeku postupka i samih tih isprava, odnosno zapisnika. Smatra da je pogrešno primijenjena odredba članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), a valjalo je primijeniti odredbe članka 115. stavka 3. i članka 117. stavka 1. ZUP-a. Također, drži da je tuženik bio dužan sam upotpuniti postupak, a ne vraćati predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, u prilog kojeg stajališta se poziva na presude ovog Suda. Prvostupanjski sud je, na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio i materijalno pravo. Osim toga, sud je počinio i bitnu povredu pravila sudskog postupka koja se sastoji u nepotpunom navođenju razloga u tužbi, te svih dokaza koje je tužitelj priložio uz predmetnu tužbu, a prvostupanjski sud navodima obrazloženja pobijane presude ne samo da nije ukazao da je svoju odluku utemeljio na odredbi članka 33. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), već iz cjelokupnog sadržaja obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud počinio povredu upravo te odredbe Zakona, te jednog od temeljnih načela upravnog spora, a nije niti potpuno, niti pravilno, a niti cjelovito ocijenio svaki dokaz zasebno, ocijenio sve dokaze zajedno, ocijenio rezultate cjelokupnog postupka, stavio u međusobno pravno logički utemeljeni odnos sve izvedene dokaze. Isto tako sud niti jedinim dijelom obrazloženja pobijane presude nije obrazložio koje je to zaključke izveo iz svakog od pojedino taksativno navedenih dokaza te nije dao niti jedan pravno logični utemeljeni razlog zbog čega je upravo iz svakog razloga od tih pojedinih dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, izveo upravo zaključak o nepostojanju razloga za usvajanjem tužbenog zahtjeva. Takvim postupanjem tužitelju je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno pravo na pristup sudu. S tim u vezi poziva se na stajališta iznesena u sudskim odlukama Županijskog suda u Bjelovaru i Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH). U ostatku žalbe navodi da nije korisnik predmetnog poslovnog prostora, odnosno opširnim razlozima obrazlaže zašto, kao fiducijarni vlasnik, ne može biti obveznik plaćanja komunalne naknade, kako to proizlazi i iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i VSRH, na koje se izrijekom poziva u žalbi, a koje odluke da su primjenjive u postupku utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade u odnosu na fiducijara. Slijedom svega navedenog, predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje drugom prvostupanjskom sucu, uz naknadu troška sastava ove žalbe.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, te da je za svoju odluku naveo pravno prihvatljive razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.

7. Presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama citiranog Zakona, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja time što je poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak radi otklanjanja uočenih nedostataka.

8. Naime, u ovom predmetu za donošenje pravilne i na zakonu utemeljene odluke bilo je potrebno prethodno utvrditi da li je tužitelj obveznik plaćanja komunalne naknade u smislu članka 93. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18., 110/18. i 32/20., dalje: ZKG), jer činjenice s tim u vezi nisu u potpunosti i pravilno utvrđene. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je (poništeno) prvostupanjsko rješenje od 6. lipnja 2022., doneseno u izvršenju rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/21-02/16, URBROJ: 2170-03-08/5-22-2 od 1. veljače 2022., kojim je poništeno ranije rješenje o komunalnoj naknadi od 22. siječnja 2021. godine. To prvostupanjsko rješenje tuženik je poništio jer je iz podataka spisa predmeta proizlazilo da je obveznikom komunalne naknade za isti poslovni prostor, s početkom plaćanja od 1. siječnja 2019., utvrđeno trgovačko društvo Natali tour d.o.o. Zagreb, po osnovi korištenja poslovnog prostora temeljem ugovora o zakupu kojim je definirano da će zakupnik snositi troškove komunalne naknade, ali nije bilo podataka je li predmetni ugovor o zakupu prestao važiti. Obzirom na činjenicu postojanja navedenog ugovora o zakupu i njegov sadržaj, a o kojoj činjenicu ovisi da li, u konkretnom slučaju, ima mjesta primjeni odredbe članka 93. stavka 2. ZKG-a, prema kojoj je, temeljem pisanog ugovora, obvezu plaćanja komunalne naknade moguće prenijeti na korisnika nekretnine, to je tuženik poništio ranije prvostupanjsko rješenje od 22. siječnja 2021. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

9. Kako u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo nije otklonilo spornu odlučnu činjenicu pitanja zakupa predmetnog poslovnog prostora, čime je povrijeđen zakon na štetu tužitelja, to je tuženik, po žalbi tužitelja, osnovano opet poništio rješenje prvostupanjskog tijela od 6. lipnja 2022. i predmet vratio na ponovni postupak. Budući je prvostupanjsko rješenje poništeno po žalbi tužitelja, to vraćanjem predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak nije postupljeno na štetu tužitelja, jer je, obzirom na prirodu upravne stvari i okolnosti konkretnog slučaja, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, sukladno odredbi članka 117. stavka 2. ZUP-a, na koju se pravilno pozvao prvostupanjski sud.

10. Glede žalbenog prigovora da fiducijarni vlasnik ne može biti utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na, po tom pitanju, ustaljenu upravnosudsku praksu i na presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-2333/16-2 od 18. kolovoza 2016. i Usž-541/23-2 od 25. travnja 2023., donesene u ranije vođenim sporovima u odnosu na istog tužitelja radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade za isti poslovni prostor za 2014., odnosno 2020. i 2021. godine. S tim vezi, dodatno se ukazuje tužitelju da je presuda, posl.br.: Usž-2333/16- 2, potvrđena od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj:U-III-6081/2016 od 29. siječnja 2019., a u kojoj je zauzeto stajalište da fiducijarni vlasnik u predmetima komunalne naknade ima jednaka prava i obveze koji proistječu iz njegovog prava vlasništva, kao i svaki drugi vlasnik nekretnine.

11. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Kako je tužitelj izgubio spor, to je, temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS- a, valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

13. Iz navedenih razloga je, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović