Poslovni broj: Usž-3621/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Almir Dervišbegović, odvjetnik iz Zagreba, Vrapčanska putina 5C, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, Sinj, Vrlička ulica 71, OIB: 36162371878, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-732/2024-7 od 11. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-732/2024-7 od 11. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-211-03/24- 04/242, URBROJ: 511-12-31-24-4 od 26. veljače 2024., dok je osporenim rješenjem odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika ukida se i oduzima vozačka dozvola opisanog serijskog broja, izdana na ime tužitelja, koji je istu dužan predati nadležnom tijelu u ostavljenom roku.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Mišljenja je da se u predmetnom slučaju radi o pravnom pitanju, odnosno da je trebalo odgovoriti na pitanje da li je tuženik na pravilan način primijenio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22. – dalje u tekstu: ZSPC), odredbe Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), podredno odredbe Kaznenog zakona, kada je protiv tužitelja donio osporeno rješenje o poništenju vozačke dozvole. Ukazuje na činjenicu da prvostupanjski sud u obrazloženje osporene presude nabraja obvezne prekršajne naloge tuženika koji mu je utvrdio počinjenje prekršaja prekoračenja brzine, pri čemu je propustio navesti da su svi ti prekršajni nalozi stavljeni izvan snage povodom tužiteljevih prigovora, te je cijeli postupak nastavljen na Prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Sinju, koji je, temeljem članka 99. Prekršajnog zakona, izvršio spajanje svih postupaka i o svemu odlučio jednom presudom, broj: Pp-14426/2023 od 29. prosinca 2023. Iz navedene presude je vidljivo da se niti u jednoj njenoj točki ne utvrđuje da bi se tužitelju, za svako prekoračenje brzine, izrekla zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, nego je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od dva mjeseca. Stoga, tužitelju nije jasno na što je mislio prvostupanjski sud pozivajući se na članak 286. stavak 1. ZSPC-a i na posljedice pravomoćne osude navedene prekršajne presude, kada je tom presudom izrečena samo jedna zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, a ne više njih, što znači da je tuženik, protivno pravomoćnoj prekršajnoj presudi, samovoljno upisao tužitelju negativne prekršajne bodove. Neprijeporno je da se u predmetnom postupku radilo o produljenom prekršaju, te da je prekršajni sud uvažio da se radi o pravnoj situaciji gdje je tužitelj počinio više odvojenih prekršaja kojima su ostvarena bića istog prekršaja, a svi oni, imajući u vidu njihovu prostornu i vremensku povezanost, čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Mišljenja je kako prvostupanjski sud pogrešno tumači da se u predmetnom slučaju ne radi o produljenom prekršajnom djelu, nego o više njih. Da je to tako, onda bi u dispozitivu prekršajne presude bilo izrečeno više novčanih kazni, kao i više zaštitnih mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, pa bi tada tuženik mogao to upisati u evidenciju. Upravo suprotno, tužitelju je izrečena jedna novčana kazna i jedna zaštitna mjera za sve prekršaje koji su utvrđeni kao produljeno prekršajno djelo. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi, a koji su usmjereni na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu i pogrešnu primjenu materijalnog prava. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom odredaba članka 286. stavka 1. i stavka 4. ZSPC-a i članka 9. Pravilnika o načinu evidentiranja i praćenja prekršaja u cestovnom prometu ("Narodne novine", broj: 156/08.), osnovano zaključio da je tužitelj u razdoblju od dvije godine, temeljem pravomoćnih prekršajnih odluka (pravomoćne presude i pravomoćnog obveznog prekršajnog naloga), za opisane prekršaje prikupio 21 negativni prekršajni bod, a što, i po ocjeni ovoga Suda, ima za posljedicu ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole po toj osnovi.
7. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni prigovori, kojima tužitelj upire isključivo na pravomoćnu presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj: 23.Pp-14426/2023-13 od 29. prosinca 2023., smatrajući da je tom presudom izrečena jedna novčana kazna i jedna zaštitna mjera za sve prekršaje koji su utvrđeni kao produljeno prekršajno djelo pa da, stoga, nije bilo mjesta upisu negativnih prekršajnih bodova u službenu evidenciju za više prekršaja.
8. Istaknuti razlozi, međutim, nemaju podloge u navedenoj prekršajnoj presudi, iz koje jasno proizlazi da je, nakon stavljanja izvan snage svih (šest) obveznih prekršajnih naloga, proveden redovni prekršajni postupak u kojem je tužitelj proglašen krivim za počinjenje šest izrijekom opisanih prekršaja (prekoračenje dopuštene brzine), te mu je za svako prekršajno djelo izrečena novčana kazna u iznosu od po 300,00€, a što, i po ocjeni ovoga Suda, ima za posljedicu evidentiranje negativnih prekršajnih bodova za svaki prekršaj za koji je tužitelj proglašen krivim, sukladno ovlaštenju iz članka 53. stavka 1. ZSPC-a. To neovisno o načinu na koji mu je, primjenom Prekršajnog zakona, u prekršajnom postupku izrečena kazna, kako to osnovano ocjenjuje i prvostupanjski sud u osporenoj presudi.
9. Ovdje se, naime, radi o upravnom postupku, u kojem se odluka donosi isključivo temeljem podataka iz službene evidencije, a u koju se negativni prekršajni bodovi evidentiraju nakon pravomoćnosti prekršajne odluke za svaki pojedini prekršaj, čemu je ovdje udovoljeno.
10. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na rješenje ove stvari.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 18. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
