Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-1009/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice TS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miran Zorica, odvjetnik u Zadru, Zrinsko-Frankopanska kbr. 38, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 50356966535, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađerić & Lui d.o.o. u Zagrebu, Zelinska kbr. 4, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mirana Zorice, odvjetnika u Zadru i zamjenice punomoćnika tuženika Tee Nikolić Katić, odvjetnice u Zadru, na ročištu za objavu presude 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I

Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 138-50-348736 od 23.05.2006.g. zaključenog između tužiteljice i tuženika u kojoj je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća.

II Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu pod točkom I. tužbenog zahtjeva u kojem glasi:

" Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 138-50-348736 od 23.05.2006.g. zaključenog između tužiteljice i tuženika u kojoj je ugovoreno kako se odobrava iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 18.483,83 po srednjem tečaju HNB-a Kreditora na dan korištenja".

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.951,50 EUR (tisućudevetstopedesetjedan euro i pedeset centi) sa zateznim kamatama tekućim od:

- 6,69 EUR od 31.10.2008.g. do isplate,

- 9,00 EUR od 31.12.2008.g. do isplate,

- 10,67 EUR od 31.01.2009.g. do isplate,

- 11,42 EUR od 28.02.2009.g. do isplate,

- 9,35 EUR od 31.03.2009.g. do isplate,

- 9,74 EUR od 30.04.2009.g. do isplate,

- 6,57 EUR od 31.05.2009.g. do isplate,

- 4,23 EUR od 30.06.2009.g. do isplate,

- 4,85 EUR od 31.07.2009.g. do isplate,

- 6,08 EUR od 31.08.2009g. do isplate,

- 5,98 EUR od 30.09.2009.g. do isplate,

- 4,73 EUR od 31.10.2009.g. do isplate,

- 7,07 EUR od 30.11.2009.g. do isplate,

- 8,94 EUR od 31.12.2009.g. do isplate,

- 11,61 EUR od 31.01.2010.g. do isplate,

- 10,99 EUR od 28.02.2010.g. do isplate,

- 14,61 EUR od 31.03.2010.g. do isplate,

- 13,93 EUR d 30.04.2010.g. do isplate,

- 15,26 EUR od 31.05.2010.g. do isplate,

- 26,84 EUR od 30.06.2010.g. do isplate,

- 24,45 EUR od 31.07.2010.g. do isplate,

- 31,73 EUR od 31.08.2010.g. do isplate,

- 29,22 EUR od 30.09.2010.g. do isplate,

- 25,17 EUR od 31.10.2010.g. do isplate,

- 33,71 EUR od 30.11.2010.g. do isplate,

- 44,56 EUR od 31.12.2010.g. do isplate,

- 36,88 EUR od 31.01.2011.g. do isplate,

- 39,57 EUR od 28.02.2011.g. do isplate,

- 36,14 EUR od 31.03.2011.g. do isplate,

- 36,76 EUR od 30.04.2011.g. do isplate,

- 51,31 EUR od 31.05.2011.g. do isplate,

- 52,73 EUR od 30.06.2011.g. do isplate,

- 64,89 EUR od 31.07.2011.g. do isplate,

- 58,64 EUR od 31.08.2011.g. do isplate,

- 51,81 EUR od 30.09.2011.g. do isplate,

- 51,07 EUR od 31.10.2011.g. do isplate,

- 50,55 EUR od 30.11.2011.g. do isplate,

- 53,81 EUR od 31.12.2011.g. do isplate,

- 56,65 EUR od 31.01.2012.g. do isplate,

- 57,03 EUR od 29.02.2012.g. do isplate,

- 55,07 EUR od 31.03.2012.g. do isplate,

- 56,39 EUR od 30.04.2012.g. do isplate,

- 57,30 EUR od 31.05.2012.g. do isplate,

- 55,77 EUR od 30.06.2012.g. do isplate,

- 56,17 EUR od 31.07.2012.g. do isplate,

- 55,03 EUR od 31.08.2012.g. do isplate,

- 52,55 EUR od 30.09.2012.g. do isplate,

- 55,19 EUR od 31.10.2012.g. do isplate,

- 56,46 EUR od 30.11.2012.g. do isplate,

- 55,57 EUR od 31.12.2012.g. do isplate,

- 50,59 EUR od 31.01.2013.g. do isplate,

- 54,82 EUR od 28.02.2013.g. do isplate,

- 55,19 EUR od 31.03.2013.g. do isplate,

- 53,53 EUR od 30.04.2013.g. do isplate,

- 48,38 EUR od 31.05.2013.g. do isplate,

- 48,24 EUR od 30.06.2013.g. do isplate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 138-50-348736 od 23.05.2006.g. zaključenog između tužiteljice i tuženika u dijelu koji glasi:

„Redovna kamata, promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora“.

V Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu pod točkom IV. koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 729,19 EUR sa zateznim kamatama tekućim od:

- 4,25 EUR od 30.11.2007.g. do isplate,

- 4,23 EUR od 31.12.2007.g. do isplate,

- 4,31 EUR kn od 31.01.2008.g. do isplate,

- 4,35 EUR od 29.02.2008.g. do isplate,

- 4,42 EUR od 31.03.2008.g. do isplate,

- 4,31 EUR od 30.04.2008.g. do isplate,

- 6,46 EUR od 31.05.2008.g. do isplate,

- 6,54 EUR od 30.06.2008.g. do isplate,

- 6,42 EUR od 31.07.2008.g. do isplate,

- 6,42 EUR od 31.08.2008.g. do isplate,

- 6,49 EUR od 30.09.2008.g. do isplate,

- 7,02 EUR od 31.10.2008.g. do isplate,

- 6,67 EUR od 30.11.2008.g. do isplate,

- 7,12 EUR od 31.12.2008.g. do isplate,

- 7,19 EUR od 31.01.2009.g. do isplate,

- 7,22 EUR od 28.02.2009.g. do isplate,

- 10,89 EUR od 31.03.2009.g. do isplate,

- 10,92 EUR d 30.04.2009.g. do isplate,

- 10,72 EUR od 31.05.2009.g. do isplate,

- 10,57 EUR od 30.06.2009.g. do isplate,

- 10,61 EUR od 31.07.2009.g. do isplate,

- 10,69 EUR od 31.08.2009g. do isplate,

- 10,68 EUR od 30.09.2009.g. do isplate,

- 10,60 EUR od 31.10.2009.g. do isplate,

- 10,75 EUR od 30.11.2009.g. do isplate,

- 10,87 EUR od 31.12.2009.g. do isplate,

- 11,0EUR od 31.01.2010.g. do isplate,

- 11,00 EUR od 28.02.2010.g. do isplate,

- 11,23 EUR od 31.03.2010.g. do isplate,

- 11,18 EUR od 30.04.2010.g. do isplate,

- 11,27 EUR od 31.05.2010.g. do isplate,

- 12,00 EUR od 30.06.2010.g. do isplate,

- 11,85 EUR od 31.07.2010.g. do isplate,

- 12,31 EUR od 31.08.2010.g. do isplate,

- 12,15 EUR od 30.09.2010.g. do isplate,

- 11,90 EUR od 31.10.2010.g. do isplate,

- 12,44 EUR od 30.11.2010.g. do isplate,

- 13,13 EUR od 31.12.2010.g. do isplate,

- 12,64 EUR od 31.01.2011.g. do isplate,

- 12,81 EUR od 28.02.2011.g. do isplate,

- 12,59 EUR od 31.03.2011.g. do isplate,

- 12,63 EUR od 30.04.2011.g. do isplate,

- 13,56 EUR od 31.05.2011.g. do isplate,

- 13,65 EUR od 30.06.2011.g. do isplate,

- 14,42 EUR od 31.07.2011.g. do isplate,

- 14,02 EUR od 31.08.2011.g. do isplate,

- 13,59 EUR od 30.09.2011.g. do isplate,

- 12,54 EUR od 31.10.2011.g. do isplate,

- 12,51 EUR od 30.11.2011.g. do isplate,

- 12,70 EUR od 31.12.2011.g. do isplate,

- 12,87 EUR od 31.01.2012.g. do isplate,

- 12,89 EUR od 29.02.2012.g. do isplate,

- 12,78 EUR od 31.03.2012.g. do isplate,

- 12,85 EUR od 30.04.2012.g. do isplate,

- 12,91 EUR od 31.05.2012.g. do isplate,

- 12,82 EUR od 30.06.2012.g. do isplate,

- 12,84 EUR od 31.07.2012.g. do isplate,

- 12,77 EUR od 31.08.2012.g. do isplate,

- 12,63 EUR od 30.09.2012.g. do isplate,

- 12,78 EUR od 31.10.2012.g. do isplate,

- 12,86 EUR od 30.11.2012.g. do isplate,

- 12,81 EUR od 31.12.2012.g. do isplate,

- 12,51 EUR od 31.01.2013.g. do isplate,

- 12,76 EUR od 28.02.2013.g. do isplate,

- 12,78 EUR od 31.03.2013.g. do isplate,

- 12,69 EUR od 30.04.2013.g. do isplate,

- 12,38 EUR od 31.05.2013.g. do isplate,

- 12,38 EUR od 30.06.2013.g. do isplate, i to po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od dospijeća svakog gore navedenog iznosa do 31.srpnja 2015. g., od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2015. g. po stopi od 8,14 % godišnje, od 01. siječnja 2016.g. do 30. lipnja 2016. g. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01. srpnja 2016. g. do 31. prosinca 2016. g. po stopi od 7,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. g. do 30. lipnja 2017. g. po stopi od 7,68 % godišnje, od 01. srpnja 2017. g. do 31. prosinca 2017. g. po stopi od 7,41 % godišnje, od 01. siječnja 2018. g. do 30. lipnja 2018. g. po stopi od 6,82 % godišnje, od 01. srpnja 2018. g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve to u roku od 15 dana."

VI Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.092,91 EUR ( tisućudevedesetdva eura i devedesetjedan centi) sa zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 24. svibnja 2022. navodi da je 23. svibnja 2006. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 138-50-3485736 (dalje: Ugovor), kojim joj je tuženik odobrio kredit radi kupnje motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.483,83 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseca (84 mjesečna anuiteta) te redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 5,20% godišnje, promjenjivu. Mjesečni anuitet je iznosio 1.214,26 CHF i dospijevao je svakog zadnjeg dana u mjesecu. Nadalje navodi da joj je kredit isplaćen dana 30. lipnja 2006. te je u cijelosti otplaćen. Tuženik je, tijekom otplatnog razdoblja, a sukladno čl. 7. Ugovora, obvezu tužiteljice po kreditu obračunavao primjenom valutne klauzule i to kunske protuvrijednost po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća, ugovorene čl. 1. ugovora o kreditu. Također, tuženik je tijekom otplatnog razdoblja mijenjao kamatnu stopu jednostranom Odlukom, a sve sukladno čl. 2. Ugovora. Ističe da su ništetne Odredbe čl. 1 i 7. (valutna klauzula) te čl.2. (promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke) Ugovora, pozivajući se na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. u predmetu u kojem je jedan od tuženika bio i tuženik u ovom predmetu. Na temelju odredbe članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/09, 79/09 – dalje: ZZP/07) predmetna presuda u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, dakle obvezuje i Naslovni sud u ovom postupku. Zaključno navodi da je s obzirom na ništetnost odredbi Ugovora, tuženik dužan tužiteljici vratiti sve ono što je stekao temeljem navedenih odredaba i to za cijelo vrijeme otplate kredita. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 1. srpnja 2022. usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je istaknuo i prigovor zastare. Navodi da je nesporno da je tužitelj slobodnom voljom sklopio Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli CHF te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Općim uvjetima, kojima se uređuju osnovna pravila poslovnih odnosa između klijenta i Banke, a koji su tužitelju uručeni prilikom sklapanja Ugovora, propisan je i način određivanja visine kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate pa je iz istih vidljivo da se kamatna stopa utvrđuje ugovorom o kreditu, ugovara se u postotku u odnosu na glavnicu i izražava na godišnjoj razini, a može se ugovoriti kao fiksna ili promjenjiva. Tužitelj nije obrazložio koliko bi prema njegovom mišljenju trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa, a čak i da je takva promjenjiva kamatna stopa ništetna, utuženi iznos bi se mogao računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju. Pravnu osnovu za promjenu kamatne stope predstavljaju upravo odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da je pojašnjena odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, već je isti njihovo razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora. Odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva, razumljiva, a iz navoda tužitelja u tužbi proizlazi da bi kamatna stopa trebala biti fiksna jer mu fiksna kamatna stopa trenutno odgovara te ignorira činjenicu da prije zaključenja Ugovora nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu, već je pristao na odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i razumljivo, proizlazi i iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-2462/2003.Tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da ga upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelje pri sklapanju Ugovora. Da je tuženik vodio računa o tužitelju kao klijentu, vidljivo je i iz Zahtjeva za kredit u kojem je tužitelj, između više ponuđenih valuta (EUR, CHF,USD, kunski kredit), vlastoručno odabrao valutu CHF nakon čega je zaključen Ugovor u valuti CHF. Takav odabir valutne klauzule (između više ponuđenih) predstavlja pojedinačno pregovaranje. Promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Ističe da se tužitelj ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati, dok tužitelj zahtijeva isplatu bez utvrđenja ništetnosti. Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude. Tuženik se protivi proizvoljno utuženom iznosu po kreditu s osnova navodno ništetne valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i dokaznom prijedlogu da se provede financijsko vještačenje jer je potraživanje tužitelja prvenstveno u zastari. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz nadoknadu troška parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: elektronički zapis iz matice vjenčanih ( list spisa 6), ugovor o kreditu, broj: 138-50- 3485736 ( list spisa 7-10, 109-112), potvrdu (solemnizacija) privatne isprave posl.br. OU-536/06-1 od 31. svibnja 2006. ( list spisa 11,113), otplatni plan ( list spisa 14-22), potvrda Raiffeisenbank Austria d.d., Podružnica Zadar od 11. ožujka 2021. ( list spisa 23), prijepis knjigovodstvene kartice ( list spisa 24-29), zahtjev za kredit ( list spisa 122), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Petra Bajla, mag.oec. (list spisa 138-150).

3.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem djelatnika banke CS, ČS i ŠS te dokaz saslušanjem tužitelja budući da su stranke odustale od ovih dokaznih prijedloga. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Konačan tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 4. siječnja 2023. (list 153-157) po provedenom financijskom vještačenju.

4.1. Raspravnim rješenjem od 3. veljače 2025. sud je dopustio preinaku tužbe (povećanjem iznosa kojeg zahtijeva isplatu), budući da po stavu ovog suda do preinake je došlo nakon što je tužiteljici dostavljen nalaz i mišljenje vještaka pa je tužba preinačena u skladu s tim nalazom i mišljenjem vještaka, slijedom čega je preinaka pravovremena u smislu članka 190. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP). U tom smislu je 26. studenog 2021. na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćen (novi) zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

5. Tužbeni zahtjev je dijelom osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnost dijelova odredbi ugovora o kreditu broj: 138-50-348736 ( u dijelu čl. 1., čl. 7. te čl. 2. Ugovora) koji su 23. svibnja 2006. zaključili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor ( dalje: Ugovor o kreditu), te posljedično tome zahtjev radi isplate iznosa od 1.951,50 EUR sa zateznim kamatama s osnova povećanja tečaja CHF valute te isplate iznosa od 729,19 EUR sa zateznim kamatama s osnova preplaćene kamate.

7. Između stranaka nije sporno da su stranke 23. svibnja 2006. zaključile ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila koji je ovjeren 31. svibnja 2006. po javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić, pod brojem OU-536/06-1. Nije bilo sporno da je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznos od 18.483,83 švicarskih franaka (CHF) po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan korištenja (isplate) kredita, uz redovnu kamatnu stopu od 5,20 % godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom tuženika, s rokom otplate od 84 mjeseca. Isto tako među strankama nije sporno da je ugovor o kreditu prestao ispunjenjem.

8. Između stranaka je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva odnosno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu i to u dijelu čl. 1., čl. 7. te čl. 2. Ugovora o kreditu, te je li tuženik primjenom tih odredbi neosnovano ostvario korist. Među strankama je sporno i je li nastupila zastara utuženog potraživanja.

9. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda riječ je o potrošačkom ugovoru zaključenom 23. svibnja 2006. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i Raiffeisenbank Austria d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P- 1401/2012 i koja je u odnosu na ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odluci o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, stekla je svojstvo pravomoćnosti 14. lipnja 2018.

10. Nadalje, kad je riječ o spornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno je okončan na način da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/17-10 odbijena žalba tuženih banaka ( i ovdje tuženika) te je usvojen zahtjev za utvrđenjem da su sve tužene banke povrijedile interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima su otplatu glavnice kredita vezale uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nisu potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. U odnosu na spornu odredbu o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno je završio na način da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13-4 odbijena žalba tuženih banaka ( i ovdje tuženika), usvojen zahtjev za utvrđenjem da su tužene banke povrijedile interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njihovim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženici kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali.

12. Imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, po stavu ovog suda tužiteljica se opravdano u ovoj (posebnoj) parnici poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

13. Ovdje valja istaknuti da je teret dokaza o postojanju pojedinačnih pregovora u odnosu na unaprijed sastavljene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope te o zadovoljenju zahtjeva transparentnosti tih ugovornih odredbi je na tuženiku u skladu s tada važećom odredbom članka 81. stavka 2. i članka 85. Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“ broj: 96/03., dalje u tekstu ZZP), a iz isprava koje je u svrhu dokazivanja dostavio tuženik ne proizlazi osnovanost njegovih prigovora da uvjeti za primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora nisu ispunjeni. Drugih dokaznih prijedloga tuženik nije imao, čak štoviše je odustao od saslušanja djelatnika banke koji su inicijalno predloženi na ovu okolnost.

13.1. Naime, da tužiteljica ima status potrošača proizlazi iz činjenice što je Ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba, u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju, ni njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, pa je time dokazala svojstvo potrošača prema definiciji iz čl. 3. st. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora ( 23. svibnja 2006.), a prema kojoj je "potrošač" fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a što tuženik tijekom postupka nije argumentirano osporio.

13.2. Iz stanja spisa, primarno uvidom u Ugovor o kreditu iz kojeg proizlazi da je isti zaključen radi kupnje osobnog vozila " Renault", a iz istog nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti odnosno da se navedeno vozilo kupuje za obavljanje profesionalne djelatnosti. Teret dokaza da tužiteljica nije imala status potrošača je na tuženiku, što tuženik tijekom postupka nije dokazao. 14. Za istaknuti je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., dalje u tekstu: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

14.1. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužiteljica je sukladno odredbi članka 120. ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužitelju daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni, i pokrenula ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

15. Uzimajući u obzir navedene nesporne i utvrđene činjenice te činjenicu postojanja pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu ( presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), ovaj sud je sporne dijelove ugovornih odredbi članaka 2. i 7. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF i promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika utvrdio ništetnim, slijedom čega je odlučeno kao pod točkama I. i IV. izreke ove presude.

16. Međutim, po stavu ovog suda nije ništetna odredba članka 1. Ugovora o kreditu kojom je iznos kredita definiran kao kunska protuvrijednost 18.483,83 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, jer kada bi takva odredba bila ništetna, tada bi bio ništetan i cijeli Ugovor s obzirom da ne bi postojao predmet ugovora, odnosno da utvrđenjem ništetnim „kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja“ proizlazi da bi iznos kredita bio utvrđen sa 18.483,83 CHF, a koji iznos nije isplaćen tužiteljici, već joj je isplaćena kunska protuvrijednost tog iznosa izraženog u CHF. Zbog toga je ovaj sud dijelom odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje u navedenom dijelu. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

17. Budući se radi o ništetnim odredbama ( čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu), tuženik je, u smislu odredbe članka 1111. u vezi s člankom 323. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 114/2022., 156/2022., dalje: ZOO), obvezan vratiti tužiteljici sve ono što je primio na osnovi navedenih ništetnih odredbi s kamatom od dana stjecanja.

18. Na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tužiteljice sud je, po prijedlogu tužiteljice, izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlu, mag.oec., na koje tužiteljica nije imala primjedbi, te je u skladu s nalazom vještaka konačno postavila tužbeni zahtjev. S druge strane tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu pretplate po kreditu, no istaknuo je da je vještak prilikom izračuna koristio tečaj 1 CHF=4,653262 za cjelokupno razdoblje otplate kredita, no naveo je da ugovorne strane nikad nisu ugovorile fiksni tečaj, već srednji tečaj kreditora za CHF na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Ujedno je istaknuo da ako sud smatra da tužiteljica ima pravo na povrat iznosa s osnove tečajne razlike, tada da treba uzeti u obzir sve razlike između anuiteta od početka otplate kredita do kraja otplate kredita i pozitivne i negativne razlike, a sve kako je prikazano na stranicama 10 i 11 nalaza vještaka.

19. U odnosu na primjedbu tuženika stalni sudski vještak je u svom pisanom očitovanju naveo da je nalaz i mišljenje izradio po nalogu suda te je u cijelosti ostao pri izrađenom nalazu i mišljenju. Naime, u svom nalazu i mišljenju vještak je izradio pregled izračuna detaljno prikazanim u Tablici broj 1. s varijantom izračuna razlike preplaćenih anuiteta uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja za CHF od početka otplate kredita do kraja otplate kredita iz kojeg proizlazi da je banka uslijed promjene kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu više obračunala iznos od 729,19 EUR te uslijed promjene tečaja više obračunala iznos od 1.951,50 EUR. Nadalje, vještak u Tablici broj 2. daje izračune koji se odnose na varijantu izračuna zbroja svih razlika anuiteta ( i pozitivnih i negativnih) uslijed promjene kamatne stope i uslijed promjene tečaja za CHF od početka otplate kredita do kraja otplate kredita od čega se iznos od 729,19 EUR odnosi na razliku anuiteta uslijed promjene kamatne stope, a iznos od 1.810,02 EUR se odnosi na razliku anuiteta uslijed promjene tečaja za CHF, sve specificirano po mjesecima kako je to naznačeno u nalazu i mišljenu vještaka, a temeljem kojeg je tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev.

19.1. Glede navoda tuženika da sud treba uzeti u obzir sve razlike između anuiteta od početka otplate kredita do kraja otplate kredita i pozitivne i negativne razlike, a sve kako je prikazano na stranicama 10 i 11 nalaza vještaka, za istaknuti je da tuženik u ovoj parnici nije postavio nikakav zahtjev prema tužiteljici glede kojih bi sud morao odlučivati u odnosu na negativne razlike anuiteta. (isti stav izražen je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.)

19.3. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petra Bajla, mag.oec., sud je isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke, a isti je izrađen u skladu sa zadatkom suda, pa je na temelju citiranog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica tuženiku preplatila i to zbog ugovorene promjenjive kamatne stope iznos od 729,19 EUR i zbog promjene deviznog tečaja iznos od 1.951,50 EUR.

20. Međutim, u odnosu na prigovor zastare koji je istaknuo tuženik, po stavu ovog suda isti je dijelom osnovan.

20.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 31. siječnja 2022. objavio pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

20.2. Zastara potraživanja prema tuženiku je s osnove isplate zbog ugovorenih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći 13. lipnja 2014. (kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna), dok je zastara za potraživanje s osnova valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku kolektivne zaštite potrošača.

21. Što se tiče zahtjeva za isplatu po osnovi ništetnosti odredaba o promjenjivosti kamatne stope, zastara je nastupila jer je u tom dijelu zastara počela teći pravomoćnošću presude donesene u kolektivnom sporu, a to je 13. lipnja 2014., dok je tužba podnesena tek 24. svibnja 2022. pa je opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a istekao 14. lipnja 2019. Slijedom čega je u ovom dijelu osnovan tuženikov prigovor zastare, pa je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

22. Što se tiče zahtjeva za isplatu na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu, ista je podnesena prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ( 14. lipnja 2018.)

22. Odredbom članka 1111. stavka 1. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

23. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

24. Odredbom članka 1115. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. Tuženik je, kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem, nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada joj je tužitelj plaćao mjesečne anuitete, te je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta.

26. Zbog svega iznijetog, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno te dovodeći u međusobnu vezu sve dokaze, sud drži da je tužbeni zahtjev osnovan u traženom iznosu 1.951,50 EUR, prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Petru Bajlu, mag.oec., sa zateznim kamatama, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

27. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. u vezi sa člankom 155. stavkom 1. ZPP-a, a odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa).

27.1. Tužiteljica je uspjela u sporu za 69,74 % ( po osnovi je uspjela u dijelu od 2/3 tj. 66,67 % i po visini 72,8 % = 172,8/2 =69,74 %), dok je onda tuženik uspio sa 30,26 % ( 33,33 % po osnovi i po visini 27,20 %), pa kada se navedeni iznosi prebiju, dobije se iznos od 39,48 % kao konačan postotak uspjeha tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. OT), trošak sastava podneska od 6. srpnja 2022. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1. OT u vezi sa Tbr. 7.t.1. OT), trošak sastava podneska od 4. siječnja 2023. iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1. OT u vezi sa Tbr. 7.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištima od 20. listopada 2022., 19. siječnja 2024. i 3. veljače 2025. u iznosu od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1. OT u vezi sa Tbr. 7.t.1. OT), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.200,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.500,00 EUR. S obzirom na naprijed utvrđeni postotak uspjeha tužiteljice ( 39,48 %), tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 592,2 EUR. Tome treba dodati predujmljene troškove vještačenja koje je tužiteljica predujmila u iznosu od 464,53 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 36,18 EUR, što sveukupno iznosi 1.092,91 EUR.

27.2. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,36 EUR, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi po članku 11. stavku 1. točki 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23.) po kojem su od pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa prema tome tužiteljica nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu, niti je pozvana da je plati niti ju je platila. Slijedom naprijed iznijetog, tužiteljica odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka u visini preko dosuđenog ( odnosno za iznos od 1.016,34 EUR).

27.3. Na troškove postupka teku zatezne kamate od 18. veljače 2025. kao dana donošenja ove presude, na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VI izreke presude.

28. Na temelju svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 18. veljače 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostaviti:

- tužiteljici po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru

- tuženiku po punomoćnicima iz OD Mađerić & Lui d.o.o. u Zagrebu.