REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-91/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2 (ranije Jadransko osiguranje d.d.), OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-663/2022-3 od 18. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1547/2015-63 od 30. prosinca 2021., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.955,00 kn te iznos od 395,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom u visini i od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno u prvostupanjskoj presudi, a naloženo je tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini te od dospijeća pa do isplate kako je to navedeno u prvostupanjskoj presudi.
2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu njene izreke kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.719,42 EUR/12.955,00 kn, te iznos od 52,43 EUR/395,00 kn sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini i od dospijeća pa do isplate kako je to navedeno u toč. I. drugostupanjske presude. Ujedno je u toč. I. drugostupanjske presude naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 929,06 EUR/7.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini i od dospijeća pa do isplate kako je to navedeno pod toč. I. izreke drugostupanjske presude. U toč. II. izreke drugostupanjske presude preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu previsoko dosuđene stope zakonske zatezne kamate na iznos od 1.719,42 EUR/12.955,00 kn za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate, previsoko dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos od 52,43 EUR/395,00 kn za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate, te zakonske zatezne kamate na iznos od 929,06 EUR/7.000,00 kn za razdoblje od 30. prosinca 2021. te je u tom dijelu suđeno da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za plaćanje zakonskih zateznih kamata u visini te od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke drugostupanjske presude.
3. Rješenjem ovoga suda broj Revd-1613/2024-2 od 18. rujna 2024. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-663/2022-3 od 18. prosinca 2023. kojim je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
"Primjenjuje li se trogodišnji li petogodišnji zastarni rok u slučajevima kada osiguratelj koji je isplatio utuženo potraživanje trećoj osobi (putniku) to isto potraživanje regresno potražuje od osiguratelja čiji je osiguranik skrivio predmetni štetni događaj?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda, tuženik je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena u kojoj predlaže da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske odluke na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog i revizijskog postupka.
5. Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev tužitelja, koji je kao osiguratelj 9. prosinca 2010. isplatio naknadu neimovinske štete putniku u vozilu osiguranika tuženika, a koji je odgovoran za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu.
9. U revizijskom stadiju postupka sporno je primjenjuje li se za konkretno regresno potraživanje tužitelja trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) ili opći zastarni rok iz čl. 227. st. 1. ZOO. Prvostupanjski sud je zaključio da prigovor zastare tuženika nije osnovan jer da se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina na temelju odredbe čl. 963. st. 1. ZOO, a sukladno odluci Ustavnog suda broj U-III-3948/2006 za regresne zahtjeve s obzirom da je tužitelj podnio tužbu 19. lipnja 2015., a naknadu štete u iznosu od 12.560,00 kn je isplatio MH **.**.2010.
10. Drugostupanjski sud također primjenjuje petogodišnji zastarni rok, ali navodi da se ne primjenjuje odredba čl. 963. st. 1. ZOO jer da u konkretnom slučaju se ne radi o zakonskoj subrogaciji obzirom da između tužitelja i tuženika kao osiguratelja vozila koja su sudjelovala u štetnom događaju koji su ujedno i solidarni dužnici nije nastao odnos iz ugovora o osiguranju. Pritom drugostupanjski sud zaključuje da budući za naknadu štete koju je osiguratelj isplatio trećoj osobi koja je oštećenik u štetnom događaju nije propisan neki drugi rok zastare, primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina.
11. Tuženik se u reviziji poziva na odluku ovoga suda broj Rev 54/2015-2 od 24. studenoga 2020. te odluku broj Rev 1275/11 od 27. siječnja 2016. u kojima da je zauzeto pravno shvaćanje kako se kod ovakvih regresnih potraživanja primjenjuje trogodišnji zastarni rok.
12. Prema odredbi čl. 1069. st. 3. ZOO za štetu prouzročenu od dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno. U ovoj pravnoj stvari nesporno je da je tužitelj kao osiguratelj sukladno citiranoj odredbi čl. 1069. st. 3. ZOO isplatio 10. prosinca 2010. naknadu štete trećoj osobi, putniku u vozilu osiguranika tuženika.
13. Slijedom toga, u konkretnom slučaju tužitelj nije isplatio štetu svom osiguraniku jer oštećenik nije bio osiguran kod tužitelja, već je štetu isplatio trećoj osobi kao solidarni dužnik u smislu odredbe čl. 1069. st. 3. ZOO te proizlazi da je tužitelj štetu isplatio na temelju zakona, a ne na temelju ugovora sklopljenog s oštećenikom pa tužitelj ima pravo regresa od tuženika sukladno odredbi čl. 1109. ZOO.
14. Također treba napomenuti da isplatu naknade štete trećoj osobi koja je putnik u vozilu od strane jednog osiguratelja vozila kao solidarnog dužnika u smislu odredbe čl. 1069. st. 3. ZOO, nije došlo do zakonske subrogacije u smislu čl. 963. st. 1. ZOO kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, a niti između tužitelja i tuženika, kao osiguratelja vozila koja su sudjelovala u štetnom događaju i ujedno solidarnih dužnika, nije nastao odnos iz ugovora o osiguranju. Zbog navedenog u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 234. st. 6. ZOO na temelju koje se zastara potraživanja računa u slučaju kada je osiguratelj isplatio štetu svom osiguraniku te traži isplatu potraživanja koje je isplatio svom osiguraniku od osiguratelja čiji je osiguranik odgovoran za nastanak štetnog događaja.
15. Slijedom navedenog odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:
"U slučajevima kada osiguratelj koji je isplatio naknadu štete trećoj osobi (putniku) to isto potraživanje regresno potražuje od osiguratelja čiji je osiguranik skrivio predmetni štetni događaj primjenjuje se petogodišnji zastarni rok."
16. Navedeno pravno shvaćanje već je izraženo u odlukama ovoga suda broj Rev- 1631/09 od 17. veljače 2011., Rev-670/12 od 20. siječnja 2016., Rev-1934/14 od 12. travnja 2017.
17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 18. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
