REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1419/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića i Dragana Katića, članova vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Drugoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika MĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Ormuž, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete i o protutužbenom zahtjevu za naknadu štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-412/2021-2 od 3. studenog 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1183/2019-5 od 17. prosinca 2020., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku MĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti tužitelju NĆ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 30.000,0 kn uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotan poena, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju NĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate uvećanjemprosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan (stavak I izreke).
II Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tužitelju-protutuženiku NĆ isplatiti tuženiku-protutužitelju MĆ iznos od 30.000,00 kn uvećan za zakonske kamate tekuće od dana podnošenja protutužbe pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.", kao neosnovan.
III Svaka stranka snosi svoj trošak."
2. Drugostupanjski je sud odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1342/2022 od 22. veljače 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-412/2021-2 od 3. studenog 2021. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
"Zbog pravnog pitanja koje se odnosi na tumačenje prava oštećenika na pravičnu novčanu naknadu u slučaju povrede časti, ugleda i dostojanstva (prava osobnosti) primjenom odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO)."
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je protiv navedene presude podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja povreda da je nastala zbog tvrdnji iznesenih u knjizi ..., čiji autor je tuženik.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je :
- da tužitelj navodi da su tvrdnje iznesene o njemu u knjizi ..., netočne i da vrijeđaju časti i ugleda tužitelja i da ga je najviše vrijeđa što je u knjizi navedeno da je udbaš i "peder",
- da je tuženik autor knjige ... koja je izdana u ožujku 2019.,
- da je tužitelj iskazao da je od prijatelja saznao da je tuženik objavio knjigu, da su mu prijatelji savjetovali da tuži autora knjige,
- da su saslušani svjedoci (prijatelji tužitelja) iskazali da nisu pročitali knjigu, jedan svjedok je iskazao da je knjigu prelistao,
- da predmetna knjiga, u kojoj su iznesene tvrdnje zbog kojih da je tužitelju nanesena šteta nije dostavljena kao dokaz, da tužitelj nije dostavio podatak o nakladi knjige niti u koliko primjeraka je prodana.
10. Nižestupanjski su sudovi, uz utvrđenje da tužitelj nije dostavio sudu knjigu u kojoj su iznesene tvrdnje koje da su mu nanijele štetu i da se nisu mogle utvrditi okolnosti u kojima je tužitelj spomenut i način na koji se o tužitelju piše, zaključili da nisu mogli utvrditi postoji li protupravnost u postupanju tuženika. Osim toga, utvrdili su da je tužitelj propustio dokazati u koliko je primjeraka knjiga tiskana, gdje se prodavala, koliko je primjeraka prodano i sl., što su sve elementi koji utječu na dokazivanje da je povreda prava tužiteljeve osobnosti nastala objavom knjige tuženika kao i na dokazivanje visine eventualne naknade. Stoga su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta u mjeri koja bi opravdala dosudu naknade štete prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).
11. Prema čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
11.2. Pravična novčana naknada je oblik naknade koji se dosuđuje za povredu prava osobnosti, a pod pravima osobnosti, sukladno čl. 19. ZOO, razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Visina pravične novčane naknade ovisi o težini povrede i okolnostima slučaja, kao i o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha. Sud prilikom određivanju visine naknade vodi računa o cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).
12. U situaciji kada dolazi do sukoba dva prava, prava na čast, ugled i dostojanstvo, kako u ovom sporu ističe tužitelj, i prava na slobodu izražavanja, treba staviti u odnos pitanje povrede prava na čast, ugled, dostojanstvo s pravom tuženika na slobodu izražavanja i slobodu mišljenja, odnosno provesti test nužnosti (koje od sukobljenih prava preteže).
12.2 Iako pravo na slobodu izražavanje predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Ni članak 10. Konvencije, a ni članak 38. Ustava RH, ne jamče neograničenu slobodu izražavanja.
12.3. Stoga sud pred kojim se "zahtjeva" ograničenje nečije slobode izražavanja, mora utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li razmjerno legitimnom cilju te za ograničenje slobode izražavanja treba navesti relevantne i dostatne razloge (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetu Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], /br. 931/13, presuda od 27. lipnja 2017., § 164./). Ograničenje slobode izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dana (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetu Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske /br. 25333/06, presuda od 22. listopada 2009., § 54./). Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka U-III-458/2018 od 23. svibnja 2019).
13. Znači, u ovom sporu tužitelj je bio dužan dokazati okolnosti u kojima je on spomenut u knjizi te njezin "opći ton" (general tone; sve sukladno presudi Europskog suda za ljudska prava Morice protiv Francuske [Vv] /br. 29369/10, od 23. travnja 2015., § 126) što tužitelj nije učinio. Naime, predmetna knjiga je autorsko djelo tuženika kojem je u tom smislu zajamčena sloboda izražavanja međutim i sloboda izražavanja podliježe ograničenjima. Stoga je sud trebao dobiti na uvid knjigu kako bi mogao utvrditi "opći ton" knjige kao i kontekst u kojem se spominje tužitelj, međutim tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dostavio u spis, niti dao na uvid sudu knjigu u kojoj da su iznesene tvrdnje kojima je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja. Tužitelj nije dostavio niti dokaze o nakladi knjige, broju prodanih primjeraka i ostale podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti o mogućem dosegu knjige do ljudi koji tužitelja poznaju neposredno i posredno preko članova obitelji.
13.2. Osim toga povreda prava osobnosti, koju pretrpi oštećenik u smislu duševnih boli nastalih zbog uvrede, ne znači odmah i bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu novčane naknade od štetnika, nego će to pravo oštećeniku pripasti tek ako sud nađe da težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja to opravdavaju.
14. U ovom sporu sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi opravdava li težina povrede pravo na naknadu štete jer tužitelj nije dokazao da štetna radnja odnosno tvrdnje iznesene u knjizi predstavljaju takvu povredu koja bi opravdala dosuđivanje naknade. Osim toga tužitelj nije dokazao kolika je naklada knjige, niti koliko je primjeraka prodano, odnosno koliki je doseg knjige, jer ako je s tvrdnjama iz knjige, za koje tvrdnje oštećenik tvrdi da su štetne za njega, upoznato više ljudi koji poznaju oštećenika tada je povreda časti, ugleda i dostojanstva oštećenika veća odnosno teža (ovdje niti svjedoci tužitelja nisu pročitali knjigu).
15. U odnosu na općenito naznačeno pitanje, zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom sporu, "zbog tumačenja prava oštećenika na pravičnu novčanu naknadu u slučaju povrede časti, ugleda i dostojanstva (prava osobnosti) primjenom odredbe čl.1100. st. 1. ZOO" treba odgovoriti da oštećenik koji trpi duševne boli zbog povrede prava osobnosti ima pravo na pravičnu novčanu naknadu ako dokaže da se radi o iznimno teškoj povredi prava osobnosti koja je kod oštećenika mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol zbog povrede ugleda i časti i mora se raditi o takvim okolnostima povrede (intenzitet, trajanje, prilike sredine, uvreda je poznata velikom broju ljudi i sl.) koje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade štete, a oštećenik mora dokazati i visinu štete i tada oštećenik ima pravo na pravičnu novčanu naknadu iz čl. 1100. st. 1. ZOO.
16. Budući da u ovom sporu tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta tvrdnjama iznesenim u knjizi, autor koje je tužitelj, o odgovoru na naznačeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu.
17. Stoga je u ovom sporu pravilno ocijenjeno da nema pretpostavki za primjenu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO.
18. Slijedom iznesenog revizija tužitelja nije osnovana i na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
19. Kada vijeće ovog suda povodom prijedloga za dopuštenje revizije dopusti reviziju zbog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, vijeće revizijskog suda dopušta reviziju u odnosu na naznačeno pitanje/a s vjerojatnošću da se radi o važnom pitanju za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni dok tek vijeće ovog suda, kada ispituje pobijanu presudu zbog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena, u odluci povodom revizije će s izvjesnošću ocijeniti postoje li razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog koje je dopuštena ili oni ne utječu na donošenje drugačije odluke.
Zagreb, 18. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
