Poslovni broj: Us I-2309/2023-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, OIB: 28454963989, Zagreb, Vukovarska 54, radi utvrđivanja povrede prava na zaštitu osobnih podataka, nakon javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika HR, zaposlenice tuženika, objavljene 18. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka, Klasa: UP/I-041-02/23-06/02, Urbroj: 567-02/15-23-01 od 01. kolovoza 2023.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-041-02/23-06/02, Urbroj: 567- 02/15-23-01 od 01. kolovoza 2023. zahtjev tužitelja za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka djelomično je usvojen u pogledu obrade njegovih osobnih podataka od strane društva A1 Hrvatska d.o.o. iz Zagreba u strukturi broja IBAN računa te naziva kreditne institucije, a protivno odredbi članka 6. stavka 1. Opće uredbe o zaštitu podataka kod ugovaranja izravno terećenja računa po uslugama za šifru korisnika 1.27191835, a koja usluga je ugovorena sredstvima daljinske komunikacije (Telesales) dana 26. listopada 2022. po Ugovoru broj 1- 1033371347181, te je u preostalom dijelu zahtjeva, odnosno pohranjivanja podataka u elektroničkoj korespondenciji društva A1 Hrvatska d.o.o. iz Zagreba o policijskoj intervenciji kod tužitelja zahtjev odbijen kao neosnovan.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, kao spornim ističe dva prigovora, i to odluku tuženika zbog neizricanja nikakvih sankcija A1 iako je nesporno utvrđeno kako je od strane A1 došlo do kršenja Zakona o zaštiti osobnih podataka na štetu tužitelja na način da su upotrijebljeni tužiteljevi osobni podaci, koje im je bio dužan ustupiti prilikom sklapanja pretplatničkih ugovora, radi sklapanja ugovora o trajnom nalogu bez njegovog dopuštenja. Smatra kako se zanemaruje činjenica da je tvrtka A1 postupila tek nakon nekoliko dolazaka tužitelja na prodajno mjesto, pri čemu napominje kako je osoba s 80% invaliditetom, od čega 60% na donje ekstremitete zbog čega se otežano kreće. Nadalje, navodi kako se druga sporna odluka iz osporenog rješenja odnosi na njegovo obraćanje Agenciji za zaštitu osobnih podataka, a po savjetu policijskih djelatnika, u svezi potpuno neistinite tvrdnje više djelatnika tvrtke A1 kako je zaključao njihove operatere u stan te im nije dopustio odlazak sve dok nije intervenirala policija. Navodi da obzirom kako se spomenuto nikad nije dogodilo, više puta je tražio od tvrtke A1 pisano očitovanje o navedenom, ali bez uspjeha. Prigovara kako se u osporenom rješenju bez ikakvih dokaza donosi zaključak da je bilo policijskog postupanja na adresi tužitelja uslijed sukoba s tehničarima A1. Navodi kako je poznata činjenica da je oduzimanjem slobode u vidu zaključavanja nekoga i nedopuštanja slobodnog odlaska kazneno djelo te bi policija da je postupala, podnijela kaznenu prijavu po službenoj dužnosti. Iz sadržaja tužbe može se iščitati kako tužitelj traži poništenje rješenja tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno prigovara kako tužba nije podnesena sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima jer ista nije potpisana te bi trebala biti odbačena kao neuredna. Tvrdi kako su navodi tužitelja za izricanje upravno novčane kazne, a koja nije izrečena osporenim rješenjem, u potpunosti neosnovani iz razloga što tuženik sukladno odredbi članka 58. stavka 2. Opće uredbe o zaštiti podataka uz izricanje upravno novčane kazne ima na raspolaganju još deset korektivnih mjera, koje se izriču sukladno diskrecijskoj procjeni, dok također može i deklaratorno utvrditi povredu te ne pristupiti izricanju korektivnih mjera općenito, ovisno o okolnostima svakog slučaja. Navodi kako je u ovoj upravnoj stvari utvrđeno da se radilo o obradi osobnih podataka samo jednog ispitanika (ovdje tužitelja), da se nije radilo namjerno postupanju voditelja obrade već da je voditelj obrade bez pravne osnove iz članka 6. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka obrađivao osobne podatke tužitelja na nalogu za izravno terećenje računa, a do čega je došlo iz razloga što se radilo o zahtjevnom korisniku koji je radio pritisak na zaposlenika voditelja obrade kod ugovaranja/produljenja mobilnih usluga te je uslijed pritiska došlo do omaške kod upisa osnovnih identifikacijskih podataka a sve u najboljoj namjeri da korisnik (ovdje tužitelj) bude zadovoljan. Nadalje, navodi kako je voditelj obrade odmah nakon omaške u radu zaposlenika promijenio način plaćanja u opću uplatnicu te je izravno terećenje računa poništeno i nije nastupila financijska šteta po tužitelja tako da tuženik nije mogao izreći upravno novčanu kaznu, budući da takva kazna ne bi zadovoljila sve elemente iz članka 83. Opće uredbe o zaštiti podataka i ista ne bi bila efikasna i proporcionalna, odnosno ne bi postigla svrhu kažnjavanja te bi bila arbitrarna. U odnosu na navode tužitelja u pogledu policijske intervencije, navodi kako su isti neosnovani i irelevantni, te se poziva na navode iz obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže tužbu odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovanu.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 16. siječnja 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz spisa upravnog postupka proizlazi kako je tužitelj dana 02. studenog 2022. podnio zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka, u kojem je u bitnom naveo kako je Ugovorom br. 1-1033371347181 ugovorena usluga izravnog terećenja njegovog računa, a što on nije tražio te kako je opisanim načinom došlo i do neovlaštene obrade njegovih osobnih podataka. Naveo je kako je dana 03. studenog 2022. putem elektroničke pošte: sluzba. [adresa elektroničke pošte] dobio obavijest kako je provjerom utvrđeno kako je dana 07. listopada 2022. nenamjernim propustom djelatnika na prodajnom mjestu aktivirano izravno terećenje za šifru korisnika 1.27191835. Također, naveo je se u bazi podataka društva A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb vodi podatak kako je jednom prilikom zatočio njihovog zaposlenika u svom stanu te kako je intervenirala policija u svrhu oslobođenja zaposlenika.
8. Tuženo tijelo je u provedenom postupku utvrdilo kako je tužitelj dana 07. listopada 2022. na prodajnom mjestu izvršio produljenje ugovora za mobilnu liniju broj [broj telefona], te potpisao zahtjev za SEPA terećenjem za navedenu mobilnu liniju. Utvrđeno je kako je tužitelj sredstvima daljinske komunikacije (Telesales) dana 26. listopada 2022. izvršio zadnje produljenje ugovora za A1 fiksnu uslugu, odnosno za uslugu tarife Super Internet + Osnovni Sportski TV paket + 2 dodatna TV prijamnika uz set 2 slušalice, kojom prilikom, a što je utvrđeno iz elektroničke korespondencije-elektroničke pošte, društvo A1 kao voditelj obrade osobnih podataka nije imalo SEPA suglasnost za fiksnu uslugu za tužitelja te je zatražilo isključenje SEPA terećenja računa tužitelja.
9. Tuženo tijelo je utvrdilo kako obzirom da je iz cjelokupnog spisa (elektroničke korespondencije i očitovanja društva A1) jasno kako društvo A1 nije posjedovalo suglasnost podnositelja zahtjeva za ugovaranje usluge SEPA izravnog terećenja računa (bankovnog računa kod Privredne Banke Zagreb) tužitelja, samim time nije bilo niti pravne osnove iz članka 6. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka za obradu osobnih podataka tužitelja (broj računa) kod ugovaranja SEPA izravnog terećenja te je u tom dijelu zahtjev usvojen kao osnovan.
10. Nadalje, tuženo tijelo je u odnosu na prigovor tužitelja za nezakonitu obradu njegovih podatka u pogledu policijske intervencije na njegovoj adresi prilikom instaliranja usluga od strane zaposlenika A1, utvrdilo kako je navedena policijska postaja u svojoj potvrdi samo konstatirala da protiv tužitelja do trenutka izdavanja potvrde (16. studenog 2022.) nije podnijela prekršajnu ili kaznenu prijavu uslijed protupravnog ponašanja na štetu djelatnika teleoperatera, odnosno navedena potvrda se ne odnosi na policijsku intervenciju, već na moguće iniciranje pokretanja prekršajnog/kaznenog postupka, što nisu istovjetne stvari. Tuženo tijelo je utvrdilo kako iz elektroničke korespondencije od 09. studenog 2020., od više zaposlenika A1, jasno proizlazi kako su postavljeni samo komentari kako je tužitelj zahtjevan korisnik te stalno prijavljuje poteškoće te kako je zaključavao servisere u stan pa je morala intervenirati policija i kako konstantno traži smanjenje računa. Tuženo tijelo je utvrdilo kako je u tome dijelu razvidno da je bilo policijskog postupanja na adresi tužitelja uslijed sukoba s tehničarima društva A1, a na koji dio se uopće ne referira potvrda 1. Policijske postaje Split, budući da ista govori o pokretanju prekršajnog ili kaznenog postupka kada postoj sumnja u počinjenje prekršaja ili kaznenog djela koje se pokreće po službenoj dužnosti, dok sama policijska intervencija ne mora rezultirati podnošenjem prekršajne ili kaznene prijave kada ne postoje zakonski elementi za isto. Tuženo tijelo je utvrdilo kako nije nadležno za utvrđivanje (ne)istinitosti nečijih tvrdnji koje nisu niti zabilježene u sustavu pohrane, odnosno bazi podataka društva A1, već je za navedeno osporavanje moguće pokrenuti kazneni postupak temeljem privatne tužbe (u slučaju da podnositelj zahtjeva smatra da je riječ o počinjenju kaznenog djela na njegovu štetu), a sve sukladno uvjetima iz posebnih propisa, za čije iniciranje i vođenje nije nadležna ova Agencija.
11. Zaključno, tuženo tijelo je utvrdilo kako obzirom da je tužitelj dana 03. studenog 2022. putem elektroničke pošte upućene od strane Službe za korisnike A1 tužitelju, isti informiran kako je izravno terećenje njegovog bankovnog računa poništeno te da je način plaćanja promijenjen u opću uplatnicu za fiksnu uslugu, te je ocijenilo kako nije potrebno nalaganje korektivnih mjera iz članka 58. stavka 2. Opće uredbe o zaštiti podataka.
12. U smislu odredbe članka 4. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka osobni podaci su svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi, a pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
13. Odredbom članka 5. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da podaci moraju biti zakonito, pošteno i transparentno obrađivani s obzirom na ispitanika (načelo zakonitosti, poštenosti i transparentnosti); prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe te se dalje ne smiju obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama (načelo ograničavanja svrhe); primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhe u koju se obrađuju (načelo smanjene količine podataka); točni i prema potrebi ažurirani (načelo točnosti); čuvani u obliku koji omogućuje identifikaciju ispitanika samo onoliko dugo koliko je potrebno u svrhe radi kojih se osobni podaci obrađuju (načelo ograničenja pohrane); obrađivani na način kojim se osigurava odgovarajuća sigurnost osobnih podataka, uključujući zaštitu od neovlaštene ili nezakonite obrade te od slučajnog gubitka, uništenja ili oštećenja primjenom odgovarajućih tehničkih ili organizacijskih mjera (načelo cjelovitosti i povjerljivosti).
14. Odredbom članka 6. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da je obrada osobnih podataka zakonita samo ako je i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha; obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora; obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade; obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi fizičkih osoba; obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade; obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane.
15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.
16. Prigovor tužitelja kako je rješenje tuženika nezakonito zbog neizricanja nikakvih sankcija A1 iako je nesporno utvrđeno kako je od strane A1 došlo do kršenja Zakona o zaštiti osobnih podataka na štetu tužitelja, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim. Odredba članka 58. stavka 2. točke (i) Opće uredbe o zaštiti podataka predviđa mogućnost izricanja upravne novčane kazne uz mjere iz spomenutog članka, ili umjesto mjera, a ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Dakle, spomenuta odredba ne predviđa obvezu izricanja mjera ili novčane kazne u slučaju utvrđene povrede, već samo mogućnost, a iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je tuženo tijelo prilikom ispitivanja okolnosti počinjene povrede prava na zaštitu osobnih podataka, utvrdilo kako se nije radilo namjernom postupanju voditelja obrade već je uslijed komunikacije tužitelja kao zahtjevnog korisnika, koji je radio pritisak na zaposlenika voditelja obrade kod ugovaranja/produljenja mobilnih usluga došlo do omaške kod upisa osnovnih identifikacijskih podataka, što proizlazi iz elektroničke korespondencije priložene spisu predmeta, te je voditelj obrade odmah nakon omaške u radu zaposlenika promijenio način plaćanja u opću uplatnicu te je izravno terećenje računa poništeno i nije nastupila financijska šteta tužitelju, zbog čega tuženik osnovano nije izrekao upravno novčanu kaznu. Ovaj Sud prihvaća obrazloženje tuženika pravilnim i utemeljenim na odredbi članka 58. stavka 2. Opće uredbe o zaštiti podataka, koje tijelo kao nadzorno tijelo prema diskrecijskoj ocjeni, izriče korektivne mjere, ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja.
17. Vezano za prigovor tužitelja u pogledu nezakonite obrade njegovih podatka u pogledu policijske intervencije na njegovoj adresi prilikom instaliranja usluga od strane zaposlenika A1, ovaj Sud pravilnim prihvaća razloge koje tuženo tijelo navodi u osporenom rješenju, a temeljem kojih je u tome dijelu odbilo zahtjev tužitelja kao neosnovan. Također, ovaj Sud je mišljenja kako osnovano tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja utvrđuje kako nije nadležno za utvrđivanje (ne)istinitosti nečijih tvrdnji koje nisu niti zabilježene u sustavu pohrane, odnosno bazi podataka društva A1, već je za navedeno osporavanje moguće pokrenuti kazneni postupak temeljem privatne tužbe (u slučaju da podnositelj zahtjeva smatra da je riječ o počinjenju kaznenog djela na njegovu štetu).
18. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.
19. Naposljetku, vezano za prigovor tuženika kako je tužbu trebalo odbaciti ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim, iz razloga što je propuste u sadržaju tužbe Sud otklonio na raspravi održanoj 16. siječnja 2025.
20. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu, 18. veljače 2025.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju ZR iz [adresa],
2. Tuženiku Agenciji za zaštitu osobnih podataka RH, Zagreb, Vukovarska 54,
3. U spis
4. Kalendar 30 dana