Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj:14 Pn-115/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (prijašnja adresa Hreljin, Ružić selo 44a), zastupan po punomoćniku Hrvoju Vukiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupane po ODO Karlovac, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 15. siječnja 2025., u nazočnosti tužitelja, te punomoćnika stranka, po objavi 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 212.251,88 EUR (1.599.211,82 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se temeljem članka 29. Zakona o obveznim odnosima obračunava na netrgovačke ugovore na iznose kako slijedi: na 310.228,31 kuna od 15.01.2019. godine do isplate

na 659.583,20 kuna od 15.01.2020. godine do isplate

na 609.400,31 kuna od 15.01.2021. godine do isplate

na 20.000 kuna od dana 20.09.2022. godine

u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se temeljem članka 29. Zakona o obveznim odnosima obračunava na netrgovačke ugovore počev od dana donošenja prvostupanjske presude, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio tužitelj stalni sudski vještak geodetske struke imenovan za područje Županijskog suda u Rijeci, da je za stalnog sudskog vještaka imenovan rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj: Su-39/2017 od dana 27.02.2017. na razdoblje od 4 godine, da je prije toga bio imenovan rješenjem 4-Su-1/2013 od dana 26.02.2013. da je tužitelj razriješen dužnosti stalnog sudskog vještaka geodetske struke rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. 4-Su-39/2017 od dana 10.10.2017., da je tužitelj temeljem toga rješenja brisan sa liste sudskih vještaka na području ŽS u Rijeci, da je tužitelj podnio žalbu protiv rješenja ŽS u Rijeci, da je tužiteljeva žalba je odbijena rješenjem Ministarstva pravosuđa od 19.12.2017. ,da je tužitelj protiv rješenja Ministarstva pravosuđa podnio upravnu tužbu i da je zatražio odgodni učinak tužbe u tome upravnom sporu, da je Upravni sud u Rijeci je svojim rješenjem poslovni broj: UsI-1097/18 od dana 19.09.2018. odbio prijedlog tužitelja za odgodni učinak tužbe, da je u tome rješenju Upravni sud u Rijeci je naveo sljedeće: "prema ustaljenoj praksi ovog Suda nema osnove za usvajanje prijedloga za odgodnim učinkom tužbe u stvarima u kojima je osporenom odlukom prestalo neko pravo ili ovlaštenje tužitelja uzevši u obzir da tužitelju u slučaju uspjeha u upravnom sporu na raspolaganju stoji mogućnost naknade štete od tuženika (Republika Hrvatska op.) sukladno odredbi članka 14. Zakona o sustavu državne uprave, kao i po općim normama odgovornosti za štetu sadržanim u Zakonu o obveznim odnosima pri čemu naplata naknade štete u slučaju uspjeha u odštetnom sporu na teret državnog proračuna nije upitna...".

da je Upravni sud u Rijeci je odbio tužbu tužitelja svojom presudom poslovni broj: UsI-1097/2018 od 31.01.2019., da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske je svojom presudom poslovni broj: Usž-1777/19 od 14.11.2019. poništio presudu Upravnog suda u Rijeci te je poništio i rješenje Ministarstva od 19.12.2017. i rješenje Županijskog suda u Rijeci od 10.10.2017. , da se nakon poništenja rješenja ŽS u Rijeci o razrješenju tužitelja sa dužnosti stalnog sudskog vještaka tužitelj se višekratno obraćao ŽS u Rijeci i Ministarstvu pravosuđa , da je tužitelj dana 25.08.2020. izvješten od strane ŽS u Rijeci kako je ponovo upisan i na listu stalnih sudskih vještaka i u sudačku mrežu.

Navodi da u razdoblju od razrješenja sa dužnosti stalnog sudskog vještaka temeljem rješenja ŽS u Rijeci od 10.10.2017. do ponovnog uvrštenja na listu stalnog sudskog vještaka 25.08.2020. nije obavljao poslove sudskog vještaka. Navodi da je zbog rješenja ŽS u Rijeci razriješen funkcije vještaka u predmetima u kojima je već bio imenovan (npr. u predmetu P-7143/2015, P-941/2017 u predmetu OS u Rijeci,) te nije imenovan u novim predmetima, da su tužiteljev glavni izvor prihoda bili poslovi sudskog vještaka, da tužitelj ima posebni račun na kojem se vode isključivo uplate temeljem izvršenih vještačenja u sudskim postupcima te ima potpuno odvojenu evidenciju prihoda koje ostvari temeljem sudskih vještačenja u odnosu na svoje druge prihode.

Navodi da je u razdoblju dok je bio sudski vještak prema rješenju ŽS u Rijeci za razdoblje 2013. do 2017. u zadnje dvije godine tj. 2016. i 2017. ostvario sljedeće prihode temeljem vještačenja u sudskim predmetima (kako slijedi iz pregleda poreza po izdanim računima):

2016. godina - 638.621,44 kuna, 2017. godina - 752.997,46 kuna, u 2018. godini u kojoj je tužitelj bio vještak za vrijeme dok odluka ŽS u Rijeci nije postala konačna tužitelj je ostvario 385.581,14 kuna, u 2019. tužitelj je uprihodovao iznos od 36.226,25 kuna,

u 2020 godini tužitelj je nakon što je ponovno imenovan za vještaka uprihodovao iznos od 86.409,14 kuna temeljem provedenih vještačenja, dakle, očito je da je uslijed nezakonitog razrješenja tužitelja sa dužnosti ovlaštenog sudskog vještaka tužitelj pretrpio znatnu materijalnu štetu koja se ogleda u neostvarenoj zaradi koju bi tužitelj ostvario da je mogao obavljati svoj posao, a ta izmakla - neostvarena zarada se ogleda u razlici između prosjeka prihoda koje bi tužitelj ostvario u redovnom tijeku stvari kroz obavljanje svoje dužnosti sudskog vještaka i onoga što je ostvario u vremenu u kojem mu je uslijed nezakonite odluke ŽS u Rijeci onemogućen rad, da godišnji prosjek prihoda tužitelja iz osnova sudskih vještačenja za dvije godine prije donošenja nezakonitog rješenja ŽS u Rijeci je 638.621,44 kuna (2016. godina) + 752.997,46 kuna (2017. godina) / 2 = 695.809,45 kuna.

Navodi da tužitelj uslijed nezakonitog rješenja ŽS u Rijeci nije radio dio 2018. i cijelu 2019. , te dio 2020. godine te je u tome razdoblju ostvario sljedeće prihode iz osnova sudskog vještačenja kako slijedi: 2018. - 385.581,14 kuna, 2019. - 36.226,25 kuna, 2020. - 86.409,14 kuna, što daje razliku između godišnjeg prosjeka i ostvarenog prihoda po godinama kako slijedi:

za 2018. godinu - 310.228,31 kuna,

za 2019. godinu - 659.583,20 kuna,

za 2020 godinu - 609.400,31 kuna

te je to tužiteljeva izmakla zarada i to je iznos štete kojeg tužitelj ima pravo potraživati. Navodi da mu na svaki iznos izmakle zarade treba obračunati kamatu počevši od isteka godine u kojoj je tužitelj pretrpio tu štetu (jer je to prihod kojeg je osnovano očekivao u toj godini) te stoga potražuje kamatu počevši od 15.01. svake godine za prošlu godinu.

Navodi da je trpio i neimovinsku štetu, da je bio ovlašteni sudski vještak geodetske struke godinama, da je tužitelj bio poznat i priznat i cijenjen kao stručan i kvalitetan sudski vještak. To objašnjava i njegove prihode. Nakon nezakonitog rješenja ŽS u Rijeci tužitelj je profesionalno i osobno ponižen i osramoćen, a uslijed posljedica toga rješenja tužitelju je ugrožena i egzistencija. Tužitelj je razriješen funkcije člana skupštine Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja, tužitelj je razriješen funkcije vještaka u sudskim postupcima u kojima je već bio imenovan, a tužiteljeva stručnost je u sudskim postupcima u kojima je već prije vještačio obzirom na prestanak dužnosti vještaka dovedena u pitanje (eufemizam). Nezakoniti postupak ŽS u Rijeci je nastavljen i nakon što je rješenje o razrješenju tužitelja poništeno te tužitelj mjesecima nakon što je Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio svoju odluku nije vraćen na listu vještaka te mu je onemogućen rad kao sudskom vještaku. Takvo postupanje i takve odluke su kod tužitelja izazvale i neimovinsku štetu koja se ogleda u povredi njegovog prava osobnosti, ali i izazivanju egzistencijalnog straha uslijed naglog pada prihoda (nemogućnost privređivanja kao sudski vještak). Tužitelj za tu štetu potražuje pravičnu naknadu u iznosu od 20.000 kuna sa zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe prigovor promašene aktivne legitimacije i ne usklađenost zahtjeva za mirno rješenje spora sa samom tužbom. Nakon izvršenog uvida u zahtjev za mirno rješenje spora razvidno je da je podnositelj zahtjeva ĐĆkao vlasnik obrta za geodetske usluge " [obrt]" iz [adresa] dok je tužitelj u ovoj pravnoj stvari ĐĆ iz [adresa], ranije iz [adresa]. Bez obzira na isti oib tuženoj je skroz nejasno iz kojega razloga je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora podnositelja zahtjeva označio kao fizičku osobu vlasnicu obrta dok je u tužbi naznačena fizička osoba kao tužitelj. Notorno je da zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve isto kao tužba. Stoga tužena smatra da je tužbu trebalo odbaciti. Navodi nadalje da je tužitelj je imenovan vještakom i razriješen kao fizička osoba. Različita je nadležnost suda i odvjetništva ovisno o osobi tužitelja, je li riječ o obrtu ili fizičkoj osobi.

Navodi da nije nije sporno da je Visoki upravni sud Republike presudom broj: Usž- 1777/19 od 14.studenog 2019. poništio presudu Upravnog suda u Rijeci broj: Usl- 1097/18 od 31.siječnja 2019, rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 19.prosinca 2017., te Rješenje Županijskog suda u Rijeci, Ured predsjednika, broj:

Su-39/2017 od 10.listopada 2017. Na temelju navedene odluke tužitelj je ponovno upisan na Popis stalnih sudskih vještaka Županijskog suda u Rijeci i Sudačku mrežu dana 25.kolovoza 2020.Navodi da je tužitelj je stekao pravo na obavljanje vještačenja do isteka mandata.

Nakon toga, vještak je ponovno podnio zahtjev za imenovanje za stalnog sudskog vještaka, ali je njegovo zahtjev odbijen Rješenjem Županijskog suda u Rijeci, posl.br. Su-67/2021 od 29.ožujka 2021., a zbog neispunjavanja uvjeta za ponovno imenovanje vezano uz stupanj obrazovanja propisan člankom 2.stavkom 1.točkom 3. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima. Protiv navedenog rješenja tužitelj je uložio žalbu, koja je odbijena te je pokrenuo upravni spor koji je pravomoćno okončan na način da je tužitelj pravomoćno izgubio upravni spor i navedeno među strankama ne bi trebalo biti sporno. Zaključak je da se vještak imenuje na određeno vrijeme, a ne trajno te se svaki put provjerava ispunjava li isti uvjete za novo imenovanje. Za vještaka može biti imenovana osoba i sa srednjom stručnom spremom kada za pojedinu struku nema odgovarajućeg stručnog studija. Na području Republike Hrvatske postoji studij geodezije te se tužitelju nije moglo ponovno udovoljiti da bude imenovan vještakom. U ponovnom odlučivanju nije došlo do povrede stečenih prava niti legitimnih očekivanja tužitelja, jer je tužitelj stekao pravo na obavljanje vještačenja do isteka mandata i upoznat je s činjenicom ograničenog trajanja mandata za koji mu je izdano rješenje. Prilikom razmatranja visine tužbenog zahtjeva tužena naglašava da posao stalnog sudskog vještaka se ne obavlja kao isključiva profesija već se taj posao obavlja uz redoviti rad.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, te je proveden dokaz saslušanjem tužtielja.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete zbog nezakonitog ili nepravilnog rada suda, te svoj zahtjev tužitelj, koji je bio stalni sudski geodetski vještak, temelji na činjeničnom opisu da mu je postupanjem predsjednika Županijskog suda u Rijeci i donošenjem rješenja posl.br. 4-Su-39/2017 od dana 10.10.2017., kojim je razriješen dužnosti stalnog sudskog vještaka geodetske struke, nanesene imovinska šteta u vidu gubitka zarade od vještačenje za period od 2018. do 2020., (kada zbog razrješenja nije mogao obavljati poslove vještačenja kod suda u Rijeci), a koje rješenje o razrješenju je u konačnici presudom Visokog upravnog suda RH broj: Usž-1777/19 od 14.11.2019. poništeno (kao i kasnije odluke presuda Upravnog suda u Rijeci te rješenje Ministarstva od 19.12.2017.), te ujedno potražuje i neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti.

6.1. S druge strane tužena osporava da bi se radilo o nezakonitom i nepravilnom radu jer da nije nezakonit rad suda ili državnog tijela svaka situacija u kojem nadležno više tijelo ukine, poništi ili preinači odluku nižih tijela, te se poziva na sudsku praksu i odluke VSRH broj: Rev 631/2022 i odluku Ustavnog suda RH broj: U-III/3153/2015, a koju praksu se tužena obvezuje dostaviti i putem e-komunikacije. Ujedno navodi da tužitelj u postupku reimenovanja nije ponovno imenovan sudskim vještakom i to iz istih razloga, a to je neodgovarajuća stručna sprema uslijed koje ne ispunjava uvjete za imenovanje sukladno Pravilniku o stalnim sudskim vještacima.

7. Nije osnovan istaknuti po tuženoj prigovor promašene aktivne legitimacije, te je suprotno tvrdnji tužene tužitelj ispravno naznačen imenom i prezimenom jer obrt nema stranačku niti parničnu sposobnost već stranačku sposobnost ima vlasnik obrta, kao fizička osoba, kod čega je neodlučno u pogledu aktivne legitimacije što u tužbi pored navođenja imena i prezimena tužitelja još nije naznačeno i "vl. obrta "

9. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

-da je tužitelj dugi niz godina, i to prema njegovom iskazu od 1998., bio stalni sudski vještak geodetske struke na području Županijskog suda u Rijeci, a zadnji puta prije spornog štetnog događaja je bio imenovan rješenjem od 27. 2. 2017. na razdoblje od četiri godine,

-da je rješenjem predsjednika Županijskog suda u Rijeci od 10. 10. 2017. (str. 43 spisa) tužitelj razriješen dužnosti stalnog sudskog vještaka uz obrazloženje da je naknadnom provjerom utvrđeno da isti nije završio diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, a kako je odredbom čl. 13. st. 1. t. 1. Pravilnika o stalni sudskim vještacima propisano da će imenovani stalni sudski vještak biti razriješen dužnosti ako se utvrdi da nisu postojali odnosno da su prestali postojati uvjeti na temelju kojih je imenovan,

-da je protiv ovog rješenja tužitelj podnio žalbu Ministarstvu pravosuđa (str. 44 i 45 spisa), te je njegova žalba odbijena rješenjem Ministarstva pravosuđa od 19. 12. 2017. (str. 46 spisa),

-da je tužitelj nakon toga pokrenuo upravni spor, te je presudom Upravnog suda u Rijeci broj: UsI-1097/2018 od 31. 1. 2019. (str. 50-54 spisa) odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa od 19. 12. 2017., uz obrazloženje da je čl. 126. st. 2. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15 i 82/15) propisano da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana fizička osoba sa završenim odgovarajućim stručnim studijem, preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijem, a stalnim sudskim vještakom iznimno se može imenovati fizička osoba sa završenom srednjom školskom spremom odgovarajuće struke, a za pojedinu struku nema odgovarajućeg preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija odnosno diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija (čl. 2. st. 3. Pravilnika), te da obzirom tužitelj ima završenu srednju geodetsku školu, a kod nesporne činjenice da postoji preddiplomski fakultet geodetske struke, se ne radi o iznimnoj situaciji kada poslove sudskog vještaka može obavljati osoba sa završenom srednjom stručnom spremom, time da se u konkretnoj stvari ne radi o stečenim pravima obzirom na trajnost odnosno ograničeno vrijeme trajanja imenovanja stalnog sudskog vještaka jer je nadležno tijelo dužno svaki put kod produženja mandata utvrditi ispunjava li podnositelj uvjete za imenovanje,

-da je tužitelj podnio žalbu protiv ove presude Upravnog suda, te je Visoki upravni sud RH presudom broj: Usž-1777/19 od 14. 11. 2019. poništilo presudu Upravnog suda u Rijeci, rješenje Ministarstva pravosuđa RH, te rješenje Županijskog suda u Rijeci (od 10. 10. 2017.), uz obrazloženje da je predsjednik Županijskog suda u Rijeci na temelju čl. 13. st. 1. t. 1. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima donio 10. 10. 2017. rješenje kojim je razriješio tužitelja dužnosti stalnog sudskog vještaka jer je naknadnom provjerom utvrđeno da tužitelj nije završio diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij ni odgovarajući preddiplomski sveučilišni studij odnosno preddiplomski stručni studij, da je Ustavni sud RH u svojoj odluci broj: U-III- 43662005 od 5. 4. 2006. naveo da su najviše vrednote ustavnog poretka RH vladavina prava i poštivanje prava čovjeka te kao dva važna načela, načelo pravne sigurnosti i izvjesnosti i s njim povezano načelo zaštite legitimnih očekivanja stranaka u postupcima u kojima se odlučuje o njihovim pravima i obvezama, da je u konkretnom slučaju tužitelj s pravom razumno i legitimno očekivao da će se u njegovom slučaju predmetna upravna stvar riješiti na isti način kako je i rješavana do donošenja rješenja od 10. 10. 2017., tim više što je rješenjem od 27. 2. 2017. tužitelj imenovan stalni sudskim vještakom geodetske struke u koje vrijeme su na snazi bili isti propisi kao i u vrijeme donošenja osporenog prvostupanjskog rješenja, a uz navedeno se ističe da Zakon o sudovima propisuje mogućnost imenovanja vještakom osobu koja ima završenu srednju školsku spremu odgovarajuće struke,

10. Nadalje je utvrđeno i nije sporno:

- da je rješenjem predsjednika Županijskog suda u Rijeci od 29. 3. 2021. odbijen zahtjev ovdje tužitelja za ponovno imenovanje stalnim sudskim vještakom geodetske struke, a pozivom na čl. 126 st. 2. Zakona o sudovima, čl. 12. st. 4., čl. 2. st. 1. t. 3. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, jer se stalnim sudskom vještakom može iznimno imenovati osoba koja ima završenu srednju školu i to kad za pojedinu struku nema odgovarajućeg stručnog studija, preddiplomskog ili diplomskog sveučilišnog studija, a obzirom da na području Županijskog suda u Rijeci ima imenovanih vještaka navedene struke sa odgovarajućim stručnim studijem preddiplomskog ili diplomskog sveučilišnog studija, a da podnositelj zahtjeva tj. ovdje tužitelj ima završenu srednju školu i zanimanje geodetski tehničar pa ne ispunjava uvjete za ponovno imenovanje,

-da je protiv ovog rješenje tužitelj podnio žalbu koja je odbijena rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave od 15. 6. 2021. (str. 20-24 spisa),

-da je tužitelj pokrenuo nakon toga upravni spor, da je njegov tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave i rješenja Županijskog suda u Rijeci odbijen presudom Upravnog suda u Rijeci od 25. ožujka 2022. (str. 25-28 spisa),

-da je protiv ovog rješenja tužitelj podnio žalbu, ali je njegova žalba odbijena presudom Visokog upravnog suda od 29. lipnja 2022., uz obrazloženje da se radi o zahtjevu tužitelja za ponovnim imenovanjem nakon isteka ranijeg mandata, te se u tom postupku ponovno utvrđuje ispunjavanje svih propisanih pretpostavki za imenovanjem, uključujući i uvjete kada se iznimno za stalnog sudskog vještaka može imenovati i fizička osoba sa završenom srednjom stručnom spremom, da je Pravilnikom propisano da se sudski vještaci imenuju na vrijeme od četiri godine iz čega proizlazi da se stalni vještaci imenuju na vremenski ograničeni period, a ne trajno, pa se u konkretnom slučaju ne radi o povredi stečenih prava ni legitimnih očekivanja tužitelja jer je tužitelj stekao pravo na obavljanje vještačenja do isteka mandata i upoznat je sa činjenicom ograničenog vremena na kojemu je rješenje izdano.

11. Svoj zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete tužitelj temelji na nezakonitom i nepravilnom radu koji proizlazi iz (prvog) rješenja predsjednika Županijskog suda u Rijeci od 10. 10. 2017. kojim je razriješen dužnosti stalnog sudskog vještaka.

12. Odredbom čl. 105. Zakona o sudovima (NN 28/2013), dalje: ZS/2013 je propisano:

(1) Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

13. U smislu odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (NN 150/2011, 12/13, 93/16 i 104/16) Republika Hrvatska odgovara za štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave.

14. Nadalje odredbom čl. 126. istog ZS/2013 je propisano:

(1) Sudsko vještačenje obavljaju pravne ili fizičke osobe.

(2) Za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana fizička osoba sa završenim odgovarajućim stručnim studijem, preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijem. Stalnim sudskim vještakom iznimno se može imenovati i fizička osoba sa završenom srednjom školskom spremom odgovarajuće struke.

(4) Stalne sudske vještake imenuje i razrješava predsjednik županijskog ili trgovačkog suda za svoje područje. Stalni sudski vještaci imenuju se na vrijeme od četiri godine i mogu biti ponovno imenovani. Imenovani stalni sudski vještaci mogu pružati svoje usluge na području cijele Republike Hrvatske.

(5) Protiv odluke kojom se zahtjev za imenovanje sudskim vještakom odbija podnositelj ima pravo žalbe Ministarstvu pravosuđa u roku od 15 dana od dostave odluke. Protiv rješenja Ministarstva pravosuđa žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

(6) Ministar pravosuđa propisat će pravilnikom uvjete i postupak imenovanja stalnih sudskih vještaka, njihova prava i dužnosti te visinu nagrade i naknade troškova za njihov rad.

(7) Županijski i trgovački sudovi vode popis stalnih sudskih vještaka imenovanih za njihovo područje.

(8) Popis pravnih osoba koje obavljaju sudsko vještačenje i stalnih sudskih vještaka za sve sudove objavljuje se na internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa.

15. Odredbom čl. 2. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (NN 38/2014), dalje:

Pravilnik/2014 je propisano:

Za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba za koju se u postupku imenovanja utvrdi da ispunjava sljedeće uvjete:

1. da je državljanin Republike Hrvatske, državljanin države članice Europske unije ili državljanin države potpisnice Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru,

2. da je zdravstveno sposobna za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka,

3. da je nakon završenog odgovarajućeg studija odnosno odgovarajuće škole radila na poslovima u struci i to:

– najmanje 8 godina – ako je završila diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij,

– najmanje 10 godina – ako je završila odgovarajući preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij,

– najmanje 12 godina – ako je završila odgovarajuću srednju školu, a za pojedinu struku nema odgovarajućeg preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija odnosno diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija.

16. Nadalje odredbom čl. 13. st. 1. t. 2. Pravilnika je propisano da će imenovanog stalnog sudskog vještaka razriješiti predsjednik odgovarajućeg Županijskog suda ako se utvrdi da nisu postojali odnosno da su prestali postojati uvjeti na temelju kojih je imenovan.

17. Iz iskaza tužitelja proizlazi:

-da je imao geodetski obrt, i poslova i prihoda i izvan vještačenje u sudskim predmetima, ali za uplate s osnova sudskih vještačenja je imao poseban račun,

-da ima završenu srednju geodetsku školu, a da inače postoji geodetski fakultet u Zagrebu,

-da je u kontinuitetu bio sudski vještak od 1998., i u cijelom razdoblju imao geodetski obrt, da je u razdoblju u kojem je bio vještak pa sve do razrješenje 2017., imao puno vještačenja i nije mogao uzimati druge poslove geodezije izvan toga, i prihodi od vještačenja iznosili su otprilike 9/10 dijela ukupnih prihoda obrta, da je samo u periodu od 2013 do 2017. imao 496 izrađenih nalaza,

-da iznos koji u tužbi, to je iznos prosječnog prihoda kojeg ste ostvarivali kao sudski vještak, tužitelj odgovara da je to točno i tu nisu uključeni prihodi izvan sudskog vještačenja.

- da u trenutku kada je tražio produženje za rad sudskog vještaka odnosno u trenutku novog imenovanja 2017. nije znao da ne ispunjava propisane uvjete za vještaka u pogledu stručne spreme,

-u odnosu na povredu prava osobnosti tužitelj navodi da je bio osramoćen i ponižen zbog cijele te situacije i razrješenja, da je od strane kolega bilo govorkanja u pravcu da je u odnosu na vještake koji imaju visoku stručnu spremu sramota što je on vještak bez visoke stručne spreme odnosno sa srednjom stručnom spremom, ali da smatra da je bio cijenjen od strane suca i odvjetnika s kojima je radio, bio je i član Skupštine HDSV, a nakon što je razriješen morao je dati ostavku na taj položaj, kao i iz razloga što se kod razvijanja poslovanja razvijaju i odnosi s poslovnim partnerima, a on je sve to zanemario i zapustio zbog vještačenja, da je trpio strah zbog ugroženosti egzistencije jer su se zaredale i ovrhe jer nije platio porez i račune koji su mu bili izdani, a nije bio mogućnosti zbog financijskog stanja ih platiti

18. U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o sustavu državne uprave (čl. 14.) a ne Zakon o sudovima (čl. 105.) jer se u konkretnom slučaju ne radi o odgovornosti za (eventualnu) štetu koju stranci u postupku nanese sudac nezakonitim i nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti već je u konkretnom slučaju predsjednik suda donoseći rješenje o razrješenju tužitelja dužnosti stalnog sudskog vještaka, postupao u okviru ovlasti iz čl. 126. st. 4. ZS/2013 u svezi čl. 5. Pravilnika/2014.

19. U odluci VSRH od 10. travnja 2024., broj Rev-631/2022 izraženo je slijedeće shvaćanje:

"Za postojanje odgovornosti Republike Hrvatske u smislu citirane zakonske odredbe čl. 14. ZSDU kumulativno trebaju biti ispunjene slijedeće pretpostavke: 1) da postoji nezakonit ili nepravilni rad 2) da je nastala šteta 3) da postoji uzročno posljedična veza između nezakonitog i nepravilnog rada i nastale štete, kod čega RH odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

Nezakonitim radom se smatra svako djelovanje suprotno odredbama i načelima važećeg pravnog poretka, dok nepravilan rad znači postupanje suprotno pravilima struke koje odudara od uobičajene metode rada u državnom tijelu, odnosno postupanje protivno svrsi koja je određena ili ponašanje suprotno zahtjevu koji bi u javnom interesu valjalo ostvariti normalnim obavljanjem službe ili djelatnosti. Međutim ne predstavlja svaki pojedinačni akt koji je kasnijom odlukom u povodu redovnih ili izvanrednih pravnih sredstava proglašen nezakonitim pretpostavku za odštetnu odgovornost RH. Naime, pri postojanju sredstava pravnih lijekova u cilju zaštite građana ili osoba od nezakonitosti u pojedinačnim upravnim aktima nelogično je za očekivati da bi država morala odgovarati za svaku pogrešnu ili nepravilnu primjenu prava u tim pojedinačnim aktima pa je u tom smislu i u presudi VS RH broj:

Rev x-250/2017 od 6. siječnja 2019. izraženo shvaćanje "Nezakoniti rad ogleda se u postupanju suprotnom zakonu i drugim propisima time da svaka povreda propisa ne dovodi do odštetne odgovornosti već mora biti riječ o ozbiljnijoj, težoj povredi propisa npr. primjeran kojeg inače u praksi ne otvara posebne dvojbe, dok se nepravilnost očituje u postupanju suprotnom pravilima struke, dakle u ponašanju koje odudara od uobičajenih metoda rada u državnom tijelu. Također je u odluci Ustavnog suda RH broj: U-III-4378/2017 od 26. veljače 2018. navedeno da se arbitrarnim (nezakonitim) može ocijeniti "… pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih i bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavan propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim, tako obrazložena odluka nadležnih sudova i drugih državnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge svoje ocijene upućuju na zaključak o arbitrarnosti tako donesenih odluka u postupovnom ili materijalno pravnom smislu. Okolnost jesu li ispunjene pretpostavke koje bi dovele do odgovornosti države za štetu potrebno je ocjenjivati od slučaja do slučaja

I odluka Suda EU u predmetu Brasseerie (C-46/93) govori o dodatnom kriteriju za ocjenu nezakonitosti i navodi da se povreda može sastojati u dijelu ili propustu ali ona koja dovodi do odgovornosti države mora biti dovoljno ozbiljna te da ne postoji formula po kojoj se može unaprijed odlučiti je li povreda dovoljno ozbiljna, već će to ovisiti od slučaja do slučaja. Tako ozbiljna povreda postoji kad su očito i teško prekoračene granice pojedinih pravila pri čemu je potrebno voditi računa o jasnoći i preciznosti prekršajnog pravila, o tome je li stajalište neke od institucija pridonijelo pogrešnom tumačenju, postoji li ranija sudska praksa koja objašnjiva značenje neke norme, je li pogreška u pravu ispričiva ili ne, itd.

I konačno prema stajalištu VSRH odgovornost države za nezakonit i nepravilni rad njezinih tijela postoji kada nezakonitost odnosno nepravilnost u radu predstavlja ozbiljnu i iznimno tešku povredu zakona – onu koja bi bila posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, odnosno takvu primjenu koja se temelji na razlozima koji nemaju uporišta ni u činjenicama konkretnog predmeta i u mjerodavnom zakonodavnom okviru. "

20. Tužitelj tvrdi da mu je šteta nastala nezakonitim i nepravilnim radom predsjednika Županijskog suda u Rijeci jer da je tužitelj nezakonitim rješenjem od 10. listopada 2017. razriješen dužnosti stalnog sudskog vještaka geodetske struke (a kasnijim odlukama Ministarstva pravosuđa i upravnog suda u Rijeci su odbijeni njegovi pravni lijekovi koje je ulagao ) a koje rješenje (kao i rješenje Ministarstva pravosuđa i odluka Upravnog suda u Rijeci) je u konačnici poništeno presudom Visokog upravnog suda RH.

21. Stajalište je ovoga suda da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitom i nepravilnom radu koje bi značilo i podrazumijevalo odgovornost RH za štetu. Naime, ovaj sud nalazi da rješenje predsjednika suda o razrješenju nije posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene materijalnog prava jer je to rješenje donijeto temeljem važećih propisa tj. Zakona o sudovima (NN 28/13) i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (NN 38/14) kojima su propisani uvjeti koje osoba mora ispunjavati da bi bila imenovana sudskim vještakom i kojima je nedvojbeno propisano da će predsjednik suda razriješiti imenovanog sudskog vještaka ako utvrdi da nisu postojali uvjeti za njegovo imenovanje.

21.1. Prema tada važećem Zakonu o sudovima i Pravilniku uvjeti koje osoba mora ispunjavati da bi bila imenovana sudskim vještakom propisani su čl. 126 st. 2. Zakona o sudovima i čl. 2. st. 1. t. 1. do 3. Pravilnika, pa je tako propisano i proizlazi da osoba koja ima odgovarajuću srednju školu može samo iznimno biti imenovana sudskim vještakom i to ako ima najmanje 12 godina rada na poslovima u struci, a za pojedinu struku nema odgovarajućeg preddiplomskog sveučilišnog studija ili preddiplomskog stručnog studija odnosno diplomskog sveučilišnog studija ili specijalističkog diplomskog stručnog studija.

21.2. Nesporno je da je da tužitelj nema propisani sveučilišni studij, već je imao i ima srednju geodetsku školu (geodetski tehničar) kao što je nesporno da za tu struku postoji odgovarajući studij na geodetskom fakultetu (u Zagrebu), kao što je nesporno da je na području Županijskog suda u Rijeci u spornom razdoblju bilo više fizičkih i pravnih osoba imenovanih za obavljanje poslova vještačenja iz područja geodezije s odgovarajućim sveučilišnim studijem što proizlazi iz podataka –dopis od 14.1.2025. ŽS Rijeka na str. 98 spisa.

21.3. Dakle kod donošenja rješenja o razrješenju primijenjene su važeće odredbe ZS/2013 i Pravilnika/2014, te nema govora o tome da se kod donošenja tog rješenja radilo o bilo kakvoj povredi pravnih propisa ili postupanju suprotno zakonu ili postupanju suprotno pravilima struke, niti se radilo o pogrešnom tumačenju zakonskih odredbi, već upravo suprotno rješenje je donijeto temeljem važećeg Zakona i Pravilnika.

22. Ovo bez obzira što je u konačnici to rješenje ukinuto, a ukinuto je primjenom načela zaštite legitimnih očekivanja stranaka u postupcima, u konkretnom slučaju legitimnih očekivanja tužitelja (kako je to naprijed obrazloženo).

22.1. Kod toga valja reći da su osnovani navodi tužene u odnosu na načelo legitimnih očekivanja tužitelja da se radi o načelu koje nije izričito sadržano u zakonima ni propisima, već se različito primjenjuje i tumači i razvija osobito u praksi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda RH, te primjena ovog načela ovisi od svakog konkretnog slučaju

22.3. U situaciji kada su zakonskim propisima i pravilima bili jasno propisani uvjeti za imenovanje sudskih vještaka pa tako i u pogledu stručne spreme, to što je kod donošenja rješenja o razrješenju tužitelja s dužnosti stalnog sudskog vještaka, propušteno primijeniti načelo zaštite legitimnih očekivanja, nema značaj takvog propusta koji dovodi do odgovornosti RH za štetu jer propuštanje primjene načela legitimnih očekivanja ne znači da se radilo o proizvoljnom i samovoljnom postupanju u donošenju spornog rješenja, jer se kao što je rečeno nije radilo o postupanju protivno zakonskim odredbama ni o proizvoljnom tumačenju i samovoljnoj primjeni mjerodavnih materijalnih odredbi već upravo suprotno radilo se o postupanju u skladu se mjerodavnim materijalnim i postupovnim odredbama tj. Zakonom o sudovima i Pravilnikom kojima su bili jasno i izričito propisani uvjeti koje osoba mora ispunjavati za imenovanjem sudskim vještakom i jasno propisano da će, u slučaju ako se naknadno utvrdi da ti uvjeti nisu postojali , predsjednik odgovarajućeg županijskog suda razriješiti imenovanog vještaka te su kod donošenja rješenja o razrješenju primijenjene mjerodavne odredbe Zakona o sudovima i Pravilnika koji su se temeljili na činjenicama konkretnog slučaja odnosno da tužitelj koji je imao završenu srednju školu nije ispunjavao propisane uvjete za imenovanje sudskim vještakom.

23. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

O troškovima postupka.

24. U odnosu na troškove postupka odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

24.1. Naime, obveza plaćanja troškova državi može dovesti do povrede prava na pristup sudu i/ili prava na mirno uživanje vlasništva čak i u situacijama kada tužitelj u cijelosti izgubi spor. ESLJP u svojoj sudskoj praksi ističe da se pravilo „gubitnik plaća” samo po sebi ne može smatrati protivnim članku 6. Konvencije i/ili članku 1. Protokola br. 1 čak i kad se primjenjuje na parnični postupak u kojem je stranka država.

Kako bi odgovorio na pitanje je li miješanje u pravo podnositelja bilo razmjerno, ESLJP razmatra sljedeće kriterije: (i) je li tužba podnositelja pred domaćim sudovima bila lišena ikakvog sadržaja te je li bila očigledno nerazumna; (ii) je li država bila zastupana po državnom odvjetništvu i je li trošak zastupanja države izračunat u iznosu jednakom nagradi odvjetnika; (iii) je li plaćanje troškova, u svjetlu individualnog financijskog stanja podnositelja zahtjeva, predstavljalo teret za tog podnositelja.

24.2. U konkretnom slučaju stajalište je ovoga suda da tužba tužitelja radi naknade štete nije bila lišena ikakvog sadržaja niti očigledno nerazumna, obzirom se okolnosti jesu li ispunjene pretpostavke koje bi dovele do odgovornosti države za štetu ocjenjuju od slučaja do slučaja i tužitelj je imao opravdana očekivanja da bi njegova tužba i zahtjev mogli biti pozitivno riješeni. Također, cijeneći da bi, obzirom na vrijednost predmeta spora i s tim u svezi nagrade za zastupanje prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), trošak, u najpovoljnijoj situaciji za tužitelja, bio 9.676,00 EUR (-trošak sastava odgovora na tužbu 3.192,00 EUR (Tbr 8. t.1.), -sastava podneska od 3. 4. 2023. u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova po Tbr. 8 t. 4.), -sastav podneska od 3. 12. 2024. u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova po Tbr. 8 t. 4.), -zastupanja na ročištu 12. 11. 2024.8. u iznosu 3.192,00 EUR -zastupanje na ročištu 15. 1. 2025. u iznosu od 3.192,00 EUR), te cijeneći materijalnu situaciju tužitelja nedvojbeno je da bi odmjeravanjem ovog troška tužitelju bio nametnut prekomjeran individualni teret i da bi plaćanjem troškova obzirom na visinu trošak značajno bila narušena materijalna situacija tužitelja, te cijeneći da Državno odvjetništvo nije u istom položaju kao odvjetnik budući da se financira iz državnog proračuna, pa odmjeravanje troškova zastupanja državnog odvjetništva na isti način kao odvjetnicima, koji se ne financiraju iz državnog proračuna, nije opravdano, to ovaj sud nalazi obzirom na sve naprijed navedeno da bi procijenjeni trošak državnog odvjetništva prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u konkretnom slučaju bio neprikladan i težak teret tužitelju.

24.3. Upućuje se na predmete ESLJP i to predmet Đ i Bešlić protiv Hrvatske (zahtjev br.: 72152/13, presuda od 6. rujna 2016.), zatim na predmet Bursać i drugi protiv Hrvatske (zahtjev br.: 78836/16, presuda od 28. travnja 2022.).

U Karlovcu 18. veljače 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Hrvoje Vukić, odvjetnik u Rijeci

2. ODOK na broj: P-DO-129/2023